Povežite se sa nama

OKO NAS

Scene pakla

Objavljeno prije

na

Na stotine tona smeća razbacanih na ušću Bojane, na prekrasnom ostrvu Ada i na pjeskovitoj Velikoj plaži, pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike preko šporeta i kreveta do automobilskih šasija. To je već postalo pravilo svake jeseni kada nastupe velike kiše i jako jugo na moru, ili, što je još gore, kada budu poplave. Bojana onda sa sobom sve nosi u more, a ono ga, svojim snažnim strujama, izbacuje na obalu, odnosno vraća nama.

Ovaj otpad više ne stiže samo rijekom Bojanom iz Albanije i iz unutrašnjosti Crne Gore, već i s Kosova i iz Makedonije rijekom Drim, čiji se jedan krak uliva u Bojanu.

Problem je, dakle, postao međunarodni, a prethodnih godina se dešavalo da, zbog smjera morskih struja, smeće s ovog prostora stigne i do Dalmacije, odnosno do poluostrva Pelješac i ostrva Mljet, pa čak i do Zadra! Hrvati su se našli u čudu. Jedne godine je albanski ambasador u Zagrebu hitno pozvan u hrvatsku Vladu kako bi objasnio na koji je način smeće dospjelo do njihove obale. Zatraženo je da Tirana preduzme adekvatne mjere kako se taj slučaj ne bi ponovio u budućnosti. Ali, pomaka na terenu nabolje nema. Naprotiv! Stanje se pogoršava iz godine u godinu.

„Ono što posebno zabrinjava jesu velike količine medicinskog otpada tako da na plažama možete naći ostatke infuzionih rastvora, iskorišćene špriceve, tablete … Sve to završava na obalama ulcinjskih plaža i to posljednjih godina postaje sve veći problem”, tvrdi predsjednik NVO Bojana Mahmut Karastanović i dodaje da ćemo, ako se nešto uskoro ne preduzme, na ovom prostoru imati ekološku katastrofu.

Tome svakako doprinosi i oko 450 ribarskih kućica, kuća i vila na Bojani, koje nemaju vodovod i kanalizaciju, pa fekalije i otpad otiču u rijeku. Ništa zato što je na tom prostoru bilo kakva gradnja najstrože zabranjena.

Ali, država je pokazala izuzetnu neefikasnost da spriječi širenje „tumora” na Bojani, čime su dodatno ohrabreni divlji graditelji. Većina „privremenih objekata” nikla je upravo kada je zabranjena gradnja. Ima ih čak i veličine 1.500 kvadratnih metara, obično su na dva sprata, s prostranim baštama, i, naravno, s klima uređajima i đakuzijima.

Ovakvo stanje posebno zabrinjava ekologe i turističke radnike, jer veoma negativno utiče na biljni i životinjski svijet u ovoj delti. Šire područje Bojane je najznačajnije stanište u seobi, zimovanju, gniježđenju i ishrani ptica na cijeloj istočnoj obali Jadrana, a uz to Prostornim planom Crne Gore i Generalnim konceptom za Veliku plažu ušće ove rijeke zaštićeno je kao stanište ptica i močvarno područje. Iako navode da ovom problemu posvećuju znatnu pažnju, zvanična Podgorica i Tirana tvrde da nemaju novaca i resursa da ga i riješe.

„Moramo svi zajedno da sjednemo i razmislimo kako riješiti ovo pitanje, jer takvi projekti koštaju. Učinićemo sve da uspostavimo saradnju koja će pružiti bolja rješenja od onih koje mi u ovom trenutku možemo da pružimo”, rekao je tokom nedavne posjete Crnoj Gori albanski premijer Edi Rama.

Napominjući da je potreban zajednički napor svih državnih struktura Crne Gore i Albanije, lokalnih zajednica na pograničnom pojasu, civilnog sektora i medija, čelnik ekološke organizacije Zeleni korak Dželal Hodžić kaže za Monitor da smeće u Bojani i na ulcinjskim plažama predstavlja ekološku bombu koja sve brže otkucava. „Ako se ovako nastavi, naši će se potomci ugušiti u smeću. Ono je, sada znamo, sirovina, a mi nijesmo tako bogati da bacamo sirovinu. Jer, ekologija nije trošak: to je investicija u budućnost. Posebno to moramo raditi mi u Crnoj Gori zato što smo se deklarisali kao ekološka država. I postojeći zakoni su relativno dobri, ali se oni ne primjenjuju”, zaključuje Hodžić. Slično je u Albaniji. Građani Skadra već dvije godine više se ne mogu viđeti na nekada omiljenom šetalištu pored Bojane. Nesnosan smrad, kanalizacija i otpad odbijaju ljude s obala rijeke. Već 25 godina nijedna akcija nije preduzeta kako bi se ona bar djelimično očistila, posebno ne njezino korito, dok se istovremeno govori da će Bojana ponovo biti ono što je bila gotovo tokom cijele istorije: plovna cijelim svojim tokom za manje brodove. U svakom slučaju, rješenja za ovaj sve veći problem nema ni na vidiku, a Ulcinjani sa zebnjom čekaju nove kiše i – nove gomile smeća.

Sve manje ribe

Prostor ušća Bojane formalno je pod posebnom zaštitom države, čak je proglašen Regionalnim parkom prirode. Ova rijeka ima međunarodni značaj i predstavlja put migracije riba iz Jadrana u Skadarsko jezero. Ali, zbog zagađenja sve je manje ribe u Bojani. Procjene ekologa govore da u toj rijeci ima čak oko 50 hiljada tona čvrstog otpada.

Nekada je voda u Bojani bila toliko čista da se mogla piti, a danas je to uglavnom voda treće kategorije. „Dok je voda za kupanje u junu 2002. godine još uvijek bila prve klase, prozirnost i boja rijeke i mora blizu ušća u proteklih su se sedam godina dramatično pogoršale”, upozorili su još 2009. godine njemački eksperti. Zato nikoga ne čudi što sada ima tako mnogo uginule ribe. Ali, ove 2013. o tome govore samo ljubitelji Bojane, ribari i ekolozi.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo