OKO NAS
Daleko je Podgorica

Ski centri Lokve, na planini Cmiljevici kod Berana, i samo koji kilometar dalje Turjak kod Rožaja, sasvim je izvjesno, neće raditi ni ove zimske sezone, a za to niko neće snositi odgovornost. Država za ove zimske centre kao da uopšte ne mari. Na spisku crnogorskih ski centara koji će ove godine dobiti pomoć resornog ministarstva za organizovanje skijaške sezone, koji je nedavno objavljen u medijima, nema ni Lokvi ni Turjaka. Kao da ne postoje.
Kada je riječ o Lokvama, ruski biznismen Alen Alikov, koji je ovaj ugostiteljski objekat i centar zimskih sportova kupio prije skoro osam godina, odavno je zaustavio investicije i odlučio da sve stavi na prodaju. Zašto – niko ne zna. Na jednom stranom internet sajtu osvanula je i cijena. Poslije početnih milion i po, sada se sve nudi za sedamsto hiljada eura. Kupca, ipak, nema.
„Rus je digao ruke od svega. Donekle je izvedena rekonstrukcija hotela, daleko od onoga što je obećavao, ali ipak nešto je urađeno”, kaže jedan od turističkih radnika.
Kupujući ski centar Lokve, Alikovu su usta bila puna lijepih želja i obećanja.
Kada je u jesen 2006. na javnoj licitaciji platio nešto više od 500 hiljada eura za hotel Lokve, Rus je izjavio da je taj posao samo „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.
„Cilj mi je da napravim jedan moderan skijaški centar po svim evropskim standardima, i da ga jakim marketingom učinimo atraktivnim. To će nam biti baza odakle ćemo tražiti partnere i interes gdje dalje da ulažemo”, kazao je Alikov.
On je ispričao kako mu hotelijerstvo i zimski turizam nijesu strani, te da njegova porodica na Kavkazu posjeduje ski centar i hotelski kompleks sa hiljadu ležajeva. Požurio je da obeća da će u ski centar Lokve već do kraja te, 2006. uložiti milion eura u rekonstrukciju, i da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu, a kao prioritet u prvoj fazi za cilj je postavio sanaciju postojećih kapaciteta od 180 ležajeva. Za drugu fazu najavljivao je izgradnju zatvorenog bazena, fitnes centra i svih drugih pratećih sadržaja, koji bi garantovali visok kvalitet usluge.
U Beranama nije zaboravljeno ni njegovo obećanje da će svu radnu snagu potražiti među lokalnim stanovništvom, dok će samo rukovodeće kadrove i stručnjake dovesti iz Rusije, „ako i njih ne nađe u Crnoj Gori”. Ruski biznismen je pričao i kako planira da u ski centru na Cmiljevici razvije svojevrstan socijalni program za djecu koja su talentovana u zimskim sportovima. Dodao je da računa na tržište čitavog regiona, ali i na inostranu klijentelu. Sve je, međutim, ostalo na riječima.
„Nije teško vidjeti koliko je Rus uložio. Ski centar i hotel Lokve kupio je za 500 hiljada, a danas bi ga prodao za sedamsto hiljada. Priča se da je to u Crnoj Gori za njega sitno u odnosu na ono što ima u Rusiji, pa ne želi da na tome dalje gubi vrijeme i novac. Zašto je onda uopšte kupovao i zašto nas je zamajavao sedam-osam godina”, pita se sagovornik Monitora.
Ski centar Lokve, s istoimenim hotelom nalazi se na planini Cmiljevici, na nadmorskoj visini od 1350 do 1700 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje, na četrnaestom kilometru od Berana. Svoj procvat doživljavao je osamdesetih godina, kada je predstavljao otkriće za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa s Berancima, podigli čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.
Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu. Tada je neko odlučio da tu smjesti izbjeglice, kada je uglavnom uništen. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.
Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana s velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i ski centar Lokve poslije velike agonije, prodat Rusu Alenu Alikovu. Ovu prodaju manjinski akcionari HTP smatraju, međutim, nezakonitom, makar kada su u pitanju djelovi objekta koji nijesu bili pod fiducijom Ministarstva finansija. Zbog toga su još prije dvije godine predali i krivične prijave.
Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma nedavno je saopšteno da će hotel Lokve biti stavljen u funkciju, ali nijesu precizirani rokovi ni način na koji će to biti učinjeno. Iz Ministarstva su podsjetili da je hotel Lokve u Beranama sa skijalištem ranije bio jedna od okosnica zimskog turizma, ali da nije u funkciji od 2005. godine.
,,Hotel i skijalište privatizovani su početkom 2007. godine, kada ih je kupila kompanija DOO HTP Ariana iz Berana. Ministarstvo i dalje ulaže napore kako bi hotel bio trajno stavljen u funkciju, a kroz komunikaciju s vlasnikom saznaje se da će hotel biti ponuđen na prodaju”, potvrđeno je iz ovog Ministarstva.
Monitor je i ranije pisao o tome kako po sjeveru Crne Gore zjape prazni sumnjivo privatizovani hoteli, kapaciteta između hiljadu i dvije hiljade ležajeva. U Beranama, osim Lokvi i hotela Jelovice, tužnu sudbinu doživljava i hotel Berane, s najljepšom terasom u kontinentalnom dijelu Crne Gore. Od ovakve žalosne sudbine hotel Komovi u Andrijevici, koji je nekada pripadao beranskom HTP Berane, spasio je kupovinom jedan ugostitelj iz ove malene varošice.
Nepodijeljeno je mišljenje da su partijska pripadnost i burazerski odnosi glavni razlog katastrofalnih privatizacija nekoliko preduzeća, ski centara, hotela i motela, kojima su se ponosili turistički poslenici i u drugim sjevernim gradovima. U Kolašinu, na primjer, ni poslije toliko godina ne rade dva nadaleko poznata motela – Babljak i Manastir Morača, dok je motel Crkvine tek nedavno otvoren.
U Bijelom Polju propada hotel Bijela rada, koji sada koriste samo studenti i profesori fakultetskih jedinica u ovom gradu. Zatvoreno je i poznato izletište Kisjele vode. Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP Brskovo, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno. Plav kao grad koji je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, poslije privatizacije čuvenog hotelskog kompleksa Plavsko jezero ostao je bez i jednog kreveta. Rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela Jezero, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada – niko ne zna, a radnici se i dalje preganjaju s vlasnikom oko potraživanja.
Ako se, ipak, fokusiramo na zimske ski centre, onda se valja podsjetiti da je rožajsko hotelsko-turističko preduzeće Turjak kupio Safet Kalić, preko preduzeća M-petrol koje je formalno bilo u vlasništvu njegove sestre. Kalići su od hotala Rožaje u centru grada napravili ekskluzivan turistički objekat, ali je on donedavno bio pod ključem i prepušten propadanju od kada je Safet u bjekstvu, a imovina zvanično oduzeta. Sada je taj hotel zakupio jedan od Safetovih bliskih prijatelja. Kalići nijesu, međutim, stigli da završe rekonstrukciju hotela Turjak na istoimenoj planini sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski lifta preko puta.
Izvjesno je samo da su zatvaranjem Lokvi i Turjaka prekinuti sjajni sportski trendovi u skijanju i u Beranama i u Rožajama, gradovima koji su oduvijek davali dobre takmičare u alpskim disciplinama. Već godinama nema škola skijanja, tako da je prekinuta tradicija i stvoren veliki jaz između iskusnih, sada već starih skijača, i najmlađih generacija, koje nadomak snijega i planina, ne znaju da skijaju.
Nejasno je samo, ako već ne mogu i nemaju načina da privole vlasnike da završe i otvore hotele na Lokvama i Turjaku, zašto resorno ministarstvo ne pomogne makar aktiviranje skijaških terena na ovim predivnim planinama, kojima neki zimski centri na spisku za pomoć Ministarstva turizma nijesu ni do koljena. Jedino je objašnjenje da su Lokve i Turjak previše udaljeni od Podgorice. Daleko od pogleda, daleko od srca.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
SKANDAL OKO PUTA MLADIH FIZIČARA U TOKIO: Nebriga o talentima

Sve je i dalje po starom – političari uživaju u privilegijama i „slavi“, a mladi ako što iznude do prve prilike kada će pobjeći iz ovakvog sistema
Da se znanje, talenat i rad isplate samo ako politika tako odluči, opet je pokazala afera oko odlaska mladih fizičara na Međunarodnu olimpijadu iz fizike u Tokiju.
Luka Ristanović, Jovan Janković, Andreja Popović i Vuk Čurović, uz čestitke za ostvarene rezultate na državnom takmičenju, obaviješteni su 7. aprila da će predstavljati Crnu Goru na 53. Međunarodnoj olimpijadi iz fizike, koja će se održati u Tokiju od 10. do 17. jula.
Iz Ispitnog centra im je saopšteno da će sa njima ići profesor/ica sa UCG i predstavnik/ica Ispitnog centra i da domaćin takmičenja snosi troškove smještaja i ishrane, a crnogorske obrazovne institucije troškove puta, vize, članarina i zdravstvenog osiguranja.
Mladi fizičari, koji se sa svojim mentorima cijelu školsku godinu spremaju i uče, tako su dobili satisfakciju da se trud i obrazovanje isplate. Ali, iz Ispitnog centra potom – muk. Roditelji su se, protekle sedmice, obratili Ispitnom centru da saznaju da li je sve u redu.
Tek na insistiranje roditelja, odgovoreno je da „nema mogućnosti da se organizuje odlazak tima”.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
STANJE ŽIVOTNE SREDINE NA SJEVERU: Deponija po glavi stanovnika
U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština na sjeveru graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i dalje pribjegava alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća
Ogroman broj smetlišta na sjeveru Crne Gore, od kojih neka godinama i decenijama nazivaju „privremenum odlagalištem otpada”, odaju ružnu sliku neuređene države koja sebe naziva ekološkom, upozorili su ekolozi ovih dana.
U preporukama Evropske unije, koje se tiču zaštite životne sredine, izričito je zahtijevano da se u Crnoj Gori mora odustati od dosadašnjeg načina odlaganja otpada, uz naglasak da postojeće deponije u velikoj mjeri remete prirodnu ravnotežu.
U posljednje dvije decenije vlasti su konstantno najavljivale da će se za potrebe opština sa sjevera države graditi regionalna deponija za odlaganje komunalnog otpada. Međutim, do toga još uvijek nije došlo, zbog čega se i na ovom području godinama pribjegavalo alternativnim rješenjima u vezi sa pronalaženjem lokacija za deponovanje smeća.
Iz beranske lokalne uprave potvrđuju da se zbog nepostojanja regionalne sanitarne deponije, smeće odlaže na nužni način koji ne zadovoljava evropske standarde.
„Da bismo došli do odgovarajuće lokacije za odlaganje otpada i izgradnje regionalne deponije, potrebna je veća posvećenost države, koja do sada nije pokazala potrebnu spremnost za realizaciju ovog krupnog i izuzetno značajnog projekta. Znam da su vođeni određeni razgovori u vezi sa ovim pitanjem, ali konkretnog rješenja nema, iako se radi o problemu koji se mora urgentno rješavati, jer na to ukazuju i preporuke koje stižu od međunarodnih institucija. S druge strane, imamo i nesavjesne građane koji odlažu otpad na mjesta koja za tako nešto nijesu propisana, što dodatno usložnjava problem” – ističe predsjednik opštine Berane Vuko Todorović.
U preporukama Evropske unije je u cilju rješavanja ovog problema nedvosmisleno se naglašava da se mora graditi regionalna deponija i u okviru nje reciklažni centar gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio određeni energent koji ima višestruko korisnu namjenu.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
POLICAJCI NA OPTUŽNICI – OPET: Prljavi niz

Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima su među osumnjičenima pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. A broj optuženih samo raste
Imena oficira policije i šefa uniformisane podgoričke policije Darka Kneževića i komandira u OB Podgorica Dalibora Živkovića, posljednja su koja su ispisana na sada već podugom spisku policijskih službenika osumnjičenih da su počinli neko krivično djelo. Za razliku od njihovih kolega koji se mjesecima nalaze iza spuških bedema, Knežević i Živković su nakon saslušanja kod sudije za istragu podgoričkog Višeg suda pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode.
Knežević i Živković se terete „samo“ za zloupotrebu službenog položaja. Navodno je Knežević prije nekoliko godina vratio sada odbjeglom kolegi Ljubu Miloviću pištolj koji mu je prethodno oduzet. Njihove kolege iz Podgorice i Kotora, koji su uhapšeni sredinom marta, u sklopu akcije Specijalnog državnog tužilaštva protiv „prljavih” policajaca, terete se da su radili za kavački klan koji je nadaleko poznat po surovim likvidacima.
Knežević je i tada saslušavan jer su se na spisku onih policajaca koji su sarađivali sa kriminalnom grupom kojom komanduju odbjegli Radoje Zvicer i Milan Vujotić, našli njegov kum Nebojša Bugarin i prijatelj Ivan Stamatović. Njih dvojica su takođe u bjekstvu, a do danas nije, makar da je javnosti poznato, utvrđeno da li su Stamatović i Bugarin znali da se sprema njihovo hapšenje. I ako jesu, da li im je neko od kolega dojavio da treba da se sklone.
Ako se to dokaže, spisak osumnjičenih policajaca bi bio pozamašan, jer je i u ovom trenutku riječ o dvocifrenom broju. Dok su nekada službenici policije krišom obavljali poslove obezbjeđenja lokala i diskoteka kako bi zaradili dodatni novac, pa se umorni vraćali policijskim obavezama, nova generacija onih koji su obukli policijsku uniformu imala je plan da lakše i brže zarade novac. To pokazuju i podaci Specijalnog tužilaštva, prema kojima je jedan od organizatora kriminalne grupe, čiji su pripadnici postali službenici policije, upravo bivši policajac Ljubo Milović, za kojim se već godinu traga. Članovima policijskog narko kartela SDT je označio i pripadnike policije Petra Lazovića (33), Gorana Stojanovića (40), Miloša Mišurovića (41) Marka Novakovića (36), Ivana Nikolića (37) i Milana Popovića (40).
Od prošle godine Specijalno tužilaštvo formiralo je nekoliko predmeta u kojima se među osumnjičenima nalaze i pripadnici policije. Opis djela koja im se tužilačkim aktima stavljaju na teret ravni su onima za koje se terete najtraženiji svjetski kriminalci. Tako se u jednom predmetu pripadnici policije sumnjiče da su za račun kriminalne grupa poznatije kao kavački kriminalni klan, učestvovali u švercu kokaina iz Južne Amerike na teritoriju Evrope i Australije, švercovali cigarete, odavali im povjerljive podatke o istragama koje su vođene protiv njih. Terete se i da su novac stečen od šverca kokaina koristili i radi uticaja na rezultate parlamentarnih izbora u avgustu 2020. godine, ali i da bi postavljali svoje ljude na čelna mjesta u Upravi policije. Tu se ne završava opis dodatnih poslova koja su odrađivali za kriminalne grupe.
Tako se odbjegli policajac Marko Novaković sumnjiči da je, kao službenik kotorske policije, preko kriptovanog telefona u avgustu 2020. godine, javljao „kavčanima” lokaciju šefa suprostavljenog škaljarakog kriminalnog klana Jovana Vukotića, a sve sa ciljem da bude likvidiran. U spisima predmeta postoji i informacija o tome da je čak u oktobru iste godine kao aktivni službenik kotorske policije naredio službenicima saobraćajne policije da zaustave blindirao vozilo u kojem se nalazio Vukotić, a zatim tražio pisanim putem da odmah pristupi u prostorije policije, navodno radi obavljanja informativnog razgovora. Novaković je, sumnja se, istovremeno obavještavao Milovića o tome gdje se Vukotić nalazi, a ovaj je dalje informacije prenosio Zviceru, da bi Zvicer, Slobodan Kašćelan i Milan Vujotić, pripremili Petra Mujovića da puca u Vukotića i ubije ga nakon što napusti zgradu policije. Za tu kriminalnu aktivnost, Mujoviću su prethodno dali pištolj „češka zbrojevka“ sa 15 metaka. Kriminalni plan nije uspio, jer su pripadnici policije uhapsili Mujovića, nakon čega je osuđen samo zbog nedozvoljenog držanja oružja i to na pet mjeseci zatvora.
Za sada, javnosti i dalje ostaje jedino nepoznato šta je to, po sumnjama istražitelja, uradio doskorašnji pomoćnik direktora policije Dejan Knežević koji je po nalogu specijalnih istražitelja uhapšen u martu ove godine.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DUHANKESA3 sedmice
Zašto smo na zemlji?