Povežite se sa nama

OKO NAS

Pokušaj otimačine

Objavljeno prije

na

Ono od čega se već dvije decenije strahovalo na Crnogorskom primorju – da će privatna zemlja u zoni tzv. morskog dobra biti faktički nacionalizovana, uvedeno je nedavno u pravni sistem zemlje. Vrhovni sud Crne Gore, naime, prošlog je mjeseca donio odluku da ,,pravo korišćenja zemljišta koje predstavlja morsko dobro pripada ranijim vlasnicima samo zaključenjem ugovora s javnim preduzećem koje upravlja morskim dobrom, u kojem slučaju imaju preče pravo korišćenja morskog dobra, za slučaj da konkurišu za sticanje prava”.

To znači da vlasnici zemljišta, na primjer, u Štoju kod Ulcinja, nijesu vlasnici svoje zemlje, i da bi od Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, čije je sjedište u Budvi, morali da je uzmu u zakup ako bi htjeli da nastave tradicionalni posao – sadnju lubenica.

Zbog takvog stava Vrhovnog suda pojedine primorske mjesne zajednice saopštile su da će već ovog vikenda organizovati zborove građana kako bi se dogovorile o načinu na koji će jedinstveno pokušati da zaštite svojinska prava, koja im garantuju Ustav Crne Gore i međunarodni propisi. ,,Ovakvim pravnim stavom dezavuiše se ono na čemu stoji čitava zapadna civilizacija i Evropska unija, a to je nepovredivost privatne svojine, ma gdje god se ona nalazila”, kaže Ivo Starčević, jedan od inicijatora zbora građana Krtola, Grblja i Luštice. On dodaje da je na sceni klasičan vid diskriminacije po pitanju svojine, odnosno neki vid nacionalizacije ili konfiskacije.

Slične su reakcije iz Ulcinja, opštine koja već 21 godinu ima najviše nesuglasica oko morskog dobra. Kako i neće kada se čak 56,3 odsto teritorije kojom gazduje JP za upravljanje morskim dobrom nalazi u toj opštini, odnosno o čak 33 miliona kvadratnih metara najprofitabilnijeg zemljišta. Ako bi se računalo da je cijena tog zemljišta sto eura po kvadratu, onda je lako izračunati da je njegova vrijednost 3,3 milijarde eura. Nesumnjivo je da je to ne samo za opštinu kakva je Ulcinj, već i za cijelu zemlju, ogromna svota.

Jer, širina zaštićenog područja u Ulcinju u prosjeku iznosi 565 metara, što je od četiri do deset puta više nego u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju. Zato se, na primjer, dešava nečuveni paradoks da jedna te ista kuća koja se nalazi na granici katastarskih parcela opština Ulcinj i Bar ima različiti teret. Onaj dio koji je na teritoriji opštine Ulcinj je u zoni morskog dobra, a onaj dio koji je na teritoriji barske opštine nije. ,,Sve to im nije bilo dovoljno nego im je trebala i ova odluka Vrhovnog suda kako bi se 100 odsto stekla kontrola nad najznačajnijim privrednim resursom grada Ulcinja”, kaže predsjednik Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka. Prema riječima poslanika Pozitivne Crne Gore Dritana Abazovića, svega ovoga ne bi bilo kada bi se poštovala odredba zakona po kojoj se granica morskog dobra ograničava na ,,šest metara od mjesta gdje dopire najveći morski talas, za vrijeme najveće oluje”. ,,No, jasno je da je ova institucija stvorena ne kao zaštitinik obale, nego kao mašina za isisavanje novca i izvlačenje bogatsva iz primorskih opština putem diskriminacije građana”, ističe on.

O odnosu prema ovom pitanju u svim opštinama na Primorju, a u Ulcinju pogotovo, odavno postoji gotovo potpuni konsenzus koji je narušen nakon što je u proljeće ove godine Džaudet Cakuli, potpredsjednik Nove demokratske snage – FORCA Nazifa Cungua, postao predsjednik Upravnog odbora Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom. On je takođe bio član radne grupe Ministarstva održivog razvoja i turizma za izradu prijedloga novog zakona o morskom dobru, koja je u ljeto završila svoj posao. No, nijedna značajna primjedba koju je dala opština Ulcinj nije usvojena, posebno ne ona o liniji zahvata morskog dobra. Tek kada je sve okončano i to na sjednici Skupštine opštine Ulcinj, održanoj sredinom novembra, na kojoj je skraćen mandat lokalnom parlamentu, Cakuli je izjavio da ,,nije uopšte zadovoljan tretmanom koji Ulcinj ima u tom tijelu”. Iz SDP-a i DUA stigao mu je prigovor da je o tom problemu morao redovno da informiše javnost i opštinsku Skupštinu, koja je još u decembru 2011. godine jednoglasno usvojila zaključke o Nacrtu novog zakona o morskom dobru. Zato su iz Pozitivne Crne Gore pozvali Cakulija da podnese ostavku. ,,Valjda je sada svima jasno da se strateški interesi grada ne brane ćutanjem, klimanjem glavom, slijeganjem ramenima i primanjem plate. Najmanje korektno prema građanima Ulcinja bilo bi ne sjediti na tom mjestu odakle se 20 i više godina pljačka Opština i građani Ulcinja, i dati ostavka u radnoj grupi Vlade”, navodi Abazović. Napominjući da morsko dobro u Ulcinju obuhvata čak 13 odsto opštinske teritorije, funkcioner SDP-a Skender Elezagić kaže da bi ukoliko odluka Vrhovnog suda ostane na snazi i ne dođe do promjene dosadašnje prakse, to predstavljalo prekrajanje administrativnih granica opštine Ulcinj. „Lokalnoj samoupravi praktično se izuzima iz ingerencija 33 miliona kvadratnih metara i onemogućavaju izvorne funkcije: da donosi prostorne i urbanističke planove, planove i programe razvoja, upravlja i raspolaže lokalnom imovinom i od nje ubira prihode, te da ta sredstva usmjerava u razvoj”, dodaje on. I barski parlament ove je sedmice jednoglasno donio odluku da formira komisiju za ispitivanje granica morskog dobra, koje su, inače, protivno Zakonu, utvrđene odlukom jedne Vladine komisije 1993. godine, što znači da je to tijelo imalo veća ovlašćenja od zakonodavca.

A još od Rimskog prava morsko dobro se definiše kao opšte dobro, kao stvar izvan pravnog prometa, kao onaj dio kopna na morskoj obali koji po svojoj namjeni služi korišćenju mora. Svako se može služiti morskim dobrom kao opštim dobrom na jednak način i pod istim uslovima za sve. Stoga: kako, zašto, po čemu nečije privatno poljoprivredno zemljište u Štoju ili u Krtolama može biti morsko dobro? A zašto to nije ulcinjska Solana? „Pa to su pozicije gdje se još uvijek mogu uzeti prilično velike, da ne kažem basnoslovne provizije prilikom sklapanja poslova, što je u modernoj Crnoj Gori jedino i bitno”, zaključuje Starčević.

Mustafa CANKA

Komentari

OKO NAS

ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je  od dragocjene sirovine postala ekološki problem,  jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni  način obrade i korišćenja te  sirovine i dalje se   čuvaju   samo kroz sporadične projekte

 

Gotovo da nema opštine na sjeveru države,  koja,  u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i  stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga,  situacija je ista kao prije tri,  pet ili deset  godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne  korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično  koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede  oko  250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me  to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja  jako visok rizik po bezbjednost životne sredine.  Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca,  obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima  nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.

Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport  iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.

U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju  vune.

,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.

Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.

U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina  sprovodila je  projekat Vuna  kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL.  Tim projektom rukovodio je  Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest  jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko  200.000 eura.

U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a  da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili  ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima  10.000 ovaca, a 179 domaćinstava  imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.

,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku  projektu iz pljevaljske Opštine.

Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune.  U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i  eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.

Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika,  takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao  primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i  autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.

Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja  obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju  bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome  neće zagađivati okolinu,  već će od nje imaju  finansijsku korist, a radionica dobija  kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog,  koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.

U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde,  samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan  posao.

,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se  nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština.   Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili  šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna  se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od  građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.

 

Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog  nepostojanja organizovanog otkupa vune,  svake godine se ,,baci”  više 150.000 eura.

                                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje

 

U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.

Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.

U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.

Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.

Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.

Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.

I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.

Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.

„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.

Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.

Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je  običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.

Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.

Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.

Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.

,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VALORIZACIJA  SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhre

 

Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.

Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300  hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.

Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica  Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.

,,Mi smo negdje od 2013. godine  uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.

Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.

,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.

Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.

Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.

Glavna gradska arhitektica Sonja Vuković za Monitor kaže da spomen-kompleks Sloboda na Jasikovcu podrazumijeva ne samo spomenik, već i urbanističko rješenje oko spomenika, a to je površina od čitavih dvadeset četiri hektara.

,,Ovaj spomen-kompleks ima jedno upečatljivo mjesto u gradu. Sami položaj, vidici, prirodno okruženje – sve to je veoma značajno. Spomenik sam po sebi nije jedinica za sebe, nego se sastoji iz više urbanističnih elemenata međusobno ukompovanih tako da predstavlja jednu urbanističku cjelinu”, kaže Vukovićeva.

Ona se slaže da je veoma značajan korak proglašenje Jasikovca kulturnim dobrom od nacionalnog značaja i dodaje da sada slijede zakonski obavezujući postupci.

,,Prvi korak koji moramo napraviti u procesu valorizacije  je konkurs za uređenje ne samo spomenika, nego  i  okruženja. Spomenik sam po sebi ne može da živi, on onako, sa onog položaja gleda na čitav grad i sve je to potrebno zaštititi. U posljednjih nekoliko godina, bez obzira na neke aktivnosti koje su obavaljene na sanaciji, uočena su i neka degradiranja u rubnim zonama, tako da je ovo baš dobar potez i presudan korak koji je došao, rekla bih, u posljednji čas”, kaže Vukovićeva.

Vukovićeva naglašava da će konkurs vrlo brzo da obavi Služba državnog arhitekte u saradnji sa Opštinom Berane i Polimskim muzejom i da će čitav taj postupak vjerovatno trajati do sredine ove godine.

,,Inače, objavljivanje konkursa je neki zakonski postupak koji traje od četiri do pet mjeseci. Nakon toga ide izrada glavnog projekta, pa tek onda  slijede  aktivnosti na terenu, a uslov svih uslova je da se sve to odradi do kraja godine kako bismo povukli sredstva koja su kapitalnim budžetom namjenski već predviđena za to”, dodaje Vukovićeva.

Ona ističe da treba biti brz u tom poslu i što prije obaviti sve administrativne procedure i ono što je propisano zakonima, kada se radi o valorizaciji kulturnog dobra.

,,Do nas u Opštini Berane neće biti problem. Mi ćemo odraditi sve što je potrebno, a onda se nadamo da će efikasno i brzo reagovati i služba državnog arhitekte i da ćemo u najkraćem realnom roku imati raspisan konkurs za idejno rješenje uređenja terena”, objašnjava Vukovićeva.      Na brdu Jasikovac, koje se nalazi na nepunih kilometar od centra grada, sada već daleke 1977. godine podignut je jedinstven spomenik na području Crne Gore. Ovaj spomenik predstavlja simbol borbe za oslobođenje koja se vodila u ovom kraju tokom balkanskih, Prvog i Drugog svjetskog rata. Spomenik je podignut na mjestu gdje su 17. jula 1941. godine njemački okupatori strijeljali beranske rodoljube.

,,Spomen-kompleks na Jasikovcu čine spomenik Slobode visok  je18 metara. U obliku je kupe i podsjeća na fišek ili zrno metka. Oko kupe je poređano četrdeset velikih blokova poliranog granita na kojima se nalaze natpisi i ornamenti, uklesano je dvesta pedeset kvadratnih metara ornamentike i ispisano 10.000 slova, koja govore o istoriji ovog kraja”, priča direktorica Polimskog muzeja.

Ornamentika, kako objašnjava, odražava najprefinjenije elemente crnogorske nošnje i oružja i simboliše plamen i vjetar koji su u proteklim vjekovima harali po Vasojevićima.

,,Slova kao bujica slivaju se u riječi i čine čudesan ljetopis pod otvorenim nebom, iz koga se sa uzbuđenjem čita o događajima, zbivanjima, stradanjima i pobjedama naređanim tokom posljednja tri i po stoljeća u beranskom kraju”, kaže Folić.

Spomen-kompleks Jasikovac i parkovska površina čine jedinstvenu cjelinu sa popločanim stepeništem, hodnim stazama i zasvođenim prolazima koji vode ka centralnom dijelu spomenika, koncipiranom kao amfiteatar.

,,Tokom 2015. godine izvršena je konzervacija i restauracija spomen–kompleksa. Stručnjaci Polimskog muzeja su očistili sve partije spomenika – kupasti dio, četrdeset stećaka, hodne staze, amfiteatar. Poslije čišćenja sve kamene površine su adekvatnim mjerama zaštićene od daljeg propadanja i vraćen mu je prvobitni sjaj”, priča Folićeva.

Prema njenim riječima parkovska površina spomen-kompleksa se prostire na 24 hektara i daje mogućnost da se  uređenjem ovog prostora memorijalni spomen-kompleks sa parkovskom površinom pretvori u centar kulturnog života grada.

Proglašenjem za kulturno dobro, spomen-kompleks Sloboda na Jasikovcu u Beranama, konačno će  biti valorizovan onako kako je to vjerovatno zamišljao čuveni arhitekta Bogdan Bogdanović, kada ga je projektovao.

                                                                                                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo