Povežite se sa nama

FOKUS

Prva milijarda

Objavljeno prije

na

Veselin Barović, sa grupom povezanih lica i firmi, drži u rukama milione kvadratnih metara zemlje uz obalu, preuzeo je više crnogorskih preduzeća, aktivan je na berzama – ovdje i u regionu. Barović i njegovi u tim su transakcijama lično profitirali, ali je najveći dio onog što kontrolišu sada pod hipotekom ili u stečaju. Kao da je prošao cunami.

Prva milijardaDo imovine Barović je došao prvo preko mutnih poslova sa duvanom, a kasnije kroz proces masovne vaučerske privatizacije i aktivnostima na berzi. Odrastao je u centru Podgorice, završio ekonomiju i radio u više državnih institucija – Opštini Podgorica, Izvršnom vijeću Crne Gore…

 

NAKON SLOMA: Milioni su došli nakon sloma socijalizma, tokom ratova i sankcija pošto su ga zvijezde spojile sa Milom Đukanovićem. Navodno, nekadašnjem košarkašu druge lige, Đukanoviću imponovao je Vesko. Jedno vrijeme Barović je bio na čelu Košarkaškog saveza Jugoslavije. Sport je bio tek uvod. Kombinacije sa cigaretama i italijanskom braćom učvrstile su prijateljstvo.

Đukanović je bio kapo operacije, a Veselin Barović jedan od glavnih izvršilaca posla koji je prema više inostranih optužnica akterima donio ogromnu korist. Barović je sa Brankom Vujoševićem vodio firmu Montenegro Tabaco Trade (MTT) preko koje je išao tranzit cigareta. MTT se nije bavila trgovinom cigareta, govorio je kasnije Barović.

Jedan insajder iz tog doba tvrdi da je Baroviću put u Italiju i vezu sa tamošnjim duvanskim bosovima prokrčila Dušanka Jeknić. ,,Prijatelju, Duška je dobra domaćica”, hvalio se Barović, iz Milana, Đukanoviću tokom jedne misije. Kasnije će se i Jeknićeva i Barović naći na italijanskoj optužnici zbog sumnji da su Italiju oštetili za velike novce. Društvo im je, dok nije arhiviran, pravio i Milo Đukanović, „šef organizovane kriminalne grupe,” prema optužnici u Bariju.

Prvobitna akumulacija legalizovana je kasnije kroz privatizaciju i berzanske špekulacije. Novac je padao kao kiša. Poznato je da je Barović tokom buma na berzi, za samo nekoliko sedmica zaradio milione trgujući akcijama KAP-a.

Prema Upravi za nekretnine, na lično ime Veselina Barovića upisan je tek djelić onog što posjeduje. U selu Bandići ima naslijeđeno lijepo imanje. Tamo je izgradio objekte, opasane visokom ogradom, kompleks inspirativan i za crnogorske književnike. Barovićevo se selo pročulo i po navodnom skrivanju pripadnika zemunskog klana, osumnjičenih da su učestvovali u likvidaciji Zorana Đinđića. To, međutim, nikada nije dokazano.

POSJEDI: U Budvi, Barović posjeduje više od 6.000 kvadratnih metara zemljišta i oko 1000 stambenog prostora, od Perazića dola do Starog grada. U Podgorici, prema katastru, ima dva stana i dva poslovna prostora – ukupno oko 600 kvadrata.

Glavno je u akcijama. Barović posluje preko lanca povezanih firmi i lica. Njegovo je ime, prema registru Privrednog suda Crne Gore u firmama – Eurofond, Flash, Alpha Invest, Monte Sky, Akcija, Comersa, BBM, HTP Mimoza, Free Development… Barovićevi poslovni partneri su Boiša Šotra, Damjan Hosta, Danilo Mitrović, Bećir Perazić, Zijad Blekić, Snežana Pavićević, Vlatko Aprcović… Ovi ljudi, pak, Barovića vežu sa novim lancem kompanija u Crnoj Gori i regionu – Absolut Bar, Podgorički broker, Elektrogrupa Jajce, Cetinjeturist, Balkan Investment Managment Limited, Eurohaus invest, Swiss osiguranje, Vranica, Šipad…

Dragulj u imperiji je Eurofond, u koji je i bivši premijer, vizionarski, uložio svoj vaučer, a koji u potpunosti kontroliše Barović sa svojim ljudima. U portfoliju Eurofonda su – Solana Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimoza, Jugopetrol , Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasica Rada… Ogromne nekretnine.

Barović je sa svojima posjedovao udio u velikim crnogorskim kompanijama Elektroprivredi, Rudniku ugla iz Pljevalja, ali to je prodato za 44 miliona italijanskoj A2A, koja je preuzela dio EPCG.

SOLANA: Solana Bajo Sekulić je bila strateško crnogorsko preduzeće. Izgrađena je davne 1934. godine isušivanjem močvare Zogajsko blato. U taj se poduhvat upustio Italijan Gvido Gvizigovi, njen prvi vlasnik. Poslije Drugog svjetskog rata prešla je u državno vlasništvo.

Barovićev Eurofond domogao se Solane tokom procesa masovne vaučerske privatizacije. Manje zbog soli, a više zbog ogromnog kompleksa zemljišta na Crnogorskom primorju, najvećeg prirodnog staništa ptica u Evropi – 15 milona kvadratnih metara, tik uz obalu.

Iako su najavljivali milionske investicije i ulaganje u Solanu, u firmu je uveden stečaj još 2003. godine, zbog duga od svega 13.000 eura. Šta je to za takvo bogatstvo. Stotine radnika su otpušteni.

Solana je propala. Barović nije. U Prostornom planu od 2008. zemljište Solane je iz industrijskog preimenovano u građevinsko – neuporedivo skuplje. Planom je predviđeno da se na ogromnom kompleksu, umjesto branja soli, može graditi turističko naselje. Eurofond je 2006. godine kupio još 30 odsto vlasništva u Solani. Kvadratni metar zemljišta koštao ga je oko 30 centi. Kada je 2008. preimenovana funkcija, cijena kvadrata dostigla je stotinu eura. Prema računici MANS-a samo na osnovu toga Baroviću i njegovima pala je u krilo – prva milijarda.

Imali su ambiciju da prodaju zemlju u Ulcinju. Te je planove osujetila kriza. Umjesto toga, imovina Solane je pod hipotekom, zbog milionskih kredita kod Prve banke i CKB. Šta je Barović sa svojima radio sa kreditima? Nijesu investirali u proizvodnju soli i unapređenje nove tehnologije, kako je najavljivao Boiša Šotra, izvršni direktor Eurofonda.

KRALJ STEČAJA: Model poslovanja primijenjen u Solani prenijet je i na većinu ostalih firmi koje je preuzeo Eurofond. Princip je jednostavan: privatizuješ, obavežeš se na investicije, ne ulažeš, uvedeš stečaj, oslobodiš se radnika… Dakle, uništavaš ekonomiju zemlje, proizvodiš gomilu nezaposlenih. Za uzvrat dobiješ u vlasništvo ogromnu imovinu sa kojom manipulišeš.

I Izbor Bar je u stečaju, sa imovinom pod hipotekom, zbog kredita od 35 miliona eura, najviše kod Hipo Alpe Adrija banke. Nedavno je oglašena prodaja nekretnina Izbora, jer se krediti ne vraćaju. Veliki broj radnika, u nekad jednom od naših najvećih trgovinskih lanaca, ostao je bez posla.

Preko Izbora novi su vlasnici došli u Podgorici do 55.848, a u Baru 36.329 kvadratnih metara zemljišta i blizu 6.000 kvadratnih metara stambenog i poslovnog prostora, na najboljim lokacijama. Kasnije je ovoj firmi pripojen Cetinjeturist, u čijem je sastavu hotel Grand, te podgorička firma Servis-import, kotorska štamparija… I njihove su nekretnine uglavnom na prodaji.

BOKA: I AD Fjord je u stečaju. Po preuzimanju, uprava Eurofonda obećala je investicije u hotele u Kotoru. Predstavljen je i projekt rekonstrucije hotela Fjord. Stari hotel je trebalo do temelja srušiti i sagradi novi u – Las Vegas stilu. Nadomak zidina starog Kotora, na mjestu pod zaštitom UNESCO-a! Na sreću, nakaradni plan nije prošao, pošto su i iz UNESCO-a digli glas. Investirano je samo u hotel Vardar.

Uz Vardar i Fjord, u Kotoru su preuzeli i restoran Galion, Bajovu kulu, manje objekte u Starom gradu, auto kamp u Dobroti, Ugostiteljsko-rekreacioni centar Slavija, kafanu Dojmi… Desetine hiljada kvadrata. Samo AD Fjord, prema Upravi za nekretnine, se prostire na 13.677 kvadrata zemljišta i preko 1.600 kvadratnih metara u objektima. Dio toga je pod hipotekom, pošto su i na osnovu te imovine uzimali milionske kredite.

U Tivtu Barovićev Eurofond kontroliše preduzeće HTP Mimoza i, opet, ogromne nekretnine – 129.313 kvadratnih metara zemlje, od čega desetine hiljada kvadrata uz samu obalu. Tu su i 4.691 kvadratni metar poslovnog i stambenog prostora. Ni ovdje nije bilo većih investicija.

Mnogo veći kompleks zemljišta Barović i sa njim povezana lica imaju u Boki zahvaljujući akcijama u preduzeću Montepranco Bokaprodukt, koje u Tivtu ima oko milion, a u Kotoru oko 63 hiljade kvadratnih metara zemljišta. Za ovaj kompleks je zainteresovan Piter Mank i više značajnih biznismena. Prodaja bi vlasnicima zemlje trebalo da donese milione.

Barovićeve firme i partneri osvojili su i sjever. Preuzeli su bjelopoljsku fabriku vode Bjelasica Rada. I to je preduzeće u stečaju od 2008. zbog duga od 118.000 eura, iako su njegove nekretnine znatno vrjednije. Rada ima oko 36.000 kvadratna metra zemljišta i poslovnog prostora. Sindikat je tražio da uprava otplati dug i poštuje obaveza o dokapitalizaciji. Tvrdili su da se radi o naručenom stečaju, radi profita većinskog vlasnika i zahtijevali da Poreska uprava ispita poslovanje. „Nemam pojma, ne razmišljam o tome”, izjavio je Barović novinarima koji su ga pitali o obustavi proizvodnje u fabrici vode.

Poreska uprava ništa nije uradila. Privatizacione vlasti nijesu raskinule ni jedan od ugovora sa Barovićem i njegovima, iako su to bili obavezni prema zakonu, jer novi vlasnici nijesu ispunili obaveze, niti su investirali, nanoseći tako ogromnu štetu društvu.

BOSNA: Posljednjih nekoliko godina Eurofond i firme povezane sa Barovićem uložile su više desetina miliona u firme u Bosni i Hercegovini. U bosanskim je transakcijama bilo obilje nedozvoljenih insajderskih trgovina, prema sajtu Eurofond insajder (www.eurofondinsajder.me), finansijskog stručnjaka Stefana Pajkovića i njegove Doclea capital koja je ulagala u Barovićev fond.

Eurofond insajder tvrdi da je Barović sa povezanim licima i firmama od 2008. godine, isisavanjem kapitala, obezvrijedio imovinu više od 16.000 akcionara Eurofonda, različitim manipulacijama. Jedna od najvećih špekulacija, prema ovim tvrdnjama, je trgovina akcijama Elektrogrupe Jajce.

Prema dokumentima na sajtu novac dobijen od prodaje akcija EPCG, Eurofond je investirao u Elektrogrupu Jajce, kupujući 42,7 odsto kompanije, po cijeni 39 puta većoj od nominalne, a obmanjujući akcionare Eurofonda da ulažu u Elektroprivredu BiH.

Elektrogrupa Jajce je firma bez istorije, nastala od firme Ferbos koju su sa početnim kapitalom od 10.000 konvertibilnih maraka formirali Aleksandar Hrkač i Zvonko Matijaš. Hrkač je bio poznat po berzanskim manipulacijama u Hrvatskoj u kojoj je ostao bez dozvole za rad. Matijaš je prozivan zbog afere prilikom privatizacije Elektrobosne. Uprkos svemu, firma je preko noći dospjela na Sarajevsku berzu, a akcije su joj vrtoglavo rasle.

Ta sumnjiva transakcija Eurofonda i Elektrogrupe Jajce odrađena je preko Zijada Blekića i njegovog Eurohausa koji je povezan sa Fahrudinom Radončićem. Blekić i Barović su vlasnici bosanske firme Vranica koja je prema pisanju medija izgradila Radončićev poslovni toranj. Blekić je u crnogorskom Privrednom registru u sedam firmi povezanih sa Barovićem – Izbor Bar, Cetinje turist, AD Flash, DOO Flash Apsolut, Akcija i Free Development.

U Sarajevu su ispitivali ove transakcije Elektrogrupe, ali je na kraju sve prošlo bez sankcija. Da li zato što je Zijad Blekić rukovodio nadzornim odborom Sarajevske berze? Mediji pominju da je Blekić učestvovao i ranije u više nezakonitih radnji, što ga je navodno umalo koštalo oduzimanja dozvole.

BEZ POSLA: Eurofond sve do januara 2011. krije svoje bosanske investicije, u izvještaju akcionarima ih predstavlja kao ostale HOV. Veselin Barović je, preko Eurofonda, 2009, osim u Elektrogrupu investirao više miliona u Zadrugar, poljoprivrednu firmu iz Jajca, kojom rukovodi Zijad Blekić! I ovdje su akcije, navodno, kupljene po naduvanim cijenama.

Prema pisanju 24 sata info, Barović i Blekić su i u Bosni poslovali po modelu oprobanom u Crnoj Gori – uveli su stečaj u bosansku Vranicu, ali su domogli vrijednih nekretnina tog preduzeća.

Eurofond insajder tvrdi da su nedozvoljene trgovine vršene i na crnogorskoj berzi, ali da na to nije reagovala Komisija za hartije od vrijednosti Zorana Đikanovića. Tako je 2009. Eurofond platio pet i po miliona eura za sopstveno zemljište u Orahovcu, AD Fjorda. Pored ovih insajderskih transakcija novcem Eurofonda kupovane su akcije drugih firmi iza kojih stoji Barović sa povezanim licima. Navodi se kupovina akcija Solane, Bjelasica Rade, Izbora Bar. Sve te akcije, ističe se, Eurofond je kupovao od iste grupe ljudi (Barović, Blekić, Šotra) i od njihovih firmi (Flash, Akcija, Komersa, Mimoza i Swiss osiguranje). Trgovali su i nekretninama Barovićevih tjelohranitelja.

Ovim insajderskim transakcijama od Ulcinja do Jajca, sumnja se, da su Barović i njegovi prenosili na sebe i svoje firme imovinu ostalih akcionara Eurofonda. U protekle dvije godine poslovnom politikom uprave, Eurofond je obezvrijeđen za 95 odsto. Kao da je prošao tajfun.

Domovina sve to posmatra mirno. Njeni junaci tranzicije znaju da su nedodirljivi. „Zašto me hapsite, ostaviću vas sve bez posla”, zaprijetio je Barović kada ga je zbog incidenta u hotelu Maestral privela policija. I stvarno – ostavio nas je sve bez posla.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo