Povežite se sa nama

OKO NAS

Ni magistratura ne pomaže

Objavljeno prije

na

,,Samo da mi unuk završi fakultet pa da počne da radi na trafiku ili da taksira dok ga ne ubačimo u neko ministarstvo”, u polušali obrazlaže strategiju zapošljenja starina svom poznaniku dok čekaju red u Pošti da plate struju.

Uvođenjem reforme obrazovanja u vidu bolonjskog procesa, doći do fakultetske diplome u Crnoj Gori i nije neki problem. Glavobolja nastaje kada se treba zaposliti. A i tu je kako se ko snađe.

Početkom milenijuma u Crnoj Gori je bilo svega 5,5 nezaposlenih visokoškolaca. Sada se taj procenat popeo na 30 odsto. Gotovo svaki treći nezaposleni ima fakultetsku diplomu. Preko 10.000 visokoškolaca čeka na biroima rada. Među njima je i 171 magistar i sedam doktora nauka.

Magistar ekonomije, koji je ljetos ostao bez posla, sa višegodišnjim radnim iskustvom u inostranim firmama u Crnoj Gori, za Monitor prenosi iskustvo javljanja na konkurse za posao:

,,Milion je ‘školovanih menadžera’, ‘pi-arova’ i svakakvih polupismenih diplomiranih tipova, pa se nerijetko desi i na tom intervjuu da me intervjuiše neko mlađi, od 20-ak godina. Očigledno isfrustriran, bez iskustva, znanja, kompetencija, pa to najviše liči na farsu. Ili neko ko je političkom linijom došao na poziciju sa očiglednim manjkom kapaciteta. Još kad im proradi sujeta kad vas čuju ili vide vaš CV koji je vjerovatno duplo bolji nego njihov… Možete misliti kako sve to izgleda…”, objašnjava ovaj magistar ekonomije koji je želio da ostane anoniman.

Kaže da je i poziv na intervju ponekad kao ,,premija”. ,,Bez obzira na iskustvo, znanje, diplome, ti intervjui su očigledno ‘odrađivanje’. Čisto da ti ljudi imaju na papiru ‘dokaz’ da su razgovarali sa više kandidata i da su, eto, obavili posao”.

,,Teško je naći posao”, zaključak je nakon silnih prijavljivanja na konkurse. „Imam odličan CV, imam i osam godina iskustva, 33 su mi godine, ali očigledno je da je jedini način ‘da te neko zaposli’. To je toliko odomaćeno da je opšteprihvaćeno od svih, taj sistem ‘veza’. Svi su to prihvatili i svi se tako ponašaju, u fazonu, treba ti veza”.

Između konkursa, svaka dva mjeseca je obavezno javljanje na biro rada da se potpiše knjižica. I to je to, za one koji nemaju ili su im tanke veze. A u biroima se često čude kako magistri ili doktori nauka neće da rade neki drugi posao. Pa da se malo prekvalifikuju za konobare, berače breskvi, građevinske radnike…

,,Kada sam magistrirao, prijavio sam se na Biro. Bio je to rutinski razgovor. Pitali su me da li bih radio nešto van struke”, priča magistar menadžmenta iz Bara koji je ljetos magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Ni on ne želi da mu se ime objavljuje.

Izračunao je da su ga postdiplomske studije koštale oko 4.500 eura. ,,Nedavno sam se prijavio na dva konkursa u Podgorici. Nemam radno iskustvo, to sam i naveo u prijavi, ali je malo vjerovatno da će me pozvati i na razgovor”.

Da je nepozivanje na razgovor postala praksa, svjedoči njegov kolega magistar ekonomije iz Rožaja. Magistrirao je početkom godine na UDG-u. Odradio je i pripravnički. ,,Devet mjeseci bez posla. Javljam se ali nema ništa. Na sjeveru nema posla, čak ni konkursa. Više je konkursa za Podgoricu i Bar, uglavnom ih raspisuju privatne firme. Često se dešava da me i ne zovu, a i kad obave razgovor najčešće ne obavijeste o rezultatima konkursa”.

Pored državnih biroa rada, u Crnoj Gori je licencirano i 14 privatnih agencija za posredovanje u zapošljavanju. Željka Obradović, viši konsultant u Career team-u, za Monitor objašnjava da su najtraženiji kandidati koji pored toga što posjeduju fakultetsku diplomu imaju i dodatna znanja (odlično znanje engleskog i/ili drugog/drugih stranih jezika – poput ruskog i njemačkog; poznavanje rada na računaru/računarskih programa – napredni nivo).

Od ukupnog broja kandidata koji preko ove agencije traže posao 10 odsto ima magistarsku diplomu, dok je procenat doktora jedan odsto.

,,Nezahvalno je odrediti koliko kandidati u prosjeku čekaju na posao. Sve zavisi od kvalifikovanosti same osobe, tj. konkurentnosti na tržištu rada – pojedinci nalaze novo radno mjesto i za manje od 30 dana, dok određeni broj kandidata čeka na zaposlenje i po godinu dana i više”, kaže Obradović

Da se čekanje ponekad isplati svjedoči Vidak Krtolica iz Nikšića. Magistrirao je 2009. u Novom Sadu. Nakon što je odradio pripravnički u Opštini Kotor, dvije godine je čekao na posao.

,,Na birou su mi rekli da sam jedini magistar nauka za drumski saobraćaj u Crnoj Gori. Da mi bude još teže. I pored toga što sam bio jedini čekao sam posao dvije godine”, kaže za Monitor Krtolica.

Prije mjesec dana našao je posao u struci u Podgorici.

I on se, prije toga, javljao na razne konkurse. ,,Na konkurs u Upravi policije, tražili su saobraćajnu struku ali su primili čovjeka koji je završio mašinstvo. Preporučivali su mi da ih tužim, ali nisam imao volje za to”.

U sadašnjem sistemu pravde to bi svakako bio neizvjesan proces. A nekad nije bilo tako. Omer Šarkić iz Podgorice za Monitor priča da je, prije 30 godina, nakon što su ga odbili na konkursu za državni posao žalio institucijama. ,,Žalio sam se kod četiri tadašnje institucije koje su sve donijele rješenje u moju korist. Zatim je sve išlo na sud, i sud je presudio u moju korist. Sutkinja je na početku suđenja rekla: ‘Druže (tako se tada oslovljavalo), ako budem morala da poništim u potpunosti ovaj konkurs veoma će mi biti žao zbog vas, jer u dosadašnjoj praksi mi se nije dešavala ovolika upornost i ovakav slučaj”, priča Šarkić.

Konkursom je traženo šest radnika, Šarkić je bio 18 na listi. Za 16 kandidata je našao razne nepravilnosti u bodovanju i sa 18 mjesta došao na drugo. Na tom radnom mjestu radi i dan danas.

I pored toga što su vremena drugačija pa i postdiplomci godinama čekaju posao, sve je više onih koji žele da se domognu magistarske i doktorske diplome. Na Univerzitetu Crne Gore je prošle godine magistarske studije upisalo 476, a doktorske 42 studenta. Magistarske studije na Univerzitetu Donja Gorica upisalo je 135 studenata, dok je na Univerzitetu Mediteran, Fakultet za poslovne studije Montenegro Business School na magistarskim studijama upisano prošle godine 11 studenata.

Ako je za utjehu našim postdiplomcima, ni u regionu nije bog zna bolje stanje. U Sloveniji se na birou rada nalazi čak 129 doktora nauka, podaci su AcademLinka, društvene mreže naučnih istraživača i znanstvenika Jugoistočne Evrope. Prema podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, u njihovoj su evidenciji bila 32 nezaposlena doktora znanosti. U Srbiji posao čeka 64 doktora nauka.

Sa samo sedam nezaposlenih doktora nauka, mi smo i po tome lider u regionu, bez obzira na brojno stanje. Kod nas je zaživio i projekat pripravničkog staža za visokoškolce, odrade praksu pa ih pošalju kući. Pa svako malo premijer obeća desetine hiljada novih radnih mjesta. I strateški investitori su se uključili u rješavanje problema nezaposlenosti. Azerbejdžanska kompanija Azmont, zaposliće 6.000 ljudi, na sjeveru je otvorila Centar za obuku u građevinarstvu, planiraju i otvaranje Centra za obuku u turizmu i građevinarstvu. Ako se pitate gdje je u toj priči sve više kadra sa fakultetskim diplomama, i za njih Vlada i strateški investitori imaju rješenje: moraju na dodatnu obuku jer su prekvalifikovani.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo