Povežite se sa nama

FOKUS

Prva braća Crne Gore

Objavljeno prije

na

Što će sada izjaviti italijanski ambasador Serđo Brabanti nakon što je Apelacioni sud Dušku Šariću i Jovici Lončaru ukinuo prvostepene osuđujuće presude? Proljetos je, oduševljen kaznama na osam i šest godina koje im je izrekao Viši sud u Bijelom Polju, Vesni Medenici „ukazao na značaj saradnje crnogorskog i italijanskog tužilaštva” a što je rezultiralo „i presudom za organizovani kriminal”.

Predsjednica Vrhovnoga suda je 7. maja, četiri dana po izricanju presuda Šariću i Lončaru, okupila ambasadore Italije, SAD i Njemačke u Podgorici u cilju upoznavanja sa rezultatima crnogorskih sudova koji, tvrdila je, preporučuju Crnu Goru za otvaranje poglavlja 23 i 24 sa Evropskom unijom, što se i desilo narednog mjeseca.

Kako presuda nije bila u cjelosti objavljena, Medenica je diplomatske predstavnike ostavila u zabludi da je Šarić, mlađi brat odbjeglog Darka Šarića, osuđen po tačkama optužnice za organizovani kriminal.

Nije. Pljevljaci su presudom bjelopoljskog suda bili kažnjeni po drugom, blažem osnovu – za pranje novca, tj. krivično djelo protiv platnog prometa i privrednog poslovanja (čl. 268 st. 4 a u vezi st. 1 KZ-a). Tako da Njegova ekselencija Brabanti ni tada nije imao razloga da slavi uspjeh saradnje italijanskog i crnogorskog pravosuđa.

Gonjenje Duška Šarića, podsjetimo, Specijalno tužilaštvo je preuzelo po zamolnici italijanskog pravosuđa koje je vodilo anti-mafijašku akciju Loptice. Do tada je vlasnik crnogorskog fudbalskog šampiona, odlikovani ktitor Srpske pravoslavne crkve i navodno u lokalu Pljevlja-Žabljak aktivista DPS-a bio – „korektan momak”, kako je tvrdio Filip Vuković, bivši gradonačelnik Pljevalja, sadašnji predsjednik OO i član GO DPS-a, poslanik.

Italijani su Duška Šarića teretili da je od oktobra 2007. do maja 2009, konkretno u mjestu Livinjo, opština Piza – Italija, bio dio kriminalne organizacije starijeg brata. Kupovali su, tvrdi se, kokain u Južnoj Americi, prodavali ga, prenosili i rasturali. Tom dijelu optužnice je naše Specijalno tužilaštvo dodalo inkriminaciju zbog pranja novca.

„Italijanska” optužnica – zastupao je zamjenik specijalne tužiteljke Milosav Veličković – oborena je pred Višim sudom u Bijelom Polju. „Crnogorsku” istragu zbog proširenog oduzimanja finansijske koristi, vodila je i taj dio optužnice pred Sudom zastupala lično specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović.

Dvojicu Pljevljaka je okrivila da su finansijskim i bankarskim poslovanjem od 24. decembra 2007. do kraja 2010. preko Mat company, zatim of-šor firmi Camarilla Corporation (Sejšeli, Afrika) i Mateniko LCC (Delaver, SAD), depozitima i simulovanim ugovorima, preko banaka u platni promet Crne Gore unijeli 21.353.879,22 eura za koje su znali da su pribavljeni krivičnim djelom – i uložili ih u kapital Mat company.

U stvari, specijalna tužiteljka je reprodukovala činjenice iz nekoliko tekstova Monitora o transakcijama „pljevaljske” kokainske mafije sa Prvom bankom i ovdašnjom filijalom austrijske Hypo Alpe-Adria banke (HAAB), ali u njenoj optužnici nema gonjenja povezanih pravnih i fizičkih lica.

Pomenute banke su ubirale „kokainske” naknade poslujući sa novcem za koje Specijalno tužilaštvo tvrdi da je stečen na kriminalan način – narkobiznisom.

Vlasnik Camarilla Corporation je bio ubijeni Dragan Fric Dudić, kazao je Jovica Lončar 19. jula 2011. na pretresu. Preko nerezidentnog računa te Dudićeve of-šor firme u Prvoj banci, kojim je raspolagao Nebojša Jestrović – u Srbiji optužen kao član klana Darka Šarića – uplaćeno je 9.162.563,92 eura i isto toliko samo do kraja 2008. isplaćeno (podatak prema analitičkoj karti predočenoj na Sudu).

Na procesu je objavljen i dokaz koji niko nije osporio: akt Prve banke izdat Mat company od 9. decembra 2009. kojim se potvrđuje da su prema toj banci izmirene sve kreditne obaveze.

Apelacioni sud je sada u saopštenju, koje je potpisala Svetlana Vujanović, saopštio da je ,,Sud preinačio prvostepenu presudu u oslobađajućem dijelu, na način što je optuženog Duška Šarića oslobodio od optužbe da je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, jer ovo djelo u vrijeme izvršenja nije bilo zakonom određeno kao krivično”.

Sličan rasplet se može dogoditi i sa fiktivno oduzetom imovinom Šarića i Lončara. Pravni osnov za oduzimanje je utvrđen Zakonom o izmjenama i dopunama KZ-a konkretno u čl. 113 koji je u primjeni od 13. maja 2010, no ostaje pitanje da li se on može primjenjivati retroaktivno, čak i ako se sudski dokaže da je imovina kriminalnog porijekla.

Naime, odredba KZ-a može povratno dejstvo imati ako je blaža za učinioca krivičnog djela (čl. 147 st. 3 Ustava). Klan Šarića se obogatio uglavnom prije 13. maja 2010, dana stupanja na snagu izmjene KZ-a.

No, dugovi Prvoj banci izgleda da će ići po ,,posebnoj proceduri”. U katastarskim rubrikama, paralelno sa zabilježbom zabrane raspolaganja, opterećenja i otuđenja imovine po osnovu Rješenja Ks.br.3/11 bjelopoljskog Višeg suda, upisani su posebni dugovi Mat company kao hipoteke Prve banke.

Naime, Aco i Milo Đukanović, kao i drugi ugledni akcionari Prve banke, od Šarića (njihovih firmi) potražuju tačno 7.400.698,31 eura.

Mat company, prema katastarskom Listu nepokretnosti br. 4439 KO Pljevlja, navodno 3.063.623,90 eura duguje Prvoj banci a još 4.337.074,41 Tera ing (filijala Mat company).

Ukupno cifra je gotovo identična sa 7.405.250,23 eura za koje je na prvom suđenju Dušku Šariću i Jovici Lončaru presuđeno da su ukupno oprani u saradnji Prve i Mat company.

Prema HAAB-u je registrovan u katastru dug Mat company koji iznosi 1.157.951,94 eura. Ukupan zbir potraživanja Prve i HAAB-a prema firmama klana Šarića je 8.558.650,25 eura, ili – približno sa onih 8.870.301,7 koje su Šarić mlađi i Lončar (ovlašćena lica u Mat company) trebali da doplate u korist Budžeta Crne Gore da je presuda bjelopoljskog Višeg suda u tom dijelu potvrđena.

Specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović – nota bene, ona je podređena i za svoj rad odgovara Ranki Čarapić – nije se potrudila da razjasni uloge Prve banke i HAAB-a i utvrdi porijeklo dugova upisanih u katastar, kamoli da ih inkriminiše zbog sticanja profita iz krivičnog djela pranje novca.

Naime: ko putem bankarskog, finansijskog ili drugog privrednog poslovanja prikrije način pribavljanja novca ili druge imovine za koje zna da imaju porijeklo od krivičnog djela, slijedi mu zatvor, čak i ako je djelo učinjeno iz nehata – stoji u čl. 268 KZ-a. To je isti paragraf po kojem je specijalna tužiteljka teretila Šarića i Lončara.

Svjedokinja iz Sektora za sumnjive transakcije Uprave za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma je decembra 2011. na pretresu tvrdila da Prva banka i HAAB nikada nijesu prijavile sumnjive transakcije Mat company i povezanih lica i firmi, bez obzira što im je to izričita obaveza. Kako su, uostalom, Pljevljaci mogli oprati novac mimo banaka?

Može se osnovano sumnjati da je Ivanovićeva, prikrivala saučesničke tragove, specijalno Prve banke. Iako čl. 122 KZ-a propisuje da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom – što uključuje i banke – Prva i HABB ili njeni menadžmenti nijesu pozvani na odgovornost.

Razmotrimo s tim u vezi još jednom pitanje Max prestigea, luksuznog hotela u Budvi. Od 27. oktobra 2008. do 23. avgusta 2010. Prva banka je upisala hipoteke na taj hotel i zemljište od ukupno oko 15 miliona eura – podatak je van sumnje, upisan je u katastar. Hipoteke su stavljene radi osiguranja kreditiranja Mat company.

Formalno, Šarići ili Lončar, nijesu vlasnici Max prestigea. Na pretresu je tužiteljka Ivanović od Jovice Lončara tražila da joj otkrije ,,pravni interes” Max prestigea da svoju imovinu založi kao hipoteku Prvoj banci za podizanje kredita za Mat company.

Nije dobila odgovor, niti je na njemu insistirala – naprotiv, pa tek tako obavještava Sudsko vijeće da odustaje i od ,,hronološkog prezentovanja papirologije načina dobijanja kredita Mat company kod Prve banke” i pominjanja Max prestigea uopšte.

Zbog čega to radi? U oba slučaja priča bi se odmotala u nezgodnom smjeru – rasvjetljavanju uloge banke braće Đukanović u navodno kriminalnim transakcijama Mat company.

Formalni vlasnik firme i hotela Max prestige – uredno upisan u Centralnom registru Privrednog suda u Podgorici – je Bojan Stanojković, saradnik Darka Šarića, od 1998. do 2004. su bili na istoj prijavljenoj adresi u Slovačkoj. Stanojković je optužen pred Specijalnim sudom u Srbiji za zločinačko udruživanje sa Darkom Šarićem i ostalima i za pranje novca od kokaina…

Milo Đukanović, akcionar Prve banke i u svojstvu premijera i predlagača lex specialisa njen kreditor državnim novcem, prorekao je nevinost svog klijenata.

,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica”, rekao je za Darka Šarića 19. februara 2010. Televiziji B92. ,,Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”.

Ako je tako, čemu o tome raspravljati?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo