Povežite se sa nama

FOKUS

IZBORI: Nesigurni korak

Objavljeno prije

na

dps-niksic

U nedjelju će se znati da li je DPS ubijedio građane Crne Gore da će, ako oni ne budu na vlasti, država propasti ili je opozicija uspjela da ih uvjeri da bi bilo previše vazdašnjem premijeru Milu Đukanoviću da dobije još četiri godine mandata. I time svoju vlast produži na četvrtu deceniju.

Demokratska partija socijalista čvrsto je tokom kampanje stala u odbranu države. Ulog na predstojećim izborima nemjerljivo je veći od partijskih interesa i borbe za vlast, kazao je vođa DPS-a Milo Đukanović na konvenciji u Nikšiću.

Odgovarajući na slogan Demokratskog fronta „Mi ili ON”, Đukanović je kazao kako „nije pitanje ‘Mi ili ON’,već je suština njihove ponude ‘Oni ili Crna Gora'”. Prosta logika vam pokazuje da je ON – Crna Gora.

Te tako, treba čuvati i njega i Crnu Goru. Objašnjavao je Đukanović i objašnjavao, kako na ovim izborima građani ponovo odlučuju hoćemo li i ubuduće imati svoju državu i biti svoji na svome. Ražalošćen je što politička ponuda u Crnoj Gori nije bogata, već opoziciju čini „destruktivna anticrnogorska družina”. „Mijenjali su imena, koalicije i finansijere, ali zlu ćud i prevarne namjere nikada. Obezličiti Crnu Goru i njeno dostojanstvo, prinijeti je na žrtvenik većih i moćnih, žrtvovati njenu mladost i budućnost za tuđi račun, to je bio i ostao njihov životni i politički moto, kako 1918. godine tako i danas”, tvrdi Đukanović.

Tu je, međutim, DPS koji to ,,nije dozvolio 2006. godine”, a „neće ni sljedeće nedjelje, jer nikada Crna Gora nije bila u izglednijoj šansi da za sve svoje građane obezbijedi evropski kvalitet života”. I o kvalitetu života povremeno su pričali predstavnici vlasti. Sve raste: I BDP, i plate i broj zaposlenih i, hvala potpredsjedniku Vlade Petru Ivanoviću, česme. Ekonomske blagodeti o kojima priča vlast ne osjeća većina građana Crne Gore. Baš zato se tako često kampanja vraćala na čuvanje države.

Dosta je usamljeno djelovao premijer. Nema Svetozara Marovića, nema Milice Pejanović-Đurišić, nema Miomira Mugoše – vijest da je nešto boravio u tužilaštvu nekoliko sati izgubila se u predizbornoj vrevi. Tu i tamo, kao prvi do šefa izbijao je potpredsjednik Vlade Duško Marković. Njegova stručna znanja po prirodi nijesu za javnu scenu, slabo se istakao u vještini govorništva.

Važno je da šefa ima ko da opiše. Član Predsjedništva DPS-a Milutin Simović: „Milo je najtvrđi bedem DPS-a, i nikšićki, katunski i crnogorski sin. To je Milo Đukanović koji je mudrom državnom politikom obezbijedio Crnoj Gori mir, sačuvao je od razaranja, vratio njenu državnost”. Na znanje i ravnanje.

Ni mrvu se DPS nije libio da prepada manjine i gusla po referendumskim i ostalim podjelama u Crnoj Gori, sve optužujući opoziciju kako želi da vrati Crnu Goru unatrag.

Kao branitelji države prijavili su se i Socijaldemokrate Ivana Brajovića i Pozitivna Darka Pajovića. Ostali se državnim statusom Crne Gore nijesu bavili.

U više navrata Đukanović je pozvao birače da njegovoj partiji obezbijede apsolutnu vlast, kako ih niko ne bi ucjenjivao.

Za glavnog protivnika vlasti važi Demokratski front. Nema kraja Crne Gore do kojeg nijesu stigli, spotovima i predizbornim reklamama preplavili su sve, prvenstveno sadržaje na internertu.

„Nema sreće u kući, firmi ili državi gdje je čelni čovjek lopov, zato će narod 16.oktobra izabrati da Crna Gora radi, a ne da krade”, poruka je Nebojše Medojevića jednog od lidera Fronta. Kaže da je Đukanović najveća opasnost Crne Gore.

Možda najzanimljiviji skup Front je organizovao u staroj zgradi Vlade gdje se okupila njihova omladina. Zidovi , takva im je služba, nijesu moglu da biraju, odzvanjali su: „Milo, lopove”. Iako je jednom objašnjavao da ljudi viču „Milo lopove” samo zato što je prekomplikovano skandirati „Milo zagovorniče NATO integracija”, izgleda da je sve to šefu pomalo dojadilo, pa je taj povik, na ovaj ili onaj način, na većini medija cenzurisan.

Andrija Mandić, prvi među jednakima u Frontu, očekuje smjenu vlasti: ,,Imaćemo čast i privilegiju, i bićemo upisani zlatnim slovima u istoriju Crne Gore, jer ćemo prvi put u njenoj istoriji promijeniti vlast demokratskim putem. Mi hoćemo vlast mirnim i demokratskim putem, a te večeri, 16. oktobra, ćemo proslaviti pobjedu koju već imamamo u rukama”, poručuje Mandić. Obećava i ukidanje sankcija Rusiji i odluke o priznanju Kosova.

Najprije pomalo umotano, na kraju sasvim otvoreno, Đukanović je optužio Front da parama iz Rusije pokušava da destabilizuje Crnu Goru. Sve kako ne bi ušla u NATO.

Velika koalicija Ključ koju čine Demos, SNP i Građanski pokret URA računa se u još jednog opozicionog favorita. „Građani Crne Gore moraju konačno da shvate da je vlast u svakoj zemlji smjenjiva, pa tako i u Crnoj Gori”, poručuje lider Demosa Miodrag Lekić. Lider SNP-a Srđan Milić govori kako će jurto 17. oktobra biti „lijepo i slobodno”.

Žarko Rakčević, predsjednik pokreta URA tvrdi da ,,skladna Crna Gora koju je stvorila koalicija Ključ, u kojoj Dritanu kliču u Beranama, a Milošu u Ulcinju, smeta samo DPS-u, koji želi da još koju godinu vlada na izmišljenjim podjelama”.

Prema njegovim riječima, DPS plaši narod da neko hoće da proda Crnu Goru. „A u stvari oni koji govore o prodaji, prije nekoliko dana su prodali Buljaricu. Baš kao što su prodali Miločer, Kumbor, Lušticu, Jugopetrol i Telekom. DPS jednostavno rasprodaje sve čega se dohvati, i vrijeme je da se to zaustavi”.

Sasvim izvjestan ulazak u parlament predviđa se i Demokratama Alekse Bečića. Lider Demokrata tvrdi da država nakon 17. oktobra više neće biti tajkunska država i poručuje Đukanoviću da je ,,lažni patriota ove države, a istinski patriota svoga džepa i bankovnog računa”.

Socijaldemokratska partija je prelaskom u opoziciju, po svemu sudeći, osvojila dovoljno simpatija da im cenzus neće biti problem.

,,Vratili smo okvir državi, ali sad joj moramo vratiti sadržinu. Mi smo se borili da budemo oni koji služe narodu, a ne koji mu naređuju. SDP je garant promjena i slobodne Crne Gore”, preporučuje se biračima lider te partije Ranko Krivokapić.

Bošnjačku partiju, najsigurnije od svih partija manjinski naroda očekuju poslanička mjesta. Najmanje dvije albanske liste osvojiće najmanje po jedan mandat. HGI računa na jedan mandat.Pitanje je da li Bošnjačka demokratska zajednica, iako je, u kampanji ostavila neuporedivo bolji utisak od BS-a, može prekoračiti cenzus. Isto važi za DPS-ove satelite – Socijaldemokrate i Pozitivnu. Budući da SD značajnije ,,djeluje” sa pozicija vlasti, bliži su cenzusu od Pajovićevih.

Tu počinje izborna matematika. U svim računicama glasovi Bošnjačke stranke, HGI, Socijaldemokrata i Pozitivne broje se u one koje bi DPS održale na vlasti. Za to je potreban 41 mandat.

Sami kraj kampanje na opozicionoj strani obilježilo je još jedno nazavršeno sporazumijevanje između DF-a i koalicije Ključ. DF je Ključu ponudio sporazum sa pet principa: formiranje vlade bez DPS-a i Đukanovića, odluka oko učlanjenja Crne Gore u NATO biće donijeta na referendumu, niko ne može imati imunitet od suočavanja sa pravdom. Četvrti princip bio je da u novoj Vladi neće učestvovati ministri iz Đukanovićevih vlada, a peti da će izborna opoziciona lista koja osvoji najviše glasova na izborima predložiti kandidata za premijera. Kasnije je DF odustao od četvrtog principa.

Miodrag Lekić je odgovorio da DF kuca na otvorena vrata i da je rano go¬vo¬ri¬ti o ka¬dro¬vi¬ma. ,,Ni¬je¬su nas oku¬pi¬le fo¬te¬lje, a o to¬me će-mo razgo¬va¬ra¬ti na¬kon po¬bje¬de na iz¬bo¬ri¬ma 16. ok¬to¬bra”, kazao je Lekić.

Bilo je tu i nadgornjavanja oko toga ko je čiju ponudu prihvatio. Demokrate Alekse Bečića prihvatile su i sporazum DF-a i ponudu koalicije Ključ, izuzimajući tačke o kadrovskim rješenjima.

Na pitanje čitalaca CdM-a: ,,Koliko ste sigurni da nećete u koaliciju sa DPS-om nakon izbora?”, Ranko Krivokapić je odgovorio: ,,10”.

Tu je kraj računicama mogućim u ovom trenutku, sve drugo bio bi račun bez krčmara. Tu ulogu na drugim mjestima ima većina građana sa pravom glasa. Kod nas oni koji su za promjene, moraju računati na to da ih mora biti više za onoliko koliko vlast može da pokrade. Što nije malo.

Uslovi za izbore

Četiri godine su na raspolaganju imale opozicija i pozicija u Crnoj Gori da poprave što se imalo popraviti nakon što se kroz aferu Snimak čulo i vidjelo ono što su već svi znali – da vlast pobjeđuje nepošteno. Manjim ili većim mitom, zastrašivanjem, manipulacijama u biračkim spiskovima. Usvojeni su novi zakoni, formirana vlada izbornog povjerenja, malo šta ovih dana govori da će krađe biti značajno smanjene. Birački spisak, iako provjeren AFIS sistemom, i dalje daje pravo glasa mrtvim dušama. Đuro Stojanović iz CEMI-ja, koji je učestvovao u radu koordinacionog tijela MUP-a, o načinu rada MUP-ove Službe za informacione tehnologije na TV Vijesti je kazao: ,,Nivo procedura i način na koji se čitav, strašno ozbiljan i osjetljiv, posao vođenja biračkog spiska, prikazao, izaziva izuzetnu zabrinutost”. U birački spisak upisano je 528 817 ljudi. Na prošlim izborima bilo ih je 514.055. Novoupisanih je, dakle, 14.762. Niko se ne sjeća nekakvog bejbi-buma prije 18 godina, nigdje nijesu zabilježene ozbiljne promjene u prirodnom priraštaju. Birački spisak, nekako, raste sam od sebe. Nekoliko dana pred izbore Dan je objavio kopije bilježnice predsjednice Opštine Gusinje Anele Čekić, kandidatkinje DPS-a sa uputstvima kojem biraču treba junica, a kojem bandera. Dnevnik može postati novi Snimak.

Dritan

Nezavisni poslanik, sada kandidat na listi Velike koalicije Ključ Dritan Abazović osvojio je simpatije građana u svim krajevima Crne Gore. „Na Žabljaku je više ljudi došlo da se pozdravi sa Dritanom, nego sa svima nama”, rekao je jedan od lidera Ključa. Starija gospođa iz Berana objašnjava kako je ,,najbolje govorio onaj mali Abazović. „Ovo je bruka i sramota što su radili, i biće nam teško da saniramo sve što su oni uradili, ali mi imamo ozbiljan tim koji je spreman da se uhvati u koštac sa tim. Nije teško vladati bolje od njih, jer dovoljno je samo da budemo pošteni”, jedna je od ozbiljnih Abazovićevih poruka, ali nijesu mu bile strane ni pjesmice. Odrecitivao je kako je Nikšić ,,Osnovan od istočnih Gota/ da ga danas vide bilo bi ih sramota / što mu napraviše džemperaši / ali hvala bogu narod ih se više ne plaši”. Bez kalkulisanja, znajući da će se zamjeriti dijelu sunarodnika, o planovima DPS-a da čarter letovima dovode iseljenike na glasanje, Abazović je u Beranama kazao: ,,Nije ni čudo što hoće da koriste avione, jer njihovi glasači i želje su u oblacima. Ali zato im ovog puta poručujemo, to neće proći na ovim izborima. Borićemo se obećavamo. Nije problem da oni ostvare pravo glasa, ali jeste da oni dođu da glasaju i onda nas ostave da se borimo sa ovim mafijašima na vlasti”.

Pajović

Rečenicu novinara Miodraga Vukmanovića ,,Postojaće Crna Gora, dok je Lovćena nad nama, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca”, sa beskrajnim žarom je izgovarao Slavko Perović, početkom devedesetih, na skupovima Liberalnog saveza Crne Gore i punio srca manjini koja je bila za Crnu Goru i protiv rata. Kad 2016. Darko Pajović, lider Pozitivne izgovori tu rečenecu, gađenje postaje blaga riječ. Za jedno treba zahvaliti Pajoviću. ,,Onako kako smo odbranili državu 27. januara tako ćemo odbraniti i Pozitivnu”, ponavljao je tokom kampanje čineći da upamtimo taj datum. Datum kad je, kako bezuspješno pokušava da objasni Pajović, Pozitivna obezijedila formiranje vlade izbornog povjerenja. Ostatak svijeta zna: dan kada je opozicione glasove predao Milu Đukanoviću. Pozitivna, kaže, nikad neće izdati Crnu Goru.,,Nijesmo je izdali ni 27. januara, kada su neki drugi politički prevaranti, koji vam takođe traže podršku, a to su Socijaldemokratska partija i URA, krenuli sa onima koji su protiv države da mijenjaju Crnu Goru. Tako se ne mijenja Crna Gora”. Prije četiri godine Pajoviću je povjerovalo skoro 30 hiljada ljudi. Sad psuju, a Darko sanja cenzus.

Lokalni izbori

Duboko u sjenci parlamentarnih, ostali su lokalni izbori u Budvi, Kotoru, Andrijevici i Gusinju. Najzanimljiviji su, naravno, izbori u Budvi. DPS će nastupiti samostalno, bez Svetozara Marovića i ostalih uglednih Budvana osuđenih na zatvorske kazne. Koaliciju Građanskog pokreta URA, SDP i Liberalne partije „Budva mora” predvodi profesorica Božena Jelušić, koaliciju ,,Bura budi Budvu”, čine SNP i Demos, DF ima listu ,,Budva ili on”, Demokrate takođe nastupaju samostalno. Listu „CDU i građani: Volimo Budvu”, predvodi Dragan Purko Ivančević. Nosilac liste SD-a je Žarko Radulović, direktor hotela i Crnogorskog turističkog udruženja. Za povjerenje Kotorana 16.oktobra boriće se 11 partija i jedna koalicija. Izbore u Andrijevici tražio je DPS iz razloga racionalnosti – da se za koji mjesec ne ide ponovo na birališta. U Nikšiću, valjda neće biti zime, pa izbori nijesu raspisani prijevremeno. U Gusinju od osamostaljenja 2014. godine vlast zapravo nije funkcionisala, Skupština opštine nije imala kvorum.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo