Povežite se sa nama

OKO NAS

Šuplji sir

Objavljeno prije

na

Crnoj Gori su što prije neophodni tehnički uređaji na granicama, onakvi kakve imaju Hrvatska i Slovenija i donekle Makedonija, ako želi da ispuni poglavlja 23 i 24 u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Sve dok ne bude tih neophodnih savremenih pomagala, na našim granicama će cvjetati šverc droge, duvana i druge akcizne robe, oružja i svega ostalog što je do sada bio slučaj. To je zahtjev koji pred Crnu Goru postavlja Evropska unija.

,,Crna Gora se nalazi na glavnoj balkanskoj ruti trgovine drogom. Dodatni napori policije i carinske uprave potrebni su za otkrivanje i oduzimanje opojnih droga na granicama, uključujući i sve luke. Značajna količina kanabisa je oduzeta; zaplijenjena količina heroina i kokaina i dalje vrlo niska”, navodi se u Izvještaju Evropske komisije.

„Kada to traži, EU ne želi hermetički zatvorene granice, već sigurne granične prelaze i slobodan protok ljudi i roba. Želi zaustavljanje i prekidanje švercerskih kanala, droge i cigareta prije svega, koji su odavno poznati na crnogorskim graničnim prelazima prema Kosovu sa jedne strane, i prema Evrposkoj uniji, sa druge”, podsjeća Monitorov izvor iz policije.

On objašnjava da postoji veliki broj uređaja koji se koriste u razvijenim evropskim državama, ali da mi ne možemo u startu i odjednom sve imati.

„ Ali, ima uređaja za koje nijesu potrebna velika sredstva. Nije mi jasno da se za početak ne mogu nabaviti mobilni skeneri koji koštaju svega nešto preko trideset hiljada eura. To nije veliki skener koji ima Luka Bar, i kakav posjeduju Makedonci, ali je dovoljno dobar za otkrivanje narkotika i druge švercerske robe u automobilima”, objašnjava naš izvor.

Među uređajima kojih nema na granicama a koji su neophodni su ručne termovizijske kamere koje služe za otkrivanje ilegalnih prelazaka granice u noćnim satima, kao i optičke sonde.

„Crnogorski granični prelazi će, kad tad morati da imaju senzore za prisustvo raznih gasova kao i takozvane ‘sabre 4000’, koji, između ostalog, analizira i detektuje tragove isparenja anhidritne kiseline koja se koristi u industriji droge, posebno heroina”, upozorava naš policijski izvor.

Takođe jedan od poznatih uređaja, koji za sada posjeduju samo crnogorski aerodromi, su dektorska vrata.

„Osim onakvih, malih, kakve ste viđali po aerodromima, moraćemo da imamo i velika detektorska vrata koja služe za pregled vozila, od malih putničkih, do kamiona. Rendgeni su takođe nešto zašta se pretpostavlja da se mora imati na graničnim prelazima”, kaže naš policijski izvor.

Među neophodne granične uređaje on nabraja i metalni detektor koji služi prije svega za sprečavanje šverca oružja. Zatim takozvani baster za otkrivanje skrivenih drvenih stvari.

„Fiberoskop je sprava kojom se pregledaju rezervoari za gorivo u kojima se nerijetko skriva droga i druge švercerske robe. Ono što se podrazumijeva da se već sada mora imati su mobilni reflektori, ručne baterije, ručni alat za rasturanje vozila u cilju pretrage i za pregled površina na brodovima. Zatim oštri vrhovi za zabadanje u mekanu robu u kojoj se takođe skrivaju narkotici”, priča ovaj policijski službenik.

Tu su još neka sitnija pomagala, poput ogledala i optičkih sondi, ali i takozvani „pase uređaj”, koji služi za otkrivanje zatvorenih prostora.

„Svi granični prelazi u Crnoj Gori treba da budu dobro kompjuterski opremljeni i da budu sistemom informaciono povezani u jednu cjelinu. Takođe se podrazumijeva obučavanje, znanje i usavršavanje carinika i policajaca. Potrebni su nam i dobri kadrovi na granicima, sposobni i stručni ljudi koji nijesu partijski zaposlene neznalice”, kaže ovaj dobro verzirani policijski službenik.

„Carinska uprava još nije realizovala dokument potreban za sprovođenje novog kompjuterizovanog tranzit sistema”, navodi se u Izvještaju EK.

Nešto što se ne smije zaboraviti kada se radi o borbi protiv trgovine narkoticima su psi tragači, odnosno psi obučeni za otkrivanje droge. Takve pse, vjerovali ili ne, trenutno nema ni jedan granični prelaz na sjeveru Crne Gore, koji je posebno zanimljivo područje kada se radi o švercu droge.

„Opremu o kojoj pričamo neophodno je što hitnije nabaviti makar za granične prelaze Kula, Božaj, Sukobin, Dračenovac, Dobrakovo i Debeli Brijeg. Naravno i za aerodrome u Tivtu i Podgorici. To je pretpostavka za borbu protiv narkodilera, ali i protiv švercera oružja, i svih drugih vrsta prekograničnog šverca. Za ulazak u Evropsku uniju, to će morati da imaju svi granični prelazi”, kaže Monitorov izvor.

On vjeruje da nijesu samo materijalna sredstva u pitanju, već i volja da se to stvarno i uradi, odnosno nabavi.

„Nekome to možda nije cilj. Nekome odgovara ovakvo stanje na graničnim prelazima – neznanje i nedostatak opreme. Sa dobrim kadrovima i opremom o kojoj smo pričali, nekome bi, sasvim sigurno, bili ugroženi poslovni interesi”, kaže naš dobro obaviješteni izvor.

Skoro nijedan granični prelaz u Crnoj Gori nije valjano tehnički opremljen. Nije to ni granični prelaz Kula. Zato naši izvori upozoravaju da narko dileri idu mnogo više koraka ispred onih koji treba da im budu prepreka na putu.

Zbog toga ne treba da čudi što je dilovanje droge najjača privredna grana na sjeveru. Svojevremeno je objavljen podatak da samo u glavnom gradu Švajcarske oko dvjesta Crnogoraca, uglavnom iz Berana i Rožaja, diluju narkotike. Brza zarada velikih suma novca, želja za autima i drugim statusnim simbolima, lako na put narkodilerstva odvodi besposlene crnogorske mladiće. Računica je jasna. Nekoliko hiljada eura za kilogram, uslovno rečeno, čistijeg heroina, na kraju se, čak na crnogorskom tržištu pretvara u sumu i do 150 hiljada.

Jedan zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi bar sedam tona heroina spremnog za put na Zapad. Taj put je često organizovano vodio preko graničnog prelaza Kula, i dalje preko Crne Gore. Svjetske obavještajne agencije to odavno znaju. Zato se od naše države u procesu pristupanja Evropskoj uniji zahtijeva da prekine švercerske kanale i ojača svoje kapacitete na svim graničnim prelazima.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo