Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREVLAKA, JADRAN, MORINJ… KO PO RECEPTU: Ponovo otvaranje spornih tema sa Hrvatskom

Objavljeno prije

na

Interesantno je da hrvatska strana potencira pitanja koja datiraju još iz doba Mila Đukanovića i DPS-a  kojim problemima nova vlast nije doprinijela.  Stav da  školski brod Jadran treba ostati u Crnoj Gori imala je i ranija DPS-ova vlast prema kojoj je HDZ blagonaklono gledao

 

Nedavna posjeta hrvatskog ministra vojnog Ivana Anušića Crnoj Gori je imala puno elemenata dobro pripremljene predstave i podsjećanja na razlike koje postoje ne od juče. Tokom posjete hrvatskoj zajednici na Dan hrvatskog naroda 13. januara, bio je predviđen i sastanak sa njegovim crnogorskim kolegom Draganom Krapovićem koji je otkazan. Na sugestije javnosti crnogorskog Ministarstva odbrane da je sastanak odgođen zbog tehničkih uslova, ministar Anušić se potrudio da ponizi ministarstvo zemlje domaćina i naknadno tvitovao da je sastanak sa Krapovićem otkazan „zbog njegovih izjava i o spomen ploči u Morinju i o brodu Jadran“. Stavovi ministra Krapovića, koje je proteklih dana iznio u medijima, „ne ostavljaju prostor za razgovor i potpuno odudaraju od stavova Republike Hrvatske i povijesnih činjenica“ rekao je Anušić. Nakon toga  oglasio se i hrvatski vanjski ministar Gordan Grlić Radman koji je tada bio u posjeti Tivtu i Kotoru i svom crnogorskom kolegi Filipu Ivanoviću. Grlić Radman je objasnio da se razgovaralo „o onim otvorenim pitanjima koja već 34 godine opterećuju odnose dvije države“ i da se radi o „pitanjima koja su nasljeđe Domovinskog rata“, a da ploča u Morinju treba ostati gdje jeste. „Razgovarali smo takođe i o granicama, da treba da se formiraju što prije s crnogorske strane članovi komisije za granicu“… te da se „pitanje granice na moru mora riješiti”.

Grlić Radman je u nedjelju prisustvovao misi u katedrali Svetog Petra u Baru, nakon čega se sastao s predstavnicima hrvatske zajednice u kripti katedrale.

Crnogorsko vanjsko ministarstvo je takođe pokušalo djelovati pomirljivo rekavši da će Crna Gora nastaviti da „baštini otvoreni dijalog sa savezničkom Hrvatskom“ koja je i prijatelj i susjed i da postoji „obostrani interes za trajno rješavanje otvorenih pitanja“, prvo bilateralnim putem, kroz pregovore, ili, ako ne dođe do rješenja, preko „uobičajenih međunarodnih instrumenata za prevazilaženje ovakvih i sličnih izazova“. Na toj liniji, Ivanovićevo ministarstvo je „pozdravilo izjavu ministra Grlića Radmana za… rješenja prihvatljiva za obje strane“.

Anušić je pokrenuo i pitanje vraćanja školskog jedrenjaka Jadran matičnoj luci Split iako je  stav da brod treba ostati u Crnoj Gori imala i ranija DPS-ova vlast prema kojoj je HDZ uvijek blagonaklono gledao uprkos ratnoj prošlosti i crnogorskim vezama sa ubistvom zagrebačkog novinara Iva Pukanića. Pukanić je detaljno pisao o švercu cigareta pod okriljem vrha crnogorske vlasti. Pitanje Jadrana ranije Hrvatska nije pokretala kad se radilo na podjeli imovine bivše SFR Jugoslavije. Sporazum je u ime Crne Gore potpisala delegacija SR Jugoslavije bez hrvatskih primjedbi, a predviđao je da pokretna imovina bivše zemlje pripada onome na čijoj teritoriji se nalazi. Inače, najviše novca za njegovu nabavku prije Drugog svjetskog rata je prikupljeno u Srbiji i Bosni.

Interesantno je da hrvatska strana potencira pitanja koja datiraju još iz doba Mila Đukanovića i DPS-a i kojim problemima nova vlast nije doprinijela. Nije sporno da ploča u bivšem zloglasnom logoru Morinj koju su mimo zakona postavili bivši vojni ministar Raško Konjević i bivši vanjski ministar Ranko Krivokapić, treba da postoji. To je  ministar Krapović eksplicitno rekao. Međutim, treba biti drugačiji tekst na ploči koji neće  amnestirati ondašnju crnogorsku vlast ( Bulatović, Đukanović, Marović ) od odgovornosti za napad na dubrovačku regiju .

U knjizi Srce tame autora čuvenog crnogorskog novinara i publiciste Vladimira Jovanovića objavljena su mnoga originalna dokumenta Đukanovićeve vlade iz doba pripreme agresije na Dubrovnik i južnu Hrvatsku. U dokumentima se jasno vidi da ne samo da su crnogorski zvaničnici znali što se sprema već da su aktivno i dobrovoljno učestvovali u agresiji u ime Crne Gore,  i mimo onoga što im je naređivao zvanični Beograd, kako bi dokazivali svoje tadašnje srpstvo. Kasnije je Đukanovićeva Vlada organizovala pljačku okupiranog područja i dopremanje ratnog plijena u Crnu Goru dok je on najavljivao „ispravku granica koje su povlačili priučeni boljševički kartografi“ i „razgraničenje (sa Hrvatima) jednom za svagda“. I hrvatski zvaničnici su prihvatili njegovo „žaljenje“ zbog onoga što su hrvatski građani doživjeli od pripadnika JNA iz Crne Gore. Đukanović se nikada nije izvinio Hrvatskoj za njegove lične izlive mržnje i ratnohuškačku retoriku. Kasnije su Hrvati prešli  i preko ratne biografije oficira KOS-a i vojnog administratora okupiranog Cavtata Milivoja Katnića prije nego je trebao postati Glavni specijalni tužilac i pored svjedoka koji su ga optuživali za navodno premlaćivanja i maltretiranje civilnog stanovništa. DPS-ovo pravosuđe je  organizovalo i suđenja za mučenje hrvatskih ratnih zarobljenika u Morinju. Proces je zaobišao sve nalogodavce i završio se osudama nekolicine čuvara i kuvara tog logora. Hrvatska niti je reagovala uprkos farsi od suđenja kako su je nazvali bivši logoraši.

Po riječima nekoliko zapadnih diplomata sa kojima je ovaj autor nezvanićno razgovarao  ovakvom ponašanju službene Hrvatske je doprinijelo lobiranje i Rusije koja je bila glavni spoljnopolitički sponzor crnogorskog osamostaljenja 2006. godine. To je nedavno ponovo priznao i poslanik DPS-a Jevto Eraković u Skupštini rekavši da su oni ponosni na takvu politiku Moskve i takođe je odbio da odgovori da li DPS smije raskinuti Ugovor o saradnji sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom koji je i dalje na snazi.

Kremlj ima razvijene veze sa Hrvatskom još od kraja Drugog svjetskog rata kroz saradnju i regrutaciju ekstremne hrvatske emigracije za prljave poslove KGB-a uključujući i bivšeg komandanta Jasenovca Vjekoslava Maksa Luburića. Rusija je pomagala i osamostaljenje Hrvatske 1991. i aktivno naoružavala Hrvatsku vojsku preko aerodroma u Krku. Ruski ambasador u Hrvatskoj Anvar Azimov je 2017. izjavio tokom obilježavanja 25. godišnjica ruskog priznanja Hrvatske da iako su neke evropske zemlje prve priznale Hrvatsku da je  „faktički prva bila Rusija“ od koje je Hrvatska dobila priznanje. Američko priznanje je slijedilo tek par mjeseci kasnije. Ruski poslovni interesi u Hrvatskoj kao i geostrateški planovi su uvijek imali prednost u odnosu na Srbiju i Beograd što se i običnom statistikom može vidjeti.

Interesantna je i izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića iz 2016.godine prije nego što će postati premijer da se „raduje crnogorskim uspjesima, bićemo tu za CG na evropskom putu i samo nastavite sa reformama“. Plenković je tada naglasio da su „Đukanović i njegov savjetnik (MilanRoćen njegovi veliki prijatelji i da će saradnja (sa njima) biti odlična“. Od kako je počeo sparing sa novim crnogorskim ministrima, Plenkovićeva izjava o tom velikom prijateljstvu nestala je  sa hrvatskih portala. Ranije je uklonjen i snimak Djukanovićeve posjete proruskom njemačkom predsjedniku Franku Valteru Stajnmajeru u kome se Štajnmajer nakon protokolarnog rukovanja sa crnogorskom delegacijom baca u zagrljaj Milanu Roćenu što je izazvalo zgražavanje u Berlinu.

Treba se podsjetiti i medijskih spinova koji su uslijedili u Hrvatskoj kada je Plenkovićev „veliki prijatelj“ izgubio vlast u Crnoj Gori. Dio hrvatskih medija i političara je forsirao teorije zavjere kako je Crna Gora progutana od strane Srbije i Rusije i da kada nema Mila Crna Gora teško da može opstati. Takvim ocjenama su najviše mahali proruski aktivisti u Hrvatskoj.

Hrvatski ministar vanjskih poslova je izjavio da sporne teme sa Hrvatskom neće uticati na podršku Hrvatske evropskom putu Crne Gore i njenom članstvu u EU. Vidjećemo hoće li to biti tako. Članstvo Crne Gore u EU je ionako realno – daleko.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

FOKUS

IMOVINSKI KARTONI VLASTI, PET GODINA KASNIJE: Familije na budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tri put veće plate, nekretnine, krediti koji se vraćaju dok trepneš, privilegije i naravno bračni drugovi i rođaci na budžetu. To pokazuju današnji imovinski kartoni nove vlasti u odnosu na one iz avgusta 2020., kada su se obećavali meritokratija i racionalno trošenje

Imovinske kartone vlasti mediji objavlju onda kad izađu, otprilike jednom godišnje. Biraju se pojedinačni primjeri, nabraja imovina, no tako selektovani ne govore puno.  Kada se uporede imovinski kartoni i stanje  imovine prije avgusta 2020. i sada, pet godina nakon dolaska na vlast, razlika i obrazac su očigledni.  Tri put veće plate, nekretnine, krediti koji se vraćaju dok trepneš, privilegije i naravno – bračni drugovi i rodbina na budžetu. Ostalo je samo sjećanje na obećanja o meritokratiji i racionalnom trošenju.

Monitor je analizirao preko pedeset imovinskih kartona funkcionera aktuelne većine, ali i onih koji su vlast vršili nakon avgusta 2020.  Rijetki su oni koji se ne uklapaju u ovaj obrazac. Neki su posebno ilustrativni.

Jedan od takvih je imovinski karton potpredsjednika Vlade za obrazovanje, prosvjetu i odnose sa vjerskim zajednicama Budimira Aleksića. Aleksić je 2020.  godine  primao poslaničku platu od  1594 eura i 300 eura honorara kao profesor Bogoslovije. Njegova supruga  Zorica primala je 145 eura od Centra za socijalni rad. Da li kao nadoknadu ili kao zaposlena, iz kartona nije najjasnije.

Umjesto nekadašnjih mjesečnih primanja od oko 2000 eura, Aleksići primaju i do osam hiljada eura mjesečno. Osim što je potpredsjedniku Vlade porasla zarada (2055eura), otvorila su mu se i druga brojna državna vrata. Od juna prošle godine saradnik je na Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore (UCG), gdje zarađuje dodatnih 1437 eura, uz honorar iz Bogoslovije, koji je takođe skočio i kreće se do 700 eura.  Tu je nadoknada na osnovu članstva u Savjetu za prava djeteta od 493 eura,  ali i drugi dodatni honorari, mahom sa UCG.

Poseban skok u porodičnom prihodovanju napravila je njegova supruga Zorica Aleksić. Od 150 eura koliko je primala od Centra za socijalni rad, stigla je do referentkinje za koordinaciju i operativnu podršku u Direkciji za obnovljive izvore energije u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG)  gdje joj je plata, prema posljednjem imovinskom kartonu i do 2304 eura mjesečno.  Prije zaposlenja u EPCG, primala je platu od 450 eura u Institutu za srpsku kulturu, u kom je stopostotni osnivač i član UO njen suprug Budimir. U Odboru je i dobitnik Trinaestojulske nagrade Bećir Vuković, a izvršni direktor Instituta je protojerej Nikola Marojević, još jedan dobitnik Trinaestojulske nagrade. Institut je osnovan   2016. Prema privrednim registrima, računi su im gašeni početnih godina, dok je sada prosječna bruto plata u Institutu, prema podacima Company walla – 4329 eura.

Dopuna kućnog budžeta zapošljavanjem bračnih partnera u državnim kompanijama po dolasku na vlast, nije samo Aleksićev recept. Preduzeća iz energetskog sistema posebno su popularna za supruge funkiconera vlasti,i najbližu rodbinu.  U energetskom sistemu su zapošljene i supruge ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, Slađana Šaranović ,  šefa kabineta premijera Milojka Spajića Branka Krvavaca, Ana Krvavac i potrpedsjednika Vlade Ervina Ibrahimovića, Nisera Ibrahimović.   Slađana Šaranović prima osnovnu platu od 893 eura, zaposlena je u sektoru javnih nabavki, ali CEDIS ne škrtari kada su u pitanju dodaci zaposlenima. Naknade za Osmi mart izađu i do 300 eura,  zimnica 839 eura.  Sa Šaranovićevom platom ministra unutrašnjih poslova koja izađe i do 2100 eura, uz dodatak iz Savjeta za prava djeteta od 390 eura, skupi se. Svakako je bolje od prethodnih godina, 2021. i 2022., kada je Šaranović prijavljivao samo svijih 1400 eura plate, dok za suprugu nije prijavljivao prihode.

Supruga Branka Krvavca, Ana u Crnogorskom elektroprenosnom sistemu prima 1326 eura. Fnkcioneri u imovinskim kartonima rijetko upisuju da im supruge rade u CEDIS-u, ili u drugoj konkretnoj državnoj firmi, već navode  da su zaposlene u privrednom društvu. Ana Krvavac, međutim, pojavljuje se kao kontakt na tenderima i konkursima za javne nabavke.  Supruga Ervina Ibrahimovića Nisera Ibrahimović nedavno je, kao su objavili mediji, zasnovala radni odnos u CEDIS- u  kao specijalista za životnu sredinu. Ranije je, u vrijeme DPS vlasti,  bila pomoćnica direktora u Upravi za inspekcijske poslove. U ovogodišnjem imovinskom kartonu supruge potpredsjednika Ibrahimovića navodi se da joj je ta funkcija prestala u martu ove godoine. Ne navodi se novo zaposlenje. Ibrahimovići imaju ukupna kreditna zaduženja od 140 hiljada eura.

Supruga Nikole Rovčanina, koji je pokrivao brojne pozicije u energetskom sektoru, Kristina Rovčanin sada je u saradnica za odnose sa javnošću u EKO fondu. Zarada joj je 1000 eura. Počela je sa 400 eura u Pljevaljskim novinama. Nikola je  ove godine prijavio  platu od oko 2800 eura. U prošlogodišnjem kartonu, kao izvršni direktor EPCG prijavio je platu preko 5000 eura.  Od 2000. godine porodica Rovčanin bogatija je i za stan od 64 kvadrata po osnovu kupovine.  Prijavili su stambeni kredit od 72 hiljade eura kod NLB banke, koji će Nikola Rovčanin, sudeći po podacima koje je dao u kartonu, otplatiti za svega 12 mjeseci. Kredit je uzet u februaru 2021.  U prošlogodišnjem kartonu prijavio je da je od tog kredita ostalo duga u uznosu od 52 hiljade eura. Sledeće godine bez dugovanja. Mašala. Rovčanin je u javnosti više puta pominjan zbog zapošljavanja bliskih lica i familije u energetskom sektoru.

Televizija Vijesti objavila je dokumentarac Država rođaka, navodeći da  posjeduju  više od 100 ugovora o radu rodbine najviših državnih i lokalnih funkcionera svih parlamentarnih stranka, koji su dobili viskoplaćene poslove nakon promjene vlasti, te da  su oni upućeni tužilaštvu. Prema navodima te televizije, Demokrate i koalicija Za budućnost Crne Gore vode u rodbinskom zapošljavanju. CEDIS, Elektroprivreda Crne Gore i Solar gradnja samo su neka od preduzeća koja su u proteklom periodu stekla epitet “partijski plijen”.

Da je novac u energetskom sektoru, svjedoči i imovinski kartom poslanika NSD Milana Lekića. Lekić je kao savjetnik predsjednika Nove Andrije Mandića 2000.  godine mjesečno zarađivao 500 eura, i 165 eura kao odbornik.  U ovogodišnjem kartonu, iz marta, prijavio je zaradu od 3097 eura, kao potpredsjednik Rudnika uglja, dok je njegova supruga imenovana za  izvršnu direktoricu DOO Čistoće u tom gradu, gdje prima 1876 eura. U ovogodišnjem imovinskom kartonu, Lekić je prijavio da na tekućem računu ima 76.680 eura. Dok je bio u opozicionim klupama 2020. godine, Lekić je na tekućem računu imao 17.000 eura.

Suprugu u državnoj kompaniji odnedavno ima i ministar odbrane Dragan Krapović,  Demokrata.  Sandra Krapović zapošljena je u Regionalnom vodovodu u Budvi. To se navodi i u njegovom imovinskom kartonu. Plata joj se prema posljednjem imovinskom kartonu kreće do 1339 eura. A ministru 1854 eura. Krapovići prihoduju  i od rente, mjesečno, 2800 eura, a posjeduju gotovinu od 60 hiljada eura.  Prihode od rente Krapović je imao i prije ulaska u vlast, a  kućni budžet nakon 2020.  godine porastao je za zaradu supruge, koja je ranije, prema njegovom imovinskom kartonu bila zaposlena u DOO Atrium, sa platom od 330 eura.

Porodičnim pojačanjem platom iz budžeta, može da se pohvali i poslanik NSD Jovan Jole Vučurović. Njegova supruga Biljana Vučurović je nakon pozicije direktorice podgoričke Gimnazije, sa koje je smijenjena nakon skandala o zataškavanju slučaja seksualnog uznemiravanja učenice, prešla na savjetničko mjesto u kabinet predsjednika parlamenta Andrije Mandića. U njenom posljednjem imovinskom kartonu iz marta ove godine, to se ne može vidjeti, pošto je na to mjesto prešla kasnije. Kao direktorica Gimnazije primala je  platu oko 1100 eura, a u kartonu su prijavljeni i drugi prihodi ostvareni na toj funkciji poput naknada za odgovorno lice iz Centra za obrazovanje odraslih koja je u jednom mjesecu dostigla i 3825 eura. Inače se kretala oko nekoliko stotina eura.  Prijavila je i naknadu od 4475 eura u februaru mjesecu kao produkt parnerstva sa NVO CAUZ.  Njen suprug Jole Vučurović ubilježio je u posljednjih pet godina rast plate od 1391 do 2062 eura.  Kućni prihodi skromno je dopunila kćerka Lena Vučurović angažovanjem u Aerodromima Crne Gore, na poziciji referentkinje  u službi za nadzor i kontrolu poslovanja. Zarada joj je 548 eura, a desi se i po koja varijabila.

U Aerodromima Crne Gore odnedavno je kao vozač zapošljen i suprug poslanice PES-a Branke Marković, Danilo Marković. U kartonu iz 2003, poslanica navodi da njen suprug ima slobodnu profesiju, te da su mu mjesečna primanja 1200 eura. U Aerodromima ima zaradu od 800 eura mjesečno.

Pozamašan imovinski karton ima  ministar uređenja prostora Slaven Radunović.  Njegova plata, prema ovogodišnjem kartonu, iznosi 2406 eura. Kao nadoknadu za predsjednika Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje brdo, u prva tri mjeseca ove godine primio je dodatnih 690 eura.  Od izdavanja poslovnog prostora prihodovao je mjesečno 1332 eura. Poslovni prostor od 248 kvadrata, u čijem vlasništvu  prema imovinskom kartonu posjeduje 33 posto, prijavio je u kartonu iz 2024. godine. Kao osnov sticanja navodi se pravni propis.  U prvim kartonim navodio je da je njegova supruga Tanja Radunović zaposlena u privrednom društvu, a u poslednjim na Univerzitetu Crne Gore.

Ima i onih koji nerado prijavljuju imovinu, poput bračnog para Dragović, funkcionera PES-a.  Protiv poslanika Darka Dragovića i njegove supruge Jovane Dragović, koja je u martu prethodne godine izabrana za   v. d generalnu direktoricu Direktorata za pristupanje CG EU, Agencija za sprječavanje korupcije pokretala je postupke zbog neprijavljivanja imovine.  Na sajtu postoje njihovi kartoni tek za ovu godinu. Dragovići prijavljuju dugovanje kompanije DOO MB Stars co u iznosu od 70 hiljada eura. Prema pisanju Vijesti, poslanik PES-a  više u katastru nema nekretninu, stan površine od 57 kvadrata, koje svojevremeno pretresan u istrazi protiv pokojnog vođe škaljarskog klana Jovana Vukotića.  Ta nekretnina se sada vodi na firmu MB stars iz Danilovgrada, koja Dragoviću, sudeći po onome što je prijavio, poslaniku duguje 70 hiljada eura.

To su samo neki od primjera promjene u imovinskim kartonima , pošto je nemoguće iznijeti podatke o preko 50 kartona koje Monitor analizirao. Takođe, teško je procijeniti samo na osnovu imovinskih kartona koliko se zaista uvećala imovina funkcionera, te iz kojih sve tokova.  Svaki slučaj morao bi biti detaljno istražen i izanaliziran da bi se to utvrdilo. No,  princip se nazire. U kartonima se, pritom,  ne navode privilegije koje funkcioneri uživaju mimo zarada i honorara.

Krajem avgusta, mediji su objavili da je poslanicima prošle godine iz budžeta isplaćeno preko 2,8 miliona eura, što je znatan porast u odnosu na 2023. godinu. Samo troškovi za putovanja veći su za skoro pola miliona eura.  Troškovi za službena putovanja u prošloj godni iznosili su preko 888.000, dok su 2023. bili nešto više od 391.000 eura.

Planirana sredstva iz državnog budžeta za troškove reprezentacije porasla su za čak 128 odsto u odnosu na 2021. godinu, saopšteno je takođe krajem avgusta iz organizacije KOD. Prije četiri godine, prema planiranom budžetu, za reprezentaciju je bilo  opredijeljeno 452 hiljade eura, a ove više od million.

“Ako ovo pretvorimo u broj popeka, to znači da je ove godine planirano da iz budžeta bude pojedena vrijednost od čak 86.000 popeka. I to obilnih”, prokomentarisali su.

Neke stvari se ne mijenjaju.

Milena PEROVIĆ/Predrag NIKOLIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VUČIĆEVSKA HISTERIJA OKO UTAKMICE HRVATSKA – CRNA GORA: Svim sredstvima protiv Crne Gore u EU

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mediji, ovdje i u Srbiji, s pravom su izrazili zgražavanje zbog užasnog pokliča dijela hrvatskih navijača. “Ubij, Srbina”.  Međutim, vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori su ovaj događaj iskoristili za vrijeđanje svega što je crnogorsko uz ciljana preuveličavanja i izmišljotine. Žuta velikosrpska štampa se fokusirala na poznati slogan: “ Sa Lovćena vila kliče / oprosti nam Dubrovniče,  protivnika ratne politike Mila i Momira i njihovog šefa Slobodana Miloševića iz ranih 90-tih

 

U ponedjeljak veče je u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u fudbalu Crna Gora na zagrebačkom Maksimiru igrala sa Hrvatskom. U VIP loži utakmicu se gledali i predsjednici dvije zemlje, Jakov Milatović i Zoran Milanović. Osim loše igre crnogorske reprezentacije (koja je izgubila 4:0) utakmicu je obilježilo par događaja na tribinama koji su odjeknuli u regionu. Početkom drugog poluvremena na južnoj tribini, na kojoj je bilo smješteno nekoliko stotina crnogorskih navijača, na kratko je razvijen veliki transparent na kome je pisalo: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti na Dubrovniče”. Nepunih 10 minuta kasnije sa sjeverne tribine se moglo čuti skandiranje dijela hrvatskih navijača “Ubij ubij Srbina”. To je, na žalost, uobičajeni repertoar poruka mržnje i zla na fudbalskim utakmicama u regionu. Kako skandiranje nije dobilo “na masi” ubrzo je utihnulo. Hrvatskim domaćinima će vrlo vjerovatno brzo stići i novčana kazna od međunarodnih fudbalskih institucija što neće biti prvi put.

Mediji, ovdje i u Srbiji, s pravom su izrazili zgražavanje zbog užasnog pokliča. Međutim, vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori su ovaj nemio događaj iskoristili za vrijeđanje svega što je crnogorsko uz ciljana preuveličavanja i izmišljotine

Žuta velikosrpska štampa se fokusirala na poznati slogan protivnika ratne politike Mila Đukanovića i Momira Bulatovića i njihovog beogradskog šefa Slobodana Miloševića iz ranih 90-tih. Crnogorski rezervisti su tada napali i držali pod opsadom Dubrovnik osokoljeni huškanjem i izmišljotinama Bulatovića i  Đukanovića i guslanjem (bukvalnim i fugurativnim) mitropolita Amfilohija. Ooslobođena” teritorija metodično je  pljačkana dok je  Đukanovićeva Vlada na zvaničnim sjednicama raspoređivala “oslobođenu” pokretnu imovinu. Treće lice crnogorskog vazalnog trijumvirata Svetozar Marović je  skovao slogan Rat za mir pod kojim je  pustoštena komšijska zemlja. U međuvremenu je Marović našao zaštitu od zatvora kod novog beogradskog gazde Aleksandra Vučića zbog pustošenja vlastite zemlje i rodnog grada u iznosima koji se mjere stotinama miliona eura.

Večernje novosti, koje vodi poznati Miloševićev ratni huškač i nosilac crkvenih ordena Milorad Vučelić, su objavile naslov: “Hrvati zgrozili ceo svet, a tek će se pričati o potezu Crnogoraca”. Tu piše: “Ono što možda još više boli je potez crnogorskih navijača koji su skoro pa odobravali sramno ponašanje Hrvata i postavili u Zagrebu transparent. ” U  kome se moli Dubrovnik za oproštaj. Dio “skoro pa odobravali” su drugi vučićevski mediji dodatno obradili, vjerovatno uz pomoć/savjet “sa brda” (sjedište državne bezbjednosti). Prvo je ekstremno žuti i Vučiću najbliskiji Informer dan nakon utakmice objavio:  “U EU dobrodošli samo izdajnici” – tj. “oni koji se na toj istoj utakmici izvinjavaju za Dubrovnik, dok se skandira to :Ubij Srbina ”. Isti dan se glasnuo i šef režima u Beogradu na Prvoj TV: “Primetili ste da je u toku jedan pravi poltronski odnos zvaničnika Crne Gore prema Hrvatskoj, da bi im ovi omogućili da napreduju na evropskom putu”. Rastumačio je da mu je “manji problem” to što Milatović “nije napustio stadion” već je gore bilo to kako je “dio medija u Crnoj Gori tumačio ustaške poklike u Zagrebu” jer se time “trećini stanovnika Crne Gore preti ubistvom”. Istog dana je i njegov Milan Knežević uputio otvoreno pismo Milatoviću s tipičnim vokabularom iz kuhinje “sa brda”. Knežević “poslije ustaškog skandiranja na Maksimiru” ne može Milatovića više nazivati predsjednikom i pitao ga je zašto nije napustio stadion. Onda je zaključio: “ Naša  politika prema Hrvatskoj zasnovana je na principu ‘dubokog grla’, i izgleda da nema toga što nismo spremni progutati u znak dobrosusjedskih odnosa, da bi nam i pokojni Sekula Drljević pozavidio”. Milatović je isti dan izjavio da najoštrije  osuđuje skandiranje jednog broja navijača kojim je demonstriran govor mržnje prema Srbima.

Nastavak slijedi i narednog dana. Informer je, pozivajući se na vučićevski portal u Crnoj Gori borba. me (što bi neki rekli – drug Marko se poziva na sebe), objavio: “Objelodanjeni novi detalji: Gore je nego što se mislilo!”. Borba je napisala da “tokom utakmice… među publikom koja je skandirala sramotne parole ‘Ubij, ubij Srbina’ primijećeni su šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore Ivica Janović, kao i poslanik Pokreta Evropa sad Tonči Janović”. Navodno je Borbi “više izvora je potvrdilo ovu šok informaciju”.  Braća Janović “nisu bila u sektoru gdje su se nalazili navijači Crne Gore, već upravo među onima koji su horski uzvikivali poruke mržnje”. Onda se navodi kako posebno zabrinjava što je riječ o visokim državnim funkcionerima koje svojim prisustvom u takvom okruženju šalju krajnje problematične poruke.

Isti dan se oglasila i ANB uz priloženu fotografiju iz šireg ugla. Braća Janović su bili tačno ispod VIP lože u kojoj su bili  predsjenici Milanović i  Milatović,  koja se nalazi na zapadnoj tribini. ANB je napomenula, da je njen direktor bio privatno sa sinom i bratom u Zagrebu kako bi podržali crnogorski tim.

“Obzirom da je štićena ličnost, detalji vezani za mjesto na zapadnoj tribini unaprijed je određeno od strane službi koje brinu o bezbjednosti štićenih ličnosti” navodi se u odgovoru. Povici su dolazili, kako je ranije i Borba objavila, sa sjeverne tribine. Nikakvo izvinjenje nije stiglo od redakcije nakon objave cijele fotografije. Neće ni stići.

Isti dan se, preko mreže X (na kojoj se i dalje predstavlja kao poslanik Skupštine) u vučićev(ićev) šovinistički diskurs uključio i lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević. Medojević je čest gost u medijima Prve familije Srbije o čijim kriminalnim poslovima, je odavno prestao pričati. Ovaj nekada građanski političar je iznio blanko tvrdnju da je “šef ANB-a organizovao pisanje transparenta na utakmici u Zagrebu i tamo je navijao za reprezentaciju Hrvatske!!” Pozvao je kolege iz PES-a da smijene Janovića.

Iz PES-a se glasnuo poslanik Vasilije Čarapić: “Oprost od Dubrovnika treba da traži Milo Đukanović i oni koji su stali iza ratne politike 90ih”. On  tvrdi da je bila  “odluka Mila Đukanovića da Crnu Goru uvuče u ratnu politiku… i agresiju na Dubrovnik. Ta odluka je dovela Crnu Goru do izolacije, ekonomskog sloma i moralne sramote.” Na ovu izjavu su nervozno reagovali DPS i miloistički novinski komentatori.

Mediji braće Vučić su u svojim analizama nastavili s konstrukcijama da su u Hrvatskoj ružno primili transparent crnogorskih navijača navodeći da je “Ubij Srbina” bio posljedica toga. Srpski režimski mediji su naveliko citirali uvredljive online komentare navodnih čitalaca hrvatskih medija. Od ranije je poznato da stranka braće Vućić i njihova BIA raspolažu ogromnim brojem botova i lažnih naloga kojima manipuliraju online komentarima i sadržajima. Twitter (sadašnji X) je u aprilu 2020. godine zvanično objavio da je krajem 2019. godine ugasio 8.558 naloga namijenjenih promociji vladajuće partije u Srbiji i njenog lidera. “Ovakvo djelovanje je u suprotnosti sa našim propisima i predstavljaju namjeran pokušaj ugrožavanja slobode javnog izražavanja“ naveo je tada Twitter. Vučićevski botovi i lider jedne od njegovih partija u Crnoj Gori su se takođe obrušili na, kako su napisali, “ND(H) Vijesti” i njihovog novinara koji je izvještavao iz Zagreba jer nisu podržali njihov narativ.

U hrvatskim medijima antiratni slogan crnogorskih navijača je izazvao pozitivne reakcije, što se može lako utvrditi jednostavnom online pretragom. Tokom intoniranja crnogorske himne na Maksimiru nije bilo zvižduka. Ni crnogorski navijači obučeni u crveno i sa crnogorskim zastavama nisu tokom dana imali bilo kakvih problema u Zagrebu na ulicama i kafićima.

Naravno,  Vučiću i njegovim crnogorskim vazalima i medijima ne smetaju slična pojanja srpskih navijača:  “Udri, zakolji da Šiptar/Hrvat ne postoji” ni “Nož, žica, Srebrenica”. Ni oni ni njihov gospodar nisu osudili takva skandiranjima niti su ikada napustili fudbalske i košarkaške utakmice dok su to isto tražili sada od Milatovića. Matrica ponašanja je jasna. Beograd, ali i KGB-ovski dio DPS-a i HDZ-a, će sve učiniti da Crna Gora ne uđe u Evropsku Uniju i postavi EU zastavu na granici sa državom braće Vučić.

Uskoro će imati novu priliku kad se bude igrala utakmica s Hrvatskom u Podgorici. BIA i karteli imaju i agente i logistiku u Crnoj Gori što se odlično vidjelo nedavno pri postavljanju spomenika četničkom ratnom zločincu u Gornjem Zaostru. Ivici Janoviću i policiji neće biti lako.

Jovo MARTINOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEZAKONITE SMJENE STIŽU NA NAPLATU: Čistke na naš račun 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivšoj pomoćnici direktora podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović” Dragani Radunović, koju je 2022. smijenila bivša direktorka te škole Biljana Vučurović, treba da bude isplaćeno oko 14.000 eura na ime izgubljenih zarada, jer je sud utvrdio da je nezakonito razriješena. To je još jedna u nizu nezakonitih smjena, koje uglavnom dolaze na naplatu građanima

 

Prema pravosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici bivšoj pomoćnici direktora podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”Dragani Radunović, koju je 2022. smijenila bivša direktorka te škole Biljana Vučurović, treba da bude isplaćeno oko 14.000 eura na ime izgubljenih zarada, jer je sud utvrdio da je nezakonito razriješena.

Ukoliko Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) ne obezbijedi novac za isplatu dosuđenih potraživanja bivšoj pomoćnici direktora  račun podgoričke Gimnazije mogao bi biti blokiran.

Direktor Gimnazije Zoran Pejović potvrdio je Vijestima da je škola upoznata sa presudom podgoričkog Osnovnog suda od 4. avgusta ove godine: ,,Istina je da je bivšoj pomoćnici, Dragani Radunović, sud odredio nadoknadu u iznosu koji pominjete i još troškove postupka koji iznose 1.178 eura. Spor je u toku i sa drugom bivšom pomoćnicom, Biljanom Đurišić, gdje iznos može biti neznatno manji. Na presuđeni iznos nijesmo uložili žalbu. Nadam se da su rokovi izvršenja dovoljni da sa MPNI iskomuniciramo i obezbijedimo pomoć u izvršavanju obaveze, jer bi se našli u teškoj situaciji”, kazao je profesor Pejović.

Viši sud je početkom ove godine donio presudi prema kojoj je i druga bivša pomoćnica Biljana Đurišić nezakonito razriješena.I Đurišić je smijenjena u aprilu 2022. godine iako su joj do kraja angažmana po ugovoru bile ostale još dvije godine. Ona je tu dužnost obavljala u periodu dok je direktorica Gimnazije bila Zoja Bojanić-Lalović, sadašnja poslanica DPS-a.

Vučurović, koja je razriješena polovinom januara ove godine, ranije je saopštavala da su dvije pomoćnice zakonito razriješene te funkcije.U slučaju Đurišić, aktuelna savjetnica predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, saopštila je da ona ,,nije razriješena sa mjesta pomoćnice protivno odredbama Zakona o radu niti protivno odredbama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju”.

Ukoliko Ministarstvo pomogne Gimnaziji i plati dosuđena potraživanja to neće biti prvi put.

U junu ove godine direktoru jedne osnovne škole u Beranama isplaćeno je skoro 20.000 eura jer je dokazao na sudu da ga je bivša ministarka prosvjete Vesna Bratić smijenila mimo zakona, saopštio je Pobjedi njegov advokat Mihailo Volkov koji brani više od sto razriješenih direktora. Advokat je pojasnio da je za mjesec i po dana dobio petnaestak pravosnažnih presuda, među kojima je ova sa najvećim iznosom. Skoro dvije trećine predmeta koji se tiču smijenjenih direktora su okončane, prema riječima Volkova, i to sve – u njihovu korist. Svaki smijenjeni direktor bez problema na sudu dokazuje da je 2021. godine ostao bez funkcije mimo zakona.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija je u aprilu ove godine rečeno su dostavili Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dokumentaciju u vezi sa nezakonitim smjenama direktora vaspitno-obrazovnih ustanova tokom 2021. godine u mandatu bivše ministarke prosvjete Vesne Bratić. Taj resor je do sada isplatio više od 400.000 eura po tom osnovu, kazala je tada ministarka Anđela Jakšić-Stojanović.

Ona je u aprilu kazala da je do tada okončano 139 sporova i da su u svim slučajevima donijete pravosnažne presude kojima su rješenja Ministarstva iz 2021. poništena kao nezakonita.

,,U vezi sa tužbama radi naknade materijalne štete, okončano je 38 postupaka pravosnažno. Ukupan iznos iznosi 392.312eura. U 2023. isplaćeno je 119.325 eura, u 2024. – 222.043 eura, a u ovoj godini 50.943 eura. Po osnovu nezakonitog razrješenja članova Etičkog komiteta iz budžeta je isplaćeno 106.000 eura. Svu evidenciju vodi Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore koji zastupa Ministarstvo”, kazala je Jakšić Stojanović.

S tužbom ne ide tako lako kao sa odštetama. Naime, početkom jula u Osnovnom sudu u Podgorici odloženo je suđenje bivšoj ministarki Bratić. Vještak ekonomsko-finansijske struke Srđan Pupovac procijenio je da je zbog nezakonitih smjena direktora škola u mandatu bivše ministarke prosvjete budžetu nanesena šteta od samo 27.000 eura sa kamatom.Sud je donio rješenje o odlaganju ročišta, odlučeno da se pozove vještak kako bi pojasnio nalaz.Riječ je o predmetu u kojem je podnijeta prva regresna tužba protiv Bratić, a u koji je uključeno oko 30 bivših direktora škola.

Nezakonite smjene dešavale su se i na najvišem nivou izvršne vlasti. Tako je Vlada u julu prošle godine morala da postupi po presudi Upravnog suda i Zorana Brđanina vratila na mjesto direktora Uprave policije.

Brđanin je na čelo crnogorske policije došao u februaru 2021. godine u vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića, izabran je putem konkursa za direktora policije 2021.Prvi put je smijenjen u martu 2023. nakon što je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva uhapšen jedan od njegovih najbližih saradnika Dejan Knežević zbog sumnje da je sarađivao sa kriminalnim strukturama.Od tada su donijete tri odluke o njegovoj smjeni koje je Upravni sud proglašavao nezakonitim. I Evropska komisija je u Izvještaju konstatovala da odluka o smjeni nije donijeta u skladu sa pravilima, jer je nije inicirao skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu nego Vlada.

Spajićeva Vlada, koja je izabrana krajem oktobra 2023. godine je, poštujući odluku suda, vratila Brađanina na posao, da bi ga tri mjeseca kasnije, na zahtjev Demokrata, smijenila. Nakon sudskih presuda i povratka na ćelo Uprave policije, Brđanin je u decembru prošle godine podnio ostavku.

Da je pravda spora, potvrdila je i nedavna odluka Višeg suda u Podgorici kojoj je potvrđena presuda Osnovnog suda u Podgorici iz 2019. godine, kojom je poništena kao nezakonita odluka Skupštine o razrješenju Irene Radović sa dužnosti viceguvernerke Centralne banke. Odluka o razrješenju Radović pravosnažno je poništena nakon više od sedam godina trajanja postupka pred sudovima.

Aktuelna guvernerka Centralne banke (CBCG) Irena Radović, saopštila je da je srećna što je došao dan kada konačno može da obavijesti javnost da je dobila sudsku odluku kojom se potvrđuje da je 2018. godine, nezakonito razriješena sa funkcije viceguvernerke, od strane Skupštine Crne Gore, a na osnovu nezakonitog predloga Savjeta Centralne banke Crne Gore.

Prema njenim riječima, presuda Višeg suda u Podgorici jasno pokazuje da institucije moraju postupati u skladu sa zakonom i da nijedna odluka, posebno ako zadire u ljudska prava i narušava nečiji ugled i dostojanstvo, ne smije biti donijeta proizvoljno i bez mogućnosti da se čuje druga strana.

Ne bi smjelo, ali se dešava.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo