Umjesto na završnim pripremama pred svjetsko prvenstvo koje počinje sljedeće nedjelje, crnogorski džudista Marko Radulović obreo se, u subotu, u pritvoru. Pod sumnjom da se bavi zelenašenjem.
Policija sumnja da je Radulović u martu prošle godine Zoranu Radoviću pozajmio 35 hiljada eura, uz dogovor da mu zajmoprimac plaća kamatu od pet odsto, odnosno 1.750 eura mjesečno (u tom slučaju glavnica ostaje ista). ,,Naplatu ovog dugovanja su, kako se sumnja, pratile prijetnje i zahtjev za stavljanje hipoteke na stan Zorana Radovića”, kazali su iz policije.
Privedeni džudista i njegova porodica pričaju drugu priču. Marko Radulović je, prenosi njegov advokat Božo Milonjić, od Radovića ,,želio da kupi skupocjeni automobil fejton”. U tu svrhu je Radoviću predao iznos od 48.500 eura. ,,Za to postoje svjedoci. Nikada nije dovezao vozilo, niti vratio novac. Dovezao je ‘BMW X6’ koji košta duplo manje, ali je Marko to odbio i tražio svoj novac”, tvrdi porodica Radulović, odnosno njihov pravni zastupnik.
Interesantna je to stvar a, ipak, niko nam ne pokušava objasniti: zbog čega Crnogorski olimpijski komitet (COK), čiji je najveći finansijer državni budžet, od ljeta prošle godine Raduloviću svakog mjeseca plaća 600 dolara stipendije, na ime pomoći tokom kvalifikacija za naredne Olimpijske igre u Riju (Brazil), ako ovaj sebi može da priušti automobil od skoro 50 hiljada eura!?
Definitivno, postoji mnogo pametnijih načina da se iskoristi taj (COK-ov) novac. Pod uslovom, naravno, da policijske sumnje o zelenašenju ne dobiju i zvaničnu sudsku potvrdu.
Do tada, neka nam ovaj slučaj posluži kako povod da sagledamo dostupne podatke (zvanične i nezvanične) o zelenašenju kao snažnoj i ukorijenjenoj industriji ovdašnje sive ekonomije. Ko? Koliko? Kako? Pošto?
Crnogorske policija je prije otprilike dvije godine u dokumentu Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u CrnojGori, iznijela procjenu da se zelenašenjem u državi bavi ,,oko 200 ljudi”. Računica ne obuhvata utjerivače dugova koji obilaze neredovne platiše i prijetnjama, pesnicama, a nerijetko i oružjem (najčešće eksplozivom podmetnutim pod automobile ili bačenim u dvorišta dužnika ili članova njihove porodice).
Prema istim navodima, ova ilegalna industrija u svakom trenutku okreće više od 30 miliona eura. A zelenaši i njihovi pomagači od svojih klijenata – milom ili silom – izvlače godišnji profit od približno 70 miliona eura! Računajući novac, pokretnu i nepokretnu imovinu – nakit, automobile, imanja, kuće, stanove, poslovne prostore… Policija je uočila kako se, ,,nerijetko” dešava da zelenaši imaju stručnu pomoć advokata prilikom sklapanja fiktivnih kupoprodajnih ugovora pomoću kojih preuzimaju imovinu svojih žrtava. Do sada se, međutim, nije desilo da neki pravnik bude optužen za pomaganje ili saučesništvo u, malobrojnim, procesima protiv zelenaša.
Još preciznije podatke dobili smo prije godinu dana, kada je direktor Uprave policije Slavko Stojanović rekao da policija u svojoj evidenciji ima 234 zelenaša, od čega su njih 37 označeni kao pripadnici organizovanih kriminalnih grupa.
Konačno, ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević je nedavno saopštio kako policija, u 12 različitih predmeta, pokušava prikupiti dokaze protiv 39 osoba koje su osumnjičene za kamatarenje. Ministar je, odgovarajući na poslaničko pitanje Slavena Radunovića, naveo kako se u Podgorici vode četiri postupka pod nazivima Kap, Milion, Laguna i Fiesta u kojima se provjerava 13 osoba. Na Cetinju se, naveo je Konjević, vodi akcija Belveder u kojoj se provjerava devet osoba, dok su u Nikšiću aktuelna tri predmeta (osam osoba). U akcijama Procenat i Rubikon, koje se sprovode u Kotoru i Herceg Novom, sumnjiči se po jedna osoba, Kapara u Budvi preispituje postupake dvije osobe dok je predmetom Tornado u Bijelom Polju obuhvaćeno pet mogućih počinioca krivičnog djela zelenašenje.
Upravo je Tornado, sredinom juna, na površinu izbacio Bjelopoljca Ibrahima Kadića (69). On je uhapšen zbog sumnji da je u minule dvije godine, u 13 odvojenih slučajeva, pozajmio nekoliko desetina hiljada eura, uz mjesečnu kamatu od 10 odsto. Ili veću.
Iako su iz policije tvrdili da su prikupili dovoljno dokaza da dokumentuju svoje sumnje i optužbe, Kadić se na slobodi našao, praktično, dan nakon privođenja. Osnovni tužilac u Bijelom Polju je objasnio da oni nijesu mogli naći pravni osnov da se Kadiću odredi pritvor, pošto iz nekog njima znanog razloga ,,uticaj na svjedoke” nije mogao biti iskorišćen.
Ne ulazeći u pravnu osnovanost ponuđenog tumačenja, nije teško zaključiti da praksa prekonoćnog oslobađanja osumnjičenih za zelenašenje neće podstaći njihove žrtve da problem prijave policiji i potraže pomoć državnih institucija.
Uostalom, podaci govore sami za sebe. Prema statistikama ovdašnjih medija, crnogorsku sudovi su za nekoliko godina, od devet suđenih predmeta za krivično djelo koje prepoznajemo kao zelenašenje donijeli samo dvije osuđujuće presude. Sud u Nikšiću je jednog okrivljenog osudio na godinu dana zbog zelenašenja, dok je u Osnovnom sudu u Kotoru izrečena jedna uslovna kazna od tri mjeseca. Zakon, inače, za ovo krivično djelo propisuje, uz novčanu, i kaznu od tri do osam godina zatvora. Ostala suđenja završena su ili oslobađajućom presudom ili obustavljanjem postupka (oštećeni i svjedoci često do suđenje, ili na samom suđenju, promijene iskaz u korist optuženih).
Osnovni sud u Podgorici je, tako, zbog nedostatka dokaza oslobodio navodnog kamataša koji je za 25 hiljada eura kupio kuću od 150 kvm, koja prema procjeni poreznika vrijedi barem tri puta više.
Statistika u tužilaštvu nije mnogo bolja. Od početka prošle do sredine ove godine tužilaštvu je podnijeto osam prijava zbog zelenašenja. Četiri predmeta su odbačena ,,zbog nepostojanja krivičnog djela u radnjama prijavljenih lica”, piše u odgovorima VDT-a na pitanja upućena iz Vijesti. Dva slučaja su još u fazi izviđaja, dok tužilaštvo pred nadležnim sudom procesuira dva predmeta.
Tokom 2013. podnijeta je samo jedna krivična prijava za ovo krivično djelo. Dvije godine ranije – nijedna. Da ne kvari statistiku, 2012. Upravi policije su prijavljena tri slučaja zelenašenja, ali je nadležno tužilaštvo u sva tri slučaja utvrdilo da u prijavama nema elemenata krivičnog djela.
Možda je sa tim u vezi: u Crnoj Gori danas imamo makar jedno suđenje za ubistvo u kome optuženi (inače arhitekta po struci) tvrdi da je ubio svog kamataša zbog bezizlazne situacije u kojoj se našao: pozajmio je sedam, vratio više od 100 hiljada eura a ubijeni mu je, tvrdi ubica, prijetio da će mu silovati ćerku i snimak objaviti, ukoliko ne proda vikendicu kako bi ,,izravnali račune”…
Monitor je jesenas pisao o nevoljama bračnog para Flanjek koja je zbog posla sa zelenašima ostala bez hotela u Rafailovićima vrijednog, po procjenama finansijskih vještaka, 3,2 miliona eura. Njihova ćerka pokušava da sudskim putem povrati makar dio otete imovine ali je postupak koji je započela duže od dvije godine – i dalje na početku.
Prema policijskim podacima, kamataši novac uobičajeno daju uz interes od 10 odsto mjesečno. Najčešće se na kamatu daju iznosi od 10 do 50 hiljada eura (u 42 odsto slučajeva kaže policijska Procjena), jedna petina pozajmica otpada na iznose do 10 hiljada, dok se čak pet odsto ovih nezakonitih transakcija odnosi na iznose veće od pola miliona eura.
,,Nemoguće je izdržati pritisak kamataša. Država je dužna da se pobrine da ljudi ne mogu da iskoriste tuđu muku i nevolju”, apelovao je poslanik DF Slaven Radunović. I ta je priča, još na početku.
Kratka istorija zelenašenja
Pozajmljivanje novca uz interes/kamatu staro je, izgleda, koliko i sam novac. Otuda je već u drevnom Vavilonu, 1760. godine prije nove ere, Hamurabijev zakonik propisivao i gornju granicu za visinu kamate u Mesopotamiji.
Davanja novca pod kamatu ima dugu tradiciju i na prostoru Crne Gore.
Poznata kotorska porodica Buća pozajmljivala je, još u XIII vijeku, svoj novac lokalnim trgovcima i građanima uz godišnju kamatu od 10 odsto (dobar dio ovdašnjih banaka, 800 godina kasnije, obračunava veći ineteres). Zato Buće jedni smatraju za prve crnogorske zelenaše, dok ih drugi drže kao začetnike bankarstva na ovim prostorima.
Relativno niska kamata nije jedini razlog zbog kojih je potpisnik ovih redova mnogo bliži drugom pogledu. Između ostalog, i zbog toga što su Buće, prema knjizi Novac i banke u Crnoj Gori Vasilija Milića, vodile javnu evidenciju o svojim poslovima: ,,Pozajmljeni novac, odnosno odobreni krediti, registrovani su u posebnu knjigu tadašnje lokalne samouprave grada Kotora, koja je nosila naziv notarijat”.
Procvat zelenaštva u Crnoj Gori počinje u vrijeme vladavine dinastije Petrović. Eru Petra II Petrovića Njegoša obilježili su i zelenaški poslovi njegovog brata Pera Tomova, predsjednika tadašnjeg crnogorskog Senata koji je, prema istorijskim zabilješkama, bio jedan od najsurovijih kamataša u podužoj istoriji ovog posla u Crnoj Gori. ,,Vladika Rade se uporno borio protiv tog velikog zla, jer su rokovi pozajmljivanja novca bili kratki a kamate veoma visoke, što je korisnike kredita često lišavalo sve pokretne i nepokretne imovine, a ponekad i golog života”, piše Milić. I konstatuje da je Njegoš ,,u tome imao malo uspjeha”.
O nastavku porodičnog biznisa u vrijeme knjaza Danila pisao je u Monitoru istoričar Dragutin Papović (Crnogorski karteli i tajkuni) ,,Kao i u vrijeme vladavine Petra II, Crnom Gorom se upravljalo po principu složne braće i odanih moćnika”, piše Papović, ,,na vlasti se nalazio apsolutni gospodar, knjaz Danilo, a sve trgovačke i zelenaške radnje je preuzeo njegov brat, vojvoda i predsjednik Senata Mirko Petrović (otac kralja Nikole)”.
Papović navodi kako su vojvoda Mirko i njegov sin Nikola, tadašnji knjaz, 1864. osnovali Založnicu crnogorsku, prvi novčani zavod u Crnoj Gori. ,,Poslove koje je vodio vojvoda Mirko nakon njegove smrti 1867. godine preuzeli su knjaz Nikola i njegova tajkunska družina, koju su činili brojne ustaničke i dvorske vojvode”, navodi Papović i detaljno obrazlaže zasluge i imetak vojvoda Boža Petrovića, Petra Vukotića, Novice Cerovića, Maša Vrbice i Marka Milajnova. Ipak, piše on „ borbu za nezavisnu Crnu Goru najbolje je naplatio pivski vojvoda Lazar Sočica, koji je uspio da za dvije decenije stekne 15 mlinova i valjaonica, preko 1.000 grla sitne i krupne stoke i preko 1.500 rala zemlje. Sve to je stekao beskrupuloznim zelenašenjem uglavnom pivskih seljaka”.
Kao najmoćnijeg zelenaša s kraja XIX i početka XX vijeka istoričari navode nikšićkog popa Đoka Mijuškovića. Ogromno bogatstvo, kao i veze na dvoru, omogućili su mu da sina Lazara školuje u Parizu. Lazar Mijušković je 1905. godine postao predsjednik prve ustavne vlade.
Kao posljedicu zelenaške ekonomije, u kojoj su se privilegovani ekstremno bogatili dok su njihove žrtve ostajale bez iđe ičega, istoričari navode i veliki talas iseljavanja iz Crne Gore krajem XIX vijeka. Prvo u Srbiju a potom u Ameriku.
Može li zlokobna sličnost sa današnjom ekonomsko-političkom elitom biti slučajna? Sami zaključite.
Zelenaši i banke
,,Imamo primjer čovjeka koji je uzeo 36 hiljada eura da kupi stan. Banka mu je zaplijenila stan i još treba da vrati 100 hiljada eura. To je najgori oblik zelenašenja koji postoji u Crnoj Gori”, kaže poslanik Nebojša Medojević cijeneći da ,,parlament mora da zaštiti građane od globalnog bankarskog fašizma”.
Primjer nije usamljen.
– Čovjek je 2007. godine uzeo 50 hiljada eura i kupio stan. Sedam godina je uredno vraćao kredit. Danas mu je glavnica oko 65 hiljada eura, dok je rata, koja je na početku bila 500, sada 900 eura, zato što je kurs švajcarskog franka skočio za 80 odsto. Ovaj primjer navodi Dragan Senić, predstavnik korisnika kredita u švajcarskim francima kojih je u Crnoj Gori nešto više od pet stotina (među njima su i premijer Milo Đukanović, ministar poljoprivrede Petar Ivanović, odnosno njegova supruga,…).
Medojević smatra da država treba da preuzme dio odgovornosti i pomogne dužnicima da dovedu u red svoje kreditne obaveze, ali i pokrene pitanje odgovornosti onih koji su zaslužni za nastanak ovog problema. ,,Mogu odgovorno da kažem da je banka umjesto stambenih kredita prodala ljudima visoko spekulativne hartije od vrijednosti. Reklamirali su bankarski proizvod, a u ugovoru je bila spekulativna klauzula koju nijedan od korisnika nije mogao u tom trenutku da procijeni, niti je znao o čemu se radi. To nije moglo da se radi bez podrške vrha crnogorskog režima. Ja pozivam specijalnog tužioca za organizovani kriminal da pokrene hitnu istragu”, kaže Medojević.
Slično razmišlja i Senić. ,,Pored banke koja je plasirala visokorizični spekulativni proizvod, ogromnu odgovornost ima bivše rukovodstvo CBCG koje je dozvolilo da se on nađe na tržištu i sadašnje rukovodstvo te banke, zato što nije učinilo ništa na zaštiti građana”, navodi on u otvorenom pismu upućenom nakon što je CBCG iskazala neslaganje sa predlogom zakona koji je DF ponudio parlamentu kao način za rješavanje problema kredita uzetih u francima.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
FOKUS3 sedmice