Povežite se sa nama

FOKUS

Prva milijarda

Objavljeno prije

na

veselin

Veselin Barović, sa grupom povezanih lica i firmi, drži u rukama milione kvadratnih metara zemlje uz obalu, preuzeo je više crnogorskih preduzeća, aktivan je na berzama – ovdje i u regionu. Barović i njegovi u tim su transakcijama lično profitirali, ali je najveći dio onog što kontrolišu sada pod hipotekom ili u stečaju. Kao da je prošao cunami.

Prva milijardaDo imovine Barović je došao prvo preko mutnih poslova sa duvanom, a kasnije kroz proces masovne vaučerske privatizacije i aktivnostima na berzi. Odrastao je u centru Podgorice, završio ekonomiju i radio u više državnih institucija – Opštini Podgorica, Izvršnom vijeću Crne Gore…

 

NAKON SLOMA: Milioni su došli nakon sloma socijalizma, tokom ratova i sankcija pošto su ga zvijezde spojile sa Milom Đukanovićem. Navodno, nekadašnjem košarkašu druge lige, Đukanoviću imponovao je Vesko. Jedno vrijeme Barović je bio na čelu Košarkaškog saveza Jugoslavije. Sport je bio tek uvod. Kombinacije sa cigaretama i italijanskom braćom učvrstile su prijateljstvo.

Đukanović je bio kapo operacije, a Veselin Barović jedan od glavnih izvršilaca posla koji je prema više inostranih optužnica akterima donio ogromnu korist. Barović je sa Brankom Vujoševićem vodio firmu Montenegro Tabaco Trade (MTT) preko koje je išao tranzit cigareta. MTT se nije bavila trgovinom cigareta, govorio je kasnije Barović.

Jedan insajder iz tog doba tvrdi da je Baroviću put u Italiju i vezu sa tamošnjim duvanskim bosovima prokrčila Dušanka Jeknić. ,,Prijatelju, Duška je dobra domaćica”, hvalio se Barović, iz Milana, Đukanoviću tokom jedne misije. Kasnije će se i Jeknićeva i Barović naći na italijanskoj optužnici zbog sumnji da su Italiju oštetili za velike novce. Društvo im je, dok nije arhiviran, pravio i Milo Đukanović, „šef organizovane kriminalne grupe,” prema optužnici u Bariju.

Prvobitna akumulacija legalizovana je kasnije kroz privatizaciju i berzanske špekulacije. Novac je padao kao kiša. Poznato je da je Barović tokom buma na berzi, za samo nekoliko sedmica zaradio milione trgujući akcijama KAP-a.

Prema Upravi za nekretnine, na lično ime Veselina Barovića upisan je tek djelić onog što posjeduje. U selu Bandići ima naslijeđeno lijepo imanje. Tamo je izgradio objekte, opasane visokom ogradom, kompleks inspirativan i za crnogorske književnike. Barovićevo se selo pročulo i po navodnom skrivanju pripadnika zemunskog klana, osumnjičenih da su učestvovali u likvidaciji Zorana Đinđića. To, međutim, nikada nije dokazano.

POSJEDI: U Budvi, Barović posjeduje više od 6.000 kvadratnih metara zemljišta i oko 1000 stambenog prostora, od Perazića dola do Starog grada. U Podgorici, prema katastru, ima dva stana i dva poslovna prostora – ukupno oko 600 kvadrata.

Glavno je u akcijama. Barović posluje preko lanca povezanih firmi i lica. Njegovo je ime, prema registru Privrednog suda Crne Gore u firmama – Eurofond, Flash, Alpha Invest, Monte Sky, Akcija, Comersa, BBM, HTP Mimoza, Free Development… Barovićevi poslovni partneri su Boiša Šotra, Damjan Hosta, Danilo Mitrović, Bećir Perazić, Zijad Blekić, Snežana Pavićević, Vlatko Aprcović… Ovi ljudi, pak, Barovića vežu sa novim lancem kompanija u Crnoj Gori i regionu – Absolut Bar, Podgorički broker, Elektrogrupa Jajce, Cetinjeturist, Balkan Investment Managment Limited, Eurohaus invest, Swiss osiguranje, Vranica, Šipad…

Dragulj u imperiji je Eurofond, u koji je i bivši premijer, vizionarski, uložio svoj vaučer, a koji u potpunosti kontroliše Barović sa svojim ljudima. U portfoliju Eurofonda su – Solana Bajo Sekulić, Izbor Bar, Montepranzo, Fjord, HTP Mimoza, Jugopetrol , Crnogorski elektroprenosni sistem, Bjelasica Rada… Ogromne nekretnine.

Barović je sa svojima posjedovao udio u velikim crnogorskim kompanijama Elektroprivredi, Rudniku ugla iz Pljevalja, ali to je prodato za 44 miliona italijanskoj A2A, koja je preuzela dio EPCG.

SOLANA: Solana Bajo Sekulić je bila strateško crnogorsko preduzeće. Izgrađena je davne 1934. godine isušivanjem močvare Zogajsko blato. U taj se poduhvat upustio Italijan Gvido Gvizigovi, njen prvi vlasnik. Poslije Drugog svjetskog rata prešla je u državno vlasništvo.

Barovićev Eurofond domogao se Solane tokom procesa masovne vaučerske privatizacije. Manje zbog soli, a više zbog ogromnog kompleksa zemljišta na Crnogorskom primorju, najvećeg prirodnog staništa ptica u Evropi – 15 milona kvadratnih metara, tik uz obalu.

Iako su najavljivali milionske investicije i ulaganje u Solanu, u firmu je uveden stečaj još 2003. godine, zbog duga od svega 13.000 eura. Šta je to za takvo bogatstvo. Stotine radnika su otpušteni.

Solana je propala. Barović nije. U Prostornom planu od 2008. zemljište Solane je iz industrijskog preimenovano u građevinsko – neuporedivo skuplje. Planom je predviđeno da se na ogromnom kompleksu, umjesto branja soli, može graditi turističko naselje. Eurofond je 2006. godine kupio još 30 odsto vlasništva u Solani. Kvadratni metar zemljišta koštao ga je oko 30 centi. Kada je 2008. preimenovana funkcija, cijena kvadrata dostigla je stotinu eura. Prema računici MANS-a samo na osnovu toga Baroviću i njegovima pala je u krilo – prva milijarda.

Imali su ambiciju da prodaju zemlju u Ulcinju. Te je planove osujetila kriza. Umjesto toga, imovina Solane je pod hipotekom, zbog milionskih kredita kod Prve banke i CKB. Šta je Barović sa svojima radio sa kreditima? Nijesu investirali u proizvodnju soli i unapređenje nove tehnologije, kako je najavljivao Boiša Šotra, izvršni direktor Eurofonda.

KRALJ STEČAJA: Model poslovanja primijenjen u Solani prenijet je i na većinu ostalih firmi koje je preuzeo Eurofond. Princip je jednostavan: privatizuješ, obavežeš se na investicije, ne ulažeš, uvedeš stečaj, oslobodiš se radnika… Dakle, uništavaš ekonomiju zemlje, proizvodiš gomilu nezaposlenih. Za uzvrat dobiješ u vlasništvo ogromnu imovinu sa kojom manipulišeš.

I Izbor Bar je u stečaju, sa imovinom pod hipotekom, zbog kredita od 35 miliona eura, najviše kod Hipo Alpe Adrija banke. Nedavno je oglašena prodaja nekretnina Izbora, jer se krediti ne vraćaju. Veliki broj radnika, u nekad jednom od naših najvećih trgovinskih lanaca, ostao je bez posla.

Preko Izbora novi su vlasnici došli u Podgorici do 55.848, a u Baru 36.329 kvadratnih metara zemljišta i blizu 6.000 kvadratnih metara stambenog i poslovnog prostora, na najboljim lokacijama. Kasnije je ovoj firmi pripojen Cetinjeturist, u čijem je sastavu hotel Grand, te podgorička firma Servis-import, kotorska štamparija… I njihove su nekretnine uglavnom na prodaji.

BOKA: I AD Fjord je u stečaju. Po preuzimanju, uprava Eurofonda obećala je investicije u hotele u Kotoru. Predstavljen je i projekt rekonstrucije hotela Fjord. Stari hotel je trebalo do temelja srušiti i sagradi novi u – Las Vegas stilu. Nadomak zidina starog Kotora, na mjestu pod zaštitom UNESCO-a! Na sreću, nakaradni plan nije prošao, pošto su i iz UNESCO-a digli glas. Investirano je samo u hotel Vardar.

Uz Vardar i Fjord, u Kotoru su preuzeli i restoran Galion, Bajovu kulu, manje objekte u Starom gradu, auto kamp u Dobroti, Ugostiteljsko-rekreacioni centar Slavija, kafanu Dojmi… Desetine hiljada kvadrata. Samo AD Fjord, prema Upravi za nekretnine, se prostire na 13.677 kvadrata zemljišta i preko 1.600 kvadratnih metara u objektima. Dio toga je pod hipotekom, pošto su i na osnovu te imovine uzimali milionske kredite.

U Tivtu Barovićev Eurofond kontroliše preduzeće HTP Mimoza i, opet, ogromne nekretnine – 129.313 kvadratnih metara zemlje, od čega desetine hiljada kvadrata uz samu obalu. Tu su i 4.691 kvadratni metar poslovnog i stambenog prostora. Ni ovdje nije bilo većih investicija.

Mnogo veći kompleks zemljišta Barović i sa njim povezana lica imaju u Boki zahvaljujući akcijama u preduzeću Montepranco Bokaprodukt, koje u Tivtu ima oko milion, a u Kotoru oko 63 hiljade kvadratnih metara zemljišta. Za ovaj kompleks je zainteresovan Piter Mank i više značajnih biznismena. Prodaja bi vlasnicima zemlje trebalo da donese milione.

Barovićeve firme i partneri osvojili su i sjever. Preuzeli su bjelopoljsku fabriku vode Bjelasica Rada. I to je preduzeće u stečaju od 2008. zbog duga od 118.000 eura, iako su njegove nekretnine znatno vrjednije. Rada ima oko 36.000 kvadratna metra zemljišta i poslovnog prostora. Sindikat je tražio da uprava otplati dug i poštuje obaveza o dokapitalizaciji. Tvrdili su da se radi o naručenom stečaju, radi profita većinskog vlasnika i zahtijevali da Poreska uprava ispita poslovanje. „Nemam pojma, ne razmišljam o tome”, izjavio je Barović novinarima koji su ga pitali o obustavi proizvodnje u fabrici vode.

Poreska uprava ništa nije uradila. Privatizacione vlasti nijesu raskinule ni jedan od ugovora sa Barovićem i njegovima, iako su to bili obavezni prema zakonu, jer novi vlasnici nijesu ispunili obaveze, niti su investirali, nanoseći tako ogromnu štetu društvu.

BOSNA: Posljednjih nekoliko godina Eurofond i firme povezane sa Barovićem uložile su više desetina miliona u firme u Bosni i Hercegovini. U bosanskim je transakcijama bilo obilje nedozvoljenih insajderskih trgovina, prema sajtu Eurofond insajder (www.eurofondinsajder.me), finansijskog stručnjaka Stefana Pajkovića i njegove Doclea capital koja je ulagala u Barovićev fond.

Eurofond insajder tvrdi da je Barović sa povezanim licima i firmama od 2008. godine, isisavanjem kapitala, obezvrijedio imovinu više od 16.000 akcionara Eurofonda, različitim manipulacijama. Jedna od najvećih špekulacija, prema ovim tvrdnjama, je trgovina akcijama Elektrogrupe Jajce.

Prema dokumentima na sajtu novac dobijen od prodaje akcija EPCG, Eurofond je investirao u Elektrogrupu Jajce, kupujući 42,7 odsto kompanije, po cijeni 39 puta većoj od nominalne, a obmanjujući akcionare Eurofonda da ulažu u Elektroprivredu BiH.

Elektrogrupa Jajce je firma bez istorije, nastala od firme Ferbos koju su sa početnim kapitalom od 10.000 konvertibilnih maraka formirali Aleksandar Hrkač i Zvonko Matijaš. Hrkač je bio poznat po berzanskim manipulacijama u Hrvatskoj u kojoj je ostao bez dozvole za rad. Matijaš je prozivan zbog afere prilikom privatizacije Elektrobosne. Uprkos svemu, firma je preko noći dospjela na Sarajevsku berzu, a akcije su joj vrtoglavo rasle.

Ta sumnjiva transakcija Eurofonda i Elektrogrupe Jajce odrađena je preko Zijada Blekića i njegovog Eurohausa koji je povezan sa Fahrudinom Radončićem. Blekić i Barović su vlasnici bosanske firme Vranica koja je prema pisanju medija izgradila Radončićev poslovni toranj. Blekić je u crnogorskom Privrednom registru u sedam firmi povezanih sa Barovićem – Izbor Bar, Cetinje turist, AD Flash, DOO Flash Apsolut, Akcija i Free Development.

U Sarajevu su ispitivali ove transakcije Elektrogrupe, ali je na kraju sve prošlo bez sankcija. Da li zato što je Zijad Blekić rukovodio nadzornim odborom Sarajevske berze? Mediji pominju da je Blekić učestvovao i ranije u više nezakonitih radnji, što ga je navodno umalo koštalo oduzimanja dozvole.

BEZ POSLA: Eurofond sve do januara 2011. krije svoje bosanske investicije, u izvještaju akcionarima ih predstavlja kao ostale HOV. Veselin Barović je, preko Eurofonda, 2009, osim u Elektrogrupu investirao više miliona u Zadrugar, poljoprivrednu firmu iz Jajca, kojom rukovodi Zijad Blekić! I ovdje su akcije, navodno, kupljene po naduvanim cijenama.

Prema pisanju 24 sata info, Barović i Blekić su i u Bosni poslovali po modelu oprobanom u Crnoj Gori – uveli su stečaj u bosansku Vranicu, ali su domogli vrijednih nekretnina tog preduzeća.

Eurofond insajder tvrdi da su nedozvoljene trgovine vršene i na crnogorskoj berzi, ali da na to nije reagovala Komisija za hartije od vrijednosti Zorana Đikanovića. Tako je 2009. Eurofond platio pet i po miliona eura za sopstveno zemljište u Orahovcu, AD Fjorda. Pored ovih insajderskih transakcija novcem Eurofonda kupovane su akcije drugih firmi iza kojih stoji Barović sa povezanim licima. Navodi se kupovina akcija Solane, Bjelasica Rade, Izbora Bar. Sve te akcije, ističe se, Eurofond je kupovao od iste grupe ljudi (Barović, Blekić, Šotra) i od njihovih firmi (Flash, Akcija, Komersa, Mimoza i Swiss osiguranje). Trgovali su i nekretninama Barovićevih tjelohranitelja.

Ovim insajderskim transakcijama od Ulcinja do Jajca, sumnja se, da su Barović i njegovi prenosili na sebe i svoje firme imovinu ostalih akcionara Eurofonda. U protekle dvije godine poslovnom politikom uprave, Eurofond je obezvrijeđen za 95 odsto. Kao da je prošao tajfun.

Domovina sve to posmatra mirno. Njeni junaci tranzicije znaju da su nedodirljivi. „Zašto me hapsite, ostaviću vas sve bez posla”, zaprijetio je Barović kada ga je zbog incidenta u hotelu Maestral privela policija. I stvarno – ostavio nas je sve bez posla.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo