Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA GORA I ŽENE U BIZNISU: Na začelju

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori žene su vlasnice tek svakog desetog preduzeća, iako one čine većinu populacije. Po ovome Crna Gora zaostaje za zemljama EU, ali i zemljama regiona.

Prema Monstatovim podacima od preko 21.000 aktivnih poslovnih subjekata, žene su vlasnice tek 9.6 odsto preduzeća. Istovremeno, oko 30 odsto biznisa na evropskom nivou nalazi se u vlasništvu žena (Evropska komisija, 2014). Slično je i na globalnom nivou – u odnosu na ukupan broj malih preduzeća koja su registrovana širom svijeta, učešće žena vlasnica biznisa iznosi oko 38% (OECD, 2011).

Gori smo i od zemalja u regionu: Albanija ima oko 26 odsto žena vlasnica malog i srednjeg biznisa, kao i Srbija, dok Bosna i Hercegovina ima 21 odsto žena u biznisu. Najbolje je stanje u Hrvatskoj, u kojoj je oko 32 odsto preduzetnica u ukupnoj privredi.

Poražavajući podatak o samo 9,6 vlasnica preduzeća treba uzeti s rezervom, upozorili su iz privatnog sektora. Oni smatraju da to nije odraz pravog stanja već da je tu procenat onih žena koje su samo formalne vlasnice biznisa, dok upravljačke funkcije i preduzetničke aktivnosti obavljaju njihovi muški srodnici (suprug, brat, sin).

Žene u Crnoj Gori po pravilu upravljaju mikro i malim preduzećima. Najviše preduzeća u kojima su žene na čelu posluje u Kolašinu – 22,2 odsto, a najmanje u Šavniku – nijedno.

Ljubica Kostić-Bukarica, predsjednica Asocijacije poslovnih žena Crne Gore koja broji 120 članica, za Monitor kaže da žene u Crnoj Gori nemaju ravnopravan tretman u tržišnoj utakmici.

Ona navodi neke od razloga malog broja žena u biznisu: ,,Prvenstveno stereotipi koji još vladaju, a prema kojima je ženi mjesto u kući. Vlasništvo nad imovinom, koje se u više od 90 odsto slučajeva vodi na muške srodnike pa žene ne mogu da obezbijede hipoteku i podignu kredit za započinjanje biznisa, a kasnije i za njegov razvoj”.

Prema podacima Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) na žene je registrovano svega oko šest odsto nekretnina (četiri odsto kuća, osam odsto zemljišta i 14 odsto vikendica). Istraživanja UPCG pokazuju da je čak 56 odsto preduzetnica upravo pristup kreditima prepoznalo kao barijeru za pokretanje biznisa.

,,Komercijalne banke u Crnoj Gori ne prepoznaju preduzetnice kao posebnu ciljnu grupu – potencijalne klijente kojima bi ponudile posebne kreditne linije za žensko preduzetništvo, kreirane upravo u skladu sa njihovim potrebama, što je nevjerovatno”, kaže za Monitor Zvezdana Oluić, savjetnica za žensko preduzetništvo u Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG).

Kostić-Bukarica smatra da je neophodno obezbijediti više kreditnih linija za žene, sniziti kamatne stope, olakšati administrativne procedure prilikom apliciranja za sredstva, djelimično rasteretiti žene različitih vrsta dažbina, makar u prvim mjesecima poslovanja.

Prosječna vrijednost biznis planova preduzetnica od 500 do 5000 eura, što pokazuje da su ženama za početak potrebna mala sredstva. To je uočeno i u UPCG pa je u njihovoj publikaciji Procjena okruženja za žensko preduzetništvo ocijenjeno da se većina preduzetnica odlučuje za skromne biznis planove i generalno su manje sklone riziku u odnosu na muškarce. Smatra se da je to posljedica stava okoline koja je mnogo kritičnija prema potencijalnom neuspjehu žena nego muškaraca. S druge strane, žene su mnogo upornije i strpljivije kada je u pitanju posao koji vode.

U UPCG ističu da skoro sve preduzetnice u Crnoj Gori mogu biti primjer uspješnog poslovanja u uslovima krize. ,,To potvrđuje da preduzetnice predstavljaju onaj poseban segment privrede čiji je potencijal za razvoj Crne Gore ogroman. Ne bi bilo dobro da to na vrijeme ne shvatimo i pružimo im očekivanu podršku. Konačno – to je u i našem interesu”, kaže Oluić.

Dosadašnji pokušaji da se prevlada ovaj problem bili su periodični. Jedan od pozitivnih primjera je Investiciono-razvojni fond koji, u cilju pružanja podsticaja razvoju ženskog preduzetništva, već nekoliko godina obezbjeđuje posebnu kreditnu liniju za žene u biznisu.

Usvajane su brojne strategije i akcioni planovi ali konkretne biznis barijere se sporo uklanjaju. Prije svega prepreke na koje nailazi većina preduzetnika bez obzira na pol: komplikovane administrativne procedure (naročito prilikom pokretanja biznisa), pristup finansijama (za potrebe pokretanja biznisa i kasnije – u cilju razvoja poslovanja), nestabilan i složen regulatorni okvir, previsoki nameti, takse i druga davanja (na nacionalnom i lokalnom nivou), problemi međusobne naplate potraživanja, postojanje sive ekonomije i nelojalne konkurencije…

Zanimljivo je da je, u istraživanju UPCG, čak 62,1 odsto žena iz južnog regiona Crne Gore ocijenilo da postoje značajne pogodnosti od poslovanja u sivoj zoni, te da je ono za njih isplativije.

,,Navedene biznis barijere jednako prepoznaju i žene i muškarci preduzetnici. Međutim, ono što poziciju žena dodatno usložnjava u ovom, kako ga mnogi zovu, „muškom svijetu biznisa”, jesu one specifične prepreke koje se upravo vezuju za karakteristike ženskog preduzetništva. To su prije svega još uvijek prisutni patrijarhalni, tradicionalni stavovi o ulozi i mjestu žene u društvu, problemi usklađivanja porodičnog i profesionalnog života, otežan pristup znanjima i vještinama, feminizacija određenih profesija, rodna segregacija obrazovnih profila (školovanje za tzv. ‘ženska’ zanimanja) i dr.”, kaže Oluić.

Preduzetnice mnogo očekuju od Strategije ženskog preduzetništva koja je u izradi, a čiji je nosilac Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća. Jedinstven stav je da je za razvoj ženskog preduzetništva potrebna prije svega bolja institucionalna podrška.

Kao veliki problem preduzetnice su izdvojile nedovoljan broj javnih predškolskih ustanova, njihovo neadekvatno radno vrijeme i nepostojanje produženih boravaka u osnovnim školama.

,,Potrebno im je pružiti pomoć prilikom usklađivanja porodičnog i poslovnog života i tom dijelu najvažnija je podrška porodice, ali ne smijemo zanemariti ni ulogu države u domenu otvaranja boravaka za djecu u osnovnim školama, različitih servisnih centara za domaćinstva, jaslica i vrtića sa kliznim radnim vremenom i sl.”, navodi Kostić-Bukarica.

,,Muškarcima preduzetnicima je lakše samo zato što kod kuće nemaju nekih obaveza. Oni mogu da se bave samo poslom, a žena mora da se bavi i poslom i djetetom i porodicom i kuvanjem i spremanjem. I za sve što tu, na privatnom planu, nije u redu, žena je kriva. Nikad muškarac”, jedna je od uobičajenih opaski preduzetnica.

Ekonomski položaj žena u Crnoj Gori generalno nije zavidan. Tu su – visoka stopa nezaposlenosti žena, njihova nedovoljna zastupljenost na visokim pozicijama u javnom i privatnom sektoru, a istovremeno velika koncentracija na loše plaćenim poslovima, učestalost rada na određeno vrijeme uz mogućnost

gubitka posla nakon ostvarivanja prava na plaćeno porodiljsko odsustvo.

Godinama unazad, zvanični podatak je da žene u prosjeku primaju platu za 100 eura manju od muškaraca.

U Crnoj Gori još ne postoji objedinjena baza podataka o ženskom preduzetništvu.

U istraživanju UPCG, konstatuje se da se žensko preduzetništvo u Crnoj Gori danas nalazi u ranoj fazi razvoja koja se slikovito može nazvati preduzetništvo iz nužde, a koje naročito karakteriše potreba za pronalaženjem alternative zapošljavanju kod poslodavca.

Navodi se da za većinu žena preduzetništvo ne predstavlja primarni životni cilj, već u njega uglavnom ulaze iz nužde, prepoznajući ga kao način za obezbjeđenje egzistencije porodice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRED GAŠENJEM JEDINO MRESTILIŠTE AUTOHTONE POTOČNE PASTRMKE: Novac preči od prirode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos devastiranom ribljem  Crna Gora ima samo jedno mrestilište autohtone potočne pastrmke. Taj objekat u Pljevljima uskoro bi mogao da postane komercijalni ribnjak. Ukoliko se to desi, upozorava struka, biće onemogućeno poribljavanje vodotoka u skladu sa zakonom

 

Struka, relevantne institucije, dio ekologa i ribolovci na jednoj,  predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na drugoj strani oko budućnosti jedinog  mrestilišta autohtone potočne pastrmke u Crnoj Gori.  Vraneš namjerava da  mrestilište pretvori u komercijalni ribnjak, od kojeg bi, kako tvrdi, koristi imali svi građani Pljevalja, a ne samo tajkuni. Struka ga optužuje za neodstatak senzibliteta i znanja, dok tvrde da mrestilište, kojim gazduje Sportsko ribolovni klub (SRK) Lipljen, ima nacionalni značaj.

Opština je 2019. godine klubu Lipljen ustupila na korišćenje, bez naknade, ribnjak na Breznici u gradskom parku.  Cilj je bio „stavljanja u funkciju ribnjaka kao mrestilišta i uzgoja riba za poribljavanje pljevaljskih voda, a u cilju održivog korišćenja, zaštite, očuvanja i unapređenja riba i drugih vodenih organizama“. Kako bi kapaciteti rasli, planirano je i da se iz Pljevalja „divljom“ pastrmkom poribe i ostale rijeke dunavskog sliva.  No,  Opština Pljevlja je nedavno odbila  zahtjev SRK da se omogući dalje funkcionisanje mrestilišta. U obrazloženju,  Vraneš navodi da će se „ribnjak ubuduće  koristiti pretežno za javni interes lokalne zajednice, te da korist od njega  moraju da imaju i građani Pljevalja i lokalna uprava“.

Mrestilište je nastalo na osnovu mišljenja i uz stručnu pomoć Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, a u skladu sa ugovorom koji je zaključen sa Direktoratom za ribarstvo tadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Vraneš tvrdi da je, u međuvremnu, SRK „protivzakonito preveden u dioničarako društvo i promet preko njihovog računa viši je od milion eura“. S druge strane, osnivač i predstavnik SRK  Vaso Knežević dostavio je javnosti dokaze  da je Lipljen tokom poslednjih šest godina  imao priliv od ukupno 620.630, a odliv 510.135 eura.

Priča o pljevaljskom mrestilištu daleko nadilazi lokalnu temu.  Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević za Monitor podsjeća da su poslednjih decenija rijeke dunavskog sliva u Crnoj Gori  pretprjele ogroman pritisak, što zbog zagađenja i devastacije,  što zbog malih hidrocentrala (mHE), koje su spriječile migratorne puteve brojnih autohtonih vrsta ribe. „Rad mrestilišta kojim upravlja SRK Lipljen je od nevjerovatnog značaja. Pored toga to je  jedino mrestilište potočne pastrmke u Crnoj Gori, jedno je i od rijetkih na Balkanu. Sada se  višegodišnji trud grupe entuzijasta pokušava uruštiti bahatošću i neznanjem. Njegov opstanak je bitan, jer jedino tako možemo poribljavati u skladu sa zakonom, pored Breznice i Ćehotine, i  ostale crnogorske rijeke Taru, Lim, Komarnicu…“, kaže on.

Dragićević objašnjava da je potrebno u budućnosti razmišljati i o proširenju mrestilišta,  jer, tvrdi, potreba za poribljavanjem potočnom pastrmkom postoji u kontinuitetu. Podsjeća na izmjene Zakona o slatkovodnom ribarstvu, od prije pet godine, i imperativ da se naše rijeke i jezera  mogu  poribljavati samo autohtonim vrstama. „Svu prizvodnju tog mrestilišta morali bi da kupe vlasnici mHE. Oni su se ugovorom  obavezali da rijeke, na kojima su mHE, poribljavaju, naravno, autohtonim vrstama. Dražava mora da vodi računa o poštovanju zakona u tom smislu“, zaključuje naš sagovornik.

U Agenciji za zaštitu životne sredine smatraju  da bi bila nemjerljiva šteta  gašenje  ili promjena namjene jedinog crnogorskog mrestilišta. Podsjećaju da su uradili  Studiju zaštite Parka prirode Gornji tok rijeke Ćehotine, kao i Studiju zaštite Spomenika prirode Gradski park u Pljevljima. Čekajući odluku Skupštine opštine (SO) o nacrtima tih dokumenata, iz medija su saznali da se namjerava  prenamjena mrestilišta.  Podsjećaju i da je 2021. godine obavljeno poribljavanje na potezu od ušća Vezišnice u Ćehotinu do ušća Gotovuške rijeke u dužini od oko 15 kilometara.

„Prostor Spomenika prirode „Gradski park u Pljevljima“, u okviru kojeg je mrestilište, stavlja se pod zaštitu radi stvaranja uslova za opstanak i dugoročnu zaštitu velikog broja značajnih vrsta i staništa. Takođe i zbog  mrestilišta autohtone vrste pastrmke koji daje poseban pečat budućem zaštićenom području. Kako u Crnoj Gori ne postoji ni jedno mrestilište za proizvodnju autohtone vrste pastrmki, osim u Pljevljima, ono je od nacionalnog značaja zbog proizvodnje nasadnog materijala,  kako bi se u budućnosti mogle poribiti sve rijeke dunavskog sliva u Crnoj Gori“, piše u dopisu koji su iz Agencije poslali Vranešu.

Dr Danilo Mrdak, ihtiolog i redovni profesor na Prirodno matemtičkom fakultetu, koji je pružao stručnu podršku prilikom uspostavljaja mrestilišta, podsjetio je pljevaljsku lokalnu upravu  da je riječ o „mrijestu, takozvane, divlje ribe“. Bila bi, tvrdi on,  nemjerljiva šteta da sada kada se, „nakon četiri  godine rada, skoro došlo do cilja projektovanih obima proizvodnje, objektu promijeni namjena i preda se  u ruke nekom ko se nikada nije bavio tim poslom“. Namjera da se od mrestilišta  pravi komercijalni ribnjak, kaže.  dr Mrdak  slična bi bila naumu da se „akušerska klinika, zajedno sa neonatologijom,  pretvori u jaslice, odnosno obdanište“.

Dok dio ekologa pruža podršku SRK  Lipljen i tvrde da su entuzijasti, koji su u skladu sa zakonom i naukom, minulih godina koristili mrestilište, iz Ekološkog društva Breznica najavljuju krivične prijave protiv tog kluba. Predsjednik Ekološkog društva  Milorad Mitrović tvrdi da je Lipljen „tri godine poribljavao Otilovićko jezero, iako se po zakonu vodoizvorišta ne mogu poribljavati“. Mitrović tvrdi da je SRK  u mrestilištu uzgajao i prodavao kalifornijsku vrstu patrmke i ribu sunčicu.

Prema zakonu, korisnik ribolovne vode  za poribljavanje  mora dobiti odobrenje Ministarstva poljoprivrede, koje se izdaje na osnovu zahtjeva korisnika i priložene dokumentacija. Obavezan je i da priloži  „dokaz o zemlji porijekla ribe i drugog vodenog organizama sa kojim se planira poribljavanje, dokaz o zdravstvenom stanju riba i drugih vodenih organizama, potvrda naučne ustanove da je riba i drugi vodeni organizmi autohtona vrsta odgovarajućeg sliva“.Zakonom o slatkovodnom ribarstvu i akvakulturi propisana je zabrana unošenja alohtone (nezavičajne, egzotične, unesene) vrste riba i drugih vodenih organizama u ribolovne vode, kao i njihovo prenošenje iz jedne u drugu ribolovnu vodu. Norma je uvedena kako bi se sačuvao i obnovio genetički potencijal autohtonih vrsta. Ipak, istim Zakonom propisano je da Ministarstvo može odobriti unos alohtonih vrsta riba i drugih vodenih organizama, “ali samo ukoliko su prethodno dobijene sljedeće dozvole ili mišljenja“. Norma potencijalnog unosa alohtonih vrsta posljedica je usklađivanja sa Zakonodavstvom EU, koji takođe predviđa tu mogućnost, ali ipak uz strogu kontrolu. Investitori koja su dobila koncesije na crnogorske vode, kako bi na rijekama gradili mHE, takođe,  ne mogu da  poribljavaju vode,  ukoliko ne nabave autohtone vrste.

Uprkos tome, nije bilo značajnijih napora da se, pored pljevaljskog, formira bar još jedno mrestilište. Recimo, na ponovno aktiviranje onog koje je funkcionisalo u Plužinama krajem prošlog vijeka, čeka se već duže od deceniju. Na osmom kilometru od Plužina, na rijeci Vrbnici, u selu Stabna, nalazi se napušteno mrestilište koje su Pivljani zvali “fabrikom riblje mlađi”.  Njime gazduje EPCG, iz koje je lani i najavljena mogućnost ponovnog stavljaja u funkciju. Izgradnjom Pivskog jezera potopljeni su svi vodotoci koji su predstavljali stanište i prirodno mrestilište autohtone potočne pastrmke. To je bio i motiv da 80-ih godina prošlog vijeka EP izgradi mrestilište, koje je radilo do 2012. godine.

                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo