Povežite se sa nama

OKO NAS

Mirsadov san i java

Objavljeno prije

na

Mirsad Beriša (16) je prvi Rom koji je upisao islamsku srednju školu Medresu Mehmet Fatih. Učenik je drugog razreda.

Mirsad je odrastao u Podgoričkom naselju Konik. Završio je Osnovnu školu Božidar Vuković Podgoričanin. Trudio se da bude dobar učenik ali su ga, priča, uslovi u kojima je živio sprečavali u tome. No, kaže, istrajao je, a utočište i svijetlu tačku našao je u dodatnim časovima u mektebu, školi za učenje o islamu za djecu. ,,Na tim časovima sam posebno shvatio koliko mi je obrazovanje potrebno i značajno”.

Kao i većina njegovih sunarodnika, Mirsad Beriša je odrastao u siromaštvu. Baraka sa polovnim gumama od auta na krovu, koje štite od vjetra, dom je u kojem je živjela njegova petnaestočlana porodica. Ali nije samo siromaštvo obilježilo njegovo djetinstvo. Opisujući svoju baraku, Mirsad se prisjeća: ,,Kada bismo naveče svi ušli u tu baraku, poređali smo se kao grupa malih vojnika i tada bi nam otac govorio da treba da budemo zadovoljni, srećni i plemeniti. Savjetovao bi nas da treba da budemo, prije svega, dobri ljudi, i da trebamo da pomažemo drugima, iako smo bili totalno siromašni”.

,,Sada imamo dvije velike kuće, a gradi se i treća”, kaže uz osmijeh na licu.

Njegova želja da napreduje bila je jača od svega. Neki njegovi drugovi su odustali. Nisu imali mogućnosti da nastave. A, ni volje. Mirsad je, kaže, volju ojačao kada je odlučio da ide u džamiju na popodnevnu molitvu. Tada se u njemu budi želja da sazna još više o vjeri, islamu. ,,Prvi put sam klanjao, obavljao molitvu, i jednostavno sam poželio da upišem srednju islamsku školu. Posjećivao sam je redovno sve dok je nisam upisao”.

Mirsadova okolina se nije uvijek slagala sa njegovom odlukom. Bilo je i savjeta da potraži neki drugi put. ,,Dok sam išao u osnovnu školu razredna nastavnica mi je govorila da ne upisujem Medresu jer je ta škola teška, a ja sam u osnovnoj imao slabiji uspjeh”. Plašila se da ću je nakon godinu dana napustiti.

Otac ga je podržavao, ali ga je savjetovao da razmisli prije nego upiše. ,,Rekao mi je da imam na umu, ako upišem Medresu, da ću biti prvi Rom koji je krenuo u tu školu”. Pomogao mu je taj savjet.

,,Odlučio sam da upišem Medresu i da predstavljam svoj narod u takvom stepenu koji je kod Boga najvredniji”.

Medresa, islamska srednja škola, otvorena je 2008. godine. U Crnoj Gori postoje dvije medrese: Medresa u Rožajama za žensku djecu i Medresa u Podgorici za mušku djecu.

Medresa u Podgorici je škola internatskog tipa. Mirsad ranije nije napuštao porodicu ni na jedan dan, pa mu je početak školovanja u Medresi, uprkos ogromne volje, bio težak.

,,Prvih nedjelju dana mi je bilo jako teško. Bilo je i suza zato što sam se odvojio od mojih. Nisam navikao na to”.

Suza se Mirsad uz osmijeh prisjeća i kaže da se sad navikao na novi način života. ,,Pet dana sam u internatu a vikendom dolazim kući”.

U Medresi se pored vjerskih predmeta izučavaju prirodne i društvene nauke tako da učenici mogu nastaviti studije na bilo kojem fakultetu.

Mirsad ističe da su ga u internatu prihvatili sa puno poštovanja i da se od prvog dana osjeća prijatno. Posebno je zadovoljan odnosom koji je uspostavio sa profesorima koji mu uvijek izlaze u susret kad mu zatreba bilo kakva pomoć.

,,Veoma sam srećan što sam upisao Medresu gdje se međusobno slažemo kao braća. Sada imam mnogo više od sedmoro braće sa kojim sam se podigao u mojoj baraci”, kaže Mirsad

U okviru internata se nalazi restoran, kuhinja , manji zdravstveni centar i sala sportova gdje Mirsad sa društvom provodi svoje slobodno vrijeme. Nije dužan da plaća internat i školarinu.

,,Rejs Rifat Fejzić me je oslobodio tih plaćanja. Prema afirmativnim mjerama svaki pripadnik romske populacije je oslobođen plaćanja školarine koja iznosi 100 eura na godišnjem nivou i internat u iznosu od 20 eura mjesečno”, objašnjava.

Bilo je i dobacivanja od strane onih koji su bili pomalo zavidni. Govorili su mu, s prizvukom ironije – ,,hodža”. Na početku mu je to smetalo ali sada mu uopšte ne smeta, kaže Mirsad, dodajući da mu u nekim situacijama – godi.

Želi uvjeriti okolinu da se sve može uz, kako kaže, upornost, volju i božju pomoć. Ranije je sazreo, prestao se obazirati na razne komentare, shvatio je čemu stremi.

Vjersko obrazovanje mu puno znači. Najomiljeniji predmet mu je arapski jezik. Kaže da je njemu to najljepši jezik na svijetu.

Mirsada hvale na svim skupovima i njegovom ocu je posebno drago zbog toga. Od kako je Mirsad upisao Medresu, njegov je otac, u skladu sa romskim običajima, imao nekoliko ponuda za ženidbu sina. Mirsad ipak neće još da se ženi. ,,Prerano je. Želim da učim”

Prebrodio je i taj period, a za to je zahvalan i stricu za razumijevanje i pruženu podršku za dalje školovanje. ,,Dok ne završim studije i upoznam neku finu djevojku neće biti ništa od ženidbe”, kaže Mirsad osmjehujući se.

Posebna podrška od početka školovanja u Medresi mu je i profesor Ismail ef. Dacić, imam u Osmanagića džamiji koji ga je obradovao sa informacijom da bi po završetku srednje škole trebalo biti završena izgradnja islamskog centra na Koniku.

,,Tu bih ja mogao raditi kao imam i da istovremeno vanredno završavam islamske nauke. Glavni grad je poklonio parcelu, sad čekaju pomoć iz Turske za izgradnju centra”.

Odlučio je da uloži zadnju kap snage da završi sa što boljim uspjehom kako bi stekao više znanja i time sebi obezbijedio dobru budućnost u, kako kaže, ovom prolaznom svijetu.

Ovaj ambiciozni mladić planira da upiše Fakultet za Islamske nauke u Turskoj ili u Maroku ili u nekim arapskim zemljama. ,,Ako upišem u Turskoj, imaću stipendiju od turske vlade kao i hranu i smještaj “.

Mirsad bi želio da što više mladih upišu Medresu. Poručuje: Pomažite jedni drugima u dobročinstvu i čestitosti, a ne u grijehu i neprijateljstvu.

Elvis BERIŠA

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo