Povežite se sa nama

BALKAN MONITOR

Folk-šarada

Objavljeno prije

4 mjeseca

na

Iza niza naizgled nepovezanih događaja odvija se ista politička šarada u kojoj su krize režirane, uloge podijeljene, a ishod unaprijed određen

 

 

KONSULTACIJA: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić počeo je pregovore sa parlamentarnim strankama, predstavljajući ih kao put iz političke krize, iako je za sada riječ o razgovorima među istomišljenicima. Učesnici u konsultacijama redom nakon sastanaka izlaze sa izjavama u kojima “nemaju ništa protiv vanrednih izbora”, ali uglavnom s mišljenjem da oni nisu potrebni. Opozicija pregovore odbacuje apriori kao besmislene bez raspisivanja prijevremenih izbora. Paralelno, istaknuti članovi Vučićeve Srpske napredne stranke sve češće nastupaju u javnosti s najavama da će “zamoliti predsjednika” da razmisli o kandidaturi za premijera Srbije. Vućić se, sa svoje strane, javno otima toj ideji, ali je ne isključuje. Oni ga, kao, mole, a on se, kao, nećka, dok se u prorežimskim medijima do maksimuma pojačava narativ o Vučiću kao “nezamjenjivom” lideru. I to je sad predstava za srpsku javnost, iako svi znaju kakav će tačno ishod biti.

KONSOLIDACIJA: Ako Vučić preseli gluteus iz predsjedničke u premijersku fotelju – a pretpostavimo da hoće – dobio bi direktniju i operativniju kontrolu nad izvršnom vlašću u Srbiji, što bi se itekako osjetilo i na regionalnoj razini. Prvenstveno, premijerska pozicija bi donijela intenzivniju i koordiniraniju podršku Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku u Bosni i Hercegovini, čime bi se mogla pojačati blokada državnih institucija i secesionistička retorika. Na Kosovu bi njegova pojačana dnevna kontrola nad vladom mogla dovesti do čvršćeg stava u pregovorima, posebno oko Zajednice srpskih opština, što bi dodatno usporilo normalizaciju odnosa sa Prištinom i uticalo na stabilnost sjevera Kosova. U Crnoj Gori bi takav potez vjerovatno ojačao utjecaj Beograda na srpske partije i identitetska pitanja (crkva, jezik, kultura, a odnedavno i zastava), što bi moglo zakomplikovati proevropski put Podgorice i izazvati nove tenzije u već krhkoj koaliciji. On računa da bi prelaskom na mjesto premijera konsolidirao srpski utjecaj u regionu, ali bi realno povećao rizik od zamrzavanja postojećih konflikata i usporavanja evropskih integracija svih zemalja u neposrednom okruženju Srbije.

PREDSTAVA: Predstava za javnost je, kažu Vučićevi kritičari, i slučaj pronalaska eksploziva na gasovodu kod Kanjiže, između Srbije i Mađarske, koji je cijelu vojno-sigurnosno-policijsku strukturu Srbije i Mađarske, uključujući i helikoptere i pse-tragače, digao na noge. Srpski i mađarski zvaničnici su operaciju odmah proglasili terorističkim aktom, a oponenti i jednih i drugih tvrde da je u pitanju montirana operacija, dizajnirana da mobilizira glasače u Mađarskoj, koji se spremaju na izbore, a na kojima aktualni premijer te zemlje Viktor Orban, prema svim dosadašnjim anketama, ne stoji dobro. Istoga dana u kom se desio incident, Orban je sazvao nacionalno Vijeće odbrane, pa digao vojsku, pa smrknutog lica obilazio gasovod, dok su njegova opozicija i istraživački novinari javno iznosili argumenate koji ukazuju na insceniranost. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó sugeririsao je da Ukrajina stoji iza navodne sabotaže, što je ekspresno opovrgnuto. Slični “osujećeni teroristički akti” uoči izbora viđeni su i ranije, i oni služe za konsolidaciju biračke baze, skretanje pažnje sa ekonomskih problema (inflacija, stagnacija) i jačanje narativa “samo mi vas štitimo od haosa”.

POSLJEDICE: Incident kod Kanjiže se savršeno uklapa u energetsko-geopolitički kontekst u kojem Srbija i Mađarska ostaju među rijetkim evropskim zemljama zavisnim od ruskog gasa preko Balkanskog toka, a istovremeno služi i za optuživanje migranata za terorizam. Brza i koordinirana reakcija Vučića i Orbana, uključujući dramatično telefoniranje, trenutno obavještavanje i javno demonstriranje jedinstva, dodatno naglašava čvrsto savezništvo dvojice lidera koji se uzajamno podržavaju u teškim političkim momentima. Posljedice se ogledaju u jačanju imidža oba lidera kao “čuvara stabilnosti i energetske sigurnosti” kod kuće, dok istovremeno hrane unutrašnji narativ o stalnim prijetnjama koji opravdava veću kontrolu i oprez sa izborima. Na regionalnom planu ovakav događaj produbljuje podjelu između “proruskog bloka” (Srbija–Mađarska–dio BiH) i proevropskih snaga, dodatno komplicira energetsku saradnju i međusobno sigurnosno povjerenje. Pritom, ostanak Orbana na vlasti nije samo Vučićeva ideološka, već i vrlo pragmatična preferencija, budući da od Orbana umnogome ovisi sudbina srpskog NIS-a, u svjetlu činjenice da je američki OFAC odobrio produženje pregovora o prijedlogu mađarske MOL Grupe za kupovinu većinskog udjela ruskog Gazproma u NIS-u do 22. maja.

INTERKONEKCIJA: Dok Srbija i Mađarska demonstriraju privrženost ruskom gasu preko Balkanskog toka (Turski tok), Sjedinjene Države aktivno guraju diversifikaciju u Bosni i Hercegovini kroz projekat Južne interkonekcije. Početkom tjedna u Sarajevo je stigao Joshua Volz, specijalni izaslanik američkog Ministarstva energetike, koji se sastao sa najvišim domaćim zvaničnicima. Sve to samo dan uoči vanredne sjednice Parlamenta entiteta Federacije BiH na kojoj se raspravljalo baš o izmjenama Zakona o Južnoj interkonekciji. Cilj je bio ubrzati projekat kroz uvođenje američkog privatnog partnera — kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC, registrovane u Sarajevu, ali u vlasništvu američke matične firme. Predložene izmjene omogućavaju da AAFS preuzme razvoj, izgradnju, finansiranje i višedecenijsku koncesiju na upravljanje gasovodom. Projekat predviđa izgradnju gasovoda dužine oko 160–170 km na teritoriji BiH (plus dio u Hrvatskoj), koji bi povezao BiH sa hrvatskim gasovodnim sistemom i LNG terminalom na otoku Krk, čime bi BiH dobila pristup američkom ukapljenom prirodnom gasu i drugim ne-ruskim izvorima, umjesto dosadašnje 100-procentne zavisnosti od ruskog gasa koji dolazi preko Srbije. To se uklapa u nastojanja jednog dijela bosanskohercegovačkih vlasti da se oslobodi ovisnosti o ruskom gasu, ali i u politiku “America first”, koja podrazumijeva smanjenje ruskog utjecaja na Balkanu, a naročito u Bosni i Hercegovini.

JUNIORI: Istoga dana kad je u Sarajevo stigao Joshua Volz, u Banju Luku je doputovao sin predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, istoimeni Junior. Na aerodromu u Mahovljanima dočekao ga je sin Milorada, istoimeni Igor Dodik. Glavni događaj u kojem su učestvovala dva juniora bila je panel-diskusija u Banskom dvoru sa privrednicima iz Republike Srpske, na kojoj je Trump Jr. govorio o ekonomiji, investicijama, uticaju vještačke inteligencije, “woke” kulturi i globalnoj politici, na kojoj je Trump Junior Francusku i Englesku nazvao “muslimanskim zemljama”, aludirajući na vjersku pripadnost migranata. Šarada je, jasno, dio lobističkih napora vlasti RS da ojačaju veze sa desnim krilom američke politike. Dodik i njegovi saradnici su posjetu, koja nije bila zvanična, niti protokolirana kroz Ministarstvo vanjskih poslova ili bilo koju drugu državnu instancu, odmah iskoristili za širenje narativa da “Republika Srpska postaje centar svijeta“ i “rušenja globalističkog koncepta”. Mediji su uredno prenosili zaključke sa diskusije, podsjećajući da Trump Junior posjete ovog tipa solidno – naplaćuje.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

BALKAN MONITOR

Granica srama

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Augusta, 2026

Objavio:

Jedina granica koju regionalne politike brišu jest granica ljudskog dostojanstva

 

PLANINARI: Slučaj tragične pogibije bosanskohercegovačkih planinara na ruskoj planini Elbrus potresao je regionalnu javnost, ali je u Bosni i Hercegovini ponovno na površinu istjerao sav apsurd njene administrativne podjele. Nakon vijesti o nesreći, Vlada Federacije BiH najavila je proglašenje Dana žalosti, dok vlasti u drugom entitetu Republika Srpska tu odluku nisu ni uvrstile na dnevni red. Razlog tome je činjenica da su stradali dolazili iz Zenice, grada u drugom entitetu, čime je politika još jednom pokazala da empatija prestaje na entitetskoj liniji. Ovo je zapravo nastavak dugogodišnje prakse u kojoj Vijeće ministara BiH ostaje potpuno pasivno tokom velikih tragedija. Jedan od najdrastičnijih primjera dogodio se tokom požara u Domu penzionera u Tuzli, kada su ministri iz RS-a blokirali proglašenje Dana žalosti na razini cijele države. Vlasti u Republici Srpskoj svako donošenje takvih odluka na državnom nivou posmatraju kao opasnost od takozvanog „prijenosa nadležnosti“ s entiteta na državu. S druge strane, političari iz Federacije BiH su vremenom u potpunosti odustali od pokretanja sličnih inicijativa u Vijeću ministara, svjesni unaprijed sigurne blokade. Time je izostanak reakcije na nivou Bosne i Hercegovine postao nepisano pravilo i pokazatelj duboke moralne letargije društva. Republika Srpska uporno pokušava na svaki način međuentitetsku liniju predstaviti kao granicu. Tako da je sada bez granice ostao samo – sram.

PAD: Albanski parlament usvojio je sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama vrijedan 302 miliona dolara za nabavku američke vojne opreme, ali je glasanje zasjenio bizaran incident. Neposredno prije rasprave, opozicioni poslanik Agron Shehaj ukrao je vladin dokument iz jedne od prostorija. Uslijedila je potjera hodnicima parlamenta tokom koje je sekretarica, pokušavajući zaustaviti Shehaja, pala niz stepenice. Zastupnik je stao kako bi provjerio njeno stanje, ali je odbio vratiti papire. Video-snimak događaja začas je preplavio društvene mreže. Nakon incidenta, lider vladajućih socijalista Taulant Balla tražio je trenutno hapšenje Shehaja zbog krađe tajnih dokumenata. Shehaj je odbacio optužbe, tvrdeći da spisi nisu napustili zgradu parlamenta. Sporazum pruža Albaniji povoljan kredit za modernizaciju oružanih snaga i jačanje savezništva sa SAD-om. Ipak, opozicija je bojkotovala glasanje, tvrdeći da je čitava procedura bila protivustavna.

MEĐUGORJE: Nakon što je poljski državljanin oskrnavio svetište i zapalio oltar u Međugorju, hrvatska europarlamentarka Željana Zovko odmah je osudila incident kao „pokušaj zastrašivanja katolika u BiH“. Umjesto smirivanja tenzija, Zovko je događaj iskoristila za tvrdnje o dugotrajnoj ugroženosti kršćana, njihovih vjerskih objekata i prava na slobodu vjere u Bosni i Hercegovini. Reakcija Zovko se uklapa u širi politički narativ koji u javnosti često plasiraju pojedini desničarski i regionalni političari, poput lidera SNSD-a Milorada Dodika. On već duže vrijeme tvrdi da su kršćani pod pritiskom većinskog muslimanskog stanovništva te da je u BiH na djelu „sukob civilizacija“. Analitičari ističu da Zovko plasiranjem ovakvih brzopletih optužbi, prije utvrđivanja činjenica i motiva počinitelja, nastoji privući pažnju međunarodnih i kršćansko-desničarskih lobija. Primarni cilj tog djelovanja jeste utjecaj na vanjsku politiku zapadnih sila, prvenstveno SAD-a, prema BiH, pri čemu se pojedinačni incidenti koriste za ostvarivanje dnevnopolitičke koristi i podgrijavanje međunacionalnih tenzija.

DOKUMENTACIJA: Premijer Kosova u ostavci Albin Kurti i direktor Instituta za zločine Atdhe Hetemi predstavili su preliminarni izvještaj o ratnim stradanjima od 1. januara 1998. do 20. juna 1999. godine. Institut je ukupno dokumentovao 13.227 žrtava (ubijeni, nestali i umrli od posljedica rata), od čega su 12.230 ubijene osobe. Među stradalima je više od 10.000 Albanaca, preko 1.900 Srba, te pripadnici drugih zajednica, uz 1.047 ubijene djece. Čak 81,3 posto žrtava stradalo je između marta i juna 1999. godine. Objava izvještaja koincidirala je s novim iskopavanjima sumnjive masovne grobnice u Kaludru kod Zubinog Potoka, gdje su uhapšene dvije osobe. Kurti je naglasio da bez dokumentovanja nema pravde te je pozvao međunarodnu zajednicu da izvrši pritisak na Srbiju da otvori vojne arhive, posebno 37. motorizovane brigade. Iako su se Kosovo i Srbija Briselskom deklaracijom od 2. maja 2023. obavezali na rasvjetljavanje sudbine oko 1.600 nestalih osoba uz pristup „povjerljivim dokumentima“, Kurti optužuje Srbiju za neprovođenje dogovora i izbjegavanje odgovornosti, ističući da je Beograd tajnost pojedinih arhiva produžio sve do 2044. godine.

GRUBAČ: U Kneževu, varošici na prelazu između Bosanske krajine i Srenje Bosne, prijeratnom Skender Vakufu, uhapšen je Danijel Grubač, nakon što je pištoljem prijetio stricu. Policija je na njegovom imanju pronašla automatsko oružje, municiju i 177 saksija marihuane. Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci zatražilo je pritvor, dok je učešće tri državljanina Srbije završeno njihovim puštanjem na slobodu nakon ispitivanja. Prema podacima ukrajinskog projekta „Želim živjeti“, Grubač se kao mlađi narednik ruske vojske borio u Ukrajini. Pridruživanje stranim vojnim formacijama u BiH je krivično djelo, ali nije poznato hoće li Tužilaštvo BiH pokrenuti istragu. Sigurnosni stručnjaci upozoravaju na opasan obrazac spajanja ratnog iskustva i kriminalnog miljea, ističući da fragmentirani sigurnosni sistem u BiH često zakazuje u koordinaciji. Prema podacima koje je nedavno objavio Radio Slobodna Evropa, više od 20 bh. državljana pridružilo se ruskim snagama od početka invazije. Ipak, procesuiranje povratnika s ratišta u BiH suočava se s velikim pravnim preprekama. Mnogi borci, poput Darija Ristića kojem je optužnica odbijena, uz ugovor s vojskom dobiju i rusko državljanstvo, izbjegavaju suđenje u BiH.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Turizam mržnje

Objavljeno prije

3 sedmice

na

24 Jula, 2026

Objavio:

Umjesto turističke, otvorena je sezona čekanja: na granici, u dijalogu, u Bruxellesu, dok mržnja prolazi bez zadržavanja

 

 

TURIZAM: Na turističko-zabavnoj manifestaciji Drinska regata u Bajinoj Bašti, grupa učesnika je tokom spusta rijekom Drinom pjevala nacionalističku pjesmu „Ne volim te Alija“ i isticala ikonografiju s likovima presuđenih ratnih zločinaca. Snimak, objavljen na društvenoj mreži TikTok, brzo se proširio drugim mrežama uz oštre osude javnosti. Organizatori i nadležne institucije Srbije nisu reagirali na ovaj incident, koji se na prirodnoj granici između Srbije i Bosne i Hercegovine dogodio svega nekoliko dana nakon obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici. Drinska regata je najstarija i najmasovnija ljetna manifestacija na vodi u regiji, koju zvanično organizuju Općina Bajina Bašta, TO „Tara-Drina“ i Ministarstvo turizma Srbije. Događaj koji promoviše turizam i spajanje ljudi iskorišten je za širenje međuetničke mržnje i veličanje ratnih zločina, kao jedinog autentičnog turističkog potencijala Srbije, kojega nikada ne manjka.

GRANICA: S dolaskom ljeta na graničnim prijelazima između zemalja regije i Europske unije nastaju kilometarske kolone. Razlog usporavanja je, naravno, puna primjena novog Entry-Exit sistema (EES) EU, koji zahtijeva uzimanje biometrijskih podataka, odnosno otisaka prstiju i fotografiranje lica pri svakom ulasku. Teoretski, EES je automatizovani IT sistem EU dizajniran za jačanje sigurnosti vanjskih granica Šengena i praćenje dužine boravka putnika iz trećih zemalja. Prema navodima hrvatskog MUP-a, sistem je već spriječio ulazak 5.000 neovlaštenih osoba, ali je ujedno stvorio uska grla na ključnim tranzitnim tačkama.

TORTURA: Za građane BiH i druge putnike van EU, prelazak granice pretvorio se u pravu torturu. Višesatna čekanja na ljetnim vrućinama, neizvjesnost i komplicirane procedure stvaraju ogroman frustrirajući pritisak. Ljudi koji putuju poslom, u posjetu porodici ili na odmor primorani su uračunavati sate zastoja, dok sporadično gašenje biometrije vide tek kao privremenu i nedovoljnu mjeru za problem koji ozbiljno otežava svakodnevni mobilitet i regionalnu povezanost. Navodno, radi smanjenja gužvi, hrvatske vlasti povremeno primjenjuju pravilo privremene fleksibilizacije – kada čekanje pređe 45 minuta, sistem se djelomično suspendira i biometrija se privremeno ne uzima. No, kilometarske kolone i sati čekanja na graničnim prelazima, naročito između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, pričaju drugu priču. U toj priči se spominju i majke i uža i šira rodbina, za vrijeme strpljivog čekanja na ulazak u zemlju u kojoj ljetovanje košta skuplje nego u Grčkoj ili Portugalu.

OBUSTAVA: Sjedinjene Američke Države obustavile su Strateški dijalog s Kosovom i uslovile nastavak pregovora između Beograda i Prištine. Portparol State Departmenta potvrdio je za Radio Slobodna Evropa da razgovori neće biti nastavljeni sve dok Vlada Kosova ne ispuni preuzete obaveze prema srpskoj manjini. Dijalog je suspendovan još u septembru 2025. godine na neodređeno vrijeme usljed zabrinutosti Washingtona zbog jednostranih poteza prištinskih vlasti. Ukratko, SAD i Evropska unija insistiraju da Kosovo sprovede ranije prihvaćene sporazume – prije svega Osnovni sporazum iz 2023. i Ohridski aneks. To podrazumijeva uspostavljanje Zajednice općina sa srpskom većinom i osiguravanje određenog stepena samouprave za kosovske Srbe. Pored formiranja ZSO, od vlasti u Prištini zahtijeva se rješavanje imovinskih i drugih sporova sa Srpskom pravoslavnom crkvom, zaštita vjerskih sloboda, te obustava jednostranih akcija na sjeveru Kosova koje narušavaju stabilnost. Iako State Department nije naveo precizne rokove, poruka je jasna: bez konkretnih ustupaka prema srpskoj zajednici i koordinacije sa zapadnim partnerima, kosovska vlada ne može računati na nastavak strateškog partnerstva sa SAD. Prištinske vlasti, odnosno premijer Albin Kurti, ne izgledaju naročito uzbuđeno oko američkih pritisaka, budući da im je daleko uzbudljivije tek najavljeno održavanje konstitutivne sjednice parlamenta najmlađe balkanske države, e da bi ona napokon i nakon ponovljenog izbornog ciklusa – dobila novu vlast.

FAJON: Visoka predstavnica Europske unije Kaja Kallas povukla je kandidaturu bivše slovenačke ministrice vanjskih poslova Tanje Fajon za poziciju specijalne predstavnice EU za Sahel, pri čemu je za novu kandidatkinju navodno izabrana danska diplomatkinja Birgitte Nygaard Markussen. Do povlačenja je došlo nakon opstrukcije nove slovenačke vlade na čelu s Janezom Janšom i pritiska Evropske narodne stranke (EPP). I sad svaka strana tvrdi da je u pravu: Slovenačka vlada tvrdi da je potez bio pravne prirode, navodeći da je interno utvrđeno kako je proces nominacije bio nezakonit i potencijalno korumpiran, zbog čega se priprema i krivična prijava, dok Tanja Fajon tvrdi da je žrtva političkog revanšizma i lične diskreditacije. Navodi i da je Janšina vlada poslala pismo protiv nje u sve prijestolnice članica EU, usljed čega je Kallas, ostavši bez podrške EPP i matične države kandidatkinje, bila primorana obustaviti glasanje. Fajon je izrazila žaljenje što su unutrašnje političke prepirke nadjačale nacionalne i evropske interese, nazvavši ovaj događaj opasnim presedanom kojim je Slovenija narušila sopstveni ugled u EU.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Sistem postoji

Objavljeno prije

4 sedmice

na

18 Jula, 2026

Objavio:

Istup ministarke vlade Srbije Snežane Paunović nije incident, već simptom političkog sistema koji retoriku devedesetih više ne skriva, nego normalizira

 

 

PAUNOVIĆ: „Da sam bila Slobodan Milošević, etnički bih očistila Kosovo 1998. godine“. Ova izjava, koju je u programu televizije Kurir izrekla ministarka državne uprave i lokalne samouprave Srbije Snežana Paunović, dodajući pritom i da je one koji su se opredijelili za terorističke akcije trebalo likvidirati na način na koji se s teroristima obračunava i danas, naišla je na zgražavanje i osudu u cijeloj regiji, dijelu opozicije i nevladinog sektora u Srbiji, predstavnika Srba na Kosovu, te niza europskih zvaničnika. Istup ministarke Paunović mahom je na domaćem terenu ocijenjen kao govor mržnje, opravdavanje i normalizacija etničkog čišćenja, ugrožavanje sigurnosti preostalih Srba na Kosovu, dok su iz Bruxellesa stizale poruke da je ovakva retorika suprotna vrijednostima ljudskog dostojanstva, pomirenja i dobrosusjedskih odnosa na kojima se temelji EU.

SRAM: Dok je ministar unutrašnjih poslova Kosova, Xhelal Sveçla, proglasio Snežanu Paunović personom non grata i trajno joj zabranio ulazak i tranzit preko teritorije Kosova, uključujući i njen rodni grad Peć, ona se u naknadno objavljenom saopštenju odbila izviniti ili povući svoju izjavu, naglasivši da se „ne odriče ni sebe niti politike SPS iz devedesetih“. Pritom je predsjednik njene stranke Ivica Dačić stao u njenu odbranu, nazvavši osude iz Brisela i javnosti „sramnim i licemjernim“. „Sram vas bilo. Ona je rekla da svi koji ne osećaju Srbiju, trebalo bi da se vrate u svoju matičnu državu, državu Albaniju. Kakvo je to etničko čišćenje u kojem danas Srba ima manje nego što ima Albanaca?“, rekao je Dačić. Ovakvom odbranom, drugi čovjek Vlade Srbije ne samo da je relativizirao pojam etničkog čišćenja, već je potvrdio da unutar vladajuće koalicije postoji apsolutni konsenzus o nepovredivosti njenih članova, bez obzira na stavove koji osim zgražavanja ne asociraju ni na šta drugo nego na masovne progone, ubojstva i zločine počinjene u ime Srbije.

ČISTINA: Tek je predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić za Tanjug izjavila kako stav ministarke Paunović ne predstavlja zvaničnu politiku Srbije. Da budemo načisto: izjava Ane Brnabić i pokušaj spiranja ljage kojom se Paunović sama ukaljala, kudikamo je problematičnija i treba je istjerati na čistac kao uzrok zla, a ne kao posljedicu, ili tek puku „kontrolu štete“. Naime, kada ministar u aktivnom mandatu iznese stav koji relativizira ili priziva metode etničkog inženjeringa bez ikakve, pa makar i deklarativne ograde, a kamoli sankcija, takav narativ de facto postaje politički mainstream i prećutna zvanična doktrina. Argumenti koji potvrđuju da je ovakva retorika duboko integrisana u sistem vlasti u Srbiji ne leže u diplomatskim izjavama za medije, već u konkretnim političkim praksama.

KONTINUITET: Najeksplicitniji dokaz političkog kontinuiteta sa devedesetim godinama dogodio se upravo u danima kada su se nizale domaće, regionalne i međunarodne osude na račun ministarke Paunović. Državni vrh je u jeku tog skandala promovirao otvaranje dionice obilaznice oko Beograda koja nosi ime Milutina Mrkonjića – jednog od osnivača SPS-a i ključnih aktera Miloševićevog režima. Ovo nije koincidencija, već jasna poruka: država ne samo da se ne odriče politike iz devedesetih, već aktivno nastavlja sa njenom simboličkom i infrastrukturnom rehabilitacijom. Iako sam Mrkonjić nije nikada postao haški pacijent, poput njegovog šefa Miloševića, on se isto tako nikada nije distancirao od njegove politike, te je do vlastite smrti bio i ostao jedan od najodanijih Miloševićevih apologeta.

TIŠINA: Premijer Srbije Đuro Macut bi u svakom iole funkcionalnom demokratskom društvu bio dužan hitno pokrenuti postupak smjene ili barem javno i nedvosmisleno osuditi izjavu članice svog kabineta i zbog daleko manjeg skandala od javnog zagovaranja jednog od najtežih zločina po mjeri bilo kojeg pravosuđa, domaćeg i međunarodnog. Nema potrebe naglašavati da se ni predsjednik Srbije, najviši autoritet vlasti i čovjek koji se inače očituje o svemu i svačemu van vlastite nadležnosti, uključujući – vjerovali ili ne – i rupe na putevima, ovim povodom nije oglasio. A i zašto bi – zar ima još ikoga ko sumnja da on ne misli ono što je ministarka Paunović izrekla naglas? U Srbiji se često može reći da je sistem urušen i da ne postoji, ali ništa nije dalje od istine. Jer, naprotiv, u Srbiji je jedino sistem konstanta – onaj u kojem se za spoljnopolitičku upotrebu fingira kooperativnost, dok se na unutrašnjem planu rutinski njeguje i normalizira najmračnija retorika iz krvavih devedesetih godina prošloga stoljeća.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo