Povežite se sa nama

OKO NAS

Daleko je Podgorica

Objavljeno prije

na

Ski centri Lokve, na planini Cmiljevici kod Berana, i samo koji kilometar dalje Turjak kod Rožaja, sasvim je izvjesno, neće raditi ni ove zimske sezone, a za to niko neće snositi odgovornost. Država za ove zimske centre kao da uopšte ne mari. Na spisku crnogorskih ski centara koji će ove godine dobiti pomoć resornog ministarstva za organizovanje skijaške sezone, koji je nedavno objavljen u medijima, nema ni Lokvi ni Turjaka. Kao da ne postoje.

Kada je riječ o Lokvama, ruski biznismen Alen Alikov, koji je ovaj ugostiteljski objekat i centar zimskih sportova kupio prije skoro osam godina, odavno je zaustavio investicije i odlučio da sve stavi na prodaju. Zašto – niko ne zna. Na jednom stranom internet sajtu osvanula je i cijena. Poslije početnih milion i po, sada se sve nudi za sedamsto hiljada eura. Kupca, ipak, nema.

„Rus je digao ruke od svega. Donekle je izvedena rekonstrukcija hotela, daleko od onoga što je obećavao, ali ipak nešto je urađeno”, kaže jedan od turističkih radnika.

Kupujući ski centar Lokve, Alikovu su usta bila puna lijepih želja i obećanja.

Kada je u jesen 2006. na javnoj licitaciji platio nešto više od 500 hiljada eura za hotel Lokve, Rus je izjavio da je taj posao samo „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.

„Cilj mi je da napravim jedan moderan skijaški centar po svim evropskim standardima, i da ga jakim marketingom učinimo atraktivnim. To će nam biti baza odakle ćemo tražiti partnere i interes gdje dalje da ulažemo”, kazao je Alikov.

On je ispričao kako mu hotelijerstvo i zimski turizam nijesu strani, te da njegova porodica na Kavkazu posjeduje ski centar i hotelski kompleks sa hiljadu ležajeva. Požurio je da obeća da će u ski centar Lokve već do kraja te, 2006. uložiti milion eura u rekonstrukciju, i da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu, a kao prioritet u prvoj fazi za cilj je postavio sanaciju postojećih kapaciteta od 180 ležajeva. Za drugu fazu najavljivao je izgradnju zatvorenog bazena, fitnes centra i svih drugih pratećih sadržaja, koji bi garantovali visok kvalitet usluge.

U Beranama nije zaboravljeno ni njegovo obećanje da će svu radnu snagu potražiti među lokalnim stanovništvom, dok će samo rukovodeće kadrove i stručnjake dovesti iz Rusije, „ako i njih ne nađe u Crnoj Gori”. Ruski biznismen je pričao i kako planira da u ski centru na Cmiljevici razvije svojevrstan socijalni program za djecu koja su talentovana u zimskim sportovima. Dodao je da računa na tržište čitavog regiona, ali i na inostranu klijentelu. Sve je, međutim, ostalo na riječima.

„Nije teško vidjeti koliko je Rus uložio. Ski centar i hotel Lokve kupio je za 500 hiljada, a danas bi ga prodao za sedamsto hiljada. Priča se da je to u Crnoj Gori za njega sitno u odnosu na ono što ima u Rusiji, pa ne želi da na tome dalje gubi vrijeme i novac. Zašto je onda uopšte kupovao i zašto nas je zamajavao sedam-osam godina”, pita se sagovornik Monitora.

Ski centar Lokve, s istoimenim hotelom nalazi se na planini Cmiljevici, na nadmorskoj visini od 1350 do 1700 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje, na četrnaestom kilometru od Berana. Svoj procvat doživljavao je osamdesetih godina, kada je predstavljao otkriće za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa s Berancima, podigli čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.

Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu. Tada je neko odlučio da tu smjesti izbjeglice, kada je uglavnom uništen. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.

Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana s velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i ski centar Lokve poslije velike agonije, prodat Rusu Alenu Alikovu. Ovu prodaju manjinski akcionari HTP smatraju, međutim, nezakonitom, makar kada su u pitanju djelovi objekta koji nijesu bili pod fiducijom Ministarstva finansija. Zbog toga su još prije dvije godine predali i krivične prijave.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma nedavno je saopšteno da će hotel Lokve biti stavljen u funkciju, ali nijesu precizirani rokovi ni način na koji će to biti učinjeno. Iz Ministarstva su podsjetili da je hotel Lokve u Beranama sa skijalištem ranije bio jedna od okosnica zimskog turizma, ali da nije u funkciji od 2005. godine.

,,Hotel i skijalište privatizovani su početkom 2007. godine, kada ih je kupila kompanija DOO HTP Ariana iz Berana. Ministarstvo i dalje ulaže napore kako bi hotel bio trajno stavljen u funkciju, a kroz komunikaciju s vlasnikom saznaje se da će hotel biti ponuđen na prodaju”, potvrđeno je iz ovog Ministarstva.

Monitor je i ranije pisao o tome kako po sjeveru Crne Gore zjape prazni sumnjivo privatizovani hoteli, kapaciteta između hiljadu i dvije hiljade ležajeva. U Beranama, osim Lokvi i hotela Jelovice, tužnu sudbinu doživljava i hotel Berane, s najljepšom terasom u kontinentalnom dijelu Crne Gore. Od ovakve žalosne sudbine hotel Komovi u Andrijevici, koji je nekada pripadao beranskom HTP Berane, spasio je kupovinom jedan ugostitelj iz ove malene varošice.

Nepodijeljeno je mišljenje da su partijska pripadnost i burazerski odnosi glavni razlog katastrofalnih privatizacija nekoliko preduzeća, ski centara, hotela i motela, kojima su se ponosili turistički poslenici i u drugim sjevernim gradovima. U Kolašinu, na primjer, ni poslije toliko godina ne rade dva nadaleko poznata motela – Babljak i Manastir Morača, dok je motel Crkvine tek nedavno otvoren.

U Bijelom Polju propada hotel Bijela rada, koji sada koriste samo studenti i profesori fakultetskih jedinica u ovom gradu. Zatvoreno je i poznato izletište Kisjele vode. Na Ribarevinama, najvećoj raskrnici puteva na sjeveru Crne Gore, privatizovan je i potom srušen poznati restoran koji je pripadao bjelopoljskom HTP Brskovo, a na tom mjestu nikada ništa nije napravljeno. Plav kao grad koji je prije pet decenija bilježio veću turističku posjetu od Budve, poslije privatizacije čuvenog hotelskog kompleksa Plavsko jezero ostao je bez i jednog kreveta. Rekonstrukcija hotelskog bisera, hotela Jezero, sa dvjesta pedeset kreveta, nikada nije okončana. Da li će i kada – niko ne zna, a radnici se i dalje preganjaju s vlasnikom oko potraživanja.

Ako se, ipak, fokusiramo na zimske ski centre, onda se valja podsjetiti da je rožajsko hotelsko-turističko preduzeće Turjak kupio Safet Kalić, preko preduzeća M-petrol koje je formalno bilo u vlasništvu njegove sestre. Kalići su od hotala Rožaje u centru grada napravili ekskluzivan turistički objekat, ali je on donedavno bio pod ključem i prepušten propadanju od kada je Safet u bjekstvu, a imovina zvanično oduzeta. Sada je taj hotel zakupio jedan od Safetovih bliskih prijatelja. Kalići nijesu, međutim, stigli da završe rekonstrukciju hotela Turjak na istoimenoj planini sa dvjesta pedeset kreveta, i dva ski lifta preko puta.

Izvjesno je samo da su zatvaranjem Lokvi i Turjaka prekinuti sjajni sportski trendovi u skijanju i u Beranama i u Rožajama, gradovima koji su oduvijek davali dobre takmičare u alpskim disciplinama. Već godinama nema škola skijanja, tako da je prekinuta tradicija i stvoren veliki jaz između iskusnih, sada već starih skijača, i najmlađih generacija, koje nadomak snijega i planina, ne znaju da skijaju.

Nejasno je samo, ako već ne mogu i nemaju načina da privole vlasnike da završe i otvore hotele na Lokvama i Turjaku, zašto resorno ministarstvo ne pomogne makar aktiviranje skijaških terena na ovim predivnim planinama, kojima neki zimski centri na spisku za pomoć Ministarstva turizma nijesu ni do koljena. Jedino je objašnjenje da su Lokve i Turjak previše udaljeni od Podgorice. Daleko od pogleda, daleko od srca.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo