Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRVA POMORSKA ŠKOLA U PERASTU DODIJELJENA STANARU UZURPATORU: Sud dao spomenik kulture

Objavljeno prije

na

pomorska-skola-perast

Taman kad pomislite da su ovdje sve priče ispričane, i sva čuda već viđena, stvarnost iznenadi. Da je u Crnoj Gori nelegalna gradnja opšte mjesto, a devastiranje spomenika kulture gotovo pa nekažnjivo, svi znaju. Ali da umjesto kazne devastator spomenika kulture može isti dobiti na poklon od suda, teško je zamislivo. A desilo se.

Odlukom sudije Osnovnog suda u Kotoru Srđana Klikovca Prva pomorska škola u Perastu postala je vlasništvo Jadranka Živanovića, čija je porodica mnogo ranije bespravno uselila u taj spomenik kulture i nelegalno ga dograđivala, na oči institucija za zaštitu kulturne baštine. Kuća je pri tom 2008. godine restitucijom vraćena vlasnicima, porodici Brajković. Pravda za Brajkoviće nije međutim potrajala. Odlukom sudije Klikovca samo nekoliko godina kasnije, 2014, vrijedna imovina u Perastu Brajkovićima je opet – oteta.

Kuća se nalazi na krajnjoj zapadnoj strani Perasta, na ekskluzivnoj lokaciji, tik uz more. Radi se o objektu iz XVI vijeka, kamenoj kući u kojoj je osnovana prva pomorska škola na Jadranu. U periodu od 1697-1698. godine u njoj su se školovali odabrani ruski plemići za buduću flotu Petra Prvog, zbog čega i predstavlja značajan istorijski spomenik kulture. Zavod za zaštitu spomenika kulture utvrdio je da se radi o istorijskom spomeniku još u novembru 1948, kada je kuća i eksproprisana od tadašnjeg vlasnika, Jerolima Brajkovića. U registar spomenika kulture upisana je 1961. godine.

To što je kuća bila pod zaštitom, države i UNESCO-a, nije međutim omelo porodicu Živanović da useli u ovaj objekat, a potom ga i na oči institucija kulture bespravno dogradi. O tome se moguće ni danas ne bi govorilo, da se prvi vlasnik, porodica Brajković, odnosno starica Marija Brajković na koju je kuća nakon restitucije uknjižena, nije obratila sudu – da im pomogne da isele porodicu Živanović. Jadranko Živanović je ubrzo podnio kontratužbu, smatrajući da je tzv. održajem stekao svojinu nad ovom kućom.

Advokat Slavo Ijačić, branilac porodice Brajković za Monitor podsjeća da se održajem može steći imovina nakon 20 godina održavanja nekog objekta, ali samo pod uslovom da se radi o ,,poštenom posjedu”.

,,Nesumnjivo je utvrđeno da su se zatečeni stanari nastanili prije oko 40 godina bez bilo kakve zakonite isprave, neistinito se pravdajući da im je bivše peraško preduzeće Jadran dodjelilo kuću. Dakle, kuriozitet je da neko tolike godine koristi društvenu kuću protivpravno, a povrh svega radi se o objektu koji je u popisu kulturne baštine”, kaže on za Monitor. ,,U takvim okolnostima, pravnici dobro znaju, za održaj nema osnovnog uslova, a to je tzv. savjesnost u posjedu, tj. da držalac ne zna niti je mogao znati da živi u tuđoj kući”, kaže Ijačić. Kuća nikada nije bila u vlasništvu kompanije Jadran, već države.

Među sudskim spisima ovog slučaja je i dopis AD Jadran u kome se navodi da oni nemaju evidenciju da je Prva pomorska škola ikada pripadala ovom preduzeću.

Advokat Jadranka Živanovića Igor Jovanović iz Podgorice, nije želio za Monitor da komentariše presudu u korist njegovog klijenta niti da odgovori na druga pitanja vezana za ovaj slučaj. ,,To nije pravosnažna presuda, i zbog toga ne želim da je komentarišem”, kazao je on za naš nedjeljnik

Osim tužbe za iseljenje Živanovića, vlasnica Marija Brajković podnijela je kotorskom sudu i tužbu za uklanjanje dograđenog dijela, kupatila sa sobom, koje su Živanovići nadogradili na ovaj spomenik kulture, što pred sudom nijesu ni sporili.

Umjesto očekivanog završetka procesa, pošto je vlasnica dokazala svoje vlasništvo, a kod stanara nije dokazan održaj, niti bilo koji drugi zakonit osnov da i dalje koristi tuđu kuću, sudija Klikovac preokreće stvari u korist stanara uzurpatora. On nalaže građevinsko vještačenje, određuje vještaka Zorana Filipovića iz Kotora, i traži od njega da procijeni ulaganja stanara u kuću, sa sugestijom da je tako možda nastala tzv. ,,nova stvar”, što takođe, pored održaja, može biti novi pravni osnov da podstanar u vlasništvo dobije nekretninu u kojoj je živio. Prije nego je sudija to pomenuo, Živanovići se nijesu pozivali na to da su ulaganjima stekli pravo vlasništva nad kućom. Od tog trena to, međutim, postaje glavna strategija njihove odbrane.

Građevinski vještak Filipović ubrzo donosi nalaz – da je ulaganjima i rekonstrukcijom stanara Živanovića nastala nova stvar, nakon čega sudija Klikovac presuđuje da je prva pomorska škola na Jadranu sada nova kuća i svojina Živanovića. Kotorski katastar je još ranije, 1994, upisao pravo svojine Živanoviću na nadograđenom dijelu objekta, što se vidi iz sudskih spisa. Jadranko Živanović je tada upisan kao vlasnik 26 metara kvadratnih koje je dogradio, iako je priznao da je to uradio nelegalno. Umjesto tročlane komisije, to je rješenje potpisala samo jedna radnica katastra.

Advokat Ijačić ukazuje da sudska praksa i stavovi Vrhovnog suda Crne Gore ali i u okruženju jasno kažu da se ne može sticati svojina na društvenom objektu ulaganjima nelegalnog stanara, te da se novom stvari smatra samo nešto što je iznova izgrađeno, a ne dograđivano.

,,Adaptacijom kuće koja je ostala u istim gabaritima i istog arhitektonskog izgleda, a u cilju poboljšanja uslova življenja, nije stvorena nova stvar u smislu člana 22 stav 1 u vezi 21 ZOOSPO”, navodi se i u Zakonu o osnovama svojinsko pravnih odnosa.

Vještak Filipović je pri tom kao odgovor na pitanje branioca porodice Brajković jasno kazao da je ,,objekat koji je oduzet precima tužiteljice, osim dograđenog dijela, isti onaj koji je napravio tuženi”.

Prema novim pravilima parničnog postupka, pri tom, ukazuje advokat Ijačić, vještačenje može zahtjevati samo stranka u sporu, a ne sudija, kako se to odigralo u ovom sporu.

,,Prema čl.217 i č1.244 Zakona o parničnom postupku samo stranke predlažu dokaze, ličnost vještaka i predmet i obim vještačenja. Ovako određeni i nametnuti vještak sa tendencioznim sugestijama, više od svega dokazuje nepravilan i očigledno pristrasan rad sudije. Tim više, što stanar sa svoje strane prethodno uopšte nije predlagao građevinsko vještačenje, niti je predlagao i prilagao materijalne dokaze o navodnim investicijama”, kaže advokat Ijačić. ,,A, ulaganja zapravo nije ni moglo biti jer je objekat bio društveni i investiciono održavan od države i Opštine”.

U obrazloženju presude kojom odbija tužbu vlasnice Marije Brajković za iseljenje Živanovića i uklanjanje betonske dogradnje, sudija Klikovac navodi da – to ne bi bilo društveno i ekonomski opravdano. Društveno je valjda opravdano dograđivati spomenike kulture. I poklanjati tuđe.

Na potezu je Viši sud.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo