Povežite se sa nama

OKO NAS

Daleko je Podgorica

Objavljeno prije

na

lokve-1

Ski centri Lokve, na planini Cmiljevici kod Berana, i samo koji kilometar dalje Turjak kod Rožaja, sasvim je izvjesno, neće raditi ni ove zimske sezone, a za to niko neće snositi odgovornost. Država za ove zimske centre kao da uopšte ne mari. Na spisku crnogorskih ski centara koji će ove godine dobiti pomoć resornog ministarstva za organizovanje skijaške sezone, koji je nedavno objavljen u medijima, nema ni Lokvi ni Turjaka. Kao da ne postoje.

Kada je riječ o Lokvama, ruski biznismen Alen Alikov, koji je ovaj ugostiteljski objekat i centar zimskih sportova kupio prije skoro osam godina, odavno je zaustavio investicije i odlučio da sve stavi na prodaju. Zašto – niko ne zna. Na jednom stranom internet sajtu osvanula je i cijena. Poslije početnih milion i po, sada se sve nudi za sedamsto hiljada eura. Kupca, ipak, nema.

„Rus je digao ruke od svega. Donekle je izvedena rekonstrukcija hotela, daleko od onoga što je obećavao, ali ipak nešto je urađeno”, kaže jedan od turističkih radnika.

Kupujući ski centar Lokve, Alikovu su usta bila puna lijepih želja i obećanja.

Kada je u jesen 2006. na javnoj licitaciji platio nešto više od 500 hiljada eura za hotel Lokve, Rus je izjavio da je taj posao samo „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.

„Cilj mi je da napravim jedan moderan skijaški centar po svim evropskim standardima, i da ga jakim marketingom učinimo atraktivnim. To će nam biti baza odakle ćemo tražiti partnere i interes gdje dalje da ulažemo”, kazao je Alikov.

On je ispričao kako mu hotelijerstvo i zimski turizam nijesu strani, te da njegova porodica na Kavkazu posjeduje ski centar i hotelski kompleks sa hiljadu ležajeva. Požurio je da obeća da će u ski centar Lokve već do kraja te, 2006. uložiti milion eura u rekonstrukciju, i da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu, a kao prioritet u prvoj fazi za cilj je postavio sanaciju postojećih kapaciteta od 180 ležajeva. Za drugu fazu najavljivao je izgradnju zatvorenog bazena, fitnes centra i svih drugih pratećih sadržaja, koji bi garantovali visok kvalitet usluge.

U Beranama nije zaboravljeno ni njegovo obećanje da će svu radnu snagu potražiti među lokalnim stanovništvom, dok će samo rukovodeće kadrove i stručnjake dovesti iz Rusije, „ako i njih ne nađe u Crnoj Gori”. Ruski biznismen je pričao i kako planira da u ski centru na Cmiljevici razvije svojevrstan socijalni program za djecu koja su talentovana u zimskim sportovima. Dodao je da računa na tržište čitavog regiona, ali i na inostranu klijentelu. Sve je, međutim, ostalo na riječima.

„Nije teško vidjeti koliko je Rus uložio. Ski centar i hotel Lokve kupio je za 500 hiljada, a danas bi ga prodao za sedamsto hiljada. Priča se da je to u Crnoj Gori za njega sitno u odnosu na ono što ima u Rusiji, pa ne želi da na tome dalje gubi vrijeme i novac. Zašto je onda uopšte kupovao i zašto nas je zamajavao sedam-osam godina”, pita se sagovornik Monitora.

Ski centar Lokve, s istoimenim hotelom nalazi se na planini Cmiljevici, na nadmorskoj visini od 1350 do 1700 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje, na četrnaestom kilometru od Berana. Svoj procvat doživljavao je osamdesetih godina, kada je predstavljao otkriće za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa s Berancima, podigli čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.

Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu. Tada je neko odlučio da tu smjesti izbjeglice, kada je uglavnom uništen. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.

Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana s velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i ski centar Lokve poslije velike agonije, prodat Rusu Alenu Alikovu. Ovu prodaju manjinski akcionari HTP smatraju, međutim, nezakonitom, makar kada su u pitanju djelovi objekta koji nijesu bili pod fiducijom Ministarstva finansija. Zbog toga su još prije dvije godine predali i krivične prijave.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma nedavno je saopšteno da će hotel Lokve biti stavljen u funkciju, ali nijesu precizirani rokovi ni način na koji će to biti učinjeno. Iz Ministarstva su podsjetili da je hotel Lokve u Beranama sa skijalištem ranije bio jedna od okosnica zimskog turizma, ali da nije u funkciji od 2005. godine.

,,Hotel i skijalište privatizovani su početkom 2007. godine, kada ih je kupila kompanija DOO HTP Ariana iz Berana. Ministarstvo i dalje ulaže napore kako bi hotel bio trajno stavljen u funkciju, a kroz komunikaciju s vlasnikom saznaje se da će hotel biti ponuđen na prodaju”, potvrđeno je iz ovog Ministarstva.

Monitor je i ranije pisao o tome kako po sjeveru Crne Gore zjape prazni sumnjivo privatizovani hoteli, kapaciteta između hiljadu i dvije hiljade ležajeva. U Beranama, osim Lokvi i hotela Jelovice, tužnu sudbinu doživljava i hotel Berane, s najljepšom terasom u kontinentalnom dijelu Crne Gore. Od ovakve žalosne sudbine hotel Komovi u Andrijevici, koji je nekada pripadao beranskom HTP Berane, spasio je kupovinom jedan ugostitelj iz ove malene varošice.

Nepodijeljeno je mišljenje da su partijska pripadnost i burazerski odnosi glavni razlog katastrofalnih privatizacija nekoliko preduzeća, ski centara, hotela i motela, kojima su se ponosili turistički poslenici i u drugim sjevernim gradovima. U Kolašinu, na primjer, ni poslije toliko godina ne rade dva nadaleko poznata motela – Babljak i Manastir Morača, dok je motel Crkvine tek nedavno otvoren.

U Bijelom Polju propada hotel Bijela rada, koji sada koriste samo studenti i profesori fakultetskih jedinica u ovom gradu. Zatvoreno je i poznato izletište Kisjele vode. Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP Brskovo, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno. Plav kao grad koji je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, poslije privatizacije čuvenog hotelskog kompleksa Plavsko jezero ostao je bez i jednog kreveta. Rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela Jezero, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada – niko ne zna, a radnici se i dalje preganjaju s vlasnikom oko potraživanja.

Ako se, ipak, fokusiramo na zimske ski centre, onda se valja podsjetiti da je rožajsko hotelsko-turističko preduzeće Turjak kupio Safet Kalić, preko preduzeća M-petrol koje je formalno bilo u vlasništvu njegove sestre. Kalići su od hotala Rožaje u centru grada napravili ekskluzivan turistički objekat, ali je on donedavno bio pod ključem i prepušten propadanju od kada je Safet u bjekstvu, a imovina zvanično oduzeta. Sada je taj hotel zakupio jedan od Safetovih bliskih prijatelja. Kalići nijesu, međutim, stigli da završe rekonstrukciju hotela Turjak na istoimenoj planini sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski lifta preko puta.

Izvjesno je samo da su zatvaranjem Lokvi i Turjaka prekinuti sjajni sportski trendovi u skijanju i u Beranama i u Rožajama, gradovima koji su oduvijek davali dobre takmičare u alpskim disciplinama. Već godinama nema škola skijanja, tako da je prekinuta tradicija i stvoren veliki jaz između iskusnih, sada već starih skijača, i najmlađih generacija, koje nadomak snijega i planina, ne znaju da skijaju.

Nejasno je samo, ako već ne mogu i nemaju načina da privole vlasnike da završe i otvore hotele na Lokvama i Turjaku, zašto resorno ministarstvo ne pomogne makar aktiviranje skijaških terena na ovim predivnim planinama, kojima neki zimski centri na spisku za pomoć Ministarstva turizma nijesu ni do koljena. Jedino je objašnjenje da su Lokve i Turjak previše udaljeni od Podgorice. Daleko od pogleda, daleko od srca.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI ZAKON O ŽIVOTNOM PARTNERSTVU OSOBA ISTOG POLA: Vidljiviji ljudi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola izglasan je protekle nedjelje u Skupštini Crne Gore. Sagovornici Monitora su saglasni da je usvajanje zakona kojim se istopolni parovi uvode u pravni sistem Crne Gore značajan korak za LGBTIQ zajednicu u Crnoj Gori. Ali ima još problema na kojima treba raditi

 

,,Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola se reguliše dosta onoga u čemu heteroseksualni parovi uživaju, a da o tome ni ne razmišljaju. On nije idealno rješenje, niti garantuje punu jednakost istopolnih parova u Crnoj Gori, ali je nemjerljivo važan prvi korak na tom putu”, kaže za Monitor John M. Barac, izvršni direktor NVO LGBT Forum Progres.

Zakon, kojim se istopolni parovi po prvi put uvode u pravni sistem Crne Gore, izglasan je protekle nedjelje u Skupštini Crne Gore, glasovima 42 poslanika. Za njega su glasali poslanici DPS-a, SD-a, SDP-a, izuzev poslanika Džavida Šabovića, poslanik Liberalne partije Andrija Popović i poslanik DEMOSA Neđeljko Rudović.

„U javnosti se istopolna partnerstva često karakterišu kao gej brakovi’, što nije isto. Opseg prava koji obuhvata brak daleko je veći nego opseg prava koji pruža pomenuti zakon”, ističe za Monitor Jovan Džoli Ulićević, transrodni muškarac i trans aktivista iz Crne Gore i izvršni direktor NVO Spektra.

Kako objašnjavaju sagovornici Monitora, novim zakonom se istopolnim parovima daje pravo da, prije svega, svoju ljubav i partnerstvo formalno „registruju“ u matičnom registru koji će biti oformljen, i time dobiju pravnu zaštitu. Garantuju im se i zaštita privatnosti i zajedničkog života i doma. Osim toga, zakon reguliše i pitanja međusobnog izdržavanja, zajedničke imovine, prava na zdravstvenu zaštitu preko partnera koji je u radnom odnosu, prava na nasljeđivanje imovine partnera koji je preminuo, prava na nasljeđivanje penzije, zdravstvenog osiguranja, socijalne i dječije zaštite, kao i dobijanja privremenog boravka.

„Brojne su kritike na račun ovog zakona. Neke od njih su potpuno neopravdane i primarno populističkog karaktera, a neke su usmjerne ka potrebama LGBTIQ zajednice, koje ovaj zakon nije definisao, a koja se tiču sticanja državljanstva po osnovu partnerstva ili efikasne zaštite od nasilja i diskriminacije”, objašnjava Barac.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

KAKO SE ČUVA PARK PRIRODE KOMOVI: Planina dobila samo titulu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Načini na koje je Potkomovlje  ugroženo su brojni

 

Kao  i prije  pet godina, mještani kažu da je područje Komova prilično devastirano  prekomjernom sječom šume. Odavno su im ugroženi  pašnjaci i izvori, ali i lokalni putevi.  Dokazi su, objašnjavaju, vidljivi  na svakom koraku.

Koristi od toga što je taj predio dobio ,,titulu” Parka prirode  u potkomovskim katunima do sada nijesu imali. Život im se nije popravio, a boje se da ne bude gore.

,,Možda  neko ko  se zaposlio u tim preduzećima koja su zadužena za brigu o Parku prirode, može imati  korsit. Mještani nemaju vajde,  iako lijepo zvuči da živimo u Parku prirode”, kaže Andrijevčanin koji izdiže na katunu na Komovima.

Ta planina  je i dalje nezaštićena. Dolazi sezona berbe borovnica, a svakog ljeta mještani muku muče da sačuvaju borovnjake od uništavanja.

,,Borovnice se i dalje beru nelegalni sredstvima i  uništavaju. Malo pomoći do sada je bilo od Uprave za šume, koja je zadužena za kontrolu načina berbe. Uglavnom, sami smo bili prinuđeni da ih branimo  od nesavjesnih, često smo i  straže organizovali… Ne bi smjalo tako u Parku prirode”, pričaju oni kojima je život vezan za tu planinu.

Prema zakonu u zaštićenim područjima trebalo bi da je zabranjeno  branje, sakupljanje, uništavanje, sječa, iskopavanje, držanje i promet strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka i gljiva, kao i nezaštićenih,   u mjeri u kojoj se može ugroziti njihova brojnost.

Sredinom decembra prošle godine,  lokalni parlament Kolašina je posljednji od tri opštine, koje dijele Komove, donio oduku o proglašenju Parka prirode. U Podgorici i Andrijevici to su učinili prije nekoliko godina. Time je zaokružen formalni proces. Stvarno,  nije lako naći  potvrdu da je briga o tom području počela.

Za Komove su određene zone zaštite II i III stepena. Površina tog Parka prirode  iznosi 20. 210 hektara, a dužina granice je 90.785 metara.

Na području Komova trenutno je 16 naselja sa 1. 500 stanovnika.

,,Područje planinskog masiva Komova karakteriše visok stepen biodiverziteta – specijskog i ekosistemskog, koji se ogleda u prisustvu velikog broja endemičnih i reliktnih biljnih vrsta i fitocenoza. Prisutan  je određeni broj lokalnih endema koji predstavljaju najznačajniji element visokoplaninske flore ovog područja. Flora Komova obiluje i velikim brojem dinarskih i balkanskih endema“, piše u obrazloženju odluka, kojim su se opštine obavezale na posebnu brigu.

Razvoj Parka prirode, najavili iz lokalnih uprava, zasnivaće se na usklađivanju ljudskih aktivnosti, ekonomskih i društvenih razvojnih planova, programa i projekata sa definisanim stepenom zaštite.

,,Taj  kapitalni projekat treba gledati kao šansu u smislu razvoja turizma i edukacije u zaštićenom području, ali i kao prijetnju, jer postoji opasnost od nelegalne gradnje i stvaranja otpada i ostalih nuspojava turističkog razvoja. Stoga, u cilju zaštite i razvoja prostora, potreban je sinergijski pristup nadležnih opštinskih i državnih organa, NVO sektora i lokalnog stanovništva”, kazao je  sekretar Sekretarijata za zaštitu životne sredine u Kolašinu  Mile Glavičanin.

Za sada, kada je riječ o Komovima, dalje od donešenja oduke, očigledno je, nije se odmaklo tokom minulih šest mjeseci. Međutim, zaduženi za ekologiju u kolašinskoj opštini obećavaju da će uskoro biti izrađeni planovi i programi upravljanja, te određivanje zona i ,,čuvanje teritorije od nelagalnih radnji i aktivnosti”.

Sekreterijat, na čijem je čelu Glavičanin upravlja kolašnskim dijelom Parka prirode. Međutim, u njihovom nedavnom izvještaju o radu to zaštićeno područje pomenuto je u svega nekoliko rečenica. Ne  naglašavajući o kojim planinama se radi,  u godišnjem izvještaju napisali su da ,,turizam stvara sve veći pritisak na životnu sredinu”. To se, objašnjavaju, ogleda u nekontrolisanoj proizvodnji otpada i otpadnih voda, potrošnji pijaće vode, ugroženosti planina džip vozilima, uništavanjem staništa i uznemiravanjem divljih životinja.

,,Ljekovito bilje i šumski plodovi su ugroženi nelegalnom berbom. Najviše su ugrožene lincura, somina, borovnica i brusnica. Kontrola branja šumskih plodova je i dalje nedovoljna. Šume su ugrožene nepoštovanjem planova gazdovanja, za što ne postoji adekvatna kontrola nadležnih organa. Ugroženost šuma se ogleda u selektivnoj sječi na pojedinim mjestima pod strmim nagibom, što kasnije prouzrokuje erozije, odnošenje plodnog šumskog zemljišta, zamućenje vodotoka, te pojavu poplave i klizišta“, tvrde u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine.

Opština Andrijevica prihvatila je nedavno inicijativu građana o proširenju teritorije, koja se računa u zaštićeno područje. U toj opštini  je lani osnovano  Društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o)  Park prirode Komovi.

,,Društvu se povjerava upravljanje zaštićenim područjem radi održavanja bogatstva vrsta šumskih, livadskih, vodenih i drugih staništa od značenja za očuvanje biodiverziteta identifikovanih na tom području. Povjerava mu se i održavanje bogatstva zaštićenih i ugroženih vrsta biljaka i životinja, kao i stvaranja dobrobiti za lokalnu populaciju bez narušavanja prirodnih vrijednosti parka. Tu se misli i na razvoj turističkih i sportskih sadržaja i održavanje postojećeg kulturnog pejzaža i kulturne baštine”, piše u Odluci, kojom je osnovano.

Podgoričkom teritorijom Komova, slično Kolašinu,  još upravlja jedan od opštinskih sekreterijata.

Mještani se sjećaju da je prije nekoliko godina sve lijepo počelo. U okviru projekta promocija plantažnog gajenja ljekovitog bilja u Regionalnom parku prirode Komovi, NVO Natura uz podršku UNDP-a, a u saradnji sa Biotehničkim fakultetom iz Bijelog Polja i Upravom za šume Crne Gore zasadila je prve  eksperimentalne parcele  za gajenje lincure. Smatrali su da to  može biti dobra prilika da stanoništvo  formira parcele za plantažno gajenje ljekovitog bilja, ne samo lincure, već i drugih vrsta pogodnih za gajenje na tom  području.

Kolašinci i Andrijevčani su tada obilježili novu planinarsku stazu na području budućeg regionalnog parka, koja polazi iz Bara Kraljskih, preko katuna Ljuban i Međukomlja do Ljevorečkog koma. Na toj relaciji su postavljeni smjerokazi i piktogrami . Trasa je  dužine oko 10 kilometara, i postavljena je tako da  turiste vodi kroz katune u cilju njihove što bolje turističke valorizacije. Organizovano je i par skromnih akcija pošumljavanja.

Nastavak značajnijih aktivnosti je izostao.

                                                                                       Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠTA OČEKUJU OD TURISTIČKOG LJETA NA SJEVERU: Tek da se preživi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hotelijeri i ostali izdavaoci smještaja na sjeveru sve do druge polovine ljeta ne očekuju strane turiste. Lani, oni su na Žabljaku i Kolašinu ostvarili više od 80 odsto ukupnih noćenja

 

Broj stranih turista u Crnoj Gori,  prije nekoliko dana,  bio je, kako je izjavio državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT)  Damir Davidović,  3.600. Prema podacima iz turističkih organizacija Žabljaka i Kolašina,  tek nešto  preko 100 ih je u ovim gradovima.

Mnogi hoteli neotvoreni, a prazne sobe u otvorenima – to je trenutna situacija u dva turistička centra na sjeveru.

Ljetnja sezona zvanično je otvorena 13. juna, bez  pompe. Razloga za brigu je mnogo. Gotovo sve rezervacije za maj i jun su otkazane.  Do  druge polovine ljeta, već je jasno,  mogu da računaju samo na domaće goste i to ako bude vrućina. Najoptimističniji,  u drugoj polovini jula i avgustu, očekuju i strance. No, izvjesno i da ovog ljeta niko na sjeveru neće zaraditi od turizma.

Jedva 50 registrovanih gostiju bilo je na Žabljaku tokom minule sedmice. Nema mnogo izgleda za značajnije povećanje broja turista ni do kraja ovog mjeseca.

„Optimističnije prognoze su za jul i avgust, ali posjećenost tada neće biti na nivou prošle i prethodnih godina. Obično ljeti imamo oko 80 odsto stranih turista. Aranžmane zakazuju turisti iz Belgije, Holandije i Njemačke, a Francuzi ih otkazuju, što je loše, pošto su oni među najbrojnijim turistima sa stranog tržišta“,  rekla je gostujući u Bojama jutra direktorka TO  Žabljak Vanja Šarović.

U tom gradu većina hotela je zatvorena. Većina pansiona još ne radi. Šarovićeva očekuje da će svi smještajni kapaciteti biti postepeno otvoreni do 1. jula.

U Kolašinu radi samo jedan od dva velika hotela. Prema nezvaničnim informacijama, Hotel Šeraton, najvjerovatnije,  neće raditi sve do početka zime.  Gosti Hotela Bjanka ovih dana su  košarkaška juniorska i pionirska reprezentacija, učesnici par seminara, a najvaljen je i dolazak  mlađih kategorija fudbalske reprezentacije.

Direktor kolašinske TO Aleksandar Vlahović za Monitor kaže da nema razloga za preveliki optimizam, ali, ipak,  ima  nade da će strani turisti  krajem ljeta i početkom jeseni,  donekle,  nadomjestiti gubitke koje hotelijeri trpe ovih dana. „Većina rezervacija do kraja juna je otkazana. Ohrabruje to što je jedan dio otkazanih rezervacija, za  period maj i jun, pomjeren za septembar ili oktobar. Većina rezervacija za drugu polovinu jula, avgust i septembar i dalje su  u rezervacionim sistemima“, tvrdi on.

I Vlahović podsjeća da najveći broj noćenja tokom ljetnje sezone u Kolašinu ostvare inostrani gosti. Prošlog ljeta  gosti  iz   Francuske, Njemačke, Belgije, Izraela, Kine…ostvarili su oko 90 odsto od ukupnog broja noćenja u tom gradu.

„Hotelijeri i vlasnici brojnih soba i apartmana su pripremili atraktivne paket aranžmane i popuste… Međutim, trenutno  ni snižene cijene smještaja neće značajno doprinijeti boljoj  popunjenosti kapaciteta. Veliki broj faktora utiče na dolazak turista – epidemiološka situacija u zemljama iz kojih dolazi najveći broj gostiju, otvaranje granica za nesmetan saobraćaj, avio-povezanost…” objašnjava Vlahović.

Posebno povoljnu ponudu u Kolašinu su pripremili za penzionere. Oni će, tokom ljetnjih mjeseci, moći da sedam dana odmaraju u Kolašinu po cijeni od svega  110,6 eura.  Ljetovanje će plaćati u ratama,  od 1. jula do 1. oktobra ove godine.

Smještaj u dvokrevetnim, trokrevetnim, četvorokrevetnim sobama u objektima sa dvije i tri zvjezdice, koštaće šest eura. Tri obroka u Centru za obuku Planinar platiće se devet eura, tako da će sa boravišnom taksom penzionerski ,,turistički dan“ u Kolašinu koštati 15,8 eura.

Popuste su pripremili i na ski-centrima Savin kuk i Kolašin 1600.  Direktor preduzeća Skijališta Crne Gore Miloš Popović,  tvrdi da je  ponuda,  zasnovana na konceptu aktivnog odmora, atraktivna da privuče značajniji broj gostiju.

Cijene u predsezoni, od 13. juna do 13. jula, najavio je Popović, biće značajno niže nego lani. U Skijalištima u tom periodu računaju na domaće goste.

„Ljetnja turistička ponuda Ski-centara Kolašin 1600 i Savin kuk zasniva se na panoramskim vožnjama žičarama, planinarskim i biciklistički turama i ugostiteljskim uslugama u restoranima Troglava, Durmitorsko sijelo i kafe baru Kulina. Ove sezone, u saradnji sa lokalnim upravama Kolašina i Žabljaka, biće, od 1. jula, organizovan besplatan prevoz autobusom od centra grada do ski centara“, kazao je Popović.

Panoramska vožnja žičarom na Ski-centru Kolašin 1600, tokom predsezone, je tri eura za odrasle, odnosno dva eura za djecu. Na Savinom kuku, tu uslugu odrasli će plaćati pet, a mališani tri eura. Prevoz od Podgorice do kolašinskog skijališta, ručak i panoramska vožnja žičarom koštaće 12 za odrasle, i 10 eura za djecu.

Vlahović kaže da, Kolašin ima mnogo šta da ponudi i probirljivijim gostima.

„Prije svega, tu je posjeta NP Biogradska gora, uživanje u brojnim planinarskim pješačkim i biciklističkim turama na Bjelasici, Sinjajevini i Komovima, posjeta kanjonu Mrtvice, Botaničkoj bašti… Pored  hotela i brojnih drugih izdavaoca smještaja koji konstanto unaprjeđuju nivo usluge, raznovrsnih restorana i ugostiteljskih objekata, istakao bih i brojna seoska domaćinstva i eko-katune koji iz godine u godinu privlače sve veći broj posjetilaca“, kaže direktor kolašinske TO.

Na skijalištu Savin kuk, kako najavljuju, narednih dana postaviće  teleskope za panoramsko posmatranje svih vrhova Durmitora, prostrane Jezerske površi i vrhove okolnih Ljubišnje, Sinjajevine, Kape moračke, Lole i Vojnika.

„Pored svih popusta, obogaćene ponude i naše dobre volje, objektivno je reći da će u najboljem slučaju gostiju biti tek toliko da  se ‘preživi’. Ne može se govoriti ni o prosječnoj, a kamoli o uspješnoj sezoni. To je jasno, ostaje nejasno koliko će nas moći da podnese  „mršavo“ ljeto, nakon vrlo loše zimske turističke sezone“, kaže vlasnik aprtmana Tango u centru Kolašina Duško Raketić.

Ta briga zajednička je svih koji žive od turizma na sjeveru.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo