Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽIVOT, SMRT I SAHRANA NEBOJŠE KOLAŠINCA: Razobličavanje nemara

Objavljeno prije

na

Da su novinari, političari i sugrađani Nebojšu Neša Kolašinca dok je bio živ pominjali bar pola onoliko kao poslije njegove smrti, sigurno bi taj četrdesetsedmogodišnjak imao koji munut sreće i udobnosti više u svojoj svakodnevici. Nije bilo tako. Nažalost, Nešo je minulih godina gotovo danonoćno bio na ulici, po mrazu, kiši ili vrućini. Uglavnom s ispruženom rukom ka prolaznicima. „Pola eura”, toliko je uvijek dvojici njegovih drugova i njemu falilo za flašu piva.

Zbog toga su klupu u gradskom centru na kojoj su sjedjeli, svi obilazili u širokom luku. Na toj klupi ili u ulazima stambenih zgrada, Nebojša je, iako je imao stan u „holandskoj zgradi” na rubu grada, uglavnom i spavao i osvitao promrzao, pokriven snijegom ili slanom. Sva briga sugrađana o njima svela se na par pojedinačnih inicijativa nadležnima da se „trojica pijanaca uklone iz centra grada jer nijesu lijep prizor za turiste tokom sezona”. Ništa više od toga, godinama.

Kolašinca, za kojeg je javnost čula tek nakon što je njegovo tijelo cijelu sedmicu bilo na odjeljenju patologije Kliničkog centra Crne Gore , jer nije imao ko da ga preuzme, dijete je iz Doma za nezbrinutu djecu u Bijeloj. Malo ko u Kolašinu se usuđuje glasno da kaže da je Nešo, zaista, Kolašinac, to jest da su mu roditelji iz tog grada.

Nebojša je, pričaju stariji Kolašinci, nađen kao novorođenče u plastu sijena u jednom selu. U domu u Bijeloj dali su mu prezime Kolašinac, po gradu iz kojeg su ga doveli. U taj grad koji ga je ka primorju ispratio licemjerjem, nebrigom i malograđanskom ravnodušnošću, vratio se nakon punoljetstva. Mladi kuvar brzo je napredovao i postao šef kuhinje u hotelu Bjelasica. Kasnije su se za njega otimale gazde mnogih restorana. Oženio se. Jednom ostavljen na rođenju za Kolašinca je, očigledno, bilo previše i kada ga je supruga ostavila. „Nešo kuvar” rado viđen u mnogim društvima, postao je „Nešo pijanica”, od čije se ispružene ruke zaziralo.

Nađen je mrtav u zoru ispred jedne od kolašinskih prodavnica. Patolozi su utvrdili da je smrt izazvana cirozom jetre. S patologije je, tek nakon šest dana, tijelo preuzela grupa Kolašinca i sahranili na gradskom groblju.

„Kontaktirali smo tužilaštvo odakle nam je rečeno da su kontaktirali rukovodstvo kolašinske lokalne uprave koji su im odgovorili da nemaju sredstava da plate troškove sahrane, jer im je račun blokiran. Tada smo se organizovali da našeg sugrađanina sahranimo”, rekli su oni koji su ga sahranili. Slučajno ili ne organizatori sahrane su iz, u Kolašinu opozicione, Demokratske partije socijalista.

Nekoliko dana nakon sahrane iz izvršne vlasti su uzvratili na optužbe. ,,U postupku preuzimanja posmrtnih ostataka Nebojše Kolašinca iz Kliničkog centra Crne Gore Opština je bila isključena”, kazala je predsjednica Opštine Željka Vuksanović. Ona tvrdi da je ,,gruba neistina” da je Opština odbila da snosi troškove sahrane i takve tvrdnje nazvala izmišljotinama.

,,Ne znam ko je to izmislio, pretpostavljam oni koji su tražili anonimnost, svjesni sopstvene laži. Iako je i sam Viši državni tužilac obavijestio javnost da nikoga iz Opštine Kolašin nije kontaktirao, niti je to smatrao potrebnim. Uprkos iznijetim neistinama, prihvatam objektivnu odgovornost Opštine jer, u krajnjem i to što je Opština zaobiđena pokazuje, ako ne krivicu onda u najmanju ruku, organizacione propuste koji su doveli do konfuzije povodom ovog slučaja”, kazala je Vuksanović.

Ipak Vuksanović je priznala da se ,,kao predsjednica Opštine osjeća odgovornom, jer je javni funkcioner u društvu koje Nebojši Kolašincu nije pružilo pomoć kada mu je bila potrebna”.

Da li je odgovornost Opštine veća od pukog organizacionog propusta? Sasvim sigurno, jeste. Nova kolašinska vlast, istina, u ogromnim je problemima naslijeđenim od prethodnika. Ogromni dugovi, blokiran račun, svakodnevni pritisak par stotina zaposlenih u opštinskoj administraciji i javnim preduzećima i ustanovama, koji nijesu primili 11 plata… Ipak, to sve ne može biti opravdanje da dozvole da ,,budu isključeni iz preuzimanja posmrtnih ostataka Kolašinca” iz KCCG. Niko lokalnu upravu nije mogao isključiti iz onoga što im je zakonska, ali, prije toga i moralna obaveza.

Nebojša nije imao rodbine, to je u maloj kolašinskoj sredini bilo poznato svima, pa i onima koji obavljaju najviše javne funkcije. Sasvim sigurno da vijest o njegovoj smrti nije zaobišla ni kancelarije lokalne uprave. Dakle, najmanje što se mora reći na račun predstavnika aktuelne vlasti je da ih nije interesovalo gdje je završilo njegovo tijelo. Čitavu sedmicu ni jedan od opštinskih funkcionera nije se potrudio da sazna da li je i gdje sahranjen njihov sugrađanin.

Zbog toga se ne može osporiti da su oni koji su ga sahranili, čak i u slučaju da jesu ,,ubrali političke poene”, bili jedini Nešovi sugrađani koji su se potrudili da zatraže pomoć ministarstava u preuzimanju tijela i organizuju sprovod, da iskopaju raku, obavijeste njegove bivše kolege i kažu koju riječ nad odrom.

Nebojšin život i smrt, pa i sahrana, sasvim sigurno, slika su sistemskih i ljudskih falinki na svim nivoima. Nekoliko dana su politički neistomišljenici razmjenjivali optužbe, a na društvenim mrežama su kritikovani uglavnom ,,oni drugi”. Malo je bilo suočavanja sa sobom .

Zbog toga, poslije svega nije ostao utisak da će Nešovi drugovi Zoki i Garo, sjutra imati drugačiji ,,tretman” sugrađana ili nadležnih. Veliki korak naprijed bi bio da su akteri nove vlasti imali snage za iskreno izvinjenje zbog svog ogromnog propusta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo