Povežite se sa nama

OKO NAS

Protiv duha zapadnoga

Objavljeno prije

na

„A umoran sam, kako nisam. Po čitavi mi dan zvoni telefon”, polako, tromog glasa kao da je upravo istjerao neki zao duh, priča za Monitor otac Joil Bulatović.

Mobilni telefon jedan je od rijetkih produkata savremene civilizacije koje otac Joil ne naziva „satanističkom rabotom” i produktom neprijateljskog Zapada.

Ovaj bivši nastavnik hemije i nekadašnji monah manastira Ostrog iguman je manastira Ćirilovac kod Kolašina. Čuven je po upornoj borbi protiv Darvinove teorije, masona, Sai Babe, gatara, Jehovinih svjedoka, komunista, pušenja, nepravoslavaca, Diznijevih crtanih junaka, biometrijskih dokumenata…

Duga je lista Joilovih neprijatelja, neprijatelja pravoslavlja i srpstva: od Sunđer Boba do pape. Njegov test prolaze samo rijetki poput mitropolita crnogorsko primorskog Amfilohija. ,,Našega mitropolita nema na kugli zemaljskoj koji je toliko blagovan da je sveti mu jezik, srpski. A od djetinjstva nije napravio nijedan grijeh”. Da ga nema na kugli zemaljskoj, može biti.

Da li su i kamere bezopasne za pravosljavlje Joil se nije izjasnio. Koliko se vidi, ne smetaju mu. Na internetu je veliki broj stranica na kojima Joil posredstvom Ju tjuba besjedi svojim poklonicima. Gledatelji su podijeljeni – pastva koja ga diže u visine ili posjetioci koji umjesto komentara ostave smajlija koji se hvata za glavu.

Joilove besjede koiliko su raznovrsne toliko su i precizne. O pušačima koji će završiti u paklu. ,,Kakav mi je to raj kad nema trafike misli pušač. Pita anđela ima li ovde trafike. Ima, ima. Vidiš ono ognjeno jezero, kod Tuđmana, 30.000 stepeni, đe leči reumu. Pa te uvati za tabane i tamo te baci. Ne trebaju ti šibice, same se cigare pale”.

O drogama: ,,Zamislite vi da je ušla droga u školama. Pogledaj ti samo, ti nesrećni podmukli jeretici sa Zapada. Nijesu mogli bombama da nas poubijaju. I sad su ubacili droge. I kako to da ne znaš da ako upotrebljavaš drogu nekoliko puta postaneš potpuno lud. Pa voliš li da si lud nesrećni sine”.

Koncept Boga u Joila malo je neobičan. Milost dijeli selektivno, pravoslavnima, Srbima i bezgrešnima. Osim što ne pomaže svima, Joilov Bog vrlo je osvetoljubiv. A pošto zna sve, sveti se i za buduće grijehe. Kad Joil ne uspjeva da nekoga izliječi objašnjava da je to jer ,,Bog zna da bi taj u budućnosti zgriješio”.

Joilovom Bogu na duši su pravoslavci a među njima posebno Srbi. ,,Srbi su srušili tursku imperiju, austrougarsku monarhiju. Pogledaj kako je to silan narod”, besjedi bivši profesor hemije.

Istorijske činjenice ne ometaju Joila. Sve su prilike propustio je i lekciju iz istorije o fašizmu i sličnim ideologijama: ,,Mnogi misle, čak i pravoslavci da može čovek da se spase kroz Muhameda, Budu, kroz onoga Milera, ili papu, đavolje sluge koje su izmislili nekakve vjere. Ne može. Oni tamo nešto bulazne, ali bog neće, zatvara nebo pod njima”, besjede su milosnog hrišćanina. Po Joilu , samo pravoslavno krštenje liječi, a svi nepravoslavni su – jeretici. Druge vjere ne samo da ne pomažu, nego tjeraju na bolest.

Tvrde stavove Joil je ipak u stanju da revidira. U jednoj od svojih besjeda objašnjava kako je pošao da izvadi novu ličnu kartu kad su ga tamo slikali shvatio je da je postao prazan kao da su duh iz njega izvadili. Tražio je da to ponište, nije izvadio ličnu. I bi mu bolje.

Od tada je svojim je sljedbenicima čvrsto branio da vade nova dokumenta. A onda je uvidio grešku u teoriji. ,,Dobro, jeste tačno je to. Ali vidiš pokazalo se da to u praksi i nije loše po one koji su ih izvadili”, objašnajva za Monitor Joil. ,,Ovi moji iz manastira svi su izvadili te pasoše i lične karte. Moraju u Srbiju. Šta ćeš. I nije im sad ništa”. Bilo je Joilovih sljedbenika, objašnjavaju naši sagovornici, koji su odlagali i važne puteve u inostranstvo jer je Joil zaboravio da se lična karta mora imati za prelazak u Srbiju.

Joil na više internet strana objašnjava kako liječi one koje mu se obrate. Lista bolesti koje ko rukom odnosi, podugačka je.

,,Evo mi imamo u naš novi manastir nekoliko osvećenja koje sam izvršio: ludi postao pametan, od raka se iscijelili, od astme. Vidiš kakva je to sila. Čitaš samo molitve. Eto sad sam prije mjesec dana jednog ludog imao, užas bio. Sve sam se plašio da me ne udari. Sve trči po crkvi. Ja čitam Jevanđelja a on veli: ćuti pope, ćuti pope. Jevanđelje najviše bije đavola tu sam video, mislim praktično”, objašnjavao je Joil svojim internet sljedbenicima principe njegove medicine.

,,Tačno. Nema bolesti. To je u 99 osto slučajeva bolest duše”, tumači Joil i za Monitor. ,,Neko te nervira danima, mjesecima, godinama, na primjer. I razboliš se. Samo molitva i sveta voda pomažu”.

A zovu ga. ,,Traže savjete. Šta ćeš. Za zdravlje me zovu, za spas”.

Pitamo oca Joila šta misli o zvaničnoj medicini: ,,O ljekarima? A malo je pravih, bogami. Nijesu to ljekari. Ovi što od đeda prave babu i od babe đeda. Gledo sam ja takve pod Ostrog. I nikom ništa. Niko ih za to ne kažnjava”.

U Kolašinu, objašnjavaju naši sagovornici, prilično je onih koji slijepo vjeruju Joilovim savjetima. Pridržavaju se i savjeta koji se odnose na zdravlje.

,,Moja ćerka je po rođenju imala neurološki poremećaj. Obilazila sam ljekare, a onda sam od muke odlučila da odem i kod oca Joila. On mi je kazao da se manem ljekara, kontrola, terapije i da samo njemu vjerujem. Nijesam ga naravno poslušala i moja ćerka je danas dobro. Znam ljude koji ozbiljno rizikuju zdravlje, ne odlaze na operacije jer vjeruju da je jedina pomoć, kako Joilo kaže, molitva”.

Posljedice Joilovih besjeda su i osmjesi gledalaca interneta. I zato bi, jer je tamo puno mladih, mogle biti vrlo ozbiljne. I za tijelo i za duh. Navikli na sijanje mržnje, crkva i država ćute.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo