DRUŠTVO
PRVA POMORSKA ŠKOLA U PERASTU DODIJELJENA STANARU UZURPATORU: Sud dao spomenik kulture
Taman kad pomislite da su ovdje sve priče ispričane, i sva čuda već viđena, stvarnost iznenadi. Da je u Crnoj Gori nelegalna gradnja opšte mjesto, a devastiranje spomenika kulture gotovo pa nekažnjivo, svi znaju. Ali da umjesto kazne devastator spomenika kulture može isti dobiti na poklon od suda, teško je zamislivo. A desilo se.
Odlukom sudije Osnovnog suda u Kotoru Srđana Klikovca Prva pomorska škola u Perastu postala je vlasništvo Jadranka Živanovića, čija je porodica mnogo ranije bespravno uselila u taj spomenik kulture i nelegalno ga dograđivala, na oči institucija za zaštitu kulturne baštine. Kuća je pri tom 2008. godine restitucijom vraćena vlasnicima, porodici Brajković. Pravda za Brajkoviće nije međutim potrajala. Odlukom sudije Klikovca samo nekoliko godina kasnije, 2014, vrijedna imovina u Perastu Brajkovićima je opet – oteta.
Kuća se nalazi na krajnjoj zapadnoj strani Perasta, na ekskluzivnoj lokaciji, tik uz more. Radi se o objektu iz XVI vijeka, kamenoj kući u kojoj je osnovana prva pomorska škola na Jadranu. U periodu od 1697-1698. godine u njoj su se školovali odabrani ruski plemići za buduću flotu Petra Prvog, zbog čega i predstavlja značajan istorijski spomenik kulture. Zavod za zaštitu spomenika kulture utvrdio je da se radi o istorijskom spomeniku još u novembru 1948, kada je kuća i eksproprisana od tadašnjeg vlasnika, Jerolima Brajkovića. U registar spomenika kulture upisana je 1961. godine.
To što je kuća bila pod zaštitom, države i UNESCO-a, nije međutim omelo porodicu Živanović da useli u ovaj objekat, a potom ga i na oči institucija kulture bespravno dogradi. O tome se moguće ni danas ne bi govorilo, da se prvi vlasnik, porodica Brajković, odnosno starica Marija Brajković na koju je kuća nakon restitucije uknjižena, nije obratila sudu – da im pomogne da isele porodicu Živanović. Jadranko Živanović je ubrzo podnio kontratužbu, smatrajući da je tzv. održajem stekao svojinu nad ovom kućom.
Advokat Slavo Ijačić, branilac porodice Brajković za Monitor podsjeća da se održajem može steći imovina nakon 20 godina održavanja nekog objekta, ali samo pod uslovom da se radi o ,,poštenom posjedu”.
,,Nesumnjivo je utvrđeno da su se zatečeni stanari nastanili prije oko 40 godina bez bilo kakve zakonite isprave, neistinito se pravdajući da im je bivše peraško preduzeće Jadran dodjelilo kuću. Dakle, kuriozitet je da neko tolike godine koristi društvenu kuću protivpravno, a povrh svega radi se o objektu koji je u popisu kulturne baštine”, kaže on za Monitor. ,,U takvim okolnostima, pravnici dobro znaju, za održaj nema osnovnog uslova, a to je tzv. savjesnost u posjedu, tj. da držalac ne zna niti je mogao znati da živi u tuđoj kući”, kaže Ijačić. Kuća nikada nije bila u vlasništvu kompanije Jadran, već države.
Među sudskim spisima ovog slučaja je i dopis AD Jadran u kome se navodi da oni nemaju evidenciju da je Prva pomorska škola ikada pripadala ovom preduzeću.
Advokat Jadranka Živanovića Igor Jovanović iz Podgorice, nije želio za Monitor da komentariše presudu u korist njegovog klijenta niti da odgovori na druga pitanja vezana za ovaj slučaj. ,,To nije pravosnažna presuda, i zbog toga ne želim da je komentarišem”, kazao je on za naš nedjeljnik
Osim tužbe za iseljenje Živanovića, vlasnica Marija Brajković podnijela je kotorskom sudu i tužbu za uklanjanje dograđenog dijela, kupatila sa sobom, koje su Živanovići nadogradili na ovaj spomenik kulture, što pred sudom nijesu ni sporili.
Umjesto očekivanog završetka procesa, pošto je vlasnica dokazala svoje vlasništvo, a kod stanara nije dokazan održaj, niti bilo koji drugi zakonit osnov da i dalje koristi tuđu kuću, sudija Klikovac preokreće stvari u korist stanara uzurpatora. On nalaže građevinsko vještačenje, određuje vještaka Zorana Filipovića iz Kotora, i traži od njega da procijeni ulaganja stanara u kuću, sa sugestijom da je tako možda nastala tzv. ,,nova stvar”, što takođe, pored održaja, može biti novi pravni osnov da podstanar u vlasništvo dobije nekretninu u kojoj je živio. Prije nego je sudija to pomenuo, Živanovići se nijesu pozivali na to da su ulaganjima stekli pravo vlasništva nad kućom. Od tog trena to, međutim, postaje glavna strategija njihove odbrane.
Građevinski vještak Filipović ubrzo donosi nalaz – da je ulaganjima i rekonstrukcijom stanara Živanovića nastala nova stvar, nakon čega sudija Klikovac presuđuje da je prva pomorska škola na Jadranu sada nova kuća i svojina Živanovića. Kotorski katastar je još ranije, 1994, upisao pravo svojine Živanoviću na nadograđenom dijelu objekta, što se vidi iz sudskih spisa. Jadranko Živanović je tada upisan kao vlasnik 26 metara kvadratnih koje je dogradio, iako je priznao da je to uradio nelegalno. Umjesto tročlane komisije, to je rješenje potpisala samo jedna radnica katastra.
Advokat Ijačić ukazuje da sudska praksa i stavovi Vrhovnog suda Crne Gore ali i u okruženju jasno kažu da se ne može sticati svojina na društvenom objektu ulaganjima nelegalnog stanara, te da se novom stvari smatra samo nešto što je iznova izgrađeno, a ne dograđivano.
,,Adaptacijom kuće koja je ostala u istim gabaritima i istog arhitektonskog izgleda, a u cilju poboljšanja uslova življenja, nije stvorena nova stvar u smislu člana 22 stav 1 u vezi 21 ZOOSPO”, navodi se i u Zakonu o osnovama svojinsko pravnih odnosa.
Vještak Filipović je pri tom kao odgovor na pitanje branioca porodice Brajković jasno kazao da je ,,objekat koji je oduzet precima tužiteljice, osim dograđenog dijela, isti onaj koji je napravio tuženi”.
Prema novim pravilima parničnog postupka, pri tom, ukazuje advokat Ijačić, vještačenje može zahtjevati samo stranka u sporu, a ne sudija, kako se to odigralo u ovom sporu.
,,Prema čl.217 i č1.244 Zakona o parničnom postupku samo stranke predlažu dokaze, ličnost vještaka i predmet i obim vještačenja. Ovako određeni i nametnuti vještak sa tendencioznim sugestijama, više od svega dokazuje nepravilan i očigledno pristrasan rad sudije. Tim više, što stanar sa svoje strane prethodno uopšte nije predlagao građevinsko vještačenje, niti je predlagao i prilagao materijalne dokaze o navodnim investicijama”, kaže advokat Ijačić. ,,A, ulaganja zapravo nije ni moglo biti jer je objekat bio društveni i investiciono održavan od države i Opštine”.
U obrazloženju presude kojom odbija tužbu vlasnice Marije Brajković za iseljenje Živanovića i uklanjanje betonske dogradnje, sudija Klikovac navodi da – to ne bi bilo društveno i ekonomski opravdano. Društveno je valjda opravdano dograđivati spomenike kulture. I poklanjati tuđe.
Na potezu je Viši sud.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini