Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA GORA I ŽENE U BIZNISU: Na začelju

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori žene su vlasnice tek svakog desetog preduzeća, iako one čine većinu populacije. Po ovome Crna Gora zaostaje za zemljama EU, ali i zemljama regiona.

Prema Monstatovim podacima od preko 21.000 aktivnih poslovnih subjekata, žene su vlasnice tek 9.6 odsto preduzeća. Istovremeno, oko 30 odsto biznisa na evropskom nivou nalazi se u vlasništvu žena (Evropska komisija, 2014). Slično je i na globalnom nivou – u odnosu na ukupan broj malih preduzeća koja su registrovana širom svijeta, učešće žena vlasnica biznisa iznosi oko 38% (OECD, 2011).

Gori smo i od zemalja u regionu: Albanija ima oko 26 odsto žena vlasnica malog i srednjeg biznisa, kao i Srbija, dok Bosna i Hercegovina ima 21 odsto žena u biznisu. Najbolje je stanje u Hrvatskoj, u kojoj je oko 32 odsto preduzetnica u ukupnoj privredi.

Poražavajući podatak o samo 9,6 vlasnica preduzeća treba uzeti s rezervom, upozorili su iz privatnog sektora. Oni smatraju da to nije odraz pravog stanja već da je tu procenat onih žena koje su samo formalne vlasnice biznisa, dok upravljačke funkcije i preduzetničke aktivnosti obavljaju njihovi muški srodnici (suprug, brat, sin).

Žene u Crnoj Gori po pravilu upravljaju mikro i malim preduzećima. Najviše preduzeća u kojima su žene na čelu posluje u Kolašinu – 22,2 odsto, a najmanje u Šavniku – nijedno.

Ljubica Kostić-Bukarica, predsjednica Asocijacije poslovnih žena Crne Gore koja broji 120 članica, za Monitor kaže da žene u Crnoj Gori nemaju ravnopravan tretman u tržišnoj utakmici.

Ona navodi neke od razloga malog broja žena u biznisu: ,,Prvenstveno stereotipi koji još vladaju, a prema kojima je ženi mjesto u kući. Vlasništvo nad imovinom, koje se u više od 90 odsto slučajeva vodi na muške srodnike pa žene ne mogu da obezbijede hipoteku i podignu kredit za započinjanje biznisa, a kasnije i za njegov razvoj”.

Prema podacima Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) na žene je registrovano svega oko šest odsto nekretnina (četiri odsto kuća, osam odsto zemljišta i 14 odsto vikendica). Istraživanja UPCG pokazuju da je čak 56 odsto preduzetnica upravo pristup kreditima prepoznalo kao barijeru za pokretanje biznisa.

,,Komercijalne banke u Crnoj Gori ne prepoznaju preduzetnice kao posebnu ciljnu grupu – potencijalne klijente kojima bi ponudile posebne kreditne linije za žensko preduzetništvo, kreirane upravo u skladu sa njihovim potrebama, što je nevjerovatno”, kaže za Monitor Zvezdana Oluić, savjetnica za žensko preduzetništvo u Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG).

Kostić-Bukarica smatra da je neophodno obezbijediti više kreditnih linija za žene, sniziti kamatne stope, olakšati administrativne procedure prilikom apliciranja za sredstva, djelimično rasteretiti žene različitih vrsta dažbina, makar u prvim mjesecima poslovanja.

Prosječna vrijednost biznis planova preduzetnica od 500 do 5000 eura, što pokazuje da su ženama za početak potrebna mala sredstva. To je uočeno i u UPCG pa je u njihovoj publikaciji Procjena okruženja za žensko preduzetništvo ocijenjeno da se većina preduzetnica odlučuje za skromne biznis planove i generalno su manje sklone riziku u odnosu na muškarce. Smatra se da je to posljedica stava okoline koja je mnogo kritičnija prema potencijalnom neuspjehu žena nego muškaraca. S druge strane, žene su mnogo upornije i strpljivije kada je u pitanju posao koji vode.

U UPCG ističu da skoro sve preduzetnice u Crnoj Gori mogu biti primjer uspješnog poslovanja u uslovima krize. ,,To potvrđuje da preduzetnice predstavljaju onaj poseban segment privrede čiji je potencijal za razvoj Crne Gore ogroman. Ne bi bilo dobro da to na vrijeme ne shvatimo i pružimo im očekivanu podršku. Konačno – to je u i našem interesu”, kaže Oluić.

Dosadašnji pokušaji da se prevlada ovaj problem bili su periodični. Jedan od pozitivnih primjera je Investiciono-razvojni fond koji, u cilju pružanja podsticaja razvoju ženskog preduzetništva, već nekoliko godina obezbjeđuje posebnu kreditnu liniju za žene u biznisu.

Usvajane su brojne strategije i akcioni planovi ali konkretne biznis barijere se sporo uklanjaju. Prije svega prepreke na koje nailazi većina preduzetnika bez obzira na pol: komplikovane administrativne procedure (naročito prilikom pokretanja biznisa), pristup finansijama (za potrebe pokretanja biznisa i kasnije – u cilju razvoja poslovanja), nestabilan i složen regulatorni okvir, previsoki nameti, takse i druga davanja (na nacionalnom i lokalnom nivou), problemi međusobne naplate potraživanja, postojanje sive ekonomije i nelojalne konkurencije…

Zanimljivo je da je, u istraživanju UPCG, čak 62,1 odsto žena iz južnog regiona Crne Gore ocijenilo da postoje značajne pogodnosti od poslovanja u sivoj zoni, te da je ono za njih isplativije.

,,Navedene biznis barijere jednako prepoznaju i žene i muškarci preduzetnici. Međutim, ono što poziciju žena dodatno usložnjava u ovom, kako ga mnogi zovu, „muškom svijetu biznisa”, jesu one specifične prepreke koje se upravo vezuju za karakteristike ženskog preduzetništva. To su prije svega još uvijek prisutni patrijarhalni, tradicionalni stavovi o ulozi i mjestu žene u društvu, problemi usklađivanja porodičnog i profesionalnog života, otežan pristup znanjima i vještinama, feminizacija određenih profesija, rodna segregacija obrazovnih profila (školovanje za tzv. ‘ženska’ zanimanja) i dr.”, kaže Oluić.

Preduzetnice mnogo očekuju od Strategije ženskog preduzetništva koja je u izradi, a čiji je nosilac Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća. Jedinstven stav je da je za razvoj ženskog preduzetništva potrebna prije svega bolja institucionalna podrška.

Kao veliki problem preduzetnice su izdvojile nedovoljan broj javnih predškolskih ustanova, njihovo neadekvatno radno vrijeme i nepostojanje produženih boravaka u osnovnim školama.

,,Potrebno im je pružiti pomoć prilikom usklađivanja porodičnog i poslovnog života i tom dijelu najvažnija je podrška porodice, ali ne smijemo zanemariti ni ulogu države u domenu otvaranja boravaka za djecu u osnovnim školama, različitih servisnih centara za domaćinstva, jaslica i vrtića sa kliznim radnim vremenom i sl.”, navodi Kostić-Bukarica.

,,Muškarcima preduzetnicima je lakše samo zato što kod kuće nemaju nekih obaveza. Oni mogu da se bave samo poslom, a žena mora da se bavi i poslom i djetetom i porodicom i kuvanjem i spremanjem. I za sve što tu, na privatnom planu, nije u redu, žena je kriva. Nikad muškarac”, jedna je od uobičajenih opaski preduzetnica.

Ekonomski položaj žena u Crnoj Gori generalno nije zavidan. Tu su – visoka stopa nezaposlenosti žena, njihova nedovoljna zastupljenost na visokim pozicijama u javnom i privatnom sektoru, a istovremeno velika koncentracija na loše plaćenim poslovima, učestalost rada na određeno vrijeme uz mogućnost

gubitka posla nakon ostvarivanja prava na plaćeno porodiljsko odsustvo.

Godinama unazad, zvanični podatak je da žene u prosjeku primaju platu za 100 eura manju od muškaraca.

U Crnoj Gori još ne postoji objedinjena baza podataka o ženskom preduzetništvu.

U istraživanju UPCG, konstatuje se da se žensko preduzetništvo u Crnoj Gori danas nalazi u ranoj fazi razvoja koja se slikovito može nazvati preduzetništvo iz nužde, a koje naročito karakteriše potreba za pronalaženjem alternative zapošljavanju kod poslodavca.

Navodi se da za većinu žena preduzetništvo ne predstavlja primarni životni cilj, već u njega uglavnom ulaze iz nužde, prepoznajući ga kao način za obezbjeđenje egzistencije porodice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo