Povežite se sa nama

OKO NAS

GAZDOVANJE KOLAŠINSKIM VODAMA POVJERENO KLUBU MANIRO: Kraj krivolovu

Objavljeno prije

na

tara-rijeka-ribolov

Prije nekoliko dana konačno je, nakon više od tri godine, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, odlučilo da nekom povjeri na gazdovanje kolašinske vode. Za taj posao u narednom periodu biće zadužen Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro . Sportski ribolovci okupljeni u tom klubu jedini su, prema kriterijumima resornog ministarstva, ispunili uslove da ubuduće brinu o vodama na teritoriji opštine.

Minule tri godine kolašinske rijeke bile su prepuštene na milost i nemilost krivolovcima. To je rezultiralo opustošenim ribljim fondom, pa će SFFK Maniro, koji je osnovao Mile Lazarević, vlasnik istoimene firme sa sjedištem u Podgorici, imati težak zadatak. Zbog toga se ovih dana trude da pridobiju podršku ekologa i svih drugih kojima je stalo da zaštite Taru i još nekoliko vodotoka.

Otkako su, početkom 2012. godine počele nesuglasice između, do tada jedinstvenih, članova Sportsko ribolovnog društva (SRD) Kolašin, stanje u toj oblasti je haotično. Nadležne državne institucije su malo šta učinile da razriješe konflikte i zaštite rijeke. Prije tri godine članstvo SRD Kolašin je većinski smijenilo rukovodstvo, ali rukovodstvo tu odluku nije prihvatilo niti je dalo pečate novoizabranom rukovodstvu. Osnovano je novo društvo SRD Tara Morača. Zadržane su i neke prethodne nadležnosti.

Ipak nijedno od tih udruženja nije uspjelo da ispuni uslove da dobije koncesiju koja bi im dala za pravo da se po pravilima organizuje i ribolov, i zaštiti riblji fond.

Kolašinski ribolovci su se pravdali preambiciozno postavljenim uslovima – da sportsko ribolovno društvo da bi dobilo koncesiju mora imati šest stalno zaposlenih lovočuvara, službeni automobil i drugo.

A dok su se ribolovci svađali i zbog toga bili u nemogućnosti da izdaju ribolovne dozvole, udice su se masovno zabacivale i krivolovilo se. Prema nekim procjenama iz rijeka na teritoriji te opštine krivolovci su izvadili godišnje više od 300 kg ribe. Izlovljavalo se i nedozvoljenim sredstvima, a ulov prodavan ugostiteljskim objektima. Iskusniji ribolovci tvrde da u minulih 30 godina Tara nikad nije bila u lošijem stanju.

Na vijest da će ubuduće Maniro imati glavnu riječ u gazdovanju kolašinskim vodama, uslijedile su različite reakcije. Dok su neki obećali pomoć u sređivanju stanja u vodama, od kolega iz SRD Tara i Morača stigle su ozbiljne optužbe.

Članovi upravnog odbora tog društva poslali su pismo resornom ministarstvu, navodeći da je njihovo društvo, Tara i Morača – „jedino legitimno i legalno i u skladu sa zakonom registrovano udruženje tog tipa”. Iz tog kluba ne kriju da nijesu nimalo zadovoljni namjerom da se gazdovanje kolašinskim vodama dodijeli firmi Maniro. Vlasnik Manira bio je dugogodišnji predsjednik SRK Kolašin. Najavili su, čak, kako kažu pobunu „pravih sportskih ribolovaca.”

,,Smatramo da vode ne mogu biti dodijeljene klubovima ili drugim subjektima čije je sjedište van Kolašina . Posebno ne onima koji nemaju odgovarajuća rješenja o registraciji ili klubovima koji su pod sudskim sporom , kakav je slučaj sa nazovi SRK Kolašin. Takvi klubovi sa malobrojnim članstvom namaju kapaciteta da upravljaju vodama – tvrde u SRK Tara i Morača.

Kažu da „ne mogu prećutati istinu da su favoriti ministarstva za dobijanje koncesije ranije bili uključeni u SRK Kolašin. Smatraju da je „sadašnje stanje na vodama posljedica i njihovog „domaćinskog” odnosa prema ribolovnim vodama”.

,,Oni su jedva dočekali da se late neke plovne fotelje u Podgorici da otuda šalju nama poruke šta treba uraditi, a pri tom misle samo na sebe, promociju svojih prikrivenih političkih ideja SDP, svoje pojedinačne ili grupne interese…Takvi su odavno ovdje prepoznati i za slučaj da se njima ili firmama vezanim za njihova imena dodijele koncesije desiće se pobuna pravih sportskih ribolovaca”, kaže se u, prilično nedorečenom i nejasnom, pismu upućenom ministarstvu iz SRD Tara i Morača.

S druge strane Lazarević tvrdi da je postojala realna opasnost da ministarstvo od 1. aprila ponovo zabrani ribolov na kolašinskim vodama.

Društvo prijatelja Kolašina, tvrdi on, nije inicijator ideje da se sređuje stanje na rijekama niti se o tome raspravljalo na organima te NVO. Inicijatori su, objašnjava Lazarević, brojni ribolovci, kojima je ,,dosta višegodišnjeg bezvlašća”.

,,U Kolašinu sada funkcioniše pet sportsko-ribolovnih klubova. Zbog čega kolašinski klubovi nijesu aplicirali svih ovih godina, to je pitanje za njih, a ne razlog za optužbe na moj račun”, kaže Lazarević.

On podsjeća da njegova firma Maniro postoji već 20 godina, ali i tvrdi da Kolašinci dobro znaju ,,koliko je ko doprinio razvoju sportskog ribolova u Kolašinu i koliko se ko brinuo o unapređenju i zaštiti ribljeg fonda u kolašinskim rijekama”.

Iz SFFK Maniro najavljuju da će uskoro izdavati ribolovne dozvole, a planiraju da tokom ljeta organizuju besplatnu školu mušičarenja, zabacivanja i pravljenja mušica.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo