Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽIVOT, SMRT I SAHRANA NEBOJŠE KOLAŠINCA: Razobličavanje nemara

Objavljeno prije

na

NESO-Kolasinac-II-sahrana

Da su novinari, političari i sugrađani Nebojšu Neša Kolašinca dok je bio živ pominjali bar pola onoliko kao poslije njegove smrti, sigurno bi taj četrdesetsedmogodišnjak imao koji munut sreće i udobnosti više u svojoj svakodnevici. Nije bilo tako. Nažalost, Nešo je minulih godina gotovo danonoćno bio na ulici, po mrazu, kiši ili vrućini. Uglavnom s ispruženom rukom ka prolaznicima. „Pola eura”, toliko je uvijek dvojici njegovih drugova i njemu falilo za flašu piva.

Zbog toga su klupu u gradskom centru na kojoj su sjedjeli, svi obilazili u širokom luku. Na toj klupi ili u ulazima stambenih zgrada, Nebojša je, iako je imao stan u „holandskoj zgradi” na rubu grada, uglavnom i spavao i osvitao promrzao, pokriven snijegom ili slanom. Sva briga sugrađana o njima svela se na par pojedinačnih inicijativa nadležnima da se „trojica pijanaca uklone iz centra grada jer nijesu lijep prizor za turiste tokom sezona”. Ništa više od toga, godinama.

Kolašinca, za kojeg je javnost čula tek nakon što je njegovo tijelo cijelu sedmicu bilo na odjeljenju patologije Kliničkog centra Crne Gore , jer nije imao ko da ga preuzme, dijete je iz Doma za nezbrinutu djecu u Bijeloj. Malo ko u Kolašinu se usuđuje glasno da kaže da je Nešo, zaista, Kolašinac, to jest da su mu roditelji iz tog grada.

Nebojša je, pričaju stariji Kolašinci, nađen kao novorođenče u plastu sijena u jednom selu. U domu u Bijeloj dali su mu prezime Kolašinac, po gradu iz kojeg su ga doveli. U taj grad koji ga je ka primorju ispratio licemjerjem, nebrigom i malograđanskom ravnodušnošću, vratio se nakon punoljetstva. Mladi kuvar brzo je napredovao i postao šef kuhinje u hotelu Bjelasica. Kasnije su se za njega otimale gazde mnogih restorana. Oženio se. Jednom ostavljen na rođenju za Kolašinca je, očigledno, bilo previše i kada ga je supruga ostavila. „Nešo kuvar” rado viđen u mnogim društvima, postao je „Nešo pijanica”, od čije se ispružene ruke zaziralo.

Nađen je mrtav u zoru ispred jedne od kolašinskih prodavnica. Patolozi su utvrdili da je smrt izazvana cirozom jetre. S patologije je, tek nakon šest dana, tijelo preuzela grupa Kolašinca i sahranili na gradskom groblju.

„Kontaktirali smo tužilaštvo odakle nam je rečeno da su kontaktirali rukovodstvo kolašinske lokalne uprave koji su im odgovorili da nemaju sredstava da plate troškove sahrane, jer im je račun blokiran. Tada smo se organizovali da našeg sugrađanina sahranimo”, rekli su oni koji su ga sahranili. Slučajno ili ne organizatori sahrane su iz, u Kolašinu opozicione, Demokratske partije socijalista.

Nekoliko dana nakon sahrane iz izvršne vlasti su uzvratili na optužbe. ,,U postupku preuzimanja posmrtnih ostataka Nebojše Kolašinca iz Kliničkog centra Crne Gore Opština je bila isključena”, kazala je predsjednica Opštine Željka Vuksanović. Ona tvrdi da je ,,gruba neistina” da je Opština odbila da snosi troškove sahrane i takve tvrdnje nazvala izmišljotinama.

,,Ne znam ko je to izmislio, pretpostavljam oni koji su tražili anonimnost, svjesni sopstvene laži. Iako je i sam Viši državni tužilac obavijestio javnost da nikoga iz Opštine Kolašin nije kontaktirao, niti je to smatrao potrebnim. Uprkos iznijetim neistinama, prihvatam objektivnu odgovornost Opštine jer, u krajnjem i to što je Opština zaobiđena pokazuje, ako ne krivicu onda u najmanju ruku, organizacione propuste koji su doveli do konfuzije povodom ovog slučaja”, kazala je Vuksanović.

Ipak Vuksanović je priznala da se ,,kao predsjednica Opštine osjeća odgovornom, jer je javni funkcioner u društvu koje Nebojši Kolašincu nije pružilo pomoć kada mu je bila potrebna”.

Da li je odgovornost Opštine veća od pukog organizacionog propusta? Sasvim sigurno, jeste. Nova kolašinska vlast, istina, u ogromnim je problemima naslijeđenim od prethodnika. Ogromni dugovi, blokiran račun, svakodnevni pritisak par stotina zaposlenih u opštinskoj administraciji i javnim preduzećima i ustanovama, koji nijesu primili 11 plata… Ipak, to sve ne može biti opravdanje da dozvole da ,,budu isključeni iz preuzimanja posmrtnih ostataka Kolašinca” iz KCCG. Niko lokalnu upravu nije mogao isključiti iz onoga što im je zakonska, ali, prije toga i moralna obaveza.

Nebojša nije imao rodbine, to je u maloj kolašinskoj sredini bilo poznato svima, pa i onima koji obavljaju najviše javne funkcije. Sasvim sigurno da vijest o njegovoj smrti nije zaobišla ni kancelarije lokalne uprave. Dakle, najmanje što se mora reći na račun predstavnika aktuelne vlasti je da ih nije interesovalo gdje je završilo njegovo tijelo. Čitavu sedmicu ni jedan od opštinskih funkcionera nije se potrudio da sazna da li je i gdje sahranjen njihov sugrađanin.

Zbog toga se ne može osporiti da su oni koji su ga sahranili, čak i u slučaju da jesu ,,ubrali političke poene”, bili jedini Nešovi sugrađani koji su se potrudili da zatraže pomoć ministarstava u preuzimanju tijela i organizuju sprovod, da iskopaju raku, obavijeste njegove bivše kolege i kažu koju riječ nad odrom.

Nebojšin život i smrt, pa i sahrana, sasvim sigurno, slika su sistemskih i ljudskih falinki na svim nivoima. Nekoliko dana su politički neistomišljenici razmjenjivali optužbe, a na društvenim mrežama su kritikovani uglavnom ,,oni drugi”. Malo je bilo suočavanja sa sobom .

Zbog toga, poslije svega nije ostao utisak da će Nešovi drugovi Zoki i Garo, sjutra imati drugačiji ,,tretman” sugrađana ili nadležnih. Veliki korak naprijed bi bio da su akteri nove vlasti imali snage za iskreno izvinjenje zbog svog ogromnog propusta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo