Povežite se sa nama

FOKUS

CRNA GORA BEZ HELIKOPTERA ZA GAŠENJE POŽARA: Prodali jeftino, kupuju 500 puta skuplje

Objavljeno prije

na

,,Nije bilo ovako kad smo imali helikoptere za gašenje požara”, komentariše taksista avgustovske vrele vijesti: desetine požara u Podgorici i okolini i dva nedavna neuspješna gašenja požara policijskim protivpožarnim avionima.

Prvi, avion tipa dromader M18B prinudno je sletio na Kakaricku goru u subotu, 1. avgusta. ,,Pilot M.A. je danas učestvovao u gašenju pošara u tom reonu, kada se u toku leta pojavio tehnički problem zbog kojeg je bio prinuđen da prizemi avion na najbližoj pogodnoj lokaciji”, saopštili su iz policije. Nešto ranije, 20. jula, u dijelu Skadarskog jezera prinudno je sletio i protivpožarni avion AT802A, kada je pilot, takođe u akciji gašenja požara, zadobio lakše povrede. Još nije objavljeno šta je bio razlog prinudnog slijetanja.

Crna Gora već duže od sedam godina ne posjeduje helikoptere koji se koriste za gašenje požara, ali i druge nepogode. Svakog ljeta nanovo se otvori polemika da li ih je trebalo prodavati, i koliko je, dok gori sve okolo, važno da ih imamo, kao jedno od najefikasnijih sredstava za gašenje požara.

,,Avioni po svojim letnim karakteristikama ne mogu da budu efikasni na više od 20 odsto teritorije, jer je teren takav da avion nije u stanju da se manevrom adekvatno podešava i da efikasno gasi požar, ni po pravcu ni po visini. Tu je i problem nepostojanja vodenih površina na kojima bi avion tankovao vodu, u obzir dolaze samo more i Skadarsko jezero”, upozoravala je prije dvije godine poslanica PzP Branka Bošnjak . ,,Dodatan problem je što su avioni dati u nadležnost avio-helikopterskoj jedinici MUP-a, a ta jedinica izgleda da gotovo nema ni minimum kadrovskih kapaciteta koji mogu da lete na ovim avionima”, kazala je ona tada.

S tim mišljenjem slažu se i domaći vojni stručnjaci. Višenamjenski helikopteri, prema iscrpnoj studiji koju je prije nekoliko godina izradila Vazduhoplovna baza VCG, bili bi najbolje moguće rješenje i za gašenje požara, ali i transport povrijeđenih, dopremanje pomoći i evakuaciju u slučaju elementarnih nepogoda, imajući u vidu klimatske uslove u Crnoj Gori i konfiguraciju terena.

Da su nam helikopteri, prodati ubrzo nakon osamostaljivanja, prijeko potrebni, pokazalo se iste 2012. godine, kada su se požari ozbiljno širili sjeverom Crne Gore. U Crnu Goru su tada na ispomoć morali doći vojni helikopteri iz Hrvatske. Kako tvrde Monitorovi dobro upućeni izvori, ta dva hrvatska helikoptera bila su u lošijem stanju od onih koje je Crna Gora ranije prodala. Bagatelno.

Crnogorskoj vojci nakon osamostaljivanja pripalo je šest helikoptera, marke MI-8. Od njih samo je jedan trenutno u Crnoj Gori, ali nije remontovan, pa nije u upotrebi. Od preostalih pet, četiri su prodata, dok je jedan pošao na remont u Srbiju, gdje mu se gubi trag. Helikopteri su prodati po simboličnoj cijeni od svega 50 hiljada eura po jednoj letjelici. Prema tadašnjoj procjeni vojnog vrha na čelu sa admiralom Draganom Samardžićem, potpomognutom stručnim nalazima Vladislava Vlahovića i Živka Pejovića – nije bilo isplativo da se remontuju.

Prema mišljenju Ukrajinskog remontnog zavoda, tada upućenom ovdašnjem vojnom vrhu, remont bi koštao oko 300 hiljada eura po helikopteru. Kako je to za ovdašnje nadležne navodno bilo skupo, helikopteri su prodati. Ispada da bi šest helikoptera bilo remontovano za manje od dva miliona eura.

,,Remont bi državnu kasu tada koštao 7,5 miliona eura, što bi bilo neracionalno”, tvrdili su kasnije iz Vlade.

Pa čak i da je toliko, to je mnogo jeftinije od cijene koju će sada, ako realizuje planiranu kupovinu, vojska platiti za dva američka helikoptera marke Black howk, tzv. crni jastrebovi, čija bi ukupna cijena, sa rezervnim djelovima, dodatnim sistemima, obukom kadrova, s obzirom na to da u Crnoj Gori nema obučenih za upravljanje njima, mogla dostići i preko 50 miliona eura, tvrde Monitorovi izvori.

Prema istim, dobro upućenim izvorima, ta transakcija je u toku, a u medijima je najavljena krajem prošle godine. Prilikom nedavne posjete Vazduhoplovnoj bazi, 23. jula ove godine načelnik generalštaba Dragan Samardžić saopštio je da ,,nabavka novih multifunkcionalnih helikoptera, uspostavljanje sistema za razmjenu podataka o vazdušnoj situaciji sa NATO i modernizacija izviđačkih naoružanih helikoptera predstavljaju prioritete Vojske Crne Gore”.

Tako će nakon više od osam godina otkako se iz vojnog vrha i stručne javnosti govori o neophodnoj nabavci višenamjenskih helikoptera, Crna Gora platiti 500 puta više novca za helikoptere koje je prodala u bescjenje. Pri tom, kako tvrde Monitorovi izvori, crni jastrebovi će stići bez kartona o stanju u kom su, takozvane knjižice održavanja, tako da praktično ne znamo šta kupujemo. Sigurno je samo da se radi o polovnim helikopterima koje Amerikanci izbacuju iz upotrebe, čije je održavanje izuzetno skupo. Noviji i jeftiniji modeli mogli bi se naći na tržištu. I ne samo to. Zašto VCG ne kupuje helikoptere za koje ne mora da obučava nanovo kadar, ostaje takođe nejasno.

U međuvremenu, tvrde naši izvori, propuštene su brojne prilike da se ti helikopteri dobiju mnogo povoljnije. Jedna od takvih prilika je nabavka četiri helikoptera 2008. godine, kada su kupljeni protivpožarni avioni.

Kada je VCG prije više godina prodavala sedam aviona, kao zainteresovani kupac javila se kompanija iz Engleske. Ta kompanija je nudila dva helikoptera marke Bell za avione. Ponuda nije ni razmatrana ozbiljnije. Konačno, avioni bivaju prodati u Hrvatsku, za oko 50 hiljada po avionu, što je opet, ukazuju poznavaoci – jeftino. Prethodno je šest aviona marke G4 praktično poklonjeno Srbiji.

Ukoliko planirana transakcija kupovine crnih jasrebova bude realizovana, ne znači da će situacija sa požarima biti sljedeće godine bolja. Ko zna koliko može potrajati obuka kadra za upravljanje njima.

Biće vruće i papreno za naše džepove.

Rasprodaja u toku

Umjesto da se radi na poboljšanju kapaciteta za kontrolu crnogorskog neba, nastavlja se rasprodaja vazduhoplovstva, tvrde Monitorovi izvori. Navodno planira se prodaja i četiri G4 aviona, što bi značilo konačnu raspordaju vojne avijacije. U tom slučaju VCG nema čime da poleti na visinu preko 300O matara, tvrde naši izvori.

Vazduhoplovstvo Vojske Crne Gore nema adekvatnu tehniku i dovoljno kapaciteta za kontrolu crnogorskog neba, iako je zaštita vazdušnog prostora jedan od prioriteta u procesu NATO integracija, objavio je portal Centra za demokratsku tranziciju (CDT), pozivajući se na Strategijski pregled koji je Ministarstvo odbrane uradilo 2013. godine.

U tom dokumentu se ocjenjuje da crnogorska vojska nema borbene sisteme i sredstva za protivvazduhoplovnu borbu (artiljerija, raketni sistemi i avijacija), kao ni transportne helikoptere i savremeni radar za nadzor vazdušnog prostora.

„Postojeći kapaciteti vazduhoplovnih snaga ne omogućavaju izvršenje dodijeljenih misija i zadataka Vojske i nemaju mogućnost taktičkog transporta većeg broja ljudi, sredstava i tehnike vazdušnim putem”, navodi se u tom dokumentu. „Helikopteri Gazela i prateća oprema omogućavaju dejstva u dnevnim uslovima, dok su dejstva u složenim meteo uslovima i noću ograničena”, stoji dalje.

Takođe, navodi se da crnogorsko vazduhoplovstvo u skladu sa dodijeljenim zadacima ima limitirane tehničke i operativne sposobnosti za misije traganja i spašavanja (SAR) iz vazduha, iznad kopna i mora i nije u mogućnosti da adekvatno podrži ove aktivnosti u svim vremenskim uslovima.

,,Zbog neposjedovanja višenamjenskih srednjih helikoptera Vazduhoplovstvo VCG nije u mogućnosti da pruži adekvatnu podršku civilnim institucijama u reagovanju na vanredne situacije (traganje i spašavanje, gašenje požara, medicinska evakuacija-MEDEVAC, transport i drugo)”. Kaže se i da zbog neposjedovanja adekvatnih helikoptera nije moguće dostići potrebnu mobilnost kopnenih snaga, koja, s obzirom na konfiguraciju terena, može biti od presudnog značaja za efikasno i adekvatno reagovanje na moguće bezbjednosne izazove.

Iz CDT-a su ukazali da Hrvatska i Srbija same obezbeđuju svoj vazdušni prostor, dok je Slovenija ulaskom u NATO potpisala Tehnički sporazum sa vazduhoplovnom komandom Alijanse i njeno nebo su čuvali italijanski avioni, a od 2014. mađarski.

Na nivou NATO članica postoji i model Air Policing koji se primjenjuje u zemljama članicama koje nijesu sposobne same da obezbjeđuju svoj prostor. U tom slučaju njihovo nebo, po principu rotacije, čuvaju druge članice Alijanse.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo