,,Samo da mi unuk završi fakultet pa da počne da radi na trafiku ili da taksira dok ga ne ubačimo u neko ministarstvo”, u polušali obrazlaže strategiju zapošljenja starina svom poznaniku dok čekaju red u Pošti da plate struju.
Uvođenjem reforme obrazovanja u vidu bolonjskog procesa, doći do fakultetske diplome u Crnoj Gori i nije neki problem. Glavobolja nastaje kada se treba zaposliti. A i tu je kako se ko snađe.
Početkom milenijuma u Crnoj Gori je bilo svega 5,5 nezaposlenih visokoškolaca. Sada se taj procenat popeo na 30 odsto. Gotovo svaki treći nezaposleni ima fakultetsku diplomu. Preko 10.000 visokoškolaca čeka na biroima rada. Među njima je i 171 magistar i sedam doktora nauka.
Magistar ekonomije, koji je ljetos ostao bez posla, sa višegodišnjim radnim iskustvom u inostranim firmama u Crnoj Gori, za Monitor prenosi iskustvo javljanja na konkurse za posao:
,,Milion je ‘školovanih menadžera’, ‘pi-arova’ i svakakvih polupismenih diplomiranih tipova, pa se nerijetko desi i na tom intervjuu da me intervjuiše neko mlađi, od 20-ak godina. Očigledno isfrustriran, bez iskustva, znanja, kompetencija, pa to najviše liči na farsu. Ili neko ko je političkom linijom došao na poziciju sa očiglednim manjkom kapaciteta. Još kad im proradi sujeta kad vas čuju ili vide vaš CV koji je vjerovatno duplo bolji nego njihov… Možete misliti kako sve to izgleda…”, objašnjava ovaj magistar ekonomije koji je želio da ostane anoniman.
Kaže da je i poziv na intervju ponekad kao ,,premija”. ,,Bez obzira na iskustvo, znanje, diplome, ti intervjui su očigledno ‘odrađivanje’. Čisto da ti ljudi imaju na papiru ‘dokaz’ da su razgovarali sa više kandidata i da su, eto, obavili posao”.
,,Teško je naći posao”, zaključak je nakon silnih prijavljivanja na konkurse. „Imam odličan CV, imam i osam godina iskustva, 33 su mi godine, ali očigledno je da je jedini način ‘da te neko zaposli’. To je toliko odomaćeno da je opšteprihvaćeno od svih, taj sistem ‘veza’. Svi su to prihvatili i svi se tako ponašaju, u fazonu, treba ti veza”.
Između konkursa, svaka dva mjeseca je obavezno javljanje na biro rada da se potpiše knjižica. I to je to, za one koji nemaju ili su im tanke veze. A u biroima se često čude kako magistri ili doktori nauka neće da rade neki drugi posao. Pa da se malo prekvalifikuju za konobare, berače breskvi, građevinske radnike…
,,Kada sam magistrirao, prijavio sam se na Biro. Bio je to rutinski razgovor. Pitali su me da li bih radio nešto van struke”, priča magistar menadžmenta iz Bara koji je ljetos magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Ni on ne želi da mu se ime objavljuje.
Izračunao je da su ga postdiplomske studije koštale oko 4.500 eura. ,,Nedavno sam se prijavio na dva konkursa u Podgorici. Nemam radno iskustvo, to sam i naveo u prijavi, ali je malo vjerovatno da će me pozvati i na razgovor”.
Da je nepozivanje na razgovor postala praksa, svjedoči njegov kolega magistar ekonomije iz Rožaja. Magistrirao je početkom godine na UDG-u. Odradio je i pripravnički. ,,Devet mjeseci bez posla. Javljam se ali nema ništa. Na sjeveru nema posla, čak ni konkursa. Više je konkursa za Podgoricu i Bar, uglavnom ih raspisuju privatne firme. Često se dešava da me i ne zovu, a i kad obave razgovor najčešće ne obavijeste o rezultatima konkursa”.
Pored državnih biroa rada, u Crnoj Gori je licencirano i 14 privatnih agencija za posredovanje u zapošljavanju. Željka Obradović, viši konsultant u Career team-u, za Monitor objašnjava da su najtraženiji kandidati koji pored toga što posjeduju fakultetsku diplomu imaju i dodatna znanja (odlično znanje engleskog i/ili drugog/drugih stranih jezika – poput ruskog i njemačkog; poznavanje rada na računaru/računarskih programa – napredni nivo).
Od ukupnog broja kandidata koji preko ove agencije traže posao 10 odsto ima magistarsku diplomu, dok je procenat doktora jedan odsto.
,,Nezahvalno je odrediti koliko kandidati u prosjeku čekaju na posao. Sve zavisi od kvalifikovanosti same osobe, tj. konkurentnosti na tržištu rada – pojedinci nalaze novo radno mjesto i za manje od 30 dana, dok određeni broj kandidata čeka na zaposlenje i po godinu dana i više”, kaže Obradović
Da se čekanje ponekad isplati svjedoči Vidak Krtolica iz Nikšića. Magistrirao je 2009. u Novom Sadu. Nakon što je odradio pripravnički u Opštini Kotor, dvije godine je čekao na posao.
,,Na birou su mi rekli da sam jedini magistar nauka za drumski saobraćaj u Crnoj Gori. Da mi bude još teže. I pored toga što sam bio jedini čekao sam posao dvije godine”, kaže za Monitor Krtolica.
Prije mjesec dana našao je posao u struci u Podgorici.
I on se, prije toga, javljao na razne konkurse. ,,Na konkurs u Upravi policije, tražili su saobraćajnu struku ali su primili čovjeka koji je završio mašinstvo. Preporučivali su mi da ih tužim, ali nisam imao volje za to”.
U sadašnjem sistemu pravde to bi svakako bio neizvjesan proces. A nekad nije bilo tako. Omer Šarkić iz Podgorice za Monitor priča da je, prije 30 godina, nakon što su ga odbili na konkursu za državni posao žalio institucijama. ,,Žalio sam se kod četiri tadašnje institucije koje su sve donijele rješenje u moju korist. Zatim je sve išlo na sud, i sud je presudio u moju korist. Sutkinja je na početku suđenja rekla: ‘Druže (tako se tada oslovljavalo), ako budem morala da poništim u potpunosti ovaj konkurs veoma će mi biti žao zbog vas, jer u dosadašnjoj praksi mi se nije dešavala ovolika upornost i ovakav slučaj”, priča Šarkić.
Konkursom je traženo šest radnika, Šarkić je bio 18 na listi. Za 16 kandidata je našao razne nepravilnosti u bodovanju i sa 18 mjesta došao na drugo. Na tom radnom mjestu radi i dan danas.
I pored toga što su vremena drugačija pa i postdiplomci godinama čekaju posao, sve je više onih koji žele da se domognu magistarske i doktorske diplome. Na Univerzitetu Crne Gore je prošle godine magistarske studije upisalo 476, a doktorske 42 studenta. Magistarske studije na Univerzitetu Donja Gorica upisalo je 135 studenata, dok je na Univerzitetu Mediteran, Fakultet za poslovne studije Montenegro Business School na magistarskim studijama upisano prošle godine 11 studenata.
Ako je za utjehu našim postdiplomcima, ni u regionu nije bog zna bolje stanje. U Sloveniji se na birou rada nalazi čak 129 doktora nauka, podaci su AcademLinka, društvene mreže naučnih istraživača i znanstvenika Jugoistočne Evrope. Prema podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, u njihovoj su evidenciji bila 32 nezaposlena doktora znanosti. U Srbiji posao čeka 64 doktora nauka.
Sa samo sedam nezaposlenih doktora nauka, mi smo i po tome lider u regionu, bez obzira na brojno stanje. Kod nas je zaživio i projekat pripravničkog staža za visokoškolce, odrade praksu pa ih pošalju kući. Pa svako malo premijer obeća desetine hiljada novih radnih mjesta. I strateški investitori su se uključili u rješavanje problema nezaposlenosti. Azerbejdžanska kompanija Azmont, zaposliće 6.000 ljudi, na sjeveru je otvorila Centar za obuku u građevinarstvu, planiraju i otvaranje Centra za obuku u turizmu i građevinarstvu. Ako se pitate gdje je u toj priči sve više kadra sa fakultetskim diplomama, i za njih Vlada i strateški investitori imaju rješenje: moraju na dodatnu obuku jer su prekvalifikovani.
Predrag NIKOLIĆ
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice