Povežite se sa nama

FOKUS

PROCVAT ZELENAŠTVA U PRISUSTVU VLASTI: Davljenje na rate

Objavljeno prije

na

Umjesto na završnim pripremama pred svjetsko prvenstvo koje počinje sljedeće nedjelje, crnogorski džudista Marko Radulović obreo se, u subotu, u pritvoru. Pod sumnjom da se bavi zelenašenjem.

Policija sumnja da je Radulović u martu prošle godine Zoranu Radoviću pozajmio 35 hiljada eura, uz dogovor da mu zajmoprimac plaća kamatu od pet odsto, odnosno 1.750 eura mjesečno (u tom slučaju glavnica ostaje ista). ,,Naplatu ovog dugovanja su, kako se sumnja, pratile prijetnje i zahtjev za stavljanje hipoteke na stan Zorana Radovića”, kazali su iz policije.

Privedeni džudista i njegova porodica pričaju drugu priču. Marko Radulović je, prenosi njegov advokat Božo Milonjić, od Radovića ,,želio da kupi skupocjeni automobil fejton”. U tu svrhu je Radoviću predao iznos od 48.500 eura. ,,Za to postoje svjedoci. Nikada nije dovezao vozilo, niti vratio novac. Dovezao je ‘BMW X6’ koji košta duplo manje, ali je Marko to odbio i tražio svoj novac”, tvrdi porodica Radulović, odnosno njihov pravni zastupnik.

Interesantna je to stvar a, ipak, niko nam ne pokušava objasniti: zbog čega Crnogorski olimpijski komitet (COK), čiji je najveći finansijer državni budžet, od ljeta prošle godine Raduloviću svakog mjeseca plaća 600 dolara stipendije, na ime pomoći tokom kvalifikacija za naredne Olimpijske igre u Riju (Brazil), ako ovaj sebi može da priušti automobil od skoro 50 hiljada eura!?

Definitivno, postoji mnogo pametnijih načina da se iskoristi taj (COK-ov) novac. Pod uslovom, naravno, da policijske sumnje o zelenašenju ne dobiju i zvaničnu sudsku potvrdu.

Do tada, neka nam ovaj slučaj posluži kako povod da sagledamo dostupne podatke (zvanične i nezvanične) o zelenašenju kao snažnoj i ukorijenjenoj industriji ovdašnje sive ekonomije. Ko? Koliko? Kako? Pošto?

Crnogorske policija je prije otprilike dvije godine u dokumentu Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u CrnojGori, iznijela procjenu da se zelenašenjem u državi bavi ,,oko 200 ljudi”. Računica ne obuhvata utjerivače dugova koji obilaze neredovne platiše i prijetnjama, pesnicama, a nerijetko i oružjem (najčešće eksplozivom podmetnutim pod automobile ili bačenim u dvorišta dužnika ili članova njihove porodice).

Prema istim navodima, ova ilegalna industrija u svakom trenutku okreće više od 30 miliona eura. A zelenaši i njihovi pomagači od svojih klijenata – milom ili silom – izvlače godišnji profit od približno 70 miliona eura! Računajući novac, pokretnu i nepokretnu imovinu – nakit, automobile, imanja, kuće, stanove, poslovne prostore… Policija je uočila kako se, ,,nerijetko” dešava da zelenaši imaju stručnu pomoć advokata prilikom sklapanja fiktivnih kupoprodajnih ugovora pomoću kojih preuzimaju imovinu svojih žrtava. Do sada se, međutim, nije desilo da neki pravnik bude optužen za pomaganje ili saučesništvo u, malobrojnim, procesima protiv zelenaša.

Još preciznije podatke dobili smo prije godinu dana, kada je direktor Uprave policije Slavko Stojanović rekao da policija u svojoj evidenciji ima 234 zelenaša, od čega su njih 37 označeni kao pripadnici organizovanih kriminalnih grupa.

Konačno, ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević je nedavno saopštio kako policija, u 12 različitih predmeta, pokušava prikupiti dokaze protiv 39 osoba koje su osumnjičene za kamatarenje. Ministar je, odgovarajući na poslaničko pitanje Slavena Radunovića, naveo kako se u Podgorici vode četiri postupka pod nazivima Kap, Milion, Laguna i Fiesta u kojima se provjerava 13 osoba. Na Cetinju se, naveo je Konjević, vodi akcija Belveder u kojoj se provjerava devet osoba, dok su u Nikšiću aktuelna tri predmeta (osam osoba). U akcijama Procenat i Rubikon, koje se sprovode u Kotoru i Herceg Novom, sumnjiči se po jedna osoba, Kapara u Budvi preispituje postupake dvije osobe dok je predmetom Tornado u Bijelom Polju obuhvaćeno pet mogućih počinioca krivičnog djela zelenašenje.

Upravo je Tornado, sredinom juna, na površinu izbacio Bjelopoljca Ibrahima Kadića (69). On je uhapšen zbog sumnji da je u minule dvije godine, u 13 odvojenih slučajeva, pozajmio nekoliko desetina hiljada eura, uz mjesečnu kamatu od 10 odsto. Ili veću.

Iako su iz policije tvrdili da su prikupili dovoljno dokaza da dokumentuju svoje sumnje i optužbe, Kadić se na slobodi našao, praktično, dan nakon privođenja. Osnovni tužilac u Bijelom Polju je objasnio da oni nijesu mogli naći pravni osnov da se Kadiću odredi pritvor, pošto iz nekog njima znanog razloga ,,uticaj na svjedoke” nije mogao biti iskorišćen.

Ne ulazeći u pravnu osnovanost ponuđenog tumačenja, nije teško zaključiti da praksa prekonoćnog oslobađanja osumnjičenih za zelenašenje neće podstaći njihove žrtve da problem prijave policiji i potraže pomoć državnih institucija.

Uostalom, podaci govore sami za sebe. Prema statistikama ovdašnjih medija, crnogorsku sudovi su za nekoliko godina, od devet suđenih predmeta za krivično djelo koje prepoznajemo kao zelenašenje donijeli samo dvije osuđujuće presude. Sud u Nikšiću je jednog okrivljenog osudio na godinu dana zbog zelenašenja, dok je u Osnovnom sudu u Kotoru izrečena jedna uslovna kazna od tri mjeseca. Zakon, inače, za ovo krivično djelo propisuje, uz novčanu, i kaznu od tri do osam godina zatvora. Ostala suđenja završena su ili oslobađajućom presudom ili obustavljanjem postupka (oštećeni i svjedoci često do suđenje, ili na samom suđenju, promijene iskaz u korist optuženih).

Osnovni sud u Podgorici je, tako, zbog nedostatka dokaza oslobodio navodnog kamataša koji je za 25 hiljada eura kupio kuću od 150 kvm, koja prema procjeni poreznika vrijedi barem tri puta više.

Statistika u tužilaštvu nije mnogo bolja. Od početka prošle do sredine ove godine tužilaštvu je podnijeto osam prijava zbog zelenašenja. Četiri predmeta su odbačena ,,zbog nepostojanja krivičnog djela u radnjama prijavljenih lica”, piše u odgovorima VDT-a na pitanja upućena iz Vijesti. Dva slučaja su još u fazi izviđaja, dok tužilaštvo pred nadležnim sudom procesuira dva predmeta.

Tokom 2013. podnijeta je samo jedna krivična prijava za ovo krivično djelo. Dvije godine ranije – nijedna. Da ne kvari statistiku, 2012. Upravi policije su prijavljena tri slučaja zelenašenja, ali je nadležno tužilaštvo u sva tri slučaja utvrdilo da u prijavama nema elemenata krivičnog djela.

Možda je sa tim u vezi: u Crnoj Gori danas imamo makar jedno suđenje za ubistvo u kome optuženi (inače arhitekta po struci) tvrdi da je ubio svog kamataša zbog bezizlazne situacije u kojoj se našao: pozajmio je sedam, vratio više od 100 hiljada eura a ubijeni mu je, tvrdi ubica, prijetio da će mu silovati ćerku i snimak objaviti, ukoliko ne proda vikendicu kako bi ,,izravnali račune”…

Monitor je jesenas pisao o nevoljama bračnog para Flanjek koja je zbog posla sa zelenašima ostala bez hotela u Rafailovićima vrijednog, po procjenama finansijskih vještaka, 3,2 miliona eura. Njihova ćerka pokušava da sudskim putem povrati makar dio otete imovine ali je postupak koji je započela duže od dvije godine – i dalje na početku.

Prema policijskim podacima, kamataši novac uobičajeno daju uz interes od 10 odsto mjesečno. Najčešće se na kamatu daju iznosi od 10 do 50 hiljada eura (u 42 odsto slučajeva kaže policijska Procjena), jedna petina pozajmica otpada na iznose do 10 hiljada, dok se čak pet odsto ovih nezakonitih transakcija odnosi na iznose veće od pola miliona eura.

,,Nemoguće je izdržati pritisak kamataša. Država je dužna da se pobrine da ljudi ne mogu da iskoriste tuđu muku i nevolju”, apelovao je poslanik DF Slaven Radunović. I ta je priča, još na početku.

Kratka istorija zelenašenja

Pozajmljivanje novca uz interes/kamatu staro je, izgleda, koliko i sam novac. Otuda je već u drevnom Vavilonu, 1760. godine prije nove ere, Hamurabijev zakonik propisivao i gornju granicu za visinu kamate u Mesopotamiji.

Davanja novca pod kamatu ima dugu tradiciju i na prostoru Crne Gore.

Poznata kotorska porodica Buća pozajmljivala je, još u XIII vijeku, svoj novac lokalnim trgovcima i građanima uz godišnju kamatu od 10 odsto (dobar dio ovdašnjih banaka, 800 godina kasnije, obračunava veći ineteres). Zato Buće jedni smatraju za prve crnogorske zelenaše, dok ih drugi drže kao začetnike bankarstva na ovim prostorima.

Relativno niska kamata nije jedini razlog zbog kojih je potpisnik ovih redova mnogo bliži drugom pogledu. Između ostalog, i zbog toga što su Buće, prema knjizi Novac i banke u Crnoj Gori Vasilija Milića, vodile javnu evidenciju o svojim poslovima: ,,Pozajmljeni novac, odnosno odobreni krediti, registrovani su u posebnu knjigu tadašnje lokalne samouprave grada Kotora, koja je nosila naziv notarijat”.

Procvat zelenaštva u Crnoj Gori počinje u vrijeme vladavine dinastije Petrović. Eru Petra II Petrovića Njegoša obilježili su i zelenaški poslovi njegovog brata Pera Tomova, predsjednika tadašnjeg crnogorskog Senata koji je, prema istorijskim zabilješkama, bio jedan od najsurovijih kamataša u podužoj istoriji ovog posla u Crnoj Gori. ,,Vladika Rade se uporno borio protiv tog velikog zla, jer su rokovi pozajmljivanja novca bili kratki a kamate veoma visoke, što je korisnike kredita često lišavalo sve pokretne i nepokretne imovine, a ponekad i golog života”, piše Milić. I konstatuje da je Njegoš ,,u tome imao malo uspjeha”.

O nastavku porodičnog biznisa u vrijeme knjaza Danila pisao je u Monitoru istoričar Dragutin Papović (Crnogorski karteli i tajkuni) ,,Kao i u vrijeme vladavine Petra II, Crnom Gorom se upravljalo po principu složne braće i odanih moćnika”, piše Papović, ,,na vlasti se nalazio apsolutni gospodar, knjaz Danilo, a sve trgovačke i zelenaške radnje je preuzeo njegov brat, vojvoda i predsjednik Senata Mirko Petrović (otac kralja Nikole)”.

Papović navodi kako su vojvoda Mirko i njegov sin Nikola, tadašnji knjaz, 1864. osnovali Založnicu crnogorsku, prvi novčani zavod u Crnoj Gori. ,,Poslove koje je vodio vojvoda Mirko nakon njegove smrti 1867. godine preuzeli su knjaz Nikola i njegova tajkunska družina, koju su činili brojne ustaničke i dvorske vojvode”, navodi Papović i detaljno obrazlaže zasluge i imetak vojvoda Boža Petrovića, Petra Vukotića, Novice Cerovića, Maša Vrbice i Marka Milajnova. Ipak, piše on „ borbu za nezavisnu Crnu Goru najbolje je naplatio pivski vojvoda Lazar Sočica, koji je uspio da za dvije decenije stekne 15 mlinova i valjaonica, preko 1.000 grla sitne i krupne stoke i preko 1.500 rala zemlje. Sve to je stekao beskrupuloznim zelenašenjem uglavnom pivskih seljaka”.

Kao najmoćnijeg zelenaša s kraja XIX i početka XX vijeka istoričari navode nikšićkog popa Đoka Mijuškovića. Ogromno bogatstvo, kao i veze na dvoru, omogućili su mu da sina Lazara školuje u Parizu. Lazar Mijušković je 1905. godine postao predsjednik prve ustavne vlade.

Kao posljedicu zelenaške ekonomije, u kojoj su se privilegovani ekstremno bogatili dok su njihove žrtve ostajale bez iđe ičega, istoričari navode i veliki talas iseljavanja iz Crne Gore krajem XIX vijeka. Prvo u Srbiju a potom u Ameriku.

Može li zlokobna sličnost sa današnjom ekonomsko-političkom elitom biti slučajna? Sami zaključite.

Zelenaši i banke

,,Imamo primjer čovjeka koji je uzeo 36 hiljada eura da kupi stan. Banka mu je zaplijenila stan i još treba da vrati 100 hiljada eura. To je najgori oblik zelenašenja koji postoji u Crnoj Gori”, kaže poslanik Nebojša Medojević cijeneći da ,,parlament mora da zaštiti građane od globalnog bankarskog fašizma”.

Primjer nije usamljen.

– Čovjek je 2007. godine uzeo 50 hiljada eura i kupio stan. Sedam godina je uredno vraćao kredit. Danas mu je glavnica oko 65 hiljada eura, dok je rata, koja je na početku bila 500, sada 900 eura, zato što je kurs švajcarskog franka skočio za 80 odsto. Ovaj primjer navodi Dragan Senić, predstavnik korisnika kredita u švajcarskim francima kojih je u Crnoj Gori nešto više od pet stotina (među njima su i premijer Milo Đukanović, ministar poljoprivrede Petar Ivanović, odnosno njegova supruga,…).

Medojević smatra da država treba da preuzme dio odgovornosti i pomogne dužnicima da dovedu u red svoje kreditne obaveze, ali i pokrene pitanje odgovornosti onih koji su zaslužni za nastanak ovog problema. ,,Mogu odgovorno da kažem da je banka umjesto stambenih kredita prodala ljudima visoko spekulativne hartije od vrijednosti. Reklamirali su bankarski proizvod, a u ugovoru je bila spekulativna klauzula koju nijedan od korisnika nije mogao u tom trenutku da procijeni, niti je znao o čemu se radi. To nije moglo da se radi bez podrške vrha crnogorskog režima. Ja pozivam specijalnog tužioca za organizovani kriminal da pokrene hitnu istragu”, kaže Medojević.

Slično razmišlja i Senić. ,,Pored banke koja je plasirala visokorizični spekulativni proizvod, ogromnu odgovornost ima bivše rukovodstvo CBCG koje je dozvolilo da se on nađe na tržištu i sadašnje rukovodstvo te banke, zato što nije učinilo ništa na zaštiti građana”, navodi on u otvorenom pismu upućenom nakon što je CBCG iskazala neslaganje sa predlogom zakona koji je DF ponudio parlamentu kao način za rješavanje problema kredita uzetih u francima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ŠVERC CIGARETA NEOMETANO TEČE: Vlast glumi opoziciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore zabranila je šverc cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar.  Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu

 

Opšte je mjesto  da je Crna Gora ratove devedesetih, godine inflacije i sankcija, pretekla zahvaljujući švercu cigareta. Nakon što je prošla kriza država je navodno  prestala sa tim poslovima.

Međunarodne institucije međutim godinama upozoravaju da je ova vrsta šverca nastavljena.  Neke međunarodne organizacije poput Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala tako  tvrde da je Crna Gora centar ove najpopularnije kriminalne aktivnosti na Balkanu.

Šverc cigareta je, sada već očigledno, uveIiko nastavljen preko takozvane „slobodne zone“ u Luci Bar, iako je gotovo godinu dana od promjene parlamentarne vlasti u Crnoj Gori. Predstavnici nove vlasti sada ukidaju skladištenje cigareta u bescarinskoj zoni Luke Bar i najvaljuju oštriju borbu protiv krijumčarenja duvana. Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu. Riječ je o davno ustaljenoj matrici državnog šverca cigareta preko Luke Bar, koju je i bivši predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović detaljno opisao u svojoj knjizi Pravila ćutanja.

Više izvora Monitora iz Vlade tvrde da nova većina još nema potpunu kontrolu nad svim mehanizmima u policiji, dok se uveliko kaska za promjenama u državnim tužilaštvima, koja su nadležna za vođenje istraga i gonjenje počinilaca krivičnih djela. Takođe, još nijesu poptuno preuzeli sve institucije i poluge sistema moći, pa nijesu mogli adekvatno odgovoriti i sa izmjenama pozitivnih pravnih propisa.

Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Nebojša Medojević, koji je dio vladajuće većine, dok su kadrovi njegovog Pokreta za promjene (PZP) uveliko uhljebljeni po dubini u organima javne uprave, tvrdi da je stvar drugačija.  On je početkom juna optužio Vladu da učestvuje u švercu cigareta iz Crne Gore i iznio podatak da je iz Luke Bar za 15 dana izašlo 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona.  Kazao je tada da je neko u tom poslu, uz saglasnost crnogorske Vlade, zaradio od 25 do 30 miliona eura.

,,Neko je platio 100 miliona (eura) da se uveze 94 kontejnera. Onaj koji je uvezao 940 tona cigareta, prije nego je krenuo u taj posao i platio 100 miliona eura, morao je dobiti garancije iz vlasti da niko neće te cigarete zaplijeniti i da će one otići na uobičajene tri destinacije – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo”, saopštio je Medojević.

Iako je premijer Zdrvko Krivokapić odbio ove optužbe, on se zajedno sa ministrom finasija Milojkom Spajićem tada nije pojavio na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, zakazanoj radi njihovog kontrolnog saslušanja zbog iznijetih optužbi za šverc cigareta. U dopisu upućenom skupštinskom Odboru, premijer Krivokapić je optužbe o njegovoj umiješanosti u šverc nazvao ,,nemoralnim i odvratnim“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Lideri Demokratskog fronta, valjda ekskluzivni distributeri sprskog sveta za Crnu Goru, jedini su se iz parlamentarne većine oglasili povodom Vulinove izjave. Dok je region vrvio od  kritika, Andrija Mandić je pružio podršku srpskom ministru unutrašnjih poslova. „Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz Makedonije, te granice koje postoje među nama da ne postoje u njihovim glavama, a onda ćemo bolje sarađivati, bićemo bliži jedni drugima, na kraju jedan smo narod“, prokomentarisao je Mandić. On je u izjavi za N1 poručio da se već radi na realizaciji srpskog sveta.

Poruke Vučićevog ministra, ali i njihove ovdašnje filijale, koje su ove prostore već koštale krvavih devedesetih, nijesu komentarisali iz crnogorske Vlade.

Krivokapić je ponovio da on neće odustati od ekspertske vlade.

„Ovu Vladu niko ne može tako jednostavno zamijeniti nekom drugom Vladom jer bi to govorilo o ličnim partijskim interesima”, prokomentarisao je pregovore o prevazilaženju političke krize.

Premijer je međutim, već narednom rečenicom objasnio da su „lični partijski interesi”, itekako odredili karakter postavgustovske vlasti. I da su jedan od razloga zbog kojih avgustovski pobjednici urušavaju sami sebe.

„Moram da kažem i prvi put to iskazujem kao svoj stav, sve dubinske funkcije dobili su kako su željeli”, kazao je Krivokapić, komentarišići zahtjeve lidera Demokratskog fronta. „Jedino nijesu u ovom trenutku zadovoljni što nijesu vidljivi u Vladi, što nemaju neka potpredsjednička mjesta i neka ministarstva“, kazao je premijer.

Za promjenu prmijera je i Miodrag Lekić, lider Demosa. „Po mom mišljenju je  Krivokapić apsolutno nekompetentan, i koristi svoju poziciju za obračunavanje jer napada jednu komponentu parlamentarne većine i koja mu, istina, ne ostaje dužna“.

U sve tri vladajuće grupacije postoje političari koji mogu biti kompetentni predsjednici Vlade, kazao je Lekić. „Da budem konkretan, mislim na Aleksu Bečića, Slavena Radunovića, Dritana Abazovića“. Još bi samo nedostajao Radunović koji negira genocid i bojkotuije parlament zbog rezolucije o Srebrenici, pa da se brže krene nazad ka devedesetima.

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni. Nakon što je smijenjen ministar Leposavić zbog negiranja genocida i donijeta Rezolucija o Srebrenici, Demokrate su predložile da se u parlamentu izglasa Rezolucija o genocidu u Pivi i Velici.

Predlog rezolucije podnijeli su poslanici te partije: Momo Koprivica, Vladimir Martinović, Zdenka Popović i Dragan Krapović.

U obrazloženju se navodi da je „prema nepobitnim dokazima, u Pivi u junu 1943. godine ubijeno 1.290 civila, među kojima 550 djece, a u Velici godinu kasnije, 550 civila, uključujući djecu i ostarjela lica“.

„Ovo je civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora. Nema i ne smije biti relativizaicije bilo kog zločina. Očekujem podršku svih poslanika u Skupštini Crne Gore”, kazao je između ostalog Martinović.

Predlog Rezolucije u stvari je formalizacija stava mitropolita Joanikija, nakon donošenja Rezolucije o Srebrenici. On je, upitan da prokomentariše njeno usvajanje u parlamentu, tada ocijenio: „A gdje su Jasenovac, Jadovno, Velika..”

Predlog da se nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici donece i ova o Pivi i Velici, nije, kako to obrazlažu Demokrate „civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora“. To je, u stvari, novi krug podjele mrtvih i živih na naše i njihove. Da se započne rat rezolucijama. Istovremeno, ispod svega nazire se pokušaj prekrajanja istorije i odnosa prema četničkom pokretu. Mitropolit Joanikije nedavno je izjavio da se nada da se nazire kraj „crvenoj komunističkoj aždaji“.

Većina partija nije se još izjasnila o tome hoće li glasati za Predlog rezolucije. Podršku su najavile manje partije vladajuće većine: PzP i Prava Crna Gora. Demokratski front je kazao da će se oni o tome izjasniti tek kada se okonča politčka kriza.

Jedan od lidera DF-a Milan Knežević saopštio je da je prijedlog Demokrata zakašnjela inicijativa „koja sadrži elemente pokajništva zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici“.

Iz Stranke pravde i pomirenja, koja je u koaliciji sa URA, pozvali su Demokrate da u prijedlog uvrste i zločine nad Bošnjacima u Crnoj Gori. Lider Prave Crne Gore Marko Milačić je najavio da će uskoro podnijeti Skupštini prijedlog rezolucije o osudi zločina prema Srbima na području Bratunca i Podrinja od 1992. do 1995.

Godinu dana nakon avgustovskih izbora jasno je da nova vlast nije uradila obećano. Ne samo da se dublje potonulo u podjele, nego se nije uradilo mnogo ni na oslobađanju institucija. One u koje se ušlo, osvojile su nove partijske vojske. One netaknute možda takve i ostanu.

Još ćemo, po svemu sudeći, dugo čekati na tužilaštvo koje će, recimo, ispitati skorašnju izjavu Vilijama Montgomerija, bivšeg ambasadora SAD u Srbiji i Crnoj Gori. Montgomeri je rekao u intervjuu za hrvatski Večernji list, objaljenom u nedjelju, da je Zapad, uključujući i Italiju, tokom „Miloševićevih godina” počeo dopuštati masovnim krijumčarima duvana da operišu iz Crne Gore. Naglasio je da su svi znali šta se događa, ali su to dopuštali jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću trebao protiv tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.

Tako se začelo stvranje države mafije. Nova vlast je imala šansu da pokrene promjene. Umjesto toga svojski se potrudila da uruši samu sebe. To joj ide od ruke.

 

Šta je srpski svet Aleksandra Vulina

Nakon izjave ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina da je zadatak nove generacije političara stvaranje srpskog sveta, uslijedile su brojne reakcije u regionu.

Ministrica spoljnih poslova Bih Bisera Turković javno je zatražila od  predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se ogradi od ovakve vrste izjava.

„Ukoliko to ne učini, to će samo potvrditi da je njegova i zvanična politika Srbije rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja ima za cilj pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine Srbiji. Vulinova izjava kojom je decidno rekao da ujedinjenje Srba znači jedinstvenu državu, flagrantno je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, destabiliziranje cijele regije Zapadnog Balkana i zloslutna prijetnja građanima Bosne i Herecegovine koji su se prije 26 godina branili od agresije i genocida”, kazala je Turković.

Po njenom mišljenju retorika Aleksandra Vulina čini potpuno besmislenim izjave srbijanskog predsjednika u kojima tvrdi da Srbija želi mir i dobrosusjedske odnose sa Bosnom I Hercegovinom.

Reagovali su i intelektualci iz regiona. Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko ocijenila je da su opasne Vulinove poruke. „Ovako otvoreno izvikivanje ratne politike okrenuto prema svim susedima ujedno je i testiranje dokle se može ići u datim međunarodnim okolnostima”, smatra Biserko.

Sociolog i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Puhalo, kratko je, povodom Vulinovog istupa, napisao: „U moje vrijeme to se zvalo zvalo Velika Srbija”.

Politički analitičar Agon Maljići u razgovoru za RSE je ocijenio da Vulin već duže artikuliše na direktniji način ono što je, zapravo, stav Aleksandra Vučića.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo