FOKUS
PRVI PENDREK DPS-A: Koga straši, a od koga se plaši Slavko Stojanović
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Slavko Stojanović ponovo priziva sukobe i nesreću. Ili samo straši političke neistomišljenike. Kršeći sve propise i profesionalne norme desetak dana uoči izbora, direktor Uprave policije je odlučio da priprijeti. „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio nas je Stojanović. Ne dužeći sa pričom, obećao je: ,,Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”!
Nema razloga da se sumnja u vjerodostojnost izrečenog. Stojanović je opoziciji i njenim glasačima, zaprijetio preko Dnevnih novina. Od formiranja Vlade izbornog povjerenja i imenovanja Gorana Danilovića za opozicionog ministra unutrašnjih poslova, taj list služi kao svojevrstan bilten Uprave policije – odnosno Stojanovića i njegove PR službe – preko koga se oni oglašavaju kada i o čemu žele. Pri tom, naravno, zaobilaze nepodobnog ministra, prema kome direktor UP i njegovi najbliži saradnici od početka nametnute saradnje njeguju odnos neprikrivene netrpeljivosti. Izvjesno podstaknut iz onih centara moći kojima nije padalo na pamet da kontrolu nad državnom batinom prepuste bilo kome.
Kako god, direktor Uprave policije tvrdi da on i njegovi saradnici „imaju informacije i operativna saznanja” koja ukazuju na mogućnost provokacija i incidentnih situacija tokom čitavog izbornog dana, te da je „policija spremna da odgovori na svaki izazov Demokratskog fronta”. Ako, valjda, DPS to sam ne uzmogne na biračkim mjestima.
,,Policija se uvjerila na što je spreman dio pristalica DF-a, ne samo tokom oktobarskih protesta prošle godine, već i 27. septembra ove, kada su došli ispred zgrade MUP-a, navodno da prozovu ministra Danilovića, koji nije bio u zgradi”, otkriva direktor opozicionu zavjeru. „Uslijedili su verbalni napadi na policiju, nazivanje najpogrdnijim imenima, pljuvanje, prijetnje da će ih pobiti… U takvoj atmosferi, bilo kakav gest policije mogao je da izazove veliki incident. Međutim, policajci su se držali uputstva svojih starješina i radili svoj posao sa maksimalnom odgovornošću i profesionalnošću.”
Pazi ti to.
Ako su se policajci, prije desetak dana, „držali uputstva svojih starješina” pa nijesu tukli okupljene, znači li to da su se istih „uputstava” držali i prije nepunu godinu (24. oktobra 2015) kada su Podgoricom jurili i brutalno prebijali ljude, djecu i žene, suzavcem već ošamućene?
Slavko Stojanović, uglavnom, do danas taji ko je – od njegovih potčinjenih – komandovao, a ko batinao: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… Ne zna. Nije informisan.
Direktor UP, izgleda, ne zna ni ko su, te oktobarske večeri, bili maksirani napadači na policajce pred Skupštinom Crne Gore. Ili njegovi ne umiju da identifikuju kriminalce, ili je nekome problem da prizna kako su i to bila službena lica. U civilu, doduše. Ne treba, konačno, isključiti ni mogućnost da policajci znaju ko su nasilnici, i u civilu i u uniformi, ali niko o tome još nije obavijestio direktora.
Stojanović zna druge stvari. Sjetimo se kako je – dok su maskirani nasilnici u uniformama policije još gazili civile po podgoričkim ulicama – skoro pa radosno obznanio: „Pojedinci su pokušali čak i da uđu u zgradu Vlade Crne Gore, kao i u njenu staru zgradu, ali su u tome osujećeni. Od istih tih izgrednika nešto ranije kamenovana je albanska ambasada”.
Glavni adut koji, navodno, potvrđuje zle namjere opozicije, direktor je ostavio za kraj: „Na kamionu koji je bio parkiran ispred zgrade Skupštine nalazile su se motke, kamenice i bejzbol palice!”
Zašto, ako je već znao za njih i njihovu namjenu, Slavko Stojanović nije naredio da se ta oruđa i alati pravovremeno oduzmu? Ili je to bio dio nekog važnijeg plana… Saznaćemo jednom.
Direktor Stojanović je, zvanično, posljednji put bio neinformisan krajem avgusta, uoči – u medijima uredno najavljenog – pokušaja poslanika Janka Vučinića da u parlament uvede penzionisane radnike KAP-a koji višemjesečnim protestima pokušavaju da natjeraju Vladu da poštuje zakon i isplati im obećane otpremnine. Vučinića i kapovce pred Skupštinom je dočekao policijski kordon da bi ih, čim su se malo pogurali, i jedne i druge suzavcem isprskao civil sa službenom legitimacijom.
„To što se desilo ispred parlamenta je za mene više od incidenta i zvanično bilo kojim aktom o tome nisam obaviješten. Izostala je bilo kakva komunikacija između direktora policije i ministra”, požalio se ministar Danilović na konferenciji za novinare. „Po zakonu sam morao biti obaviješten da se sprema eventualni protivzakoniti ulazak u parlament i da tim povodom preduzmemo neke korake. Možda je nešto od toga urađeno, ali ja o tome ništa ne znam. Ako o svemu što se događalo i što je moralo da se zna ni Vlada ništa ne zna, a ministar pouzdano ne zna, onda je u pitanju policijski puč”.
Vidjevši zlu priliku, i Stojanović se dosjetio – ni on, navodno, skupa sa svojim najbližim saradnicima nije znao da se nezadovoljni penzioneri spremaju za ulazak u Skupštinu, iako su taj događaj, dan ranije, uredno najavljivali svi ovdašnji elektronski i printani mediji.
,,Uprava policije nije imala najavu niti bilo kakva saznanja da će biti izvršen nasilan ulazak u objekat Skupštine, pa samim tim direktor nije ni mogao da obavijesti ministra o navedenom prije nego se događaj desio”, stoji u saopštenju UP koje je ministar Danilović, nedugo pošto je postavljeno (očito bez njegovog znanja), skinuo sa sajta MUP-a.
Eto sad, pitate se vi dragi čitaoci: kako neko ko ne zna ni ono što piše u novinama, zna šta DF, ili neka druga opoziciona snaga, planira tokom i nakon izbornog dana? I treba li o tome obavijestiti resornog ministra ili nadležne medije? Otkrićemo vam tajnu – Stojanovića je o tome šta se može desiti i kako treba reagovati obavijestio njegov nadležni ministar. Odnosno, potpredsjednik Vlade Duško Marković. Sa predizbornih tribina.
„Svaki eventualni pokušaj destabilizacije izbornog procesa, ili nasilje nakon proglašenja izbornih rezultata, naići će na jasan i odlučan odgovor države”, najavio je Marković. „Pametnije bi bilo frontovcima da se manu takve politike”.
Jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević demantuje najave. DF ne sprema „revoluciju nego proslavu izborne pobjede, poručio je on, uz konstataciju da se Stojanović „direktno i protivzakonito” uključio u izborni proces. „Stojanović samo prenosi naređenja koja dobija od Duška Markovića, a koja su posljedica opasne paranoje kod (Mila) Đukanovića”.
Ako zaboravimo na izbore od kojih nas dijeli manje od deset dana, shvatićemo da je velika šteta što Slavko Stojanović i Duško Marković energiju, elan i resurse koje ulažu u odbranu interesa DPS-a ne koriste u korist bezbjednosti svih građana Crne Gore. Da pomenemo samo najočiglednije.
Petnaest dana unazad, dok Slavko Stojanović – nekadašnji šef saobraćajne policije – bdi nad sudbinom DPS-a, pokušavajući da ih od opozicije zaštiti snagom palice, na crnogorskim drumovima život je izgubilo 12 osoba. Od prvog avgusta – 20. Uz skoro 40 teže i 60 lakše povrijeđenih. Gdje je bila policija?
U mandatu Slavka Stojanovića, od kraja juna 2013. do danas, u Crnoj Gori se desilo 18 nerasvijetljenih ubistava. Ubijeni su, poslužimo se popisom iz Dana : Armin Muša Osmanagić, Stefan Đukić, Saša Marković, Darko Bugarin, Ivan Lopičić, Vinetu Strugar, Milutin Radović, Milorad Tamburić, Aleksandar Bra-jović, Goran Đuričković, Radovan Matović, Srđan Vlahović, Goran Biskupović, Miloš Bošnjak, Božidar Tomašević, Željko Vukoslavčević, Slavko Peković i Dalibor Đurić. Policja je za makar trojicu ubijenih (Osmanagić, Đuričković i Đurić) imala pravovremenu informaciju o tome šta im se sprema. Uzalud. Konačno, Dalibor Đurić je ubijen u zatvoru. Snajperskim hicem „s vana”. Gdje je bila policija?
„Ne može se desiti da svakih sedmicu dana neko bude ubijen a da onaj koji je ubio slobodno šeta. Mi smo postali Meka za kriminalce i bande, postali smo poligon za vježbanje snajpera i pištolja. Mi smo postali zemlja u kojoj po glavi stanovnika ima najviše nerasvijetljenih ubistava u Evropi”, naveo je ministar Danilović, dodajući da je njegova moralna obaveza da zatraži smjenu dijela menadžmenta policije jer ona nije tu „samo da konstatuje nečiju smrt”.
Stojanović ne vidi problem: „Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni. Policija, kao ni ja lično, ne bježi od odgovornosti u dijelu svojih nadležnosti. Zavisno od rezultata koji budu postignuti i analize rada kriminalističke policije, u periodu koji slijedi cijeniću potrebu za kadrovskim promjenama…”.
Podrazumijeva se da je podrška stigla od šefova.
Zvanična – od potpredsjednika Markovića koji je još proljetos u parlamentu saopštio da je Stojanović „ispunio njegova očekivanja” i da je uspješan direktor policije „što pokazuju i rezultati koje je ostvario u svom mandatu”. I nezvanična, od Veselina Veljovića, Markovićevog najbližeg saradnika i, ne formalno ali faktički, i dalje prvog čovjeka Uprave policije. Stojanović zna da su ga oni doveli tu gdje je. I da ga tu drže. Zato su njegovi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili kolegu Predraga Šukovića koji je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, Stojanović nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Zato je stao u zaštitu policajaca koje je tužilaštvo optužilo za krađu dokumenata (slučaju Marović-Mijović). Umjesto da smijeni odgovorne i potom podnese ostavku, Stojanović je dozvolio – ili naredio – da UP izda saopštenje u kome se tužilaštvo, praktično, optužuje za niz nezakonitih radnji uperenih protiv čelnika policije. Javno se oglasio – suprotno propisima, pošto nije imao saglasnost ministra Raška Konjevića za taj medijski nastup – i od Vlade zatražio da njega i njegove starješine zaštiti od tužilaštva. Iako je zvanično prećutala ovaj zahtjev, niz dešavanja pokazuje da su Đukanović i Marković stali u zaštitu UP. Makar dok im je bespogovorno odana.
Potom je Stojanović, skupa sa saradnicima, pokušao da objasni kako zbog „zastarjelosti opreme” tužilaštvu nijesu dostavljeni snimci razgovora koje osumnjičeni kriminalci (biznismeni i političari) pod mjerama tajnog nadzora vode sa (naj)uticajnijim političarima (zna se da su „nestali” razgovori u telefonskom trouglu Svetozar Marović – Milo Đukanović – Veselin Mujović).
Možete li povjerovati da u drugoj deceniji XXI vijeka neko nije u stanju da snimi telefonski razgovor? Pa makar taj neko bio pod komandom Slavka Stojanovića, Veljovića i Markovića?
Samo lično – ništa profesionalno
Sukob Slavka Stojanovića i Gorana Danilovića registrovan je, praktično, od prvog dana mandata opozicionog ministra iz redova DEMOS-a. Neslaganje je postalo očigledno već početkom juna, na sjednici Odbora za odbranu i bezbjednost. Dok je, prema izvorima Vijesti (sjednica je bila zatvorena za javnost) Stojanović „dizao glas” na novopostavljenog ministra, Danilović se požalio da mu direktor UP ne dostavlja informacije o radu policije, i da se prema njemu ne ponaša kao prema ministru. Na istoj sjednici je i vrhovni državni tužilac Ivica Stanković optužio Upravu policije i ANB da mu ne dostavljaju informacije i operativna saznanja, već da se informiše iz medija. Sukob je postao javan nakon odluke o suspenziji komandanta Specijalne antiterorističke jedinice Radosava Lješkovića. Stojanović je duže od pola godine štitio Lješkovića i njegove batinaše koji su 24. oktobra prošle godine lomili kosti po podgoričkim ulicama (državu je to siledžijstvo koštalo više od 100 hiljada eura samo u slučaju pretučenog Mija Martinovića). Odluku o suspenziji donio je tek nakon što je Lješković i zvanično optužen, a najvjerovatnije i nakon pisane urgencije iz kabineta ministra Danilovića. „Nema što da mi Danilović ukazuje na zakon, znam svoje zakonske obaveze”, ljutio se Stojanović u Dnevnim novinama. „Kada sam obaviješten od suda o zakazivanju suđenja, preduzeo sam mjere, koje zakon propisuje”. Potom je na red došao sukob policije sa penzionerima KAP-a. Danilović je najavio postupak za Stojanovićevo razrješenje. Zauzvrat, Stojanović je iskoristio svoj uticaj da bi spriječio pripadnike UP da od ministra prime nagradu za primjeran rad. „Službenici koji su predloženi za nagrade su prihvatili moje mišljenje da nepojavljivanjem izraze svoj stav prema ovakvoj (ne)organizaciji događaja”, saopštio je Stojanović. ,,Jasno je da se ovdje radi o nepoštovanju starješina policije koji rukovode najsloženijim sistemom bezbjednosti u državi”. Sljedeća epizoda sukoba, neizbježno, slijedi.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
BORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
Objavljeno prije
1 danna
27 Decembra, 2025
Ruka pravde radi sve sitnije. Dok je bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović ručavao o državnom trošku, zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana. Milionske afere iz Đukanovićevog doba su ili zastarele ili pred pravosuđem pretvorene u karikature
Ministar poljoprivrede za vrijeme Đukanovićeve vlasti, Milutin Simović, uhapšen je ove sedmice, po drugi put u godinu dana. Specijalno tužilaštvo (SDT) ga ovog puta tereti da je od juna 2017. do avgusta 2020. godine “protivpravno iskorišćavao svoj službeni položaj i ovlašćenja i sebi pribavio imovinsku korist”. Ispostaviće se da iza ove formulacije stoje Simovićevi trogodišnji ručkovi o trošku Ministarstva, u iznosu od – 5000 eura.
Simović je uhapšen u spektakularnoj, medijski propraćenoj policijskoj akciji. Određen mu je i pritvor, kako ne bi uticao na svjedoke. U saopštenju SDT detaljno se navodi gdje je bivši ministar sve jeo. “Sam ili sa suprugom i drugim članovima porodice ili drugim njemu bliskim licima, boravio je u hotelima ‘Splendid’, u Bečićima, ‘Bjanka’, u Kolašinu i drugim, odnosno, konzumirao hranu i piće u restoranima ‘Porto’ i ‘Imanje Knjaz’ u Podgorici, ‘Izvor’ u Reževićima, ‘Il Brodetto’, u Pržnu, ‘Ristorante Life’, ‘Tartufi & Friends’, ‘Le Grotte’ u Rimu i drugim, pa i u dane vikenda, a plaćene račune dostavljao blagajni Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i po osnovu njih mu je vršena nadoknada troškova u vidu gotovinskih isplata”, navodi tužilaštvo. Simović je na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu odbacio sve optužbe.
Njegov branilac Miroslav Adžić saopštio je da tužilaštvo sumnja da je riječ o ukupnom iznosu od 5.000 eura – pojedinačno od 100 do 500 eura u više navrata. „Simović je pred tužiocem detaljno iznio odbranu… Vjerujem da će u daljem toku postupka sumnja biti umanjena, odnosno da će biti otklonjena“, kazao je Adžić.
Bivši ministar uhapšen je i 13. decembra prošle godine zbog nezakonite isplate novca iz Agrobudžeta kojom je, prema procjeni SDT, pričinjena šteta državi od 300.000 eura. U istom slučaju istraga je otvorena i protiv Petra Ivanovića, još jednog ministra poljoprivrede iz Đukanovićevog doba, kao i protiv bivšeg državnog sekretara Nemanje Katnića. SDT je u avgustu ove godine podigao optužnicu u tom predmetu, ali je Simović iz nje isključen. Koji mjesec kasnije evo su mu lisice metnuli opet.
Da li zbog sopstvenih računa za ručkove i reprezentaciju ili nečeg drugog, tek ovoga su puta izostale uobičajene izjave predstavnika vlasti, tipa – „ruka pravde ne smije da stane“, kojima rezultate SDT u borbi protiv visoke korupcije pripisuju sebi. Oglasila se samo opoziciona Demokratska partija socijalista, ocijenivši da je Simovićevim hapšenjem „formalizovan progon naše partije“.
Ruka pravde radi sve sitnije. U vrijeme kada je Simović navodno o državnom trošku ručavao po crnogorskim hotelima i restoranima, od 2017. do 2020., zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana od strane bivše DPS vlasti. Milionske afere su ili zastarele ili su pred pravosuđem pretvorene u karikature. Neke nijesu ni došle na red novih boraca protiv visoke korupcije.
Afera Telekom, koja je vodila sve do vrha prethodne vlasti, odnosno porodice Đukanović, zastarela je, saznali smo nedavno. Uprkos tome što je korupcija prilikom privatizacije nekadašnje državne telekomunikacione kompanije dokazana pred američkim istražnim organima, odnosno tamošnjom Komisijom za hartije od vrijednosti. Panama papiri, još jedna afera koja se vezuje za Đukanovića, čeka. Afera Carine okončana je ovog proljeća pravosnažnom oslobađajućom presudom nakon skoro desetogodišnjeg procesa. Mugošu je SDT teretio da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica koja je pala, podignuta je u vrijeme dok je na čelu SDT bio Milivoje Katnić. I tako redom.
Da se borba protiv visoke korupcije „usitnjava“, pokazao je i nedavni postupak protiv Đukanovića. Iako je još prije deceniju i po dospio na Forbsovu listu najbogatijih državnika svijeta, jedini postupak protiv njega vodi Agencija za sprečavanje korupcije i tiče se sedam njegovih navodnih satova. Agencija je najavila mogući nastavak istrage tužilaštva u tom slučaju. Još ništa.
Najveći problem crnogorske borbe protiv visoke korupcije, nijesu (ne)pokrenuti procesi, već njihova nesrazmjera sa brojem presuda. Iako su nakon avgusta 2020. godine uhapšeni brojni funkcioneri, predstavnici pravosuđa i policije, u tim procesima još nema pravosnažnih presuda. Neki traju već godinama. Prošlog mjeseca donijeta je tek prvostepena presuda u slučaju bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, nakon trogodišnjeg procesa. To je druga prvostepena presuda u procesima protiv Medenice. Pravosnažne presude nijesu na vidiku.
„Broj pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije u Crnoj Gori je nizak i ona treba da poboljša rezultate u ovoj oblasti“, jedan je od zaključaka Savjeta Evropske unije iz 16. decembra. Toga dana Crna Gora je zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, a vlasti euforično najavile da će sva poglavlja, uključujući i poglavlja 23, 24, biti zatvorena do kraja naredne godine.
Šef Delegcije EU u Crnoj Gori Johan Satler je poručio da bez optužnica i presuda neće biti zatvaranja ključnih poglavlja 23 i 24, koja se tiču vladavine prava.
“Zakoni su bitni, strategije su bitne, akcioni planovi su bitni. Ali mjerljivi rezultati su najvažniji. Bez tih rezultata, da budem veoma iskren, poglavlja 23 i 24 ne mogu i neće biti zatvorena i proces pristupanja neće biti kompletiran”, kazao je Satler.
Poruka da EU očekuje efikasniju borbu protiv korupcije na visokom nivou, poslata je i sa nedavne Nacionalne antikorupcijske konferencije. “Kada članice EU pozivaju na još efikasniju borbu protiv korupcije, nemamo na umu javna hapšenja već konačne presude zasnovane na visokokvalitetnim dokazima. To je stvarna pravda”, pojasnio je plastično njemački ambasador Peter Felten.
Uslijedilo je Simovićevo javno hapšenje zbog 5000 eura. Presude su i dalje na čekanju.
„Bilans ostvarenih rezultata u oblasti istraga i krivičnog gonjenja u slučajevima korupcije na visokom nivou i dalje se poboljšava, ali mali broj pravosnažnih presuda i nedostatak efikasnih i odvraćajućih sankcija doprinose percepciji nekažnjivosti“, konstatuje se i u najnovijem Izvještaju EK. „Tužilaštvo i sudovi moraju nastaviti sa unapređenjem efikasne primjene krivičnog zakonodavstva, uključujući preventivne i represivne mjere. Ovo treba da obuhvati i rješavanje pitanja zloupotreba garancija iz Zakonika o krivičnom postupku koje se koriste za neopravdano odlaganje krivičnih postupaka u slučajevima korupcije na visokom nivou“, objašnjava se u dokumentu.
Komisija podsjeća da je 2024. godine Specijalno tužilaštvo pokrenulo istrage protiv 17 osoba i podiglo optužnice protiv 16 osoba. U dokumentu se navodi i da je tokom 2024. godine, Uprava policije podnijela 88 izvještaja o krivičnim djelima povezanim sa korupcijom, što je povećanje od 35,5 posto u odnosu na 2023. godinu, kao i 6 krivičnih prijava u predmetima korupcije na visokom nivou. “Među prijavljenima se nalaze 6 policijskih službenika i 9 javnih funkcionera”, navodi se.
U dokumentu se akcentuje proces protiv bivše direktorice ASK Jelene Perović, optužene za zloupotrebu službenog položaja i nenamjensko trošenje budžetskih sredstava. Komisija daje detaljne podatke o tom slučaju, koji pokazuju kako se “akcije” borbe protiv korupcije u praksi pretvaraju u pravne zavrzlame. Koje traju. “Savjet ASK-a je razriješio direktoricu, ali je tu odluku poništio Upravni sud u prvostepenom postupku. Osim toga, Osnovni sud u Podgorici je u prvostepenoj presudi oslobodio direktoricu optužbi za utaju poreza. Postupak u ovom predmetu i dalje je u toku”, navodi se u Izvještaju.
Slično je i na nižim nivoima. Samo u 2025. godini pokrenuti su postupci protiv pet službenika MUP-a i jednog carinika zbog primanja mita, dok sudske presude i rješenja u prethodnih 17 godina upozoravaju na uporne štetne obrasce, nalazi su nedavnog istraživanja CIN CG.
CIN navodi da je u 2023. godini jedna policijska službenica, koja je radila na graničnom prelazu Dobrakovo, optužena da je tokom kontrole putnika uzela 10 eura koje je vozač iz Azerbejdžana sakrio u zeleni karton, kako bi izbjegao kaznu zbog prevoza nedozvoljenog broja putnika.
U redu je kažnjavati korupciju i za cent ako treba. Ali ako istovremeno nekažnjeni ostaju akteri višemilionskih afera, teško je povjerovati u onu krilaticu novih vlasti „da ruka pravde kuca na svačija vrata“.
U redu je i da Milutin odgovara za pet hiljada eura ako ih je potrošio na privatne ručkove tokom pet godina. No dok bivšeg ministra zbog toga hapsi specijalno policijsko odeljenje, mediji javljaju da su državne kompanije potrošile na desetine hiljada eura reprezentacije i ručkove samo u nekoliko mjeseci ove godine. U 17 crnogorskih lokalnih samouprava, u prvih devet meseci prošle godine za reprezentaciju je potrošeno 200.615,18 eura. Jedan od izdašnijih bio je ručak Opštine Rožaje u iznosu od 1.849,45 eura, sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem povodom svečanog otvaranja puta Rožaje-Špiljani.
Razlika je što je Milutin ručao sa porodicom. Definicija borbe protiv visoke korupcije, po naški.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
ZATVORENO PET POGLAVLJA – OPSTRUKCIJE OSTALE: Može li Crna Gora
Objavljeno prije
1 sedmicana
19 Decembra, 2025
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos je, uz čestitke, upozorila da „najteži dio tek predstoji”. Čeka nas još 21 poglavlje u 2026. godini (uz najzahtjevnija – vladavina prava, borba protiv korupcije) i izrada Nacrta pristupnog ugovora. Ako bi sve išlo zadatom dinamikom onda bi se 2027. godine ušlo u proces verifikacije od strane 27 članica. Vrata Unije bi se, hipotetički, mogla otvoriti 2028. Vjerovatno posljednji put „na mnogaja ljeta”. U predloženom budžetu EU za 2028-2034 od gotovo dvije hiljade milijardi eura nema stavke za nove članice
Na Međuvladinoj konferenciju s EU 16. decembra Crna Gora je do sada napravila najveći korak na putu ka članstvu u evropskoj porodici. Zatvoreno je pet poglavlja. Ukupni skor je 12 poglavlja od ukupno 33. Evropska komesarka za proširenje Slovenka Marta Kos je, uz čestitke, upozorila da “najteži dio tek predstoji”. Čeka nas još 21 poglavlje u 2026. godini (uz najzahtjevnija oko vladavine prava, te borbe protiv korupcije) i izrada Nacrta pristupnog ugovora. Ako bi sve išlo zadatom dinamikom onda bi se 2027. godine ušlo u proces verifikacije od strane 27 članica. Vrata Unije bi se, hipotetički, mogla otvoriti 2028. godine. Vjerovatno posljednji put “na mnogaja ljeta”.
U predloženom budžetu EU za 2028-2034. od gotovo dvije hiljade milijardi eura nema stavke za nove članice koje bi ušle u sedmogodišnjem periodu. Istina, postoje opredijeljene 43 milijarde kao dio Instrumenata predpristupne pomoći (tzv. IPA fondovi) kao i “rezerva za Ukrajinu” od 100 milijardi koja je izuzeta iz fondova proširenja. Međutim, Evropska komisija (EK) navodi se da će “suštinski troškovi stvarnog prijema novih članica zahtijevat zasebne, buduće finansijske aranžmane ili reviziju ovog proračuna kada rokovi pristupanja postanu jasniji”.
Politička mapa Evrope ubrzano se mijenja. Francusku u aprilu 2027. godine čekaju strateški važni predsjednički izbori čiji rezultat bi mogao ne samo zaustaviti proširenje nego i ozbiljno dovesti u pitanje sadašnju EU. Njemačka se takođe suočava sa sve jačim desnim populizmom proruske i otvoreno anti-EU Alternative za Njemačku (AfD). Populističke vlade Mađarske i Slovačke već zadaju glavobolje Briselu.
To se moglo vidjeti istog dana kada je Crna Gora zatvarala pet poglavlja. Savjet EU za vanjske poslove u Briselu nije usvojio zaključke o proširenju EU zbog mađarskog veta. Mađari nisu podržali ocjenu napretka Ukrajine ka EU iako su je podržale sve ostale članice. Deklaracija o proširenju trebalo je obuhvatati i stavove o zemljama Zapadnog Balkana, Turske, Moldavije i Gruzije. Nakon mađarske blokade, nacrt zaključaka Savjeta je postao zaključak Predsjedništva EU sa podrškom 26 država članica. Njemački državni ministar za Evropu Ginter Krihbaum ocijenio je mađarsko ponašanje kao „sve destruktivnije“ koje „koči Evropsku uniju“.
Osim olujnih vjetrova u EU, Crnoj Gori će trebati dobra navigacija kroz potencijalna minska polja odnosa sa susjednim zemljama ali i u domaćem dvorištu. Srbijanski vladar Aleksandar Vučić je iznio ideju da sve države Zapadnog Balkana zajedno uđu u EU. Kako ideja nije oduševila Brisel on je otkazao učešće Srbije na samitu Zapadni Balkan – EU 17. decembra. “Prvi put u poslednjih 13 ili 14 godina ni ja, ni bilo ko drugi, nećemo otići” rekao je Vučić. Takvu odluku je donio da niko drugi ne bude kriv i da Vlada ne trpi bilo kakve pritiske. Po Ustavu Srbije vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku zemlje dok predsjednik ima ceremonijalne ovlasti. Ponovio je i da će Srbija nastaviti evropski put dok je on predsjednik, a “posle ćemo videti”.
Međutim, jasno je da su Vučić i njegov brat Andrej (koji formalno nema državne funkcije) odavno odustali od evropskog puta (osim pristupa IPA fondovima) i da žele druge odvratiti od EU. Oni godinama u državnim i privatnim medijima vode kampanju protiv EU uz spinovanje teorija zavjera – što je konačno konstatirano i u EK. Posljednjih pola godine mediji braće Vučić u Crnoj Gori su takođe krenuli u kampanju protiv Crne Gore u EU nazivajući članstvo “sluganstvom Briselu” i ponovnim “zabijanjem noža u leđa” Srbiji i Rusiji.
Dugogodišnji njemački dopisnik i univerzitetski predavač Tomas Braj je krajem novembra objavio analizu da se 2024. godine Vučić naciji obratio više od 300 puta putem televizije – vjerovatno svjetski rekord! U prvih sedam mjeseci 2025. godine, već se pojavio preko 250 puta.
U novembru je bilo izvjesno da klaster 3 neće biti otvoren sa Srbijom zbog loših rezultata u vladavini prava, normalizaciji odnosa sa Kosovom i odnosa sa Rusijom. Srbiji se zamjera i izostanak reakcije na upad u Banjsku (Kosovo) diverzanata naoružanih od Vojske Srbije i predvođenih narko bosom bliskim Prvoj familiji. U tekstu za ekspertski Südosteuropa Mitteilungen Braj navodi se da je “široko rasprostranjeno uvjerenje da je nasilje sredstvo za rešavanje privatnih i javnih konflikta” u Srbiji. Najviši nivoi vlasti ga tolerišu, pa čak i podstiču, što se vidi u primjeru nasilja nad studentima, prijetnje sudijama i tužiocima ako ne postupaju po željama predsjednika itd.
Nastojanja braće Vučić da preko BIA i bliskih kriminalnih kartela radikaliziraju situaciju u Crnoj Gori nijesu za sada odnijela prevagu. Nije prevagu odnijela ni instrumentalizacija dijela SPC i tzv srpskih političara u širenju istorijskog revizionizma (i veličanja naci-kvislinga), uz priče o statusu srpskog jezika. Ljetos su izbjegnuti sukobi u Gornjem Zaostru koje su priželjkivali kriminalci i provokatori povezani sa BIA-om. Noć prije nego su zatvorena poglavlja u Briselu, na zidu ambasade BiH u Podgorici osvanuli su fašistički grafiti. “Generale hvala ti za Srebrenicu”, Kafa slatko Mladić Ratko” i 4S su bili ispisani ćirilicom.
Policija je obavila uviđaj, a Ministarstvo vanjskih poslova osudilo ovaj čin. Zahvaljući obznanjenim telefonskim prepiskama potvrđeno je da su za ranije anti-muslimanske i anti-bošnjačke grafite nakon 30. avgusta 2020. odgovorne miloističke narko-udbaške strukture. Da li se sada radi o provokacijima kriminalaca u režiji BIA- ili o nečemu drugom – dužne su da ustanove naše bezbjednosne službe.
Milo Đukanović je formalno pozdravio zatvaranje poglavlja nazvavši ga “veliki iskorak koji Crnu Goru približava ostvarenju ključnog strateškog cilja – članstva u EU”. On je na mreži X napisao da “dijeli zadovoljstvo građana… kao i državnih zvaničnika i svih… angažovanih na ispunjavanju kriterijuma”.
Koliko je Crna Gora stvarno ispunila kriterije je vrlo upitno. Svako upućeniji će priznati da su na mjestu francuske primjedbe i zamalo blokada oko poglavlja za poljoprivredu i ribarstvo, sa ili bez zagovora Vučića i njegove diplomatije. Da je bilo zagovaranje indirektno je priznao, kroz demantije, formalni lider Srpske narodne stranke (SNS) Miloš Vučević. Vučević je objasnio da “Vučić smeta jer tobože nagovara nešto Makrona, a ne smeta im kada hrvatski navijači uzvikuju šta uzvikuju” na utakmici u Podgorici. Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je naveo “da se boji da je crnogorsko rukovodstvo malo požurilo sa obećanjima prema svom narodu”. Njegov nekadašnji saradnik Nikola Vasiljević je nedavno zamijenio Marka Parezanovića na čelu operative BIA-e. Moguće je da će biti još pribojavanja Vučevića za Crnu Goru kako novi načelnik bude razrađivao posao.
Još pakosnija izjava je stigla od formalne šefice Skupštine Ane Brnabić. Nisu joj se svidjele primjedbe opozicije da su Crna Gora i Albanija bliže EU od Srbije. Po Brnabićkoj (koju građanska javnost percipira kao usta braće Vučić) Crna Gora “ima dva najopasnija, najsnažnija kriminalna, mafijaška klana na svetu – kavčane i škaljare”. “Neko (je) zatvorio oči … decenijama, pred organizovanim kriminalom i korupcijom” uočila je Brnabić. Zaključila je da to “nije moguće bez direktne podrške državnog vrha i države”. Jedino je zaboravila da imaju istu i goru situaciju kod kuće sa Šarićima, Veselinovićima, Vulinima itd a da se to u Crnoj Gori dešavalo za vrijeme vladavine prijatelja njenog šefa. Primjer srbijanske zaštite vođe OKG-a Svetozara Marovića je svima poznat.
Nakon zatvaranja pet poglavlja stigle su i reakcije iz Hrvatske. Vlada je formirala komisiju za povrat školskog broda Jadran i sukcesiju vojne imovine. Hrvati su istakli da će to biti jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 31 (vanjska politika, bezbjednost i odbrana), koje je blokirano u decembru 2024. Iz Zagreba se šalju signali, na radost Vučićevih velikosrba i kriminalaca, da Hrvatska ne misli popustiti glede svojih rezervi.
Očekuje se i povrat imovine otete bokeljskim Hrvatima nakon 1945. i nakon agresije 1991. godine. Kada je u pitanju (nesporno) oteta imovina Hrvata (ali i drugih) od 91. pa na dalje, agresija na Hrvatsku i kasnija sukcesija vojne imovine, proruske strukture u HDZ-u rado zaboravljaju da je to bilo za vladavine njihovog prijatelja Mila Đukanovića. Iako je jedan od hrvatskih zahtjeva i procesuranje ratnih zločina, za sada ne postoji ni ,,udaljena sumnja” da bi hrvatska vlast pomenula odgovornost Đukanovića.
Po riječima evropskog diplomate iz Brisela koji je želio ostati anoniman, savladavanje svih domaćih i stranih prepreka i ulazak Crne Gore u EU , biće ravno – nebeskom čudu.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Politička zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa posljedicama zagađenja životne sredine, Crnu Goru bi mogla skupo da košta. I učini realnijom najnoviju Vučićevu „ideju“ da Zapadni Balkan uđe istovremeno u Evropu
Aleksandar Vučić i Vlada Srbije u glas evo promovišu model po kom bi region trebalo istovremeno da uđe u EU, a ne da prva članica bude Crna Gora. Ovamo kod kuće, istovremeno, slučaj Botun i izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda (kolokvijalno – kolektor), koju opstruiraju ovdašnji Vučićevi kadrovi, postaje sve teži kamen o vratu Crne Gore na evropskom putu.
Protesti mještana Botuna, čije je lice i glas postao Milan Knežević, lider DNP, kog je Vučić i javno označio kao jedinog hrabrog branitelja srpskih interesa u Crnoj Gori, radikalizuju se. Ni nakon ovonedjeljnih razgovora mještana sa predstavnicima Vlade i ustupaka koje im izvršna vlast nudi, te jasnog saopštenja Delegacije EU da projekat predviđa moderno i bezbjedno postrojenje u potpunosti usklađeno sa standardima EU, koje nije opasnost po zdravlje, na čemu Knežević insistira, ne nazire se namjera da se odustane od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz Botuna. To bi Crnu Goru koštalo novih godina čekanja na kolektor, novca, ali i šanse da uskoro uđe u EU.
Vučić je ove sedmice i u Briselu, na sastanku sa predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, iznio ideju o istovremenom ulasku Zapadnog Balkana u EU. To bi značilo ozbiljno usporavanje ulaska Crne Gore (a moguće i Albanije) u EU. Brisel je prepoznao našu državu kao potencijalnu prvu novu članicu, a Srbija je, prema posljednjim izvještajima EK, znatno iza nje.
Crnogorski premijer Milojko Spajić odgovorio je Vučiću da je saglasan da bi čitavom Zapadnom Balkanu EU trebalo da bude finalna odrednica. Pa potom precizirao: „Crna Gora će tamo Srbiju čekati već od 2028. godine“.
Uslijedila je reakcija srpskog ministra vanjskih poslova Marka Đurića. „Spremnost pojedinih političara u regionu da pokažu da se odriču rodbine i komšiluka neće ubrzati bilo čiji put u EU. Najbolji smo kada jedni druge podržavamo, a ne kada se međusobno poredimo”, prokomentraisao je Đurić Spajićevu izjavu.
Jovana Marović, bivša ministarka evropskih integracija i članica savjetodavne grupe Balkan u Evropi (BEIPAG) je primijetila: „To je izjavio ministar u Vladi SNS-a koja svakodnevno, na svim nivoima i svim sredstvima, čini sve da Crna Gora ne uđe u EU, uključujući i korišćenje svojih marioneta u crnogorskoj Vladi. Poslednji primjer takvih opstrukcija su protesti protiv izgradnje kolektora u Botunu“,
Vještina komunikacije koju je Spajić iskazao u tvit odgovoru predsjedniku Srbije, kod kuće, u slučaju Botuna, izostaje. Mnogi ukazuju da je zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa teškim posljedicama zagađenja životne sredine, uspješna i zbog toga što je izostala adekvatna komunikacija vlasti sa mještanima. Upitno je i Spajićevo snalaženje sa „opozicijom“ u sopstvenoj vladi.
Samo 21 dan prije isteka roka u kom Crna Gora mora početi izgradnju kolektora ili će plaćati penale donatorima, kreditorima, izvođačima, a kada su mještani Botuna već postavili šatore i radkalizovali proteste, Vlada je otvorila razgovor o problemu koji traje blizu deceniju.
Neposredno prije sastanka, Vlada je usvojila garancije mještanima Botuna za puštanje u pogon Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Garancije su podržali PES, NSD, SNP i BS. Članovi Vlade iz Kneževićeve DNP – potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević- nijesu prisustvovali sjednici. Na sjednici nije bio ni ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, ali je on poručio da bi glasao za tu odluku.
Knežević je ove sedmice saopštio da se predsjednik parlamenta Andrija Mandić u potpunosti slaže sa njim kad je riječ o Botunu. Tu izjavu Mandić nije komentarisao, niti se u javnosti oglašava o ovom pitanju. Ministri Mandićeve NSD, osim što su glasali za garancije, prethodno su odobrili izgradnju kolektora. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čijem je čelu Slaven Radunović izdalo je građevinsku dozvolu za izgradnju postrojenja u Botunu. Život je, čini se, ovaj put na različite strane odveo dugogodišnje partnere.
Garancije predviđaju da će u slučaju da emisije štetnih gasova pređu dozvoljene granice, Glavni grad imati obavezu da zaustavi rad kolektora. Višedecenijska ekološka bomba u srcu zetske ravnice koja i dan danas truje mještane, vodu i zemljište – bazeni crvenog mulja biće, obećava Vlada, sanirani. Premijer je obećao i da se kolektor uopšte neće pustiti u rad dok se ne saniraju bazeni crvenog mulja. Spajić je krajem prošlog mjeseca u Skupštini saopštio da će se Vlada zadužiti 32 miliona eura da riješi problem otrova deponovanih u tim bazenima. I plan da se u sklopu KAP-a može „privremeno“ odlagati opasni otpad biće izmjenjen, obećali su iz Vlade.
Najavljeni su i dodatni benefiti. Oko 30 odsto domaćinstava Gornje Zete biće priključeno na novi kolektor. U obećanjima su mjesto našle i populističke garancije: prednost prilikom zapošljavanja u novom postrojenju imaće mještani Botuna, odnosno Zete; predsjednik Upravnog odbora kolektora biće delegiran od strane mjesne zajednice Botun; iniciraće se razgovori dvije opštine kako bi vlasnička struktura nad postrojenjem bila zajednička – Glavnog grada i Zete.
Vlada se u priču od državnog značaja uključila zakašnjelo, nakon što Glavni grad i gradonačelnik Saša Mujović nijesu uspjeli da ubijede mještane u opravdanost gradnje kolektora u Botunu. Mujović je na predstavljanju garancija izjavio da postoji jedna stvar oko koje nema razgovora a to je promjena lokacije. Objasnio je da bi to prolongiralo izgradnju postrojenja na nekoliko godina.
Kao izraz dobre volje, Glavni grad je objavio i ugovor potpisan s bankom i turskim kompanijama o izgradnji postrojenja. Knežević je ove sedmice uputio otvoreno pismo turskom ambasadoru u Crnoj Gori Barišu Kalkavanu, tražeći od njega da apeluje na turske kompanije Kuzu i Alkatraš da odustanju od gradnje kolektora.
„Složićete se da nijedan projekat bez obzira ko je investitor, a ko izvođač, nije važniji od jednog ljudskog života“, napisao je, između ostalog u pismu Knežević. O ljudskim životima nije mnogo mislio kada je zapaljivom retorikom i lažnim informacijama bio prethodnica izlivu nasilja nad turskim državljanima u Crnoj Gori.
Gradonačelnik Podgorice je priznao da je „bilo je propusta u komunikaciji“, u smislu predstavljanja Elaborata. „Ta prva verzija nije najsrećnije napisana”, kazao je i napomenuo da se nada da će gradnja početi do kraja godine i da neće biti nereda u Botunu. Pojasnio je da bi predviđena spalionica, čiju izgradnju Botunjani posebno problematizuju, u toku jednog sata emitovala izduvne gasove ekivalentne radu šest kamiona.
Predstavnici EU i Njemačke razvojne banke (KfW), koji su donirali novac i dali kredit za novo postrojenje, upozorili su lokalnu i državnu vlast, na sastanku 5. juna ove godine, o rizicima ako se što prije ne počne sa realizacijom projekta. Krajni rok za otpočinjanje radova, nakon čega će Crna Gora trpjeti i višemilonske penale je do Nove godine.
,,U cilju kompromisa na ljetošnjem sastanku sa premijerom Spajićem, predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem, ambasadorom Satlerom, gradonačelnikom Mujovićem, obavezao sam se da se neću uključivati ni u kakvu medijsku kampanju, ako su nosioci izvršne i gradske vlasti spremni da razgovaraju s građanima Botuna i pronađu kompromis. I tad i sad im ponavljam, sve i da Botunjani budu za ovakvo predloženo rešenje, ja ću biti protiv, ali ja sam najmanji problem”, izjavio je nedavno Milan Knežević.
Knežević ipak ne odustaje od kampanje, i teško da je „najmanji problem“. Njegova kampanja se svodi na to da kolektor predstavi kao koruptivni posao opasan po zdravlje građana, nazivajući ga i budućim Černobilom, uprkos faktima koji govore drugačije. Insistiranjem na razgovoru sa relevantnim adresama simulira otvorenost za dogovor, dok istovremeno ne odstupa od stava da kolektor u Botunu ni po koju cijenu ne smije biti izgrađen. Vučić bi sigurno to volio.
Knežević je najavio da će „ako policija krene na Botunjanje“ napustiti i Vladu i vlast u Glavnom gradu. Označio je šefa Delegacije EU Johana Satlera kao guvernera Crne Gore: ,,On upravlja svim procesima, od smjena do izbora sudija Ustavnog suda, političkih pregrupisavanja i projekcija ali i izgradnjom kolektora u Botunu”. Istovremeno, Knežević je pozvao Satlera da primi na razgovor mještane Botuna i poručio da će ukoliko Satler to odbije, oni „uputiti dopis i svu raspoloživu dokumentaciju gospođi Lauri Koveši, glavnoj tužiteljki Evropske unije“.
Opozicija je više puta podsjetila Kneževića da je njegova partija sa koalicionim partnerima iz vlasti glasala za Prostorno urbanistički plan (PUP) Podgorice koji jasno predviđa izgradnju kolektora u Botunu.
Na najave Kneževića da će zbog kolektora srušiti podgoričku vlast, gradonačelnik Mujović je odgovorio je da će tražiti princip reakcije na tu akciju kada je u pitanju državna vlast. Iz opozicije se čuju i glasovi da je Kneževićeva odbrana Botuna propala: ,,Svako zna da se uveliko pregovara za veći broj funkcija DNP u Vladi Crne Gore i da će biti izgradnje kolektora”, saopštio je šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Andrija Klikovac.
Mještani Botuna protiv zagađenja svoje sredine od KAP-a protestuju decenijama. Vlasti se nijesu puno trudile da im objasne kada će zaustaviti trovanje koje je zaostalo od Kombinata, a do sada ni da im precizno obrazlože da novi kolektor neće dodatno zagađivati ionako zagađenu sredinu. Oni su početkom septembra ove godine organizovali prvi protest protiv izgradnje kolektora, koji je sedmicu ranije dobio i saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine.
Nakon što su iz Glavnog grada najavili da bi gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda trebalo uskoro da počne, razapeli su šatore a na prostoru predviđenom za izgradnju kolektora parkirali traktore, kamione, građevinske mašine, automobile i nasuli tampon kako bi lakše mogli da priđu šatorima. Tvrde da neće dozvoliti početak gradnje postrojenja na toj lokaciji.
Nakon što su preuzeli garancije od premijera Spajića, predstavnici mještana su izjavili da će ih predstaviti ostalim mještanima nakon završenog referenduma na Zboru građana, ali da i dalje ostaju pri stavu da izgradnje na planiranoj lokaciji nema. Referendum je zakazan za nedjelju, 14. decembra.
Slučaj Botun nije jedini koji se tumači kao opstrukcija evropskog puta Crne Gore od strane Vučiću odanih domaćih kadrova. Nakon što je Crna Gora glasala za UN Rezoluciju o Srebrenici, crnogorski parlament je izglasao Rezoluciju u Jasenovcu, čime su ozbiljno narušeni odnosi zemlje sa Hrvatskom, pa i blokirano zatvaranje poglavlja 31 krajem prošle godine. Nijesu samo poslanici bivšeg Demokratskog fronta glasali za nju, već i Demokrata i PES-a. Rezolucija je izglasana, kao neka vrsta izvinjenja Vučiću za glas u UN za Srebrenicu. U Srbiji slična rezolucija nije izglasana jer bi to, kako je izjavio Vučić, poremetilo odnose sa Hrvatakom za narednih sto godina.
Politička zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa teškim posljedicama zagađenja životne sredine, Crnu Goru bi mogla skupo da košta. I učini realnijom najnoviju Vučićevu „ideju“ da Zapadni Balkan uđe istovremeno u Evropu.
ISTORIJA PROJEKTA KOLEKTORA U BOTUNU
U vrijeme mandatara gradonačelnika Miomira Mugoše najavljena je izgradnja novog kolektora za Podgoricu i taj posao je nazvan projektom vijeka. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017., potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije.
Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacija Filip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Gradonačelnik Ivan Vuković u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova, direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark.
Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja je trebalo da traje tri godine.
Iz Delegacije Evropske unije objašnjavaju da je ovo najveći ekološki projekat koji EU podržava u Crnoj Gori – EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz podršku kroz kredit od Njemačke razvojne banke (KfW) od 30 miliona eura.
Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star blizu pola vijeka. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolektor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju. Ostalo su septičke jame.
Milena PEROVIĆ/Predrag NIKOLIĆ
Komentari
BORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
VLADIN PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: Veting ili privatizacija bezbjednosti
SVJEDOČANSTVO MASAKRA KOSOVARA U BARU 1945.: Nesuočavanje Crne Gore sa mrljama prošlosti
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmicePREDSJEDNIK UO INSTITUTA SIMO MILOŠEVIĆ PREDRAG DRAGOJLOVIĆ UHAPŠEN U SRBIJI: Novac od kriminala ulagao u hotel u Crnoj Gori?
-
DRUŠTVO4 sedmiceCRNA GORA U VRHU EVROPE PO BROJU SAMOUBISTAVA: Ćutanje ubija
-
DRUŠTVO3 sedmiceBUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
-
HORIZONTI3 sedmiceOPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava
-
INTERVJU4 sedmiceDALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Za ovu vlast zločinci su samo oni koji nijesu njihove nacionalnosti ili vjere
-
INTERVJU3 sedmiceBUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Promjene su uglavnom samo formalne
-
KULTURA4 sedmiceOTAC TVOJ MEDITERAN , BORIS JOVANOVIĆ KASTEL: Mediteran ide s njim
-
INTERVJU4 sedmiceFILIP KUZMAN, ISTORIČAR, ANTIFAŠISTI CETINJA: ,,Novo isčitavanje” devedesetih
