Povežite se sa nama

OKO NAS

PUTEVIMA ŠVERCA LJUDI: Profit na tuđoj nesreći

Objavljeno prije

na

U akciji crnogorske policije pod nazivom Kolosjek, uhapšeno je 16 osoba, koje su se bavile organizovanim švercom ljudi, uglavnom nevoljnika iz Sirije, koji su preko Albanije stizali u Podgoricu, odakle su prebacivani do Rožaja, a odatle, zaobilazeći državnu granicu, kuriri su ih u blizini graničnog prelaza Dračenovac vodili u Srbiju.

Mediji su prenijeli da se među uhapšenima nalazi i državljanin Srbije Saša Paunković, koji je, po svemu sudeći, bio spona između crnogorskih i srpskih švercera. Osim njega u Podgorici su uhapšeni Nedžad Ganjola, Darko Stojović, Čedomir Maraš, Dejan Tomanović, Esad Frljučkić, Nebojša Rašović, Marinko Koljenšić, Marko Drobnjak, Novak Dulović i Ranko Dabanović.

Među njima je nekoliko taksista koju su za naknadu od 70 eura po osobi, prebacivali nesrećne ljude do Rožaja, gdje su ih dočekivali, takođe uhapšeni Džemail Dautović, Irfan Dautović, Harkan Lukač, Haris Lukač, Fuad Biševac i još dvije osobe za kojima policija traga. Oni su za vrijeme od kada su bili pod nadzorom ilegalno preko granice prebacili oko sto pedeset ljudi.

Monitorov dobro obaviješteni izvor objašnjava da imigranti najčešće dolaze s Kosova, preko Kule, ili iz pravca Albanije, odnosno iz Drača i Skadra. U posljednje vrijeme zabilježen je veći broj imigranata iz Sirije i drugih arapskih država u kojima bukti rat, koji do Crne Gore dolaze preko Grčke, Makedonije ili Kosova.

„Druga linija šverca ljudi kroz Crnu Goru ranije je vodila s Kosova, preko Kule, i iz Tuzi, prema Vraćenovićima u Bosni i Hercegovini. Odatle su dalje pokušavali da pređu u Hrvatsku i zatim prema zapadnoevropskim zemljama. Obje ove linije najvećim su dijelom suzbijene kada je Hrvatska pooštrila kriterijume za prelazak granica u procesu pregovora za pristupanje EU, i kada je to isto zatraženo od Crne Gore ako želi u Evropsku uniju”, kaže Monitorov izvor iz policije.

Do tada je trgovina ljudima u većoj mjeri cvjetala na ovim prostorima. Talasi nevoljnika koji i dalje prolaze kroz Crnu Goru govore da trafiking cvjeta.

„Organizatori od svakog imigranta uzimaju po dvije hiljade eura da ih prebace kroz naš region. Možete, onda da zamislite koliko ih košta put od Sirije do krajnjih odredišta. Nerijetko se dešavalo da su se imigranti nalazili u nevoljama, odnosno da su im šverceri uzimali novac, a onda ih ostavljali na cjedilu, da se snalaze kako sami znaju i umiju”, priča Monitorov izvor.

Mreže krijumčara i švercera ljudi dobro su povezane i naslanjaju se na druge kriminalne organizacije, koje se bave švercom droge, oružja i akciznih roba.

„Tako je, na primjer, svojevremeno na području Dubrovnika bila jaka trafiking grupa koju su činili Antun Zvrko, Baldo Budman i Tomislav Desin. Riječka narko grupa Albanaca ima ljude zadužene za trafiking, među kojima su Džemal Maljuku, Alija Avdi i Đevalin Daši. U riječkoj grupi je i Tahir Batali”, kaže Monitorov policijski izvor.

Prema njegovim riječima, kriminalnu grupu za trafiking u Italiji su činili Nedjeljko Nikolić, Momčilo Jovanović i Živan Todorović, koji su se uglavnom bavili ilegalnim prebacivanjem Roma u zemlje Evropske unije.

Kosovski Albanac Naser Sadriju, blizak saradnik Nasera Keljmendija za transport droge, svojevremeno je preko Crne Gore dovlačio prostitutke iz Ukrajine za rad u mnogobrojnim barovima na Kosovu.

„Sadriju je posjedovao mercedes bijele boje, registrovan u Podgorici”, kaže ovaj izvor.

Drugi važan kosovski Albanac, koji se bavio švercom i prebacivanjem emigranata, bio je Hektor Keljmendi. Hektor je bio poznat pod imenom Deme Nikći i prije tri godine su ga albanske vlasti izručile Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je optužen za trgovinu ljudima. Policijski podaci govore da je samo preko Hektorove kriminalne grupe u Sjedinjene Američke Države ilegalno prebačeno deset hiljada ljudi.

„Hektor Keljmendi je u rodbinskim i poslovnim vezama s Naserom Keljmendijem. Najbliže je sarađivao i sa Skenderom Keljmendijem, koji u Njujorku, odnosno Bruklinu, kontroliše prodaju droge i oružja” – kaže Monitorov izvor iz crnogorske policije.

On napominje da su Naseru Keljmendiju bliski i krijumčari ljudi Ismail Besnik, Esnaf Kastrat i Hisen Mucaj, koji taj posao obavljaju iz Bosne i Hercegovine. „ U poslu sa trgovinom ljudima na Kosovu još su značajni Faton Osmani, Meduha Tači i Zihguli Betuši”, tvrdi Monitorov izvor.

Direktor regionalno poznate nevladine organizacije Grupa 484, koja se bavi pomaganjem izbjeglicama na prostoru Balkana i bivših jugoslovenskih republika Vladimir Petronijević, rekao je za Al Jazeeru da zbog trenutnih ratnih dešavanja sve više migranata prolazi kroz regiju.

,,Taj put nije lak. Oni prelaze u većini slučajeva pomoću organizovanih grupa. Ovakve akcije uopšte ne čude i ja vjerujem da će ih u budućnosti biti još više. Prema podacima kojim raspolaže Grupa, samo je na srpsko-mađarskoj granici u 2014. godini registrovano oko 25 hiljada migranata od kojih je 60 posto bilo s Kosova. Zbog toga treba intenzivirati regionalnu saradnju. Na Zapadnom Balkanu ne postoji adekvatna infrastruktura za borbu protiv ovog fenomena”, kazao je Petronijević, komentarišući akciju Kolosjek, koja je izazvala dosta pažnje u regionu.

Dobro bi bilo da je akcija Kolosjek izraz iskrene namjere crnogorskih vlasti da se obračunaju sa švercerima ljudi, odnosno da nije samo rezultat pritisaka međunarodne zajednice. Dosadašnje međunarodne ocjene govore da Crna Gora čini izvjesne napore u tom pravcu, ali da to još uvijek nije dovoljno. Trafikanti se ne predaju tako lako jer je to, tvrdi Monitorov izvor, pored droge bio i ostao najunosniji prekogranični šverc.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo