Povežite se sa nama

FOKUS

PRVI PENDREK DPS-A: Koga straši, a od koga se plaši Slavko Stojanović

Objavljeno prije

8 godina

na

slavko_stojanovic123-10

Slavko Stojanović ponovo priziva sukobe i nesreću. Ili samo straši političke neistomišljenike. Kršeći sve propise i profesionalne norme desetak dana uoči izbora, direktor Uprave policije je odlučio da priprijeti. „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio nas je Stojanović. Ne dužeći sa pričom, obećao je: ,,Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”!

Nema razloga da se sumnja u vjerodostojnost izrečenog. Stojanović je opoziciji i njenim glasačima, zaprijetio preko Dnevnih novina. Od formiranja Vlade izbornog povjerenja i imenovanja Gorana Danilovića za opozicionog ministra unutrašnjih poslova, taj list služi kao svojevrstan bilten Uprave policije – odnosno Stojanovića i njegove PR službe – preko koga se oni oglašavaju kada i o čemu žele. Pri tom, naravno, zaobilaze nepodobnog ministra, prema kome direktor UP i njegovi najbliži saradnici od početka nametnute saradnje njeguju odnos neprikrivene netrpeljivosti. Izvjesno podstaknut iz onih centara moći kojima nije padalo na pamet da kontrolu nad državnom batinom prepuste bilo kome.

Kako god, direktor Uprave policije tvrdi da on i njegovi saradnici „imaju informacije i operativna saznanja” koja ukazuju na mogućnost provokacija i incidentnih situacija tokom čitavog izbornog dana, te da je „policija spremna da odgovori na svaki izazov Demokratskog fronta”. Ako, valjda, DPS to sam ne uzmogne na biračkim mjestima.

,,Policija se uvjerila na što je spreman dio pristalica DF-a, ne samo tokom oktobarskih protesta prošle godine, već i 27. septembra ove, kada su došli ispred zgrade MUP-a, navodno da prozovu ministra Danilovića, koji nije bio u zgradi”, otkriva direktor opozicionu zavjeru. „Uslijedili su verbalni napadi na policiju, nazivanje najpogrdnijim imenima, pljuvanje, prijetnje da će ih pobiti… U takvoj atmosferi, bilo kakav gest policije mogao je da izazove veliki incident. Međutim, policajci su se držali uputstva svojih starješina i radili svoj posao sa maksimalnom odgovornošću i profesionalnošću.”

Pazi ti to.

Ako su se policajci, prije desetak dana, „držali uputstva svojih starješina” pa nijesu tukli okupljene, znači li to da su se istih „uputstava” držali i prije nepunu godinu (24. oktobra 2015) kada su Podgoricom jurili i brutalno prebijali ljude, djecu i žene, suzavcem već ošamućene?

Slavko Stojanović, uglavnom, do danas taji ko je – od njegovih potčinjenih – komandovao, a ko batinao: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… Ne zna. Nije informisan.

Direktor UP, izgleda, ne zna ni ko su, te oktobarske večeri, bili maksirani napadači na policajce pred Skupštinom Crne Gore. Ili njegovi ne umiju da identifikuju kriminalce, ili je nekome problem da prizna kako su i to bila službena lica. U civilu, doduše. Ne treba, konačno, isključiti ni mogućnost da policajci znaju ko su nasilnici, i u civilu i u uniformi, ali niko o tome još nije obavijestio direktora.

Stojanović zna druge stvari. Sjetimo se kako je – dok su maskirani nasilnici u uniformama policije još gazili civile po podgoričkim ulicama – skoro pa radosno obznanio: „Pojedinci su pokušali čak i da uđu u zgradu Vlade Crne Gore, kao i u njenu staru zgradu, ali su u tome osujećeni. Od istih tih izgrednika nešto ranije kamenovana je albanska ambasada”.

Glavni adut koji, navodno, potvrđuje zle namjere opozicije, direktor je ostavio za kraj: „Na kamionu koji je bio parkiran ispred zgrade Skupštine nalazile su se motke, kamenice i bejzbol palice!”

Zašto, ako je već znao za njih i njihovu namjenu, Slavko Stojanović nije naredio da se ta oruđa i alati pravovremeno oduzmu? Ili je to bio dio nekog važnijeg plana… Saznaćemo jednom.

Direktor Stojanović je, zvanično, posljednji put bio neinformisan krajem avgusta, uoči – u medijima uredno najavljenog – pokušaja poslanika Janka Vučinića da u parlament uvede penzionisane radnike KAP-a koji višemjesečnim protestima pokušavaju da natjeraju Vladu da poštuje zakon i isplati im obećane otpremnine. Vučinića i kapovce pred Skupštinom je dočekao policijski kordon da bi ih, čim su se malo pogurali, i jedne i druge suzavcem isprskao civil sa službenom legitimacijom.

„To što se desilo ispred parlamenta je za mene više od incidenta i zvanično bilo kojim aktom o tome nisam obaviješten. Izostala je bilo kakva komunikacija između direktora policije i ministra”, požalio se ministar Danilović na konferenciji za novinare. „Po zakonu sam morao biti obaviješten da se sprema eventualni protivzakoniti ulazak u parlament i da tim povodom preduzmemo neke korake. Možda je nešto od toga urađeno, ali ja o tome ništa ne znam. Ako o svemu što se događalo i što je moralo da se zna ni Vlada ništa ne zna, a ministar pouzdano ne zna, onda je u pitanju policijski puč”.

Vidjevši zlu priliku, i Stojanović se dosjetio – ni on, navodno, skupa sa svojim najbližim saradnicima nije znao da se nezadovoljni penzioneri spremaju za ulazak u Skupštinu, iako su taj događaj, dan ranije, uredno najavljivali svi ovdašnji elektronski i printani mediji.

,,Uprava policije nije imala najavu niti bilo kakva saznanja da će biti izvršen nasilan ulazak u objekat Skupštine, pa samim tim direktor nije ni mogao da obavijesti ministra o navedenom prije nego se događaj desio”, stoji u saopštenju UP koje je ministar Danilović, nedugo pošto je postavljeno (očito bez njegovog znanja), skinuo sa sajta MUP-a.

Eto sad, pitate se vi dragi čitaoci: kako neko ko ne zna ni ono što piše u novinama, zna šta DF, ili neka druga opoziciona snaga, planira tokom i nakon izbornog dana? I treba li o tome obavijestiti resornog ministra ili nadležne medije? Otkrićemo vam tajnu – Stojanovića je o tome šta se može desiti i kako treba reagovati obavijestio njegov nadležni ministar. Odnosno, potpredsjednik Vlade Duško Marković. Sa predizbornih tribina.

„Svaki eventualni pokušaj destabilizacije izbornog procesa, ili nasilje nakon proglašenja izbornih rezultata, naići će na jasan i odlučan odgovor države”, najavio je Marković. „Pametnije bi bilo frontovcima da se manu takve politike”.

Jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević demantuje najave. DF ne sprema „revoluciju nego proslavu izborne pobjede, poručio je on, uz konstataciju da se Stojanović „direktno i protivzakonito” uključio u izborni proces. „Stojanović samo prenosi naređenja koja dobija od Duška Markovića, a koja su posljedica opasne paranoje kod (Mila) Đukanovića”.

Ako zaboravimo na izbore od kojih nas dijeli manje od deset dana, shvatićemo da je velika šteta što Slavko Stojanović i Duško Marković energiju, elan i resurse koje ulažu u odbranu interesa DPS-a ne koriste u korist bezbjednosti svih građana Crne Gore. Da pomenemo samo najočiglednije.

Petnaest dana unazad, dok Slavko Stojanović – nekadašnji šef saobraćajne policije – bdi nad sudbinom DPS-a, pokušavajući da ih od opozicije zaštiti snagom palice, na crnogorskim drumovima život je izgubilo 12 osoba. Od prvog avgusta – 20. Uz skoro 40 teže i 60 lakše povrijeđenih. Gdje je bila policija?

U mandatu Slavka Stojanovića, od kraja juna 2013. do danas, u Crnoj Gori se desilo 18 nerasvijetljenih ubistava. Ubijeni su, poslužimo se popisom iz Dana : Armin Muša Osmanagić, Stefan Đukić, Saša Marković, Darko Bugarin, Ivan Lopičić, Vinetu Strugar, Milutin Radović, Milorad Tamburić, Aleksandar Bra-jović, Goran Đuričković, Radovan Matović, Srđan Vlahović, Goran Biskupović, Miloš Bošnjak, Božidar Tomašević, Željko Vukoslavčević, Slavko Peković i Dalibor Đurić. Policja je za makar trojicu ubijenih (Osmanagić, Đuričković i Đurić) imala pravovremenu informaciju o tome šta im se sprema. Uzalud. Konačno, Dalibor Đurić je ubijen u zatvoru. Snajperskim hicem „s vana”. Gdje je bila policija?

„Ne može se desiti da svakih sedmicu dana neko bude ubijen a da onaj koji je ubio slobodno šeta. Mi smo postali Meka za kriminalce i bande, postali smo poligon za vježbanje snajpera i pištolja. Mi smo postali zemlja u kojoj po glavi stanovnika ima najviše nerasvijetljenih ubistava u Evropi”, naveo je ministar Danilović, dodajući da je njegova moralna obaveza da zatraži smjenu dijela menadžmenta policije jer ona nije tu „samo da konstatuje nečiju smrt”.

Stojanović ne vidi problem: „Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni. Policija, kao ni ja lično, ne bježi od odgovornosti u dijelu svojih nadležnosti. Zavisno od rezultata koji budu postignuti i analize rada kriminalističke policije, u periodu koji slijedi cijeniću potrebu za kadrovskim promjenama…”.

Podrazumijeva se da je podrška stigla od šefova.

Zvanična – od potpredsjednika Markovića koji je još proljetos u parlamentu saopštio da je Stojanović „ispunio njegova očekivanja” i da je uspješan direktor policije „što pokazuju i rezultati koje je ostvario u svom mandatu”. I nezvanična, od Veselina Veljovića, Markovićevog najbližeg saradnika i, ne formalno ali faktički, i dalje prvog čovjeka Uprave policije. Stojanović zna da su ga oni doveli tu gdje je. I da ga tu drže. Zato su njegovi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili kolegu Predraga Šukovića koji je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, Stojanović nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Zato je stao u zaštitu policajaca koje je tužilaštvo optužilo za krađu dokumenata (slučaju Marović-Mijović). Umjesto da smijeni odgovorne i potom podnese ostavku, Stojanović je dozvolio – ili naredio – da UP izda saopštenje u kome se tužilaštvo, praktično, optužuje za niz nezakonitih radnji uperenih protiv čelnika policije. Javno se oglasio – suprotno propisima, pošto nije imao saglasnost ministra Raška Konjevića za taj medijski nastup – i od Vlade zatražio da njega i njegove starješine zaštiti od tužilaštva. Iako je zvanično prećutala ovaj zahtjev, niz dešavanja pokazuje da su Đukanović i Marković stali u zaštitu UP. Makar dok im je bespogovorno odana.

Potom je Stojanović, skupa sa saradnicima, pokušao da objasni kako zbog „zastarjelosti opreme” tužilaštvu nijesu dostavljeni snimci razgovora koje osumnjičeni kriminalci (biznismeni i političari) pod mjerama tajnog nadzora vode sa (naj)uticajnijim političarima (zna se da su „nestali” razgovori u telefonskom trouglu Svetozar Marović – Milo Đukanović – Veselin Mujović).

Možete li povjerovati da u drugoj deceniji XXI vijeka neko nije u stanju da snimi telefonski razgovor? Pa makar taj neko bio pod komandom Slavka Stojanovića, Veljovića i Markovića?

Samo lično – ništa profesionalno

Sukob Slavka Stojanovića i Gorana Danilovića registrovan je, praktično, od prvog dana mandata opozicionog ministra iz redova DEMOS-a. Neslaganje je postalo očigledno već početkom juna, na sjednici Odbora za odbranu i bezbjednost. Dok je, prema izvorima Vijesti (sjednica je bila zatvorena za javnost) Stojanović „dizao glas” na novopostavljenog ministra, Danilović se požalio da mu direktor UP ne dostavlja informacije o radu policije, i da se prema njemu ne ponaša kao prema ministru. Na istoj sjednici je i vrhovni državni tužilac Ivica Stanković optužio Upravu policije i ANB da mu ne dostavljaju informacije i operativna saznanja, već da se informiše iz medija. Sukob je postao javan nakon odluke o suspenziji komandanta Specijalne antiterorističke jedinice Radosava Lješkovića. Stojanović je duže od pola godine štitio Lješkovića i njegove batinaše koji su 24. oktobra prošle godine lomili kosti po podgoričkim ulicama (državu je to siledžijstvo koštalo više od 100 hiljada eura samo u slučaju pretučenog Mija Martinovića). Odluku o suspenziji donio je tek nakon što je Lješković i zvanično optužen, a najvjerovatnije i nakon pisane urgencije iz kabineta ministra Danilovića. „Nema što da mi Danilović ukazuje na zakon, znam svoje zakonske obaveze”, ljutio se Stojanović u Dnevnim novinama. „Kada sam obaviješten od suda o zakazivanju suđenja, preduzeo sam mjere, koje zakon propisuje”. Potom je na red došao sukob policije sa penzionerima KAP-a. Danilović je najavio postupak za Stojanovićevo razrješenje. Zauzvrat, Stojanović je iskoristio svoj uticaj da bi spriječio pripadnike UP da od ministra prime nagradu za primjeran rad. „Službenici koji su predloženi za nagrade su prihvatili moje mišljenje da nepojavljivanjem izraze svoj stav prema ovakvoj (ne)organizaciji događaja”, saopštio je Stojanović. ,,Jasno je da se ovdje radi o nepoštovanju starješina policije koji rukovode najsloženijim sistemom bezbjednosti u državi”. Sljedeća epizoda sukoba, neizbježno, slijedi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

POBJEDNICI I OSTALI: Dobri moji, ovo nije završeno

Objavljeno prije

6 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Demokratska partija socijalista je izvan sumnje pobjednik minulih lokalnih izbora  u glavnom gradu- sa 30 posto osvojenih glasova.  To još i više važi za nosioca njene liste Nermina Abdića. Među ostalima, neki  imaju razloga da budu zadovoljni, neki ne.  No, niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora.  I lomova

 

 

Neke stvari se ne mijenjaju. Dok se očekuju konačni rezultati vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Kotoru, održanih u nedjelju 29. septembra, gotovo svi učesnici tvrde da su zadovoljni  postignutim. Izuzev onih za koje je  na osnovu preliminarnih rezultata jasno da neće ući u lokalni parlament.

“Izvjesno je da ćemo u dva grada gdje smo nastupili na izborima imati dva gradonačelnika. Pa gdje ćete bolji rezultat”, kazao je optimistično premijer i lider Pokreta Evropa sad (PES), Milojko Spajić. Istovremeno  u opozicionim klupama se slavilo uz povike da je Spajićeva Vlada nakon ovih izbora  izgubila legitimitet.  „Vlada Crne Gore je večeras pala”, ocijenio je Danijel Živković, lider Demokratske partije socijalista (DPS).

Drugi su slavili,  jer se bez njih,tvrde, ne može uspostaviti gradska vlast. Bilo da su tas na vagi ili kičma vlasti.  Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je kako su „dobili ono što su željeli na podgoričkim izborima – a to je da odlučuju o daljem razvoju Podgorice“. Nosilac liste Evropskog saveza Boris Mugoša kazao je da će Podgorica “od sjutra biti isključivo građanska i evropska, a da će Evropski savez biti kičma takve Podgorice”.

Ovako govore preliminarne brojke: Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je 24.309 glasova odnosno 29,95 odsto, što je 19 mandata. Koalicija PES Demokrate 17.672 glasa, što je 21,77 odsto ili 14 mandata. Koalicija Za budućnost Podgorice dobila je 16.361 glas, što predstavlja 20,16 odsto, odnosno 13 mandata u parlamentu Glavnog grada. Koalicija Za bolju Podgoricu  8.538 građana, odnosno 10,52 , što je šest mandata.   Evropski savez osvojio je 4.411 glasova, 5,4 odsto ili 3 mandata, Preokret 2.705 glasova, 3,33 odsto ili dva mandata, a  Stranka evropskog progresa  2.504 glasa, 3,08, odnosno dva  mandata. Ostali nijesu prešli cenzus, kome je jedino blizu bio Pokret naprijed sa 2.233 glasa, odnosno 2,75 odsto.

Ko su onda oni koji mogu biti zadovoljni izbornim rezultatom u Podgorici?

Nesumnjivo Demokratska partija socijalista, koja je 2022. izgubila vlast na lokalnom nivou, a prethodno, u avgustu 2020.  na državnom. DPS je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. godine, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima osvojio 37518 glasova, odnosno 38,09 odsto.Bio je u koaliciji saSDP, SD, LP, DUA, BS DRP, NLJ i 21. MAJ. To je bio i tada najveći pojedinačni rezultat, ali ga je DPS postigao sa pozicije vlasti i sa svim strankama sa kojima se mogao postizborno udruživati. Pregovori za vlast otuda za njih  nijesu bili opcija, pa su otišli u opoziciju.

Naredne godine, DPS je u Podgorici, na parlamentarnim izborima, osvojio19.265 glasova, i to opet u koaliciji SD, DUA i LP.  Na minule nedjelje održanim izborima, DPS je samostalno osvojio5044 glasova više nego lani.

Pobjednik je posebno nosilac liste  DPS-a Nermin Abdić,  koji je u predizbornoj kampanji pretrpio i govor mržnje na nacionalnoj osnovi.

„Ovo je definitivno najava njihovog come-backa. Oni su nakon 2020. permanentno rasli. I kada pogledate fizičke brojeve – sa 19.000 glasova od prošle godine izašli su na 24.000“,  ocijenio je anlitičar Miloš Bešić.

Među pobjednicima je Koaliciju Za budućnost Podgorice. Čine je Nova srpska demokratija (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora . Ta lista, koju je predvodila Jelena Bojović Borovinić, osvojla je 16.361 glas. DF, čiji su nasljednik,  je na lokalnim izborima 2022. osvojio 17 953 glasova, dok je na parlamentarnim izborima prošle godine u Podgorici imao 11 393 osvojena glasa. Tada su u koaliciji bile NSD, DNP i Radnička partija. I njihov rast je u odnosu na parlamentarne izbore oko 5000 glasova.

“Najviše razloga za zadovoljstvo imaju DPS i bivši DF – doživjeli rast u odnosu na parlamentarne izbore”, ocijenio je izvršni direktor Instituta DAMAR, Vuk Čađenović

Razlog za zadovoljstvo definitivno ima Preokret Srđana Perića, koji na lokalnim izborima 2022. godine nije prešao cenzus, dok će u novom sazivu imati dva odbornika.  Ta partija je skoro udvostručila broj glasova, pošto je na lokalnim izborima 2022.  osvojila 1, 8 posto glasova, a na ovim 3, 3 posto.  Na parlamentarnim izborima prošle godine su takođe bilježili rast.. Ova mlada partija nikada nije imala ni približno onoliku medijsku pažnju, kao parlamentarne partije.

Zadovoljni mogu biti i u Evropskom savezu koji je na ovim izborima osvojio tri mandata. Oni su na lokalnim izborima 2022. bili dio DPS široke koalicije. Na parlamentarnim izborima prošle godine SDP je išao samostalno i u Podgorici osvojio 1642 glasa. Te godine izgubili su status parlamentarne partije. Ostale partije išle su i na lokalnim 2022. i parlamentarnim naredne godine skupa sa DPS-om.  Kao savez sada prvi put nastupaju , i njihov rezltat s valjanim razlogom može se interpretirati kao pobjednički.

Partije vlasti nemaju razloga za slavlje. Iako slave – znaju to i oni. Spajićev PES je na lokalnim izborima u Podgorici 2022. izašao samostalno i osvojio 21 388 glasova, odnosno 21,71 posto. Tada se Spajić i Jakov Milatović još nijesu bili razlišli. To se desilo početkom ove godine, kada se i podgorički odbor partije svrstavao na jednu ili drugu stranu.  Na ovim izborima je u koaliciji sa Demokratama PES osvojio manje oko tri hiljade (17 .672)  i isti procenat glasova, zbog manje  izlaznosti.  Na parlamentarnim izborima prošle godine PES je u Podgorici osvojio 27 595 glasova, tako da je u odnosu  na tu brojku nedavni rezultat još lošiji, sa gotovo manje 10 hiljada glasova, i to u koaliciji sa Demokratama.

Demokrate Alekse Bečića su, na lokalnim izborima 2022. u Podgorici, kada su samostalno nastupili, imale same10 528 glasova, odnosno 10,79 odsto. Prošle godine su na parlamentarnim izborima išli sa pokretom URA i u Podgorici osvojili gotovo isto kao i sami na lokalnim  izborima –  11.032 glasa.

Ni Abazović ne bi trebao biti zadovoljan. Iako insistira da je koalicija koju je napravio sa predsjednikom Milatovićem  ključ za formiranje vlasti, njegova partija svela se na dva odbornika u podgoričkom parlamentu. Na prošlim podgoričkim izborima URA je izašla sa Civisom, i osvojila – četiri mandata.

Htio ne htio Abazović, Milatović bi mogao sam sa svoja četiri mandata formirati vlast sa partijama  koje su na vlasti na državnom nivou – PES, Demokrate i Koalicija za budućnost Podgorice. Oni ukupno imaju 27 mandata, i za formiranje vlasti im trebaju još tri. . Problem kod tog udruživanja je to što je to ista postavka koja je Podgoricu i dovela do vanrednih parlamentarnih izbora. U međuvremenu, vodili su se pravi mali ratovi  na realciji Spajić Milatović, a njihov sukob posebno je eskalirao u predizbornom periodu.  Nedostajuće mandate mogao bi partijama na vlasti, matematički  da nadomjesti Evropski savez, ali se ta mogućnost ne razmatra ni u teoriji.

Abazovićeva i Milatovićeva koalicija ima šest mandata koliko je neophodno DPS –u da bi se u Podgorici vratio na vlast, naravno ukoliko se sa njima budu udružili Evropski savez koji je predvodio Boris Mugoša sa svoja tri mandata  i SEP  Duška Markovića sa dva mandata.

U postizborne kombinatorike neće ulaziti Preokret sa svoja dva mandata. Taj logičan i očekivan stav najavio je  lider te partije Srđan Perić. Sa dva mandata u bilo kojoj vladajućuj koaliciji bili bi nekakvi dodatak, a oni imaju drukčije prioritetet- da mijenjaju društvo.

Milatović se nije oglašavao nakon izbora. Sada je na teškom iskušenju. S jedne strane stari partijski i politički saborci, sa kojima je ušao u vatren  sukob, a s druge strane DPS, odnosno antidepees narativ, sa kojim je i ušao u političku arenu.

Milatović mora biti svjestan da je političkim angažovanje u lokalu. ugrozio percepciju da želi da bude predsjednik svih građana.

Niko ne može da odahne. Pregovori  trenutno izgledaju kao naučna fantastika, zbog brojnih sukoba svih protiv svih, te živih antidepees i narativa 30. avgusta. Posao ni približno nije završen.

Akteri budućih političkih pregovora   preko medija ispipavaju teren. Kao nešto nude, i kao nešto se nećkaju.

Još u izbornoj noći, predstavnica liste  Za budućnost Podgorice, Jelena Borovinić Bojović saopštila je da će pozvati Sašu Mujovića i Luku Rakčevića na razgovore o formiranju vlasti.

“U predsjedniku države Jakovu Milatoviću i odbornicima sa njegove liste vidimo koalicione partnere i ljude koji su spremni da očuvaju izborne, ideološke i programske principe od 30. avgusta“, saopštio je koji dan potom i Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije.

Milatović nije odgovarao. Abazović je bio oštar, i hotimično ne baš precizan. Ovako: “Ja sam DPS srušio kad je bilo najteže. Ali mene PES i Demokrate ucjenjivati neće. Neće Mandić komandovati sa mnom kao sa Spajićem i Bečićem, daćemo im mogućnost kako mislimo da formiramo građansku opciju, a ako neće – doviđenja, neka prave vlast sa kim hoće”. Njegovi mandati, međutim, nijesu presudni. Odgovor će morati da da Milatović, koji sam sa tim partijama  može formirati vlast.

Kuda će krenuti Abazović i Milatović, još je tajna.

Dolazi vrijeme da se – povrati riječ. U kom god smjeru da se krene.  Neprincipijenost i neispunjavanje obećanja su političke aktere već koštali glasova.  Očito je da građani to kažnjavaju. Sve veći broj apstinenata jedan od pokazatelja njihovog nezadovoljstva.  Može se reći:  oni koji su vodili manje svadljivu, i tišu kampanju nagrađeni su na podgoričkim izborima.

Dobri moji, biće ovo jesen interesantnih pregovora. I lomova.

 

IZBORI U KOTORU
PES i DPS po deset mandata

Prema podacima Opštinske izborne komisije Kotor, najviše odborničkih mjesta u lokalnom parlamentu imaće Demokrataska partija socijalista (DPS) i koalicija Demokrate-Pokret Evropa sad –  po 10 mandata.

Lista “Za budućnost Kotora” osvojila je tri mandata, kao i Demokratska alternativa i Grbaljska lista. Evropski savez  dva mandata , a po jedan Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i Kotorski pokret.

Crnogorska građanska akcija, Lista građana Čuvari grada i Građanska lista Za Kotor nisu osvojile mandate.

Neđeljko Moškov, nosilac liste DPS u Kotoru, rekao je da je zadovoljan jer su ponovili rezultat. “ Vratili smo uspjeh sa prošlih izbora od 12 odbornihčkih mandata, bez obzira na to što su partiju napustila tri odbornika”, kazao je.

Nosilac liste Demokrate-Pokret Evropa sad u Kotoru, Vladimir Jokić, kazao je da će bez problema formirati koalicionu vlast u Kotoru.  Ta računica nije, međutim, baš tako jednostavna.

Koalicioni partner PES-a i Demokrata u lokalnoj vlasti bila je koalicija  Za budućnost Kotora, koja je osvojila tek tri mandata. U vlasti je  bio je Građanski pokret URA (jedan mandat), ali na ovim izborima nije nastupio.

Demokrate su na prethodnim lokalnim izborima osvojile 24 odsto glasova ili devet mandata, dok PES nije učestvovao . Na parlamentarnim izborima prošle godine, Demokrate su (sa GP URA) dobile 12,5 odsto glasova u Kotoru, a PES 24,12 odsto.

Za vlast u Kotoru je potrebno najmanje 17 mandata, a PES, Demokrate  i Za budućnost Kotora imaju ukupno 13. Kao što i  DPS  sa tradicionalnim koalicionim partnerima ima 13 mandata (Evropski savez ima dva, a HGI jedan mandat) .

Jokić nije objasnio na koje glasove još računa za nedostajuća četiri mandata.  Da li je to  Grbaljska listu sa tri mandata  i Kotorski pokret čiji je nosilac Siniša Kovačević nekadašnji odbornik Ujedinjene Crne Gore, a koji je osvojio  jedan mandat.

Analitičari ukazuju da ne bi bilo nemoguće i da nove liste u Kotoru dovedu do neočekivanog obrta.

Milena PEROVIĆ
U štampanom izdanju Monitora prilikom kompjuterske obrade teksta “Dobri moji, ovo nije završeno”
došlo je do greške zbog koje se narušava njegov kontinuitet. Izvinjavamo se zbog toga

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali

Objavljeno prije

2 sedmice

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

U posljednjoj predizbornoj sedmici ne nedostaje neodrživih obećanja, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe, te iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.  U svim tim disciplinama učestvuju gotovo sve predizborne liste.  Zato su ono što obećavaju – bajke.

 

 

Kako se bliže izbori, koji će se u nedjelju održati u Pogorici i Kotoru, tako se pojačava sve ono što krasi ovu jesenju predizbornu groznicu: obećanja o savršenim evropskim gradovima u kojima ćemo živjeti nakon nedjelje su sve veća, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe sve je više, ali i iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.

Silna obećanja su izgleda postala degutantna i samim akterima izborne trke, pa je to moguće natjeralo  nosioca liste Demokratske partije socijalista (DPS), Nermina Abdića da u posljednjoj sedmici predizborne kampanje ode u drugu krajnost i izađe sa spotom koji glasi – Dobri moji, ne obećavam vam ništa.  Politički takmaci su izgleda zaboravili da ne bi trebali  baš ni da ne obećavaju ništa,  isto kao ni svašta, već da to budu održiva obećanja koja će potom biti i ispunjena. Što se dosada, dobri moji, znate i sami, nije dešavalo. Ili baš rijetko.

Da se zahuktala i funkcionerska kampanja, te zloupotrebe javnih resursa i funkcija  u predizborne svrhe, izvještavaju organizacije civilnog sektora koje prate proces.

Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević to naziva “besprizornom zloupotrebom svih institucionalinih kapaciteta u predizborne svrhe”.

“Pukom slučajnošću, baš u sedmici pred izbore, ministri obilaze otpravnike poslova koji obećavaju goleme investicije, otvaraju laboratorije po školama, svečano obilježavaju upis studenata…  Iznenada i bez najave, nakon potpuno netransparentnog procesa pripreme, potpisuju se međuvladini ugovori koji najavljuju nove hidroelektrane…Pred izbore je potpisan i ugovor za rekonstrukciju KBC-a i bolnica na Cetinju i Bijelom Polju”, ukazuje Kovačević.

Ona je podsjetila i da je sedmica pred izbore iskorišćena za promociju Reformske agende Crne Gore, koja je uslov za dodjelu finansijske podrške u okviru Plana rasta EU. “Ta Reformska agenda, po već standardnoj praksi ove Vlade, nije prošla proces javnih konsultacija i javne rasprave.”

Kovačević  ocjenjuje  da je “vrhunac žanra” dosegnut kroz “fikciju o izgradnji čitavog grada na Veljem brdu, sa obećanjima koja su u suprotnosti sa važećim planovima, propisima, ali i geografijom, matematikom i bazičnom logikom.“.  Obećanje da će se prvi građani useliti u novi grad 2026. godine „ostaće zabilježeno kao vrhunac političkog licemjerstva Vlade u ovoj izbornoj kampanji”, kazala je.

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ove sedmice donijela je i prvu odluku o utvrđenoj preizbornoj zloupotrebi. To je odluka o besplatnom prevozu u prigradskom i gradskom linijskom saobraćaju na teritoriji Glavnog grada, na linijama koje obavlja preduzeće “Putevi” d.o.o.

Agencija je utvrdila da je donošenjem ove Odluke prekršen član 42, stav 2 Zakona.

Optužbe za zloupotrebu javnih resursa stigle su i na račun predsjednika Jakova Milatovića.

MANS je  Agenciji za sprečavanje korupcije ove sedmice  podnio inicijativu za pokretanje postupka zbog sumnje da je Predsjednik Crne Gore, prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Posebna inicijativa je podnijeta i protiv kandidata za gradonačelnika Podgorice, aktuelnog zamjenika gradonačelnice, Luke Rakčevića.

MANS je reagovao nakon što je izborna lista „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“  objavila promotivni video koji je snimljen u kabinetu Predsjednika Crne Gore.

“Nakon što je spot emitovan na YouTube platformi, dodatno je promovisan kao politički marketing na online portalu jednih dnevnih novina koji je takođe plaćen od strane Izborne liste „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“, ukazao je Dejan Milovac iz MANS-a.

“Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja u članu 36 izričito zabranjuje korišćenje prostorija državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave…ukoliko se isti uslovi ne obezbijede svim učesnicima u izbornom procesu. Kako drugi učesnici na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici nisu imali mogućnost da svoje promotivne spotove snimaju u kabinetu predsjednika države, postoji osnovana sumnja da je Predsjednik Milatović prekršio Zakon i omogućio svojoj izbornoj listi ekskluzivan pristup prostorijama predsjedništva”, navodi se u saopštenju MANS-a.

Pojačalo se i sa predizbornim dosijeima grjehova. Rat na relaciji Milatović – Spajić, odnosno dvije sada suprotstavljene liste nekadašnjih partijskih saoboraca, iznjedrio je ove sedmice aferu navodne nelegalne gradnje porodice kandidata za gradonačelnika Podorice Luke Rakčevića, koja se potom pretvorila u aferu navodne nelegalne gradnje Rakčevićevog brata, u koju se sumnja na osnovu njegovog zahtjeva za legalizaciju.

Najprije je predizborna kolaicija PES Demokrate ustvrdila da  „listovi nepokretnosti oca i brata Luke Rakčevića, Nemanje i Gorana, dokazuju da su vlasnici više stambenih zgrada i prostora sagrađenih bez dozvole”.

Uzvratila je Milatovićeva lista. “Politika nije monolog neistina, saopštio je predsjednik Crne Gore,  na konferenciji za novinare koju su organizovali jer se  “ htjelo da se preko nosioca te liste Luke Rakčevića diskredituje lista i ljudi koji je predstavljaju”.  Oni su ustvrdili da se radi o podmetanju i zloupotrebi.

“Ljudi koje su pominjali i čije su podatke zloupotrijebili uopšte nijesi ljudi koje oni navode, jer su pogrešno protumačili i mog oca koji se isto tako zove i preziva. To što rade PES i Demokrate, to nije radila ni DPS na vrhuncu svoje moć”, navodi Rakčević.

Spajićevi su opet ustvrdili da  nijesu zloupotrijebili podatke , nego do njih došli legitimnim putem. “Tragom nelegalne gradnje bratovljeve (koju nije demantovao) došlo se do lista nepokretnosti Gorana Rakčevića, ne samo zbog toga što se i Lukin otac zove Goran već i zato što su parcele sve u istom obuhvatu”, poručili su koalicije Još jače.  Dok su se iz preizbornih lista premijera i presjednika prepucavali listama nepokretnosti i demantijima, institucije su uobičajeno ćutale.

Ranijih sedmica na meti je bio nosilac Spajićeve liste, ministar energetike Saša Mujović, zbog političke prošlosti. Danima su objavljivane footografije Mujovića sa skupova koje su trebale da dokažu da je nekada imao saradnju sa DPS-om. Portparol DPS-a je ustvrdio da je „Mujović duže glasao DPS od mene“. On je ustvrdio i da je Mujović bio dugogodišnji aktivista tokom predizbornih kampanja nekadašnje vladajuće partije.  Mujović tvrdi da nije imao nikakve veze sa DPS-om.

Šta god da je istina u oba slučaja, njeno utvrđivanje  svejedno nije  cilj izvlačenja dosijea grjehova  u predizborne kampanje. Suština je diskreditovati protivnika. A u toj disciplini učestvuju gotovo sve predizborne liste.

Glavna disciplina gotovo svih izbornih takmaca je i dalje  – sve za vlast,  vlast za uske interese.  Ostalo su bajke.

 

Zloupotrebe i u Kotoru

U Kotoru je nekoliko dana pred izbore lokalna vlast organizovala “otvaranje” Slavljanske čitaonice, iako taj objekat nije prošao tehnički prijem, niti je predat od strane izvođača.

Otvaranju nijesu prisustvovali  izvođač, nadzor ni projektant, a obavljeno je bez prisustva mještana, novinara i članova Savjeta mjesne zajednice.  Fotografije lokalnih funkcionera kako se smiješe kraj Slavljanske čitaonice završile su potom na lokalnom javnom servisu. Ali ne i fotorgafije koje pokazuju da je na prozorima čitaonice  – najlon. „Otvaranju su prisustvovali predsjednik opštine Vladimir Jokić, predsjednica Skupštine Maja Mršulja,  nekoliko opštinskih sekrteara i funkcionera,  direktor Turističke organizacije Jovan Ristić, direktorica muzeja grada Perasta Dušica Ivetić i predsjednik mjesne zajednice Dobrota I  Vedran Milošević.

Tim povodom reagovala je članica savjeta Mjesne zajednice Dobrota I Paula Petričević

“Niti je građanstvo dobilo bilo kakvu informaciju o ovom ”svečanom” činu, niti su takvu informaciju dobili članice i članovi Savjeta Mjesne zajednice Dobrota I. Prema mojim saznanjima, Predsjednik Savjeta je dobio poziv da sa čelnicima Opštine obiđe objekat, a ne da objekat bude ”svečano otvoren””,  kazala je ona.

Objasnila je da je informaciju o ”svečanom otvaranju” objavio  lokalni javni servis, “čijim novinarkama i novinarima ne pada na pamet da pitaju kakvo je to otvaranje kad objekat nije gotov, i kakva je to svečanost na koju, osim učesnica i učesnika programa – niko nije pozvan?”

Ne ulazeći u ogromne probleme u vezi sa realizacijom rekonstrukcije Slavjanske čitaonice čije su otvaranje ”za dvadesetak dana” krajem juna ove godine najavili ti isti koji su je, uoči izbora, koncem septembra nedovršenu krišom ”svečano otvorili”, niti u ostala ozbiljno otvorena pitanja uvezi sa ovim projektom, osjećam odgovornost i smatram svojom dužnošću da kao članica Savjeta MZ javno reagujem povodom ovog ”svečanog otvaranja. Nisam željela da se oglašavam u toku lokalne predizborne histerije, ali budući da članice i članovi Savjeta MZ nisu postigli dogovor o održavanju hitne sjednice po ovom pitanju, ipak smatram da se mora reagovati i pozvati na odgovornost – nadležne za obmanu, a lokalni medij za njenu nekritičku promociju”, ocijenila je ona.

 

Kome odgovaraju stara izborna pravila

“Na biračkom spisku za lokalne izbore u Podgorici 29. septembra nalazi se više od 3.300 osoba koje imaju pravo glasa u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska i Srbiji”, saopštio je predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković.

On je ocijenio da “parlamentarna većina želi dovođenjem ljudi da ostvari pobjedu u Podgorici”.  Kazao je da za tu tvrdnju imaju nepobitne dokaze i pozvao tužilaštvo da reaguje.

Lider DPS je poručio i da će “na izborni dan spriječiti svako od tih lica da glasaju”.  Kazao je da će dokazi koje imaju biti dostavljeni i biračkim odborima, te da će na taj način biti spriječeni.

Iz Demokrata su uzvratili da je “birački spisak koji danas imamo, usljed još nereformisanog izbornog zakonodavstva, ništa drugo do suštinsko nasljeđe onih koji su upravljali zemljom više od tri decenije.

“Upravo su oni, koji sada kritikuju, kreirali i održavali taj spisak”, saopšteno je iz Demokrata.  Ocijenili su i da je simptomatično što se eventualne primjedbe ističu tek sada, kad je birački spisak zaključen i kad više nema mogućnosti za bilo kakve promjene.

Simptomatično je i što izborne reforme nije bilo ni nakon pada DPS, 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA DALA SAGLASNOST ZA PODIZANJE SPOMENIKA AMFILOHIJU RADOVIĆU U BERANAMA: Iz sjemena prerađene prošlosti

Objavljeno prije

3 sedmice

na

20 Septembra, 2024

Objavio:

SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srpskog sveta, od pokojnog Mitropolita treba onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo nasljeđe Crne Gore

Vlada je brzopotezno odlučila da Opština Berane ima njihovu saglasnost  za izgradnju spomenika Amfilohiju Ristu Radoviću, bivšem velikodostojniku Srpske pravoslavne crkve (SPC) čija je liturgijska titula glasila: Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko primorski, zetsko brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog.

“Imao sam tu čast da predsjedavam sjednicom Vlade Crne Gore na kojoj je usvojen predlog ministarke kulture i medija, dr Tamare Vujović (Demokrate – prim. Monitora) i donijeta odluka o davanju saglasnosti za izgradnju spomenika mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju Radoviću. Lično sam imao privilegiju da s njim dijelim brojne razgovore, koji su za mene, kao i za mnoge, bili više od razgovora i običnog susreta”, navodi se u saopštenju upućenom iz kabineta potpredsjednika Vlade Alekse Bečića. Premijer Milojko Spajić bio je, kažu, službeno odsutan.

U saopštenju iz Bečićevog kabineta ne navodi se da su članovi Vlade iz redova nacionalnih partija Albanaca i Bošnjaka napustili sjednicu kada je postalo izvjesno da će se na njenom dnevnom redu naći pitanje saglasnosti za izgradnju spomenika Amfilohiju Radoviću.  To smo saznali nezvanično.  Tek  čekamo da iz Vlade javno obrazlože svoj potez. I eventualne posljedice današnje odluke (četvrtak 19. septembar).

Potpredsjednik Vlade sa javnošću je, zato, podijelio lične impresije. Prema njima, pokojni Amfilohije Radović bio je “most između različitih epoha, kultura i tradicija, posvećen obnovi duhovnih vrijednosti i očuvanju duše Crne Gore”. Pride, pišu Bečić i njegovi savjetnici, “njegovo djelovanje nije bilo samo lokalno, već univerzalno, povezivao je Crnu Goru sa širim svijetom, jačajući našu zemlju ne samo kao kulturnu, već i kao moralnu silu na međunarodnoj sceni. Spomenik mitropolitu Amfilohiju biće trajni podsjetnik na njegovu snagu, njegovu mudrost i njegovu ljubav prema Crnoj Gori i vjeri.”

Baš tako:  čuvar duše, most između različitih, moralna sila, mudrost, ljubav… Pa spomenik. Četiri godine nakon smrti, iako Zakon o spomen-obilježjima propisuje da ličnost od čije je smrti proteklo manje od 20 godina ne može dobiti obilježje bez posebne saglasnosti Vlade. Pozivajući se na taj propis Ministarstvo kulture i medija je u prvi mah, krajem avgusta, odbilo zahtjev Opštine Berane. Uslijedilo je javno reagovanje Eparhije budimljansko-nikšićke SPC u kome se ističe da je Rješenje Ministarstva “nezakonito, јer ne sadrži dovoljne razloge, a dati razlozi su proizvoljni i kontradiktorni, nažalost, јednim diјelom i maliciozni”.

Advokatima SPC posebno je zasmetalo to što se u osporenom Rješenju poziva na član 10 Zakona o spomen-obilježjima, prema kome “nije dozvoljeno podizati spomen-obilježje: za događaj koji označava gubitak slobode ili nezavisnosti Crne Gore; za događaj koji simbolizuje, odnosno označava saradnju sa okupatorom, njegovim saveznikom ili pomagačem; za događaj koji predstavlja sukob naroda isključivo na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi; licu koje je bilo saradnik okupatora, njegovog saveznika ili pomagača; licu koje je zastupalo fašističke, šovinističke ili nacističke ideje ili ideologije; licu koje je osuđeno za krivično djelo protiv čovječnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili je proglašeno ratnim zločincem; licu koje je u istoriji Crne Gore ili u istoriji čovječanstva imalo negativnu ulogu”.

“Da li Ministarstvo insinuira da bi se ličnost i životno djelo blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija moglo supsumirati pod neko od prohibitivnih određenja navedenog člana”, zapitali su se u obraćanju iz Eparhije budimljansko-nikšićke. Ministarka je poništila prethodno Rješenje, odluku prebacila na Vladu (jedina koja je mogla dati saglasnost za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću) i negirala mogućnost da su ona i njeni saradnici bivšeg mitropolita prepoznali u nekoj od odredbi citiranog člana 10. “Naprotiv, mitropolit Amfilohije je ličnost od izuzetnog značaja za Crnu Goru i jedan od najuglednijih episkopa u čitavom pravoslavnom svijetu. Izvinjavam se svim građanima i građankama Crne Gore i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj na propustu koji je učinjen”, poručila je Vujović.  Pa je po hitnoj proceduri odradila svoj dio posla oko saglasnosti za podizanje spornog spomenika.

Vlada je  odlučila to što je odlučila. Sad se valja zapitati:

Govorimo li o istom onom čovjeku koje je ubijanje Bošnjaka/ Muslimana , od istrage poturica do genocida u Srebrenici pravdao riječima: „Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom”?

Je li to onaj mitropolit  što je božićne liturgije u Nikšiću i na Cetinju održavao u prisustvu Željka Ražnatovića Arkana i njegovih uniformisanih i dugim cijevima naoružanih paravojnika. Onaj koji je  desetak godina kasnije, nad odrom ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića , spočitavao pokojniku, njegovoj porodici i prijateljima da je atentat zaslužio izručenjem Slobodana Miloševića Hagu? “Ko se mača lati od mača će i stradati”, besjedio je Radović pred ožalošćenima. I zgroženima.

Treba li Crnoj Gori spomenik svješteniku koji je Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca, odlikovao za „kosovsko rvanje“?  Onom koji je 2013. godine, kada su vlasti Srbije i Kosova potpisale Briselski sporazum,u Beogradu držao  moleban za upokojenje Vlade i Skupštine? Nakon čega se i tadašnji Patrijarh SPC ogradio „u svoje ime i u ime Crkve“, od svih izjava i činjenja čelnika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Šta treba napisati na spomeniku čovjeku koji je, vodeći kampanju protiv prava na abortus, Srpkinjama (valjda su ga samo one zanimale u tom kontekstu) grdno zamjerio da su postale majke čedomorke: „One u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili Musolini i Hitler i Broz i ovi koji su ovdje na Kosovu i Metohiji”.

A šta misliti o vladi koja daje (vanrednu) saglasnost za izgradnju spomenika čovjeku koji je, svojevremeno, najavu obnove crnogorske državnosti pred TV kamerama opisao riječima “ne pravi se pita od onoga”. Dok je o Crnogorcima  kitio još dičnije nego o nezavisnoj Crnoj Gori. To su „kopilad Milovana Đilasa kojih se odrekao i njihov politički otac“, besjedio je Radović, Jednom prigodom  na Cetinju pritvrdio je : „Po čemu ste Crnogorci? Po tome što ste rođeni u Crnoj Gori? Pa i volovi i koze se rađaju u Crnoj Gori, ali nisu Crnogorci i Crnogorke. Jesu crnogorski volovi i crnogorske koze, ali nisu Crnogorci i Crnogorke koji su cjelivali i cjelivaju mošti Svetog Petra Cetinjskog i ikonu Majke Božije, pokroviteljke ovoga grada.“

Amfilohije je dobro znao šta i kako radi i govori. Umio je, kada zatreba, da pokaže i drugu stranu. „Kada su huligani napali našu džamiju (Bajrakli džamija u centru Beograda, zapaljena 2004. tokom protesta zbog proglašenja nezavisnosti Kosova) i kada je falilo pametnih i mudrih glava, tada je poštovani i hrabri mitropolit Amfilohije Radović stao ispred razuzdane mase braneći dobro od zla u svima nama“, prisjećao se beogradski muftija Mustafa Jusufspahić. U arhivi nedeljnika Vreme možemo pronaći detaljniji opis tog događaja. I riječi uz koje je Amfilohije ušao u razularenu gomilu vičući: „Izađite deco, kumim vas Bogom! Ne činite zločin kao oni, pa da i mi ispadnemo zločinci.”

Mi i oni. Ili, mi protiv njih. Kao da su te riječi bile dugogodišnji  pokretač Amfilohija Radovića, čovjeka koga je smrt zatekla kao nezvaničnog lidera udružene opozicije koja je, nakon tri decenije bezuspiješnih pokušaja, na izborima 2020. godine prekinula kontinuitet vladavine DPS-a Mila Đukanovića. Političara sa kojim se, vjerovatno, najbolje razumio i najduže sarađivao. Možda i zato što su dijelili mnogo toga, od ratnih aktivnosti do sklonosti ka divljoj gradnji.

U vrijeme protestnih litija, iz usta Amfilohija Radovića mogle su se čuti do tada neuobičajene riječi i poruke pomirenja, sabornosti. Javne i nedvosmislene potrvde da je Crnogorska pravoslavna crkva nekada bila autokefalna.

Vrlo znakovito:  SPC je nakon smrti mitropolita Amfilohija, gaseći Episkopski savjet u Crnoj Gori, pokazala šta misli o njegovoj zaostavštini, prije svega o naumu da pod jedan krov stavi sve organizacione cjeline SPC na teritoriji Crne Gore. Cinično, ta je odluka obrazložena time da više ne postoje “ratni uslovi” zbog kojih je Savjet osnovan nakon referenduma o nezavisnosti 2006. godine!? Da je bio živ Amfilohije, to se vjerovatno ne bi desilo. A sigurno Temeljni ugovor sa Crnom Gorom ne bi potpisao niko drugi do on. Pa ni Patrijarh SPC.

Ono što treba SPC-u, kao jednom od ključnih nosilaca projekta srskog sveta (nekad se to zvalo velika Srbija) od pokojnog Mitropolita, jeste onaj Risto Radović koji je svemu što nije srpsko i bespogovorno poslušno pronalazio manu. I prijeki lijek – mač i kletvu. Onaj koji je Rumiju svih nas, helikopterski zaposjeo i  tamo spustio limenku sa obličjem crkve. Ne da bi pravoslavne vjernike približio Bogu, nego da zastraši i međusobno odalji sve ostale.U Vladi su odlučili da budu saučesnici borbe za to i takvo naslijeđe Crne Gore.

 

Manjak senzibiliteta

Neposredno pred zaključenje ovog broja Monitora stiglo je saopštenje Bošnjačke stranke. U njemu se, dijelom, objašnjava odluka o napuštanju sjednice Vlade na kojoj je podržana ideja o izgradnju spomenika u Beranama:

„Razumijemo religiozni odnos dijela građana Crne Gore prema Amfilohiju Radoviću, ali smatramo da u sekularnoj i građanskoj Crnoj Gori, te u multietničkoj i multivjerskoj sredini kakva je Berane, ovim temama treba pristupati sa mnogo više senzibiliteta, posebno imajući u vidu da, zbog najblaže rečeno kontroverznih izjava koje je Amfilohije imao o muslimanima i drugim vjerskim i etničkim zajednicama u Crnoj Gori, podizanje spomen obilježja neće doprinijeti multivjerskom i multietničkom skladu…”.

Oglasili su se i iz Albanskog foruma, navodeći da su razlozi za njihovo napuštanje sjednice Vlade formalni i suštinski.

“Formalni: Materijal koji je Vladi dostavljen na razmatranje je nepotpun i neuredan… Suštinski: Amfilohije Radović je sijao mržnju nazivajući pogrdnim i uvredljivim imenima Albance, Bošnjake i Muslimane, ali i Crnogorce koje kao naciju nije priznavao. Iskazivao je i širio mržnju prema Zapadu i demokratskim državama i društvima i prema našim susjedima, a podržavao najnazadnije i najretrogradnije države i režime. Negativno se izražavao ne samo prema nacionalnim, već i svim drugim manjinama. Hvalio je osuđene ratne zločince i umanjivao njihove zločine….“ Iz AF navode da je prijedlog u suprotnosti sa sporazumom koji su potpisali da će “po svakom pitanju koje nas dijeli imati koordinaciju s ciljem postizanja dogovora”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo