FOKUS
Prva milijarda

Veselin Barović, sa grupom povezanih lica i firmi, drži u rukama milione kvadratnih metara zemlje uz obalu, preuzeo je više crnogorskih preduzeća, aktivan je na berzama – ovdje i u regionu. Barović i njegovi u tim su transakcijama lično profitirali, ali je najveći dio onog što kontrolišu sada pod hipotekom ili u stečaju. Kao da je prošao cunami.
Prva milijardaDo imovine Barović je došao prvo preko mutnih poslova sa duvanom, a kasnije kroz proces masovne vaučerske privatizacije i aktivnostima na berzi. Odrastao je u centru Podgorice, završio ekonomiju i radio u više državnih institucija – Opštini Podgorica, Izvršnom vijeću Crne Gore…
NAKON SLOMA: Milioni su došli nakon sloma socijalizma, tokom ratova i sankcija pošto su ga zvijezde spojile sa Milom Đukanovićem. Navodno, nekadašnjem košarkašu druge lige, Đukanoviću imponovao je Vesko. Jedno vrijeme Barović je bio na čelu Košarkaškog saveza Jugoslavije. Sport je bio tek uvod. Kombinacije sa cigaretama i italijanskom braćom učvrstile su prijateljstvo.
Đukanović je bio kapo operacije, a Veselin Barović jedan od glavnih izvršilaca posla koji je prema više inostranih optužnica akterima donio ogromnu korist. Barović je sa Brankom Vujoševićem vodio firmu Montenegro Tabaco Trade (MTT) preko koje je išao tranzit cigareta. MTT se nije bavila trgovinom cigareta, govorio je kasnije Barović.
Jedan insajder iz tog doba tvrdi da je Baroviću put u Italiju i vezu sa tamošnjim duvanskim bosovima prokrčila Dušanka Jeknić. ,,Prijatelju, Duška je dobra domaćica”, hvalio se Barović, iz Milana, Đukanoviću tokom jedne misije. Kasnije će se i Jeknićeva i Barović naći na italijanskoj optužnici zbog sumnji da su Italiju oštetili za velike novce. Društvo im je, dok nije arhiviran, pravio i Milo Đukanović, „šef organizovane kriminalne grupe,” prema optužnici u Bariju.
Prvobitna akumulacija legalizovana je kasnije kroz privatizaciju i berzanske špekulacije. Novac je padao kao kiša. Poznato je da je Barović tokom buma na berzi, za samo nekoliko sedmica zaradio milione trgujući akcijama KAP-a.
Prema Upravi za nekretnine, na lično ime Veselina Barovića upisan je tek djelić onog što posjeduje. U selu Bandići ima naslijeđeno lijepo imanje. Tamo je izgradio objekte, opasane visokom ogradom, kompleks inspirativan i za crnogorske književnike. Barovićevo se selo pročulo i po navodnom skrivanju pripadnika zemunskog klana, osumnjičenih da su učestvovali u likvidaciji Zorana Đinđića. To, međutim, nikada nije dokazano.
POSJEDI: U Budvi, Barović posjeduje više od 6.000 kvadratnih metara zemljišta i oko 1000 stambenog prostora, od Perazića dola do Starog grada. U Podgorici, prema katastru, ima dva stana i dva poslovna prostora – ukupno oko 600 kvadrata.
Glavno je u akcijama. Barović posluje preko lanca povezanih firmi i lica. Njegovo je ime, prema registru Privrednog suda Crne Gore u firmama – Eurofond, Flash, Alpha Invest, Monte Sky, Akcija, Comersa, BBM, HTP Mimoza, Free Development… Barovićevi poslovni partneri su Boiša Šotra, Damjan Hosta, Danilo Mitrović, Bećir Perazić, Zijad Blekić, Snežana Pavićević, Vlatko Aprcović… Ovi ljudi, pak, Barovića vežu sa novim lancem kompanija u Crnoj Gori i regionu – Absolut Bar, Podgorički broker, Elektrogrupa Jajce, Cetinjeturist, Balkan Investment Managment Limited, Eurohaus invest, Swiss osiguranje, Vranica, Šipad…
Dragulj u imperiji je Eurofond, u koji je i bivši premijer, vizionarski, uložio svoj vaučer, a koji u potpunosti kontroliše Barović sa svojim ljudima. U portfoliju Eurofonda su – Solana Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimoza, Jugopetrol , Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasica Rada… Ogromne nekretnine.
Barović je sa svojima posjedovao udio u velikim crnogorskim kompanijama Elektroprivredi, Rudniku ugla iz Pljevalja, ali to je prodato za 44 miliona italijanskoj A2A, koja je preuzela dio EPCG.
SOLANA: Solana Bajo Sekulić je bila strateško crnogorsko preduzeće. Izgrađena je davne 1934. godine isušivanjem močvare Zogajsko blato. U taj se poduhvat upustio Italijan Gvido Gvizigovi, njen prvi vlasnik. Poslije Drugog svjetskog rata prešla je u državno vlasništvo.
Barovićev Eurofond domogao se Solane tokom procesa masovne vaučerske privatizacije. Manje zbog soli, a više zbog ogromnog kompleksa zemljišta na Crnogorskom primorju, najvećeg prirodnog staništa ptica u Evropi – 15 milona kvadratnih metara, tik uz obalu.
Iako su najavljivali milionske investicije i ulaganje u Solanu, u firmu je uveden stečaj još 2003. godine, zbog duga od svega 13.000 eura. Šta je to za takvo bogatstvo. Stotine radnika su otpušteni.
Solana je propala. Barović nije. U Prostornom planu od 2008. zemljište Solane je iz industrijskog preimenovano u građevinsko – neuporedivo skuplje. Planom je predviđeno da se na ogromnom kompleksu, umjesto branja soli, može graditi turističko naselje. Eurofond je 2006. godine kupio još 30 odsto vlasništva u Solani. Kvadratni metar zemljišta koštao ga je oko 30 centi. Kada je 2008. preimenovana funkcija, cijena kvadrata dostigla je stotinu eura. Prema računici MANS-a samo na osnovu toga Baroviću i njegovima pala je u krilo – prva milijarda.
Imali su ambiciju da prodaju zemlju u Ulcinju. Te je planove osujetila kriza. Umjesto toga, imovina Solane je pod hipotekom, zbog milionskih kredita kod Prve banke i CKB. Šta je Barović sa svojima radio sa kreditima? Nijesu investirali u proizvodnju soli i unapređenje nove tehnologije, kako je najavljivao Boiša Šotra, izvršni direktor Eurofonda.
KRALJ STEČAJA: Model poslovanja primijenjen u Solani prenijet je i na većinu ostalih firmi koje je preuzeo Eurofond. Princip je jednostavan: privatizuješ, obavežeš se na investicije, ne ulažeš, uvedeš stečaj, oslobodiš se radnika… Dakle, uništavaš ekonomiju zemlje, proizvodiš gomilu nezaposlenih. Za uzvrat dobiješ u vlasništvo ogromnu imovinu sa kojom manipulišeš.
I Izbor Bar je u stečaju, sa imovinom pod hipotekom, zbog kredita od 35 miliona eura, najviše kod Hipo Alpe Adrija banke. Nedavno je oglašena prodaja nekretnina Izbora, jer se krediti ne vraćaju. Veliki broj radnika, u nekad jednom od naših najvećih trgovinskih lanaca, ostao je bez posla.
Preko Izbora novi su vlasnici došli u Podgorici do 55.848, a u Baru 36.329 kvadratnih metara zemljišta i blizu 6.000 kvadratnih metara stambenog i poslovnog prostora, na najboljim lokacijama. Kasnije je ovoj firmi pripojen Cetinjeturist, u čijem je sastavu hotel Grand, te podgorička firma Servis-import, kotorska štamparija… I njihove su nekretnine uglavnom na prodaji.
BOKA: I AD Fjord je u stečaju. Po preuzimanju, uprava Eurofonda obećala je investicije u hotele u Kotoru. Predstavljen je i projekt rekonstrucije hotela Fjord. Stari hotel je trebalo do temelja srušiti i sagradi novi u – Las Vegas stilu. Nadomak zidina starog Kotora, na mjestu pod zaštitom UNESCO-a! Na sreću, nakaradni plan nije prošao, pošto su i iz UNESCO-a digli glas. Investirano je samo u hotel Vardar.
Uz Vardar i Fjord, u Kotoru su preuzeli i restoran Galion, Bajovu kulu, manje objekte u Starom gradu, auto kamp u Dobroti, Ugostiteljsko-rekreacioni centar Slavija, kafanu Dojmi… Desetine hiljada kvadrata. Samo AD Fjord, prema Upravi za nekretnine, se prostire na 13.677 kvadrata zemljišta i preko 1.600 kvadratnih metara u objektima. Dio toga je pod hipotekom, pošto su i na osnovu te imovine uzimali milionske kredite.
U Tivtu Barovićev Eurofond kontroliše preduzeće HTP Mimoza i, opet, ogromne nekretnine – 129.313 kvadratnih metara zemlje, od čega desetine hiljada kvadrata uz samu obalu. Tu su i 4.691 kvadratni metar poslovnog i stambenog prostora. Ni ovdje nije bilo većih investicija.
Mnogo veći kompleks zemljišta Barović i sa njim povezana lica imaju u Boki zahvaljujući akcijama u preduzeću Montepranco Bokaprodukt, koje u Tivtu ima oko milion, a u Kotoru oko 63 hiljade kvadratnih metara zemljišta. Za ovaj kompleks je zainteresovan Piter Mank i više značajnih biznismena. Prodaja bi vlasnicima zemlje trebalo da donese milione.
Barovićeve firme i partneri osvojili su i sjever. Preuzeli su bjelopoljsku fabriku vode Bjelasica Rada. I to je preduzeće u stečaju od 2008. zbog duga od 118.000 eura, iako su njegove nekretnine znatno vrjednije. Rada ima oko 36.000 kvadratna metra zemljišta i poslovnog prostora. Sindikat je tražio da uprava otplati dug i poštuje obaveza o dokapitalizaciji. Tvrdili su da se radi o naručenom stečaju, radi profita većinskog vlasnika i zahtijevali da Poreska uprava ispita poslovanje. „Nemam pojma, ne razmišljam o tome”, izjavio je Barović novinarima koji su ga pitali o obustavi proizvodnje u fabrici vode.
Poreska uprava ništa nije uradila. Privatizacione vlasti nijesu raskinule ni jedan od ugovora sa Barovićem i njegovima, iako su to bili obavezni prema zakonu, jer novi vlasnici nijesu ispunili obaveze, niti su investirali, nanoseći tako ogromnu štetu društvu.
BOSNA: Posljednjih nekoliko godina Eurofond i firme povezane sa Barovićem uložile su više desetina miliona u firme u Bosni i Hercegovini. U bosanskim je transakcijama bilo obilje nedozvoljenih insajderskih trgovina, prema sajtu Eurofond insajder (www.eurofondinsajder.me), finansijskog stručnjaka Stefana Pajkovića i njegove Doclea capital koja je ulagala u Barovićev fond.
Eurofond insajder tvrdi da je Barović sa povezanim licima i firmama od 2008. godine, isisavanjem kapitala, obezvrijedio imovinu više od 16.000 akcionara Eurofonda, različitim manipulacijama. Jedna od najvećih špekulacija, prema ovim tvrdnjama, je trgovina akcijama Elektrogrupe Jajce.
Prema dokumentima na sajtu novac dobijen od prodaje akcija EPCG, Eurofond je investirao u Elektrogrupu Jajce, kupujući 42,7 odsto kompanije, po cijeni 39 puta većoj od nominalne, a obmanjujući akcionare Eurofonda da ulažu u Elektroprivredu BiH.
Elektrogrupa Jajce je firma bez istorije, nastala od firme Ferbos koju su sa početnim kapitalom od 10.000 konvertibilnih maraka formirali Aleksandar Hrkač i Zvonko Matijaš. Hrkač je bio poznat po berzanskim manipulacijama u Hrvatskoj u kojoj je ostao bez dozvole za rad. Matijaš je prozivan zbog afere prilikom privatizacije Elektrobosne. Uprkos svemu, firma je preko noći dospjela na Sarajevsku berzu, a akcije su joj vrtoglavo rasle.
Ta sumnjiva transakcija Eurofonda i Elektrogrupe Jajce odrađena je preko Zijada Blekića i njegovog Eurohausa koji je povezan sa Fahrudinom Radončićem. Blekić i Barović su vlasnici bosanske firme Vranica koja je prema pisanju medija izgradila Radončićev poslovni toranj. Blekić je u crnogorskom Privrednom registru u sedam firmi povezanih sa Barovićem – Izbor Bar, Cetinje turist, AD Flash, DOO Flash Apsolut, Akcija i Free Development.
U Sarajevu su ispitivali ove transakcije Elektrogrupe, ali je na kraju sve prošlo bez sankcija. Da li zato što je Zijad Blekić rukovodio nadzornim odborom Sarajevske berze? Mediji pominju da je Blekić učestvovao i ranije u više nezakonitih radnji, što ga je navodno umalo koštalo oduzimanja dozvole.
BEZ POSLA: Eurofond sve do januara 2011. krije svoje bosanske investicije, u izvještaju akcionarima ih predstavlja kao ostale HOV. Veselin Barović je, preko Eurofonda, 2009, osim u Elektrogrupu investirao više miliona u Zadrugar, poljoprivrednu firmu iz Jajca, kojom rukovodi Zijad Blekić! I ovdje su akcije, navodno, kupljene po naduvanim cijenama.
Prema pisanju 24 sata info, Barović i Blekić su i u Bosni poslovali po modelu oprobanom u Crnoj Gori – uveli su stečaj u bosansku Vranicu, ali su domogli vrijednih nekretnina tog preduzeća.
Eurofond insajder tvrdi da su nedozvoljene trgovine vršene i na crnogorskoj berzi, ali da na to nije reagovala Komisija za hartije od vrijednosti Zorana Đikanovića. Tako je 2009. Eurofond platio pet i po miliona eura za sopstveno zemljište u Orahovcu, AD Fjorda. Pored ovih insajderskih transakcija novcem Eurofonda kupovane su akcije drugih firmi iza kojih stoji Barović sa povezanim licima. Navodi se kupovina akcija Solane, Bjelasica Rade, Izbora Bar. Sve te akcije, ističe se, Eurofond je kupovao od iste grupe ljudi (Barović, Blekić, Šotra) i od njihovih firmi (Flash, Akcija, Komersa, Mimoza i Swiss osiguranje). Trgovali su i nekretninama Barovićevih tjelohranitelja.
Ovim insajderskim transakcijama od Ulcinja do Jajca, sumnja se, da su Barović i njegovi prenosili na sebe i svoje firme imovinu ostalih akcionara Eurofonda. U protekle dvije godine poslovnom politikom uprave, Eurofond je obezvrijeđen za 95 odsto. Kao da je prošao tajfun.
Domovina sve to posmatra mirno. Njeni junaci tranzicije znaju da su nedodirljivi. „Zašto me hapsite, ostaviću vas sve bez posla”, zaprijetio je Barović kada ga je zbog incidenta u hotelu Maestral privela policija. I stvarno – ostavio nas je sve bez posla.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ
Komentari
FOKUS
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
SUSRETI4 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
Izdvojeno4 sedmice
TRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame
-
DRUŠTVO4 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom