Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRVA POMORSKA ŠKOLA U PERASTU DODIJELJENA STANARU UZURPATORU: Sud dao spomenik kulture

Objavljeno prije

na

Taman kad pomislite da su ovdje sve priče ispričane, i sva čuda već viđena, stvarnost iznenadi. Da je u Crnoj Gori nelegalna gradnja opšte mjesto, a devastiranje spomenika kulture gotovo pa nekažnjivo, svi znaju. Ali da umjesto kazne devastator spomenika kulture može isti dobiti na poklon od suda, teško je zamislivo. A desilo se.

Odlukom sudije Osnovnog suda u Kotoru Srđana Klikovca Prva pomorska škola u Perastu postala je vlasništvo Jadranka Živanovića, čija je porodica mnogo ranije bespravno uselila u taj spomenik kulture i nelegalno ga dograđivala, na oči institucija za zaštitu kulturne baštine. Kuća je pri tom 2008. godine restitucijom vraćena vlasnicima, porodici Brajković. Pravda za Brajkoviće nije međutim potrajala. Odlukom sudije Klikovca samo nekoliko godina kasnije, 2014, vrijedna imovina u Perastu Brajkovićima je opet – oteta.

Kuća se nalazi na krajnjoj zapadnoj strani Perasta, na ekskluzivnoj lokaciji, tik uz more. Radi se o objektu iz XVI vijeka, kamenoj kući u kojoj je osnovana prva pomorska škola na Jadranu. U periodu od 1697-1698. godine u njoj su se školovali odabrani ruski plemići za buduću flotu Petra Prvog, zbog čega i predstavlja značajan istorijski spomenik kulture. Zavod za zaštitu spomenika kulture utvrdio je da se radi o istorijskom spomeniku još u novembru 1948, kada je kuća i eksproprisana od tadašnjeg vlasnika, Jerolima Brajkovića. U registar spomenika kulture upisana je 1961. godine.

To što je kuća bila pod zaštitom, države i UNESCO-a, nije međutim omelo porodicu Živanović da useli u ovaj objekat, a potom ga i na oči institucija kulture bespravno dogradi. O tome se moguće ni danas ne bi govorilo, da se prvi vlasnik, porodica Brajković, odnosno starica Marija Brajković na koju je kuća nakon restitucije uknjižena, nije obratila sudu – da im pomogne da isele porodicu Živanović. Jadranko Živanović je ubrzo podnio kontratužbu, smatrajući da je tzv. održajem stekao svojinu nad ovom kućom.

Advokat Slavo Ijačić, branilac porodice Brajković za Monitor podsjeća da se održajem može steći imovina nakon 20 godina održavanja nekog objekta, ali samo pod uslovom da se radi o ,,poštenom posjedu”.

,,Nesumnjivo je utvrđeno da su se zatečeni stanari nastanili prije oko 40 godina bez bilo kakve zakonite isprave, neistinito se pravdajući da im je bivše peraško preduzeće Jadran dodjelilo kuću. Dakle, kuriozitet je da neko tolike godine koristi društvenu kuću protivpravno, a povrh svega radi se o objektu koji je u popisu kulturne baštine”, kaže on za Monitor. ,,U takvim okolnostima, pravnici dobro znaju, za održaj nema osnovnog uslova, a to je tzv. savjesnost u posjedu, tj. da držalac ne zna niti je mogao znati da živi u tuđoj kući”, kaže Ijačić. Kuća nikada nije bila u vlasništvu kompanije Jadran, već države.

Među sudskim spisima ovog slučaja je i dopis AD Jadran u kome se navodi da oni nemaju evidenciju da je Prva pomorska škola ikada pripadala ovom preduzeću.

Advokat Jadranka Živanovića Igor Jovanović iz Podgorice, nije želio za Monitor da komentariše presudu u korist njegovog klijenta niti da odgovori na druga pitanja vezana za ovaj slučaj. ,,To nije pravosnažna presuda, i zbog toga ne želim da je komentarišem”, kazao je on za naš nedjeljnik

Osim tužbe za iseljenje Živanovića, vlasnica Marija Brajković podnijela je kotorskom sudu i tužbu za uklanjanje dograđenog dijela, kupatila sa sobom, koje su Živanovići nadogradili na ovaj spomenik kulture, što pred sudom nijesu ni sporili.

Umjesto očekivanog završetka procesa, pošto je vlasnica dokazala svoje vlasništvo, a kod stanara nije dokazan održaj, niti bilo koji drugi zakonit osnov da i dalje koristi tuđu kuću, sudija Klikovac preokreće stvari u korist stanara uzurpatora. On nalaže građevinsko vještačenje, određuje vještaka Zorana Filipovića iz Kotora, i traži od njega da procijeni ulaganja stanara u kuću, sa sugestijom da je tako možda nastala tzv. ,,nova stvar”, što takođe, pored održaja, može biti novi pravni osnov da podstanar u vlasništvo dobije nekretninu u kojoj je živio. Prije nego je sudija to pomenuo, Živanovići se nijesu pozivali na to da su ulaganjima stekli pravo vlasništva nad kućom. Od tog trena to, međutim, postaje glavna strategija njihove odbrane.

Građevinski vještak Filipović ubrzo donosi nalaz – da je ulaganjima i rekonstrukcijom stanara Živanovića nastala nova stvar, nakon čega sudija Klikovac presuđuje da je prva pomorska škola na Jadranu sada nova kuća i svojina Živanovića. Kotorski katastar je još ranije, 1994, upisao pravo svojine Živanoviću na nadograđenom dijelu objekta, što se vidi iz sudskih spisa. Jadranko Živanović je tada upisan kao vlasnik 26 metara kvadratnih koje je dogradio, iako je priznao da je to uradio nelegalno. Umjesto tročlane komisije, to je rješenje potpisala samo jedna radnica katastra.

Advokat Ijačić ukazuje da sudska praksa i stavovi Vrhovnog suda Crne Gore ali i u okruženju jasno kažu da se ne može sticati svojina na društvenom objektu ulaganjima nelegalnog stanara, te da se novom stvari smatra samo nešto što je iznova izgrađeno, a ne dograđivano.

,,Adaptacijom kuće koja je ostala u istim gabaritima i istog arhitektonskog izgleda, a u cilju poboljšanja uslova življenja, nije stvorena nova stvar u smislu člana 22 stav 1 u vezi 21 ZOOSPO”, navodi se i u Zakonu o osnovama svojinsko pravnih odnosa.

Vještak Filipović je pri tom kao odgovor na pitanje branioca porodice Brajković jasno kazao da je ,,objekat koji je oduzet precima tužiteljice, osim dograđenog dijela, isti onaj koji je napravio tuženi”.

Prema novim pravilima parničnog postupka, pri tom, ukazuje advokat Ijačić, vještačenje može zahtjevati samo stranka u sporu, a ne sudija, kako se to odigralo u ovom sporu.

,,Prema čl.217 i č1.244 Zakona o parničnom postupku samo stranke predlažu dokaze, ličnost vještaka i predmet i obim vještačenja. Ovako određeni i nametnuti vještak sa tendencioznim sugestijama, više od svega dokazuje nepravilan i očigledno pristrasan rad sudije. Tim više, što stanar sa svoje strane prethodno uopšte nije predlagao građevinsko vještačenje, niti je predlagao i prilagao materijalne dokaze o navodnim investicijama”, kaže advokat Ijačić. ,,A, ulaganja zapravo nije ni moglo biti jer je objekat bio društveni i investiciono održavan od države i Opštine”.

U obrazloženju presude kojom odbija tužbu vlasnice Marije Brajković za iseljenje Živanovića i uklanjanje betonske dogradnje, sudija Klikovac navodi da – to ne bi bilo društveno i ekonomski opravdano. Društveno je valjda opravdano dograđivati spomenike kulture. I poklanjati tuđe.

Na potezu je Viši sud.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo