Povežite se sa nama

FOKUS

IZBORI: Nesigurni korak

Objavljeno prije

na

U nedjelju će se znati da li je DPS ubijedio građane Crne Gore da će, ako oni ne budu na vlasti, država propasti ili je opozicija uspjela da ih uvjeri da bi bilo previše vazdašnjem premijeru Milu Đukanoviću da dobije još četiri godine mandata. I time svoju vlast produži na četvrtu deceniju.

Demokratska partija socijalista čvrsto je tokom kampanje stala u odbranu države. Ulog na predstojećim izborima nemjerljivo je veći od partijskih interesa i borbe za vlast, kazao je vođa DPS-a Milo Đukanović na konvenciji u Nikšiću.

Odgovarajući na slogan Demokratskog fronta „Mi ili ON”, Đukanović je kazao kako „nije pitanje ‘Mi ili ON’,već je suština njihove ponude ‘Oni ili Crna Gora'”. Prosta logika vam pokazuje da je ON – Crna Gora.

Te tako, treba čuvati i njega i Crnu Goru. Objašnjavao je Đukanović i objašnjavao, kako na ovim izborima građani ponovo odlučuju hoćemo li i ubuduće imati svoju državu i biti svoji na svome. Ražalošćen je što politička ponuda u Crnoj Gori nije bogata, već opoziciju čini „destruktivna anticrnogorska družina”. „Mijenjali su imena, koalicije i finansijere, ali zlu ćud i prevarne namjere nikada. Obezličiti Crnu Goru i njeno dostojanstvo, prinijeti je na žrtvenik većih i moćnih, žrtvovati njenu mladost i budućnost za tuđi račun, to je bio i ostao njihov životni i politički moto, kako 1918. godine tako i danas”, tvrdi Đukanović.

Tu je, međutim, DPS koji to ,,nije dozvolio 2006. godine”, a „neće ni sljedeće nedjelje, jer nikada Crna Gora nije bila u izglednijoj šansi da za sve svoje građane obezbijedi evropski kvalitet života”. I o kvalitetu života povremeno su pričali predstavnici vlasti. Sve raste: I BDP, i plate i broj zaposlenih i, hvala potpredsjedniku Vlade Petru Ivanoviću, česme. Ekonomske blagodeti o kojima priča vlast ne osjeća većina građana Crne Gore. Baš zato se tako često kampanja vraćala na čuvanje države.

Dosta je usamljeno djelovao premijer. Nema Svetozara Marovića, nema Milice Pejanović-Đurišić, nema Miomira Mugoše – vijest da je nešto boravio u tužilaštvu nekoliko sati izgubila se u predizbornoj vrevi. Tu i tamo, kao prvi do šefa izbijao je potpredsjednik Vlade Duško Marković. Njegova stručna znanja po prirodi nijesu za javnu scenu, slabo se istakao u vještini govorništva.

Važno je da šefa ima ko da opiše. Član Predsjedništva DPS-a Milutin Simović: „Milo je najtvrđi bedem DPS-a, i nikšićki, katunski i crnogorski sin. To je Milo Đukanović koji je mudrom državnom politikom obezbijedio Crnoj Gori mir, sačuvao je od razaranja, vratio njenu državnost”. Na znanje i ravnanje.

Ni mrvu se DPS nije libio da prepada manjine i gusla po referendumskim i ostalim podjelama u Crnoj Gori, sve optužujući opoziciju kako želi da vrati Crnu Goru unatrag.

Kao branitelji države prijavili su se i Socijaldemokrate Ivana Brajovića i Pozitivna Darka Pajovića. Ostali se državnim statusom Crne Gore nijesu bavili.

U više navrata Đukanović je pozvao birače da njegovoj partiji obezbijede apsolutnu vlast, kako ih niko ne bi ucjenjivao.

Za glavnog protivnika vlasti važi Demokratski front. Nema kraja Crne Gore do kojeg nijesu stigli, spotovima i predizbornim reklamama preplavili su sve, prvenstveno sadržaje na internertu.

„Nema sreće u kući, firmi ili državi gdje je čelni čovjek lopov, zato će narod 16.oktobra izabrati da Crna Gora radi, a ne da krade”, poruka je Nebojše Medojevića jednog od lidera Fronta. Kaže da je Đukanović najveća opasnost Crne Gore.

Možda najzanimljiviji skup Front je organizovao u staroj zgradi Vlade gdje se okupila njihova omladina. Zidovi , takva im je služba, nijesu moglu da biraju, odzvanjali su: „Milo, lopove”. Iako je jednom objašnjavao da ljudi viču „Milo lopove” samo zato što je prekomplikovano skandirati „Milo zagovorniče NATO integracija”, izgleda da je sve to šefu pomalo dojadilo, pa je taj povik, na ovaj ili onaj način, na većini medija cenzurisan.

Andrija Mandić, prvi među jednakima u Frontu, očekuje smjenu vlasti: ,,Imaćemo čast i privilegiju, i bićemo upisani zlatnim slovima u istoriju Crne Gore, jer ćemo prvi put u njenoj istoriji promijeniti vlast demokratskim putem. Mi hoćemo vlast mirnim i demokratskim putem, a te večeri, 16. oktobra, ćemo proslaviti pobjedu koju već imamamo u rukama”, poručuje Mandić. Obećava i ukidanje sankcija Rusiji i odluke o priznanju Kosova.

Najprije pomalo umotano, na kraju sasvim otvoreno, Đukanović je optužio Front da parama iz Rusije pokušava da destabilizuje Crnu Goru. Sve kako ne bi ušla u NATO.

Velika koalicija Ključ koju čine Demos, SNP i Građanski pokret URA računa se u još jednog opozicionog favorita. „Građani Crne Gore moraju konačno da shvate da je vlast u svakoj zemlji smjenjiva, pa tako i u Crnoj Gori”, poručuje lider Demosa Miodrag Lekić. Lider SNP-a Srđan Milić govori kako će jurto 17. oktobra biti „lijepo i slobodno”.

Žarko Rakčević, predsjednik pokreta URA tvrdi da ,,skladna Crna Gora koju je stvorila koalicija Ključ, u kojoj Dritanu kliču u Beranama, a Milošu u Ulcinju, smeta samo DPS-u, koji želi da još koju godinu vlada na izmišljenjim podjelama”.

Prema njegovim riječima, DPS plaši narod da neko hoće da proda Crnu Goru. „A u stvari oni koji govore o prodaji, prije nekoliko dana su prodali Buljaricu. Baš kao što su prodali Miločer, Kumbor, Lušticu, Jugopetrol i Telekom. DPS jednostavno rasprodaje sve čega se dohvati, i vrijeme je da se to zaustavi”.

Sasvim izvjestan ulazak u parlament predviđa se i Demokratama Alekse Bečića. Lider Demokrata tvrdi da država nakon 17. oktobra više neće biti tajkunska država i poručuje Đukanoviću da je ,,lažni patriota ove države, a istinski patriota svoga džepa i bankovnog računa”.

Socijaldemokratska partija je prelaskom u opoziciju, po svemu sudeći, osvojila dovoljno simpatija da im cenzus neće biti problem.

,,Vratili smo okvir državi, ali sad joj moramo vratiti sadržinu. Mi smo se borili da budemo oni koji služe narodu, a ne koji mu naređuju. SDP je garant promjena i slobodne Crne Gore”, preporučuje se biračima lider te partije Ranko Krivokapić.

Bošnjačku partiju, najsigurnije od svih partija manjinski naroda očekuju poslanička mjesta. Najmanje dvije albanske liste osvojiće najmanje po jedan mandat. HGI računa na jedan mandat.Pitanje je da li Bošnjačka demokratska zajednica, iako je, u kampanji ostavila neuporedivo bolji utisak od BS-a, može prekoračiti cenzus. Isto važi za DPS-ove satelite – Socijaldemokrate i Pozitivnu. Budući da SD značajnije ,,djeluje” sa pozicija vlasti, bliži su cenzusu od Pajovićevih.

Tu počinje izborna matematika. U svim računicama glasovi Bošnjačke stranke, HGI, Socijaldemokrata i Pozitivne broje se u one koje bi DPS održale na vlasti. Za to je potreban 41 mandat.

Sami kraj kampanje na opozicionoj strani obilježilo je još jedno nazavršeno sporazumijevanje između DF-a i koalicije Ključ. DF je Ključu ponudio sporazum sa pet principa: formiranje vlade bez DPS-a i Đukanovića, odluka oko učlanjenja Crne Gore u NATO biće donijeta na referendumu, niko ne može imati imunitet od suočavanja sa pravdom. Četvrti princip bio je da u novoj Vladi neće učestvovati ministri iz Đukanovićevih vlada, a peti da će izborna opoziciona lista koja osvoji najviše glasova na izborima predložiti kandidata za premijera. Kasnije je DF odustao od četvrtog principa.

Miodrag Lekić je odgovorio da DF kuca na otvorena vrata i da je rano go¬vo¬ri¬ti o ka¬dro¬vi¬ma. ,,Ni¬je¬su nas oku¬pi¬le fo¬te¬lje, a o to¬me će-mo razgo¬va¬ra¬ti na¬kon po¬bje¬de na iz¬bo¬ri¬ma 16. ok¬to¬bra”, kazao je Lekić.

Bilo je tu i nadgornjavanja oko toga ko je čiju ponudu prihvatio. Demokrate Alekse Bečića prihvatile su i sporazum DF-a i ponudu koalicije Ključ, izuzimajući tačke o kadrovskim rješenjima.

Na pitanje čitalaca CdM-a: ,,Koliko ste sigurni da nećete u koaliciju sa DPS-om nakon izbora?”, Ranko Krivokapić je odgovorio: ,,10”.

Tu je kraj računicama mogućim u ovom trenutku, sve drugo bio bi račun bez krčmara. Tu ulogu na drugim mjestima ima većina građana sa pravom glasa. Kod nas oni koji su za promjene, moraju računati na to da ih mora biti više za onoliko koliko vlast može da pokrade. Što nije malo.

Uslovi za izbore

Četiri godine su na raspolaganju imale opozicija i pozicija u Crnoj Gori da poprave što se imalo popraviti nakon što se kroz aferu Snimak čulo i vidjelo ono što su već svi znali – da vlast pobjeđuje nepošteno. Manjim ili većim mitom, zastrašivanjem, manipulacijama u biračkim spiskovima. Usvojeni su novi zakoni, formirana vlada izbornog povjerenja, malo šta ovih dana govori da će krađe biti značajno smanjene. Birački spisak, iako provjeren AFIS sistemom, i dalje daje pravo glasa mrtvim dušama. Đuro Stojanović iz CEMI-ja, koji je učestvovao u radu koordinacionog tijela MUP-a, o načinu rada MUP-ove Službe za informacione tehnologije na TV Vijesti je kazao: ,,Nivo procedura i način na koji se čitav, strašno ozbiljan i osjetljiv, posao vođenja biračkog spiska, prikazao, izaziva izuzetnu zabrinutost”. U birački spisak upisano je 528 817 ljudi. Na prošlim izborima bilo ih je 514.055. Novoupisanih je, dakle, 14.762. Niko se ne sjeća nekakvog bejbi-buma prije 18 godina, nigdje nijesu zabilježene ozbiljne promjene u prirodnom priraštaju. Birački spisak, nekako, raste sam od sebe. Nekoliko dana pred izbore Dan je objavio kopije bilježnice predsjednice Opštine Gusinje Anele Čekić, kandidatkinje DPS-a sa uputstvima kojem biraču treba junica, a kojem bandera. Dnevnik može postati novi Snimak.

Dritan

Nezavisni poslanik, sada kandidat na listi Velike koalicije Ključ Dritan Abazović osvojio je simpatije građana u svim krajevima Crne Gore. „Na Žabljaku je više ljudi došlo da se pozdravi sa Dritanom, nego sa svima nama”, rekao je jedan od lidera Ključa. Starija gospođa iz Berana objašnjava kako je ,,najbolje govorio onaj mali Abazović. „Ovo je bruka i sramota što su radili, i biće nam teško da saniramo sve što su oni uradili, ali mi imamo ozbiljan tim koji je spreman da se uhvati u koštac sa tim. Nije teško vladati bolje od njih, jer dovoljno je samo da budemo pošteni”, jedna je od ozbiljnih Abazovićevih poruka, ali nijesu mu bile strane ni pjesmice. Odrecitivao je kako je Nikšić ,,Osnovan od istočnih Gota/ da ga danas vide bilo bi ih sramota / što mu napraviše džemperaši / ali hvala bogu narod ih se više ne plaši”. Bez kalkulisanja, znajući da će se zamjeriti dijelu sunarodnika, o planovima DPS-a da čarter letovima dovode iseljenike na glasanje, Abazović je u Beranama kazao: ,,Nije ni čudo što hoće da koriste avione, jer njihovi glasači i želje su u oblacima. Ali zato im ovog puta poručujemo, to neće proći na ovim izborima. Borićemo se obećavamo. Nije problem da oni ostvare pravo glasa, ali jeste da oni dođu da glasaju i onda nas ostave da se borimo sa ovim mafijašima na vlasti”.

Pajović

Rečenicu novinara Miodraga Vukmanovića ,,Postojaće Crna Gora, dok je Lovćena nad nama, dok je mora pod Barom i Kotorom, dok je Sunca i dok je Grahovca”, sa beskrajnim žarom je izgovarao Slavko Perović, početkom devedesetih, na skupovima Liberalnog saveza Crne Gore i punio srca manjini koja je bila za Crnu Goru i protiv rata. Kad 2016. Darko Pajović, lider Pozitivne izgovori tu rečenecu, gađenje postaje blaga riječ. Za jedno treba zahvaliti Pajoviću. ,,Onako kako smo odbranili državu 27. januara tako ćemo odbraniti i Pozitivnu”, ponavljao je tokom kampanje čineći da upamtimo taj datum. Datum kad je, kako bezuspješno pokušava da objasni Pajović, Pozitivna obezijedila formiranje vlade izbornog povjerenja. Ostatak svijeta zna: dan kada je opozicione glasove predao Milu Đukanoviću. Pozitivna, kaže, nikad neće izdati Crnu Goru.,,Nijesmo je izdali ni 27. januara, kada su neki drugi politički prevaranti, koji vam takođe traže podršku, a to su Socijaldemokratska partija i URA, krenuli sa onima koji su protiv države da mijenjaju Crnu Goru. Tako se ne mijenja Crna Gora”. Prije četiri godine Pajoviću je povjerovalo skoro 30 hiljada ljudi. Sad psuju, a Darko sanja cenzus.

Lokalni izbori

Duboko u sjenci parlamentarnih, ostali su lokalni izbori u Budvi, Kotoru, Andrijevici i Gusinju. Najzanimljiviji su, naravno, izbori u Budvi. DPS će nastupiti samostalno, bez Svetozara Marovića i ostalih uglednih Budvana osuđenih na zatvorske kazne. Koaliciju Građanskog pokreta URA, SDP i Liberalne partije „Budva mora” predvodi profesorica Božena Jelušić, koaliciju ,,Bura budi Budvu”, čine SNP i Demos, DF ima listu ,,Budva ili on”, Demokrate takođe nastupaju samostalno. Listu „CDU i građani: Volimo Budvu”, predvodi Dragan Purko Ivančević. Nosilac liste SD-a je Žarko Radulović, direktor hotela i Crnogorskog turističkog udruženja. Za povjerenje Kotorana 16.oktobra boriće se 11 partija i jedna koalicija. Izbore u Andrijevici tražio je DPS iz razloga racionalnosti – da se za koji mjesec ne ide ponovo na birališta. U Nikšiću, valjda neće biti zime, pa izbori nijesu raspisani prijevremeno. U Gusinju od osamostaljenja 2014. godine vlast zapravo nije funkcionisala, Skupština opštine nije imala kvorum.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 

Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Karakterističan je slučaj Kaspija. Knežević je, 2014. godine sa kompanijom Kaspija properti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ugovorio prodaju barskog hotela Princes, koji je već bio opterećen hipotekom za prethodno uzet kredit. Zato je dogovoreno da mu dio novca (12,5 miliona) bude isplaćen unaprijed, kako bi sa nepokretnosti skinuo opterećenja i predao ih novim vlasnicima. Kao garanciju da će to uraditi, Knežević je ponudio garanciju Atlas banke, koju je mu je tadašnji izvršni direktor Đorđe Đurić ovjerio mimo propisane procedure. Epilog: Arapi su ostali bez hotela, Atlas banka im je isplatila 15,2 miliona (osnovni dug plus zatezne kamate) a Knežević je nastavio da rasipa novac deponenata svojih banaka. Možda i nakon podizanja optužnice u ovom slučaju.

A država?

Danas znamo kako je kontrola CBCG još 2015. ustanovila ozbiljne probleme u poslovanju  Atlas banke. Tim koji je predvodio viceguverner CB Velibor Milošević (kasnije je uhapšen kao akter jedne od Kneževićevih afera) predložio je da, kao ključne mjere, da se banci zabrani dalje kreditiranje kompanija  iz Atlas grupe, a da se tim firmama i licima povezanim sa Kneževićem ograniči isplata depozita iz banke. Izgleda, međutim, kako odluka o (ne)prihvatanju tog izvještaja nikada nije donijeta.  Knežević je još bio dobar sa tadašnjim centrima moći. Tri godine kasnije, nova kontrola zatekla je neuporedivo lošije stanje.

Saznali smo, pored ostalog, da Atlas banka ne da Aerodromima Crne Gore da sa računa podignu njihova tri miliona. Pošto su se, navodno, Knežević i Ivan Brajović (tadašnji predsjednik SD-a koji je, „po dubini“, upravljao Aerodromima) dogovorili o jednom zanimljivom finansijsko-političkom aranžmanu. O kome ste mogli čitati u Monitoru, kada je tome bilo vrijeme. „Ja sam direktno sa Brajovićem dogovarao držanje depozita Aerodroma u Atlas banci. Zauzvrat, zatvorili smo mu sve kredite koje je imao u Atlas banci, u tu svrhu sam sa njim dogovorio da mu moji prijatelji plate plac u Bjelopavlićima po višestruko većoj cijeni od realne. Takođe, Brajović je dobijao naknadu od mene, navodno za potrebe partije”, tvrdio je tada Knežević. Bivšeg predsjednika SD-a, ipak, nema u optužnici za Aerodrome.

Nije to bio ni prvi ni poslednji put da je država (čitati: DPS Mila Đukanovića) pogurala Kneževićeve biznise. Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekin detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci i ona je njihovim parama kupila Sajam u Budvi.” Nekome može biti interesantno – predsjednik Odbora direktora Jadranskog sajma u vrijeme privatizacije bio je Svetozar Marović.

Uglavnom, Knežević 2009. godine spaja nekretnine (placeve) koje je država sredinom prošlog vijeka dala na korišćenje Jadranskom sajmu sa susjednim zemljštem u vlasništvu opštine Budva. Čime dobijaju jednu od najatraktivnijih građevinskih lokacija u gradu. Tako nastaje Expo Budva u kojoj Opština ima četvrtinu vlasništva.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a). Sva tri kredita dobijena su od Pireus banke. Iste one kojoj je Knežević prodao svoju Atlas banku u Srbiji 2005. Nakon malih neugodnosti sa srpskim vlastima. „Možda zvuči čudno, ali ponosan sam na to i nikad nijesam osuđivan”, kazao je u jednom intervjuu Knežević, komentarišući ta vremena i “neugodnost da je 2006. odgovarao na pitanja u vezi stečajne mafije u Srbiji”.

Knežević je u filijali iste banke u Londonu garantovao za kredi od 1,5 miliona koji je podigao Milo Đukanović 2007. Prethodno su novac neophodan za kolateral na račun jedne od Kneževićevih kiparskih firmi uplatili Željko Mihailović i Dušan Ban. Đukanovićevi prijatelji, akteri duvanskog tranzita  i suvlasnici Pomorskog saobraćaja, još jedne kompanije privatizovane po modelu Jadranskog sajma.

Slična privatizaciona priča ponovila se i kada je Knežević, sa partnerima, kupio Vojnu bolnicu u Meljinama.  Kompleks od 19 objekata na 50.000 kvadrata zemljišta kupljen je za 25 miliona eura. Zapravo nije. Knežević je od države kupovao obveznice stare devizne štednje plaćajući 35 centi za jedan euro.  Država je, potom, njemu priznala punu cijenu kada je on tim obveznicama plaćao bolnicu. Što znači da ga je posao koštao puno manje.

Iz te perspektive, lakše je razumjeti zašto je Knežević o Đukanoviću, u njihovo vrijeme,  govorio i ovako: “U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od gospodina Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije.”

Sa druge strane, Đukanović je pravdao novac kojim je Knežević pomagao njegovu partiju. Definišući to kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”. Do danas ne znamo da li su ti izvještaji bili istiniti. Mada, nije teško imati osnovane sumnje po tom pitanju.

Sve to, ipak, nije pomoglo kada su na red došle obećane i ugovorene investicije. Umjesto nepunih 120 miliona investicija u meljinski kompleks dobili smo – ništa. I međusobne optužbe kupca i prodavca. Država je tražila raskid ugovora, a Knežević i njegovi partneri povrat „uloženih“ 25 miliona i naknadu za izgubljenu dobit. Arbitraža traje. A bolnica je završila u stečaju.

Naredni posao Kneževića i istog ino partnera, kompanije Capital iz UAE, završen je neslavno po domaćeg tajkuna. Praktično je izbačen iz zajedničkog posla izgradnje Capital centra u Podgorici. Arapima i njihovim finansijskim revizorima nije se dopao način na koji je Knežević baratao njihovim novcem. Preuzeli su posao i sami završili započeto. Ustupajući Atlas grupi poslovni prostor (sjedište Atlas banke)  i nekolika parking mjesta.

Tada je već krenula lavina. U stečaj je otišla Kneževićeva Atlas televizija (omogućeno mu je da u istom prostoru sa istom opremom pokrene drugu, ostajući dužan zaposlenima iz prethodne TV skoro milione ura na ime neisplaćenih plata i neuplaćenih doprinosa), fabrika vode (opet dug prema zaposlenima), zdravstveni i penzioni fond Atlas grupe… Dakle, nijesu u zatvoru baš svi oni koji su ga optuživali. A i dalje ga optužuju, nadajući se svom novcu.

Samo su, može biti, pomoćnici drugi.

„Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjava Milan Knežević, predsjednik DNP. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

To nas vraća na početak. Ovog teksta i tajkunske tranzicije. I pitanju da li vjerovati njima ili svojim očima, prevarenim radnicima, štedišama, poslovnim partnerima i opljačkanoj državi. Težak izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ VRAĆEN U CRNU GORU: Prvi insajder Prve familije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon svega, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu. Vidjećemo hoće li tako i ostati

 

Samo dan nakon što je na ovdašnjoj televiziji A1iz Londona, predstavljajući se po ko zna koji put kao opozicionar Đukanovićevog režima i žrtva političkog progona, komentarisao hapšenja Zorana Lazovića i Milvoja Katnića „kao udarac na glavne pipke hobotnice Mila Đukanovića“i ukazivao da svi tragovi vode do bivšeg višedecenijskog vođe, usput izražavajući zebnju da ga ne bi “čudilo i da me uhapse ako bih se vratio u Crnu Goru”, odbjegli biznismen Duško Knežević izručen je Podgorici.  Pet godina nakon što su crnogorske DPS  vlasti,  za njim raspisale međunarodnu potjernicu.

Knežević  tvrdi da je dobrovoljno pristao na izručenje. Činjenice ga demantuju. Izručen je po odluci Visokog suda u Londonu, koji je 4. aprila  odbio zahtjev  njegovih advokata da podnesu žalbu na odluku prvostepenog suda kojom se dozvoljava njegova ekstradicija Crnoj Gori.

“Nema dokaza da je Knežević ikada predstavljao bilu kakvu realnu političku snagu, a kamoli bilo kakvu prijetnju po predsjednika Đukanovića”, ostao je Visoki londonski sud pri stavu  prvostepenog sudije.  I taj sud smatra da hronologija ne govori u prilog tvrdnji Kneževića,  te da su krivični postupci proistekli iz kolapsa njegovih banaka, a ne iz njegovog političkog aktivizma, a posebno ne zbog objavljivanja videa u aferi Koverta 2019. godine, na koju su se Kneževićevi branioci pozivali kao dokaz politički motivisanih optužbi.

Londonski sud ispravno cijeni tok  događaja. Duško  Knežević je , nakon decenija privilegija u Đukanovićevom sistemu u kom je postao poznat i kao „Milov tajkun“, progovorio o djelićima prirode tog sistema, tek nakon što je pao u nemilost vođe i njegovih institucija. Od tada, iako najavljuje razotkrivanje većih Đukanovićevih tajni – ništa.

Knežević danas insistira da je mogao koristiti još neke pravne mehanizme kako bi odgodio izručenje: “Pristao sam da se vratim u Crnu Goru posle odluka suda da budem izručen. Proceduralno nismo koristili mogućnosti koje smo imali, jer se vrši pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dodjem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”.  Koji su to mehanizmi, nije objasnio, obzirom da mu je Visoki sud u Lononu odbio pravo žalbe.

Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni Katnić

Neposredno pred dolazak u Crnu Goru, gdje mu je određen pritvor, Knežević je preko ovdašnjih medija opet priprijetio čuvenom plavom torbom. On je 2019. optužio  Đukanovića da je od njega primao novac, koji mu je jednom prilikom predao u plavoj torbi. Đukanović je to demantovao. Snimak koji Knežević tvrdi da posjeduje, još nijesmo vidjeli.

”Dolazim s plavom torbom, ide mi sa teget kombinacijom. Dostini nije prijatno što dolazim… Najgore je što ovo sad mnogi hoće da koriste za neke svoje lične benefite i lične obračune i prikažu kao svoj uspjeh. Ali dobro, nije važno izdržaću, izdržao sam i gore. Izdržao sam devedesete i tuču s Milom, tako da idemo dalje…”, rekao je Knežević, nakon što je stigao u Golubovce.

Devedesete, koje je Knežević, kako kaže „izdržao“, bile su početak njegovog poslovnog uspjeha. Rođen je 1959. u Titogradu, gdje je završio gimnaziju Slobodan Škerović i pošao na studije ekonomije u Beograd.  Potom se zaposlio u tamošnjoj državnoj eksport kompaniji bliskoj tajnim službama. Od kraja 1980-ih bio je  direktor Jupeksa.  Kako je Monitor pisao skoro prije deceniju, nikad nije dokazana pretpostavka da je  Knežević u 1990-im odigrao ulogu knjigovođe of-šor pranja para. Zbog pisanja Monitora Knežević je na sudu tada tražio  40.000 eura za povredu časti, ugleda i prava ličnosti. I izgubio spor.

Prvi milion”, objašnjavao je, ,,zaradio sam na uvozu robe široke potrošnje. U Beograd sam iz Singapura i Bangkoka uvozio odjeću, a iz Italije obuću”.

Sredinom devedesetih ulazi u bankarski posao. Atlas banka je osnovana 1995. u Beogradu a on je imenovan  za njenog predsjednika. Banka je 2005. prodata Grcima, Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Đukanovićevom Kapital investu.  Vijesti i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su u januaru 2019. godine  objavili da je Knežević preko svoje firme na Kipru garantovao za Đukanovićev kredit dobijen od londonske Pireus banke. Tako je Đukanović zaradio prvi milion.

Nije to jedina njegova veza sa Đukanovićem. Kneževićevo ime se vezuje se i za aferu  Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stiglo je mito za prodaju nekadašnje državne telekomunikacione kompanije.  Jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora,  kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Kneževićem. I tada je najavio tužbu protiv Monitora, pa odustao.

“U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je svojevremeno Knežević.

Njegovo se carstvo  širilo. Atlasmont banku i Atlas grupu, koju čini preko 30 kompanija iz oblasti finansija, nekretnina, turizma, zdravstva i medija, Knežević je pokrenuo 2002. Ta grupa većinski je vlasnik prostora Jadranskog sajma u Budvi a upravljala je i bolnicom Meljine kod Herceg Novog. U Podgorici su 2006. osnovali prvi  univerzitet Mediteran. Atlas grupa imala je predstavništva u Srbiji, Rusiji i na Kipru.

Knežević je u Crnu Goru doveo arapske investitore radi izgradnje pompezno najavljivanog Atlas capital centra. Bilo je još glamura. Organizovao je dolazak nekadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona 2011. na konferenciju u Budvi.

Idilu Kneževćevog poslovanja, prekinula  je 2014.  godine  Centralna banka Rusije, oduzimajući licencu Kneževićevoj tamošnjoj banci zbog sumnji na pranje novca i navodno nezakonito iznošenje 180 miliona eura iz te zemlje. Sud je  poništio tu odluku.

Problemi nijesu prestali. Iste godine arapski investitori su istisnuli Kneževića iz Atlas capital centra,  zbog navodnog nepoštovanja dogovora, kašnjenja u gradnji ali i neadekvatnog trošenja više miliona eura bez njihovog znanja. Potom je ime tog kompleksa promijenjeno u Capital plaza.

Iste godine Đukanovićeva vlada odbila je  da prihvati izmjene ugovora o privatizaciji nekadašnje vojne bolnice u Meljinama. Bio je to početak Kneževićevih nevolja u Crnoj Gori.  Gdje je tačno nastao kuršlus u idili Đukanović Knežević, nije jasno. Osim da se to, sasvim  izvjesno,  dogodilo zbog sukoba interesa.

U oktobru 2017. uhapšeno je više službenika njegove banke, koje je Specijalno tužilaštvo, pod vođstvom Đukanovićevog specijalnog tužioca,  osumnjičilo za pranje novca. Navodno je preko Kneževićeve banke oprano više od pola milijarde eura prljavog novca. Centralna banka je krajem 2018. uvela prinudnu upravu u Kneževićeve Atlasmont i Invest banku Montenegro (IBM), da bi potom IBM oduzela dozvolu i naložila stečaj, a u Atlas banci sprovela dokapitalizaciju.

Knežević je konačno “progovorio” u januaru 2019. godine, optužujući između ostalog Đukanovića za pokušaj preuzimanja njegovih poslova i imovine. Optužio je specijalnog tužioca Milivoja Katnića i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da u tome pomažu Đukanoviću. Jovanić je takođe uhapšen nakon pada DPS-a, odnosno dolaska Vladimira Novovića na mjesto specijalnog tužioca.

Knežević je objavio i snimak koji je pokazao da je Nenad Vujošević, sekretar tadašnjeg vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića  od Kneževića navodno uzimao novac i davao ga tužiocu kako bi se zaustavile istrage protiv Kneževića, odnosno njegovih ljudi.

U jednom trenutku, kad je vidio da je đavo odnio šalu, Knežević je pokušao javnosti da se predstavi kao opozicionar i vođa otpora Đukanovićevom režimu. Osnovao je pokret “slobodnih građana” pod nazivom Zajedno do slobode, i na proteste pozivao sindikate, nezavisne intelektualce, opozicione partije…Nije baš prošlo kako je očekivao.  Sklonio se u London.

Kako god, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu.

Početkom 2020. godine, podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu u predmetu Karbon u kojem je Knežević navodno sa još četiri člana kriminalne grupe pričinio štetu kompaniji Global Karbon i pribavio protivpravnu korist od 1.942.000 eura. Osim u čuvenom slučaju Koverta, koji vodi sve do vrha nekadašnje vlasti,  Knežević je optužen i da je sa direktorima Atlas banke navodno oštetio Aerodrome Crne Gore za tri miliona eura. Njegovi branioci kažu da Knežević negira sve optužbe.

Ministar pravde Andrej Milović kazao je da je na tužilaštvu da procijeni da li će Duško Knežević postati svjedok saradnik. “Ukoliko sud procijeni da on ima određene dokaze vjerujem da može postati”, kazao je Milović za TVCG.

Knežević je ranije preko medija poručio da ne želi da bude zaštićeni svjedok. „ A sve dokaze koje imam protiv Mila Đukanovića i koje sam iznio do sada i prijavio spreman sam da dam“,  tvrdi Knežević.

Ima onih koji vjeruju da će i Knežević svoje tajne,  pa i tajnu plave torbe,  kako je svojevremeno govorio Svetozar Marović na Kneževićevoj televiziji, dok su preko medija skupa glumili opozicionare,  “odnijeti u grob”. Vidjećemo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo