Povežite se sa nama

OKO NAS

Ni magistratura ne pomaže

Objavljeno prije

na

graduate.ju_

,,Samo da mi unuk završi fakultet pa da počne da radi na trafiku ili da taksira dok ga ne ubačimo u neko ministarstvo”, u polušali obrazlaže strategiju zapošljenja starina svom poznaniku dok čekaju red u Pošti da plate struju.

Uvođenjem reforme obrazovanja u vidu bolonjskog procesa, doći do fakultetske diplome u Crnoj Gori i nije neki problem. Glavobolja nastaje kada se treba zaposliti. A i tu je kako se ko snađe.

Početkom milenijuma u Crnoj Gori je bilo svega 5,5 nezaposlenih visokoškolaca. Sada se taj procenat popeo na 30 odsto. Gotovo svaki treći nezaposleni ima fakultetsku diplomu. Preko 10.000 visokoškolaca čeka na biroima rada. Među njima je i 171 magistar i sedam doktora nauka.

Magistar ekonomije, koji je ljetos ostao bez posla, sa višegodišnjim radnim iskustvom u inostranim firmama u Crnoj Gori, za Monitor prenosi iskustvo javljanja na konkurse za posao:

,,Milion je ‘školovanih menadžera’, ‘pi-arova’ i svakakvih polupismenih diplomiranih tipova, pa se nerijetko desi i na tom intervjuu da me intervjuiše neko mlađi, od 20-ak godina. Očigledno isfrustriran, bez iskustva, znanja, kompetencija, pa to najviše liči na farsu. Ili neko ko je političkom linijom došao na poziciju sa očiglednim manjkom kapaciteta. Još kad im proradi sujeta kad vas čuju ili vide vaš CV koji je vjerovatno duplo bolji nego njihov… Možete misliti kako sve to izgleda…”, objašnjava ovaj magistar ekonomije koji je želio da ostane anoniman.

Kaže da je i poziv na intervju ponekad kao ,,premija”. ,,Bez obzira na iskustvo, znanje, diplome, ti intervjui su očigledno ‘odrađivanje’. Čisto da ti ljudi imaju na papiru ‘dokaz’ da su razgovarali sa više kandidata i da su, eto, obavili posao”.

,,Teško je naći posao”, zaključak je nakon silnih prijavljivanja na konkurse. „Imam odličan CV, imam i osam godina iskustva, 33 su mi godine, ali očigledno je da je jedini način ‘da te neko zaposli’. To je toliko odomaćeno da je opšteprihvaćeno od svih, taj sistem ‘veza’. Svi su to prihvatili i svi se tako ponašaju, u fazonu, treba ti veza”.

Između konkursa, svaka dva mjeseca je obavezno javljanje na biro rada da se potpiše knjižica. I to je to, za one koji nemaju ili su im tanke veze. A u biroima se često čude kako magistri ili doktori nauka neće da rade neki drugi posao. Pa da se malo prekvalifikuju za konobare, berače breskvi, građevinske radnike…

,,Kada sam magistrirao, prijavio sam se na Biro. Bio je to rutinski razgovor. Pitali su me da li bih radio nešto van struke”, priča magistar menadžmenta iz Bara koji je ljetos magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Ni on ne želi da mu se ime objavljuje.

Izračunao je da su ga postdiplomske studije koštale oko 4.500 eura. ,,Nedavno sam se prijavio na dva konkursa u Podgorici. Nemam radno iskustvo, to sam i naveo u prijavi, ali je malo vjerovatno da će me pozvati i na razgovor”.

Da je nepozivanje na razgovor postala praksa, svjedoči njegov kolega magistar ekonomije iz Rožaja. Magistrirao je početkom godine na UDG-u. Odradio je i pripravnički. ,,Devet mjeseci bez posla. Javljam se ali nema ništa. Na sjeveru nema posla, čak ni konkursa. Više je konkursa za Podgoricu i Bar, uglavnom ih raspisuju privatne firme. Često se dešava da me i ne zovu, a i kad obave razgovor najčešće ne obavijeste o rezultatima konkursa”.

Pored državnih biroa rada, u Crnoj Gori je licencirano i 14 privatnih agencija za posredovanje u zapošljavanju. Željka Obradović, viši konsultant u Career team-u, za Monitor objašnjava da su najtraženiji kandidati koji pored toga što posjeduju fakultetsku diplomu imaju i dodatna znanja (odlično znanje engleskog i/ili drugog/drugih stranih jezika – poput ruskog i njemačkog; poznavanje rada na računaru/računarskih programa – napredni nivo).

Od ukupnog broja kandidata koji preko ove agencije traže posao 10 odsto ima magistarsku diplomu, dok je procenat doktora jedan odsto.

,,Nezahvalno je odrediti koliko kandidati u prosjeku čekaju na posao. Sve zavisi od kvalifikovanosti same osobe, tj. konkurentnosti na tržištu rada – pojedinci nalaze novo radno mjesto i za manje od 30 dana, dok određeni broj kandidata čeka na zaposlenje i po godinu dana i više”, kaže Obradović

Da se čekanje ponekad isplati svjedoči Vidak Krtolica iz Nikšića. Magistrirao je 2009. u Novom Sadu. Nakon što je odradio pripravnički u Opštini Kotor, dvije godine je čekao na posao.

,,Na birou su mi rekli da sam jedini magistar nauka za drumski saobraćaj u Crnoj Gori. Da mi bude još teže. I pored toga što sam bio jedini čekao sam posao dvije godine”, kaže za Monitor Krtolica.

Prije mjesec dana našao je posao u struci u Podgorici.

I on se, prije toga, javljao na razne konkurse. ,,Na konkurs u Upravi policije, tražili su saobraćajnu struku ali su primili čovjeka koji je završio mašinstvo. Preporučivali su mi da ih tužim, ali nisam imao volje za to”.

U sadašnjem sistemu pravde to bi svakako bio neizvjesan proces. A nekad nije bilo tako. Omer Šarkić iz Podgorice za Monitor priča da je, prije 30 godina, nakon što su ga odbili na konkursu za državni posao žalio institucijama. ,,Žalio sam se kod četiri tadašnje institucije koje su sve donijele rješenje u moju korist. Zatim je sve išlo na sud, i sud je presudio u moju korist. Sutkinja je na početku suđenja rekla: ‘Druže (tako se tada oslovljavalo), ako budem morala da poništim u potpunosti ovaj konkurs veoma će mi biti žao zbog vas, jer u dosadašnjoj praksi mi se nije dešavala ovolika upornost i ovakav slučaj”, priča Šarkić.

Konkursom je traženo šest radnika, Šarkić je bio 18 na listi. Za 16 kandidata je našao razne nepravilnosti u bodovanju i sa 18 mjesta došao na drugo. Na tom radnom mjestu radi i dan danas.

I pored toga što su vremena drugačija pa i postdiplomci godinama čekaju posao, sve je više onih koji žele da se domognu magistarske i doktorske diplome. Na Univerzitetu Crne Gore je prošle godine magistarske studije upisalo 476, a doktorske 42 studenta. Magistarske studije na Univerzitetu Donja Gorica upisalo je 135 studenata, dok je na Univerzitetu Mediteran, Fakultet za poslovne studije Montenegro Business School na magistarskim studijama upisano prošle godine 11 studenata.

Ako je za utjehu našim postdiplomcima, ni u regionu nije bog zna bolje stanje. U Sloveniji se na birou rada nalazi čak 129 doktora nauka, podaci su AcademLinka, društvene mreže naučnih istraživača i znanstvenika Jugoistočne Evrope. Prema podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, u njihovoj su evidenciji bila 32 nezaposlena doktora znanosti. U Srbiji posao čeka 64 doktora nauka.

Sa samo sedam nezaposlenih doktora nauka, mi smo i po tome lider u regionu, bez obzira na brojno stanje. Kod nas je zaživio i projekat pripravničkog staža za visokoškolce, odrade praksu pa ih pošalju kući. Pa svako malo premijer obeća desetine hiljada novih radnih mjesta. I strateški investitori su se uključili u rješavanje problema nezaposlenosti. Azerbejdžanska kompanija Azmont, zaposliće 6.000 ljudi, na sjeveru je otvorila Centar za obuku u građevinarstvu, planiraju i otvaranje Centra za obuku u turizmu i građevinarstvu. Ako se pitate gdje je u toj priči sve više kadra sa fakultetskim diplomama, i za njih Vlada i strateški investitori imaju rješenje: moraju na dodatnu obuku jer su prekvalifikovani.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo