Povežite se sa nama

OKO NAS

Ni magistratura ne pomaže

Objavljeno prije

na

,,Samo da mi unuk završi fakultet pa da počne da radi na trafiku ili da taksira dok ga ne ubačimo u neko ministarstvo”, u polušali obrazlaže strategiju zapošljenja starina svom poznaniku dok čekaju red u Pošti da plate struju.

Uvođenjem reforme obrazovanja u vidu bolonjskog procesa, doći do fakultetske diplome u Crnoj Gori i nije neki problem. Glavobolja nastaje kada se treba zaposliti. A i tu je kako se ko snađe.

Početkom milenijuma u Crnoj Gori je bilo svega 5,5 nezaposlenih visokoškolaca. Sada se taj procenat popeo na 30 odsto. Gotovo svaki treći nezaposleni ima fakultetsku diplomu. Preko 10.000 visokoškolaca čeka na biroima rada. Među njima je i 171 magistar i sedam doktora nauka.

Magistar ekonomije, koji je ljetos ostao bez posla, sa višegodišnjim radnim iskustvom u inostranim firmama u Crnoj Gori, za Monitor prenosi iskustvo javljanja na konkurse za posao:

,,Milion je ‘školovanih menadžera’, ‘pi-arova’ i svakakvih polupismenih diplomiranih tipova, pa se nerijetko desi i na tom intervjuu da me intervjuiše neko mlađi, od 20-ak godina. Očigledno isfrustriran, bez iskustva, znanja, kompetencija, pa to najviše liči na farsu. Ili neko ko je političkom linijom došao na poziciju sa očiglednim manjkom kapaciteta. Još kad im proradi sujeta kad vas čuju ili vide vaš CV koji je vjerovatno duplo bolji nego njihov… Možete misliti kako sve to izgleda…”, objašnjava ovaj magistar ekonomije koji je želio da ostane anoniman.

Kaže da je i poziv na intervju ponekad kao ,,premija”. ,,Bez obzira na iskustvo, znanje, diplome, ti intervjui su očigledno ‘odrađivanje’. Čisto da ti ljudi imaju na papiru ‘dokaz’ da su razgovarali sa više kandidata i da su, eto, obavili posao”.

,,Teško je naći posao”, zaključak je nakon silnih prijavljivanja na konkurse. „Imam odličan CV, imam i osam godina iskustva, 33 su mi godine, ali očigledno je da je jedini način ‘da te neko zaposli’. To je toliko odomaćeno da je opšteprihvaćeno od svih, taj sistem ‘veza’. Svi su to prihvatili i svi se tako ponašaju, u fazonu, treba ti veza”.

Između konkursa, svaka dva mjeseca je obavezno javljanje na biro rada da se potpiše knjižica. I to je to, za one koji nemaju ili su im tanke veze. A u biroima se često čude kako magistri ili doktori nauka neće da rade neki drugi posao. Pa da se malo prekvalifikuju za konobare, berače breskvi, građevinske radnike…

,,Kada sam magistrirao, prijavio sam se na Biro. Bio je to rutinski razgovor. Pitali su me da li bih radio nešto van struke”, priča magistar menadžmenta iz Bara koji je ljetos magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Ni on ne želi da mu se ime objavljuje.

Izračunao je da su ga postdiplomske studije koštale oko 4.500 eura. ,,Nedavno sam se prijavio na dva konkursa u Podgorici. Nemam radno iskustvo, to sam i naveo u prijavi, ali je malo vjerovatno da će me pozvati i na razgovor”.

Da je nepozivanje na razgovor postala praksa, svjedoči njegov kolega magistar ekonomije iz Rožaja. Magistrirao je početkom godine na UDG-u. Odradio je i pripravnički. ,,Devet mjeseci bez posla. Javljam se ali nema ništa. Na sjeveru nema posla, čak ni konkursa. Više je konkursa za Podgoricu i Bar, uglavnom ih raspisuju privatne firme. Često se dešava da me i ne zovu, a i kad obave razgovor najčešće ne obavijeste o rezultatima konkursa”.

Pored državnih biroa rada, u Crnoj Gori je licencirano i 14 privatnih agencija za posredovanje u zapošljavanju. Željka Obradović, viši konsultant u Career team-u, za Monitor objašnjava da su najtraženiji kandidati koji pored toga što posjeduju fakultetsku diplomu imaju i dodatna znanja (odlično znanje engleskog i/ili drugog/drugih stranih jezika – poput ruskog i njemačkog; poznavanje rada na računaru/računarskih programa – napredni nivo).

Od ukupnog broja kandidata koji preko ove agencije traže posao 10 odsto ima magistarsku diplomu, dok je procenat doktora jedan odsto.

,,Nezahvalno je odrediti koliko kandidati u prosjeku čekaju na posao. Sve zavisi od kvalifikovanosti same osobe, tj. konkurentnosti na tržištu rada – pojedinci nalaze novo radno mjesto i za manje od 30 dana, dok određeni broj kandidata čeka na zaposlenje i po godinu dana i više”, kaže Obradović

Da se čekanje ponekad isplati svjedoči Vidak Krtolica iz Nikšića. Magistrirao je 2009. u Novom Sadu. Nakon što je odradio pripravnički u Opštini Kotor, dvije godine je čekao na posao.

,,Na birou su mi rekli da sam jedini magistar nauka za drumski saobraćaj u Crnoj Gori. Da mi bude još teže. I pored toga što sam bio jedini čekao sam posao dvije godine”, kaže za Monitor Krtolica.

Prije mjesec dana našao je posao u struci u Podgorici.

I on se, prije toga, javljao na razne konkurse. ,,Na konkurs u Upravi policije, tražili su saobraćajnu struku ali su primili čovjeka koji je završio mašinstvo. Preporučivali su mi da ih tužim, ali nisam imao volje za to”.

U sadašnjem sistemu pravde to bi svakako bio neizvjesan proces. A nekad nije bilo tako. Omer Šarkić iz Podgorice za Monitor priča da je, prije 30 godina, nakon što su ga odbili na konkursu za državni posao žalio institucijama. ,,Žalio sam se kod četiri tadašnje institucije koje su sve donijele rješenje u moju korist. Zatim je sve išlo na sud, i sud je presudio u moju korist. Sutkinja je na početku suđenja rekla: ‘Druže (tako se tada oslovljavalo), ako budem morala da poništim u potpunosti ovaj konkurs veoma će mi biti žao zbog vas, jer u dosadašnjoj praksi mi se nije dešavala ovolika upornost i ovakav slučaj”, priča Šarkić.

Konkursom je traženo šest radnika, Šarkić je bio 18 na listi. Za 16 kandidata je našao razne nepravilnosti u bodovanju i sa 18 mjesta došao na drugo. Na tom radnom mjestu radi i dan danas.

I pored toga što su vremena drugačija pa i postdiplomci godinama čekaju posao, sve je više onih koji žele da se domognu magistarske i doktorske diplome. Na Univerzitetu Crne Gore je prošle godine magistarske studije upisalo 476, a doktorske 42 studenta. Magistarske studije na Univerzitetu Donja Gorica upisalo je 135 studenata, dok je na Univerzitetu Mediteran, Fakultet za poslovne studije Montenegro Business School na magistarskim studijama upisano prošle godine 11 studenata.

Ako je za utjehu našim postdiplomcima, ni u regionu nije bog zna bolje stanje. U Sloveniji se na birou rada nalazi čak 129 doktora nauka, podaci su AcademLinka, društvene mreže naučnih istraživača i znanstvenika Jugoistočne Evrope. Prema podacima Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, u njihovoj su evidenciji bila 32 nezaposlena doktora znanosti. U Srbiji posao čeka 64 doktora nauka.

Sa samo sedam nezaposlenih doktora nauka, mi smo i po tome lider u regionu, bez obzira na brojno stanje. Kod nas je zaživio i projekat pripravničkog staža za visokoškolce, odrade praksu pa ih pošalju kući. Pa svako malo premijer obeća desetine hiljada novih radnih mjesta. I strateški investitori su se uključili u rješavanje problema nezaposlenosti. Azerbejdžanska kompanija Azmont, zaposliće 6.000 ljudi, na sjeveru je otvorila Centar za obuku u građevinarstvu, planiraju i otvaranje Centra za obuku u turizmu i građevinarstvu. Ako se pitate gdje je u toj priči sve više kadra sa fakultetskim diplomama, i za njih Vlada i strateški investitori imaju rješenje: moraju na dodatnu obuku jer su prekvalifikovani.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOLAŠIN U SURET LOKALNIM IZBORIMA: Doskorašnji protivnici pod istim političkim kišobranom

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu su se odlučili da izborne liste ispune, uglavnom, novim licima. Takav pristup učesnika lokalnih izbora mogao bi  donijeti novi kvalitet, ali može biti i riskantan kada je riječ o rezultatima

 

Sastav izbornih lista učesnika lokalnih izbora u Kolašinu  svojevrsna je kombinacija  partijskog podmlađivanja i  političkih  transfera,  koji su,  u nekoliko slučajeva,  spojili čak i  doskora ljute političke  oponente. Uz to, neuobičajeno za kolašinske prillike, na listama gotovo svih partija, koalicija i pokreta dominiraju nova lica.

U izbornoj trci u Kolašinu učestvovaće  SNP, Grupa birača ,,Za naš Kolašin – dr Momčilo Vukčević”,  pokret „Zajedno gradimo Kolašin“ (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), Evropa sad,  koalicija ,,Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedninjena), DF i URA.

Željka Vuksanović, koja je bila dugogodišnja predsjednica OO SPD i bivša predsjednica Opštine našla se na listi URA, na čijem je čelu  Miodrag Vlahović,  koji do sada nije bio aktivan u političkom životu garada. Vuksanović će tako ubuduće u Opštinskom odboru URA sarađivati sa Milanom Đukićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine opštine (SO). I Đukić je, bez zvaničnog saopštenja, iz Grupe birača (GB), koja je u tom gradu dugogodišnji vjerni saveznik Demokratske partije socijalista (DPS), prešo u URA. Međutim za njega nije bilo mjesta na izbornoj listi te stranke.

Vuksanović  je, tokom minule skoro dvije decenije, najoštriji kritičar kako DPS-a, tako i GB-a, čije je lokalne lidere Mila Šukovića i pokojnog Miletu Bulatovića  optuživala za zloupotrebu, pa čak i podnosila krivične prijave protiv njih.

Kritički se osvrtala, tokom minule četiri godine, i na rad koalicije  čiji je kadar bio Đukić, kao i na način na koji je on obavljao funkciju predsjendika SO. Đukić je, pak, u drugoj polovini mandata aktuelne kolašinske vlasti (DPS, GB i Socijledmokrate)  oštro kritikovao rad nekih svojih koalicionih partnera iz izvršne vlasti. Kamen spoticanja u vladajućoj kolašinskoj koaliciji bilo je i neuspjelo osnivanje RTV-a, kao i infrastrukturni projekti za potrebe MOSI igara.

Razlaz sa GB-om u kojoj je započeo političku karijeru Đukić nikad nije objasnio, ali konflikti između njega a i lidera GB-a Šukovića traju, navodno, već više od godinu. Šuković se , međutim, odlučio da naziv, pa i vrh  izborne liste prepusti dr Momčilu Vukčeviću, koji je u lokalni parlament ušao kao odbornik DPS-a.  Odmah nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, Vukčević je napustio tu stranku i do sada djelovao kao nezavisni odbornik, mada je svojim glasom davao podršku svim predlozima izvršne vlasti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON LIKVIDACIJE JOVANA VUKOTIĆA – NAZIRE LI SE KRAJ RATU KLANOVA:  Krvavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj uniformisanih policajaca  i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju. Više je razloga zbog kojih se vjeruje da rat klanova nije stao

 

Da li će likvidacijom Kotoranina Jovana Vukotića biti okončan osmogodišnji krvavi rat između škaljarskog klana čiji je bio apsolutni vođa i kavačkog, čije vođe su većinom u zatvoru, pitanje je na koje ni bezbjednosne strukture nemaju odgovor.

Broj uniformisanih policajaca ali i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, jasno upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju već se strogo vodilo računa da se i ovom prilikom očuva bezbjednost stotinak onih koji su došli da se oproste sa ubijenim.

U spisima  predmeta koji su formirani protiv pripadnika obje kriminalne grupe navedeni su njihovi planovi da određene članove suprostavljenog klana likvidiraju upravo u vrijeme sahrane Vukotića.  Do realizacije takvog plana ipak nije došlo.

S druge strane, broj oproštajnih poruka u vidu čitulja ali i sadržaj pojedinih, razlog je više da se vjeruje da će uslijediti nastavak krvavog rata. Tako se u nizu oproštajnih čitulja izdvojila i jedna kojom se poručuje da će  se nastaviti tamo gdje je Vukotić stao.

,,Škaljarski kriminalni klan jeste obezglavljen, ali to ne znači da je došao kraj likvidacijama. Ubistvom Vukotića škaljarci jesu zadobili težak udarac, ali upravo zato vjerujemo da će njegovi podanici krenuti osvetničkim putem”,  smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Vukotić je ubijen 8. septembra u Istanbulu, a tamošnji istražitelji su za samo 8 dana uspjeli da sklope mozaik zločina i uhapse čak 14 osoba za koje se vjeruje da imaju veze sa njegovom likvidacijom. Tako su 16. septembra u opsežnoj akciji uhapšeni Radoje Živković, zvani Žuti i Zdravko Perunović, koji su, prema optužbama,  organizovali egzekuciju. Kako je zvanično saopšteno, pronađeno je i oružje iz kojeg je za milion i po eura ubijen Vukotić.

Tamošnji istražitelji su utvrdili da je, navodno, Radoje Živković platio milion i po eura lideru turske kriminalne grupe Binaliju Džamgozu za organizaciju ubistva, koji je u julu uhapšen u Crnoj Gori i nalazi se u Istražnom zatvoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO I POLICIJSKA TORTURA: Vide mučenje, ali ne i mučitelje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službenici Uprave policije su tokom 2020. godine mučili Jovana Grujičića, Benjamina Mugošu i Marka Boljevića kako bi iznudili priznanja i dokaze za podmetanje bombe u Hotelu Grand i ispred kuće visokog policijskog funkcionera Duška Golubovića. Tužilaštvo u predmetu mučenja Grujičića vidi mučenje, ali ne i mučitelje

 

Crnogorski istražni organi od 2015. godine nijesu otkrili ko je bacio bombu na Hotel Grand i  na kuću tadašnjeg visokog policijskog službenika Duška Golubovića. Međutim, ponovo su otkrili da su službenici sistema skloni da upotrebom brutalne sile fabrikuju dokaze i iznude potrebna priznanja i svjedočenja.

Tužilaštvo je za ova krivična djela izvelo pred sudiju Jovana Grujičića i Benjamina Mugošu, dok je Marko Boljević naveden kao svjedok. Sva trojica su naveli da su pod prisilom dali prvobitne izjave u policiji. Međutim, u sudskom postupku pravosnažno su oslobođeni Grujičić i Mugoša. Njihov pravni zastupnik – advokat Damir Lekić za Monitor kaže da je utvrđeno kako je Grujičić u vrijeme izvršenja krivičnih djela bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi u Dobroti.

Lekić i Boljevićev advokat Novica Milošević Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli su krivične prijave za torturu nad njihovim branjenicima. Domaći i strani vještaci medicinske struke utvrdili su da su sva trojica bili mučeni i zlostavljani u policijskoj stanici onako kako su opisivali tokom postupka.

Osnovno tužilaštvo je slučaj torture razdvojilo u tri predmeta. Za svaku žrtvu odvojeni predmet. Dok se u slučajevima Mugoše i Boljevića sumnjiče policajci i očekuju suđenja, u predmetu Grujičića je osnovna tužiteljka Maja Knežević po drugi put odbacila krivičnu prijavu protiv službenika policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je protest zbog takve odluke. Ističu da je tada medicinskim nalazima ,,potvrđeno da je mučen da bi se od njega iznudio iskaz”.

,,Grujičić je tada primoran da ‘prizna’ izvršenje krivičnog djela koje nije učinio – postavljanje eksplozivnih naprava na kuću Duška Golubovića i lokal Grand – a u međuvremenu ga je i sud pravosnažno oslobodio te optužbe”, saopštili su iz HRA.

U toj nevladinoj organizaciji smatraju da je odluka o odbacivanju krivične prijave donijeta bez sprovođenja djelotvorne istrage, koja bi bila ,,hitna, temeljna i nepristrasna”. Punomoćnik Jovana Grujičića, advokat Damir Lekić, podnio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici protiv nove odluke o odbacivanju krivične prijave, a HRA je 9. septembra po drugi put podnijela pritužbu Tužilačkom savjetu zbog nesavjesnog i nezakonitog rada državnih tužilaca u tom predmetu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo