Prije nekoliko dana konačno je, nakon više od tri godine, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, odlučilo da nekom povjeri na gazdovanje kolašinske vode. Za taj posao u narednom periodu biće zadužen Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro . Sportski ribolovci okupljeni u tom klubu jedini su, prema kriterijumima resornog ministarstva, ispunili uslove da ubuduće brinu o vodama na teritoriji opštine.
Minule tri godine kolašinske rijeke bile su prepuštene na milost i nemilost krivolovcima. To je rezultiralo opustošenim ribljim fondom, pa će SFFK Maniro, koji je osnovao Mile Lazarević, vlasnik istoimene firme sa sjedištem u Podgorici, imati težak zadatak. Zbog toga se ovih dana trude da pridobiju podršku ekologa i svih drugih kojima je stalo da zaštite Taru i još nekoliko vodotoka.
Otkako su, početkom 2012. godine počele nesuglasice između, do tada jedinstvenih, članova Sportsko ribolovnog društva (SRD) Kolašin, stanje u toj oblasti je haotično. Nadležne državne institucije su malo šta učinile da razriješe konflikte i zaštite rijeke. Prije tri godine članstvo SRD Kolašin je većinski smijenilo rukovodstvo, ali rukovodstvo tu odluku nije prihvatilo niti je dalo pečate novoizabranom rukovodstvu. Osnovano je novo društvo SRD Tara Morača. Zadržane su i neke prethodne nadležnosti.
Ipak nijedno od tih udruženja nije uspjelo da ispuni uslove da dobije koncesiju koja bi im dala za pravo da se po pravilima organizuje i ribolov, i zaštiti riblji fond.
Kolašinski ribolovci su se pravdali preambiciozno postavljenim uslovima – da sportsko ribolovno društvo da bi dobilo koncesiju mora imati šest stalno zaposlenih lovočuvara, službeni automobil i drugo.
A dok su se ribolovci svađali i zbog toga bili u nemogućnosti da izdaju ribolovne dozvole, udice su se masovno zabacivale i krivolovilo se. Prema nekim procjenama iz rijeka na teritoriji te opštine krivolovci su izvadili godišnje više od 300 kg ribe. Izlovljavalo se i nedozvoljenim sredstvima, a ulov prodavan ugostiteljskim objektima. Iskusniji ribolovci tvrde da u minulih 30 godina Tara nikad nije bila u lošijem stanju.
Na vijest da će ubuduće Maniro imati glavnu riječ u gazdovanju kolašinskim vodama, uslijedile su različite reakcije. Dok su neki obećali pomoć u sređivanju stanja u vodama, od kolega iz SRD Tara i Morača stigle su ozbiljne optužbe.
Članovi upravnog odbora tog društva poslali su pismo resornom ministarstvu, navodeći da je njihovo društvo, Tara i Morača – „jedino legitimno i legalno i u skladu sa zakonom registrovano udruženje tog tipa”. Iz tog kluba ne kriju da nijesu nimalo zadovoljni namjerom da se gazdovanje kolašinskim vodama dodijeli firmi Maniro. Vlasnik Manira bio je dugogodišnji predsjednik SRK Kolašin. Najavili su, čak, kako kažu pobunu „pravih sportskih ribolovaca.”
,,Smatramo da vode ne mogu biti dodijeljene klubovima ili drugim subjektima čije je sjedište van Kolašina . Posebno ne onima koji nemaju odgovarajuća rješenja o registraciji ili klubovima koji su pod sudskim sporom , kakav je slučaj sa nazovi SRK Kolašin. Takvi klubovi sa malobrojnim članstvom namaju kapaciteta da upravljaju vodama – tvrde u SRK Tara i Morača.
Kažu da „ne mogu prećutati istinu da su favoriti ministarstva za dobijanje koncesije ranije bili uključeni u SRK Kolašin. Smatraju da je „sadašnje stanje na vodama posljedica i njihovog „domaćinskog” odnosa prema ribolovnim vodama”.
,,Oni su jedva dočekali da se late neke plovne fotelje u Podgorici da otuda šalju nama poruke šta treba uraditi, a pri tom misle samo na sebe, promociju svojih prikrivenih političkih ideja SDP, svoje pojedinačne ili grupne interese…Takvi su odavno ovdje prepoznati i za slučaj da se njima ili firmama vezanim za njihova imena dodijele koncesije desiće se pobuna pravih sportskih ribolovaca”, kaže se u, prilično nedorečenom i nejasnom, pismu upućenom ministarstvu iz SRD Tara i Morača.
S druge strane Lazarević tvrdi da je postojala realna opasnost da ministarstvo od 1. aprila ponovo zabrani ribolov na kolašinskim vodama.
Društvo prijatelja Kolašina, tvrdi on, nije inicijator ideje da se sređuje stanje na rijekama niti se o tome raspravljalo na organima te NVO. Inicijatori su, objašnjava Lazarević, brojni ribolovci, kojima je ,,dosta višegodišnjeg bezvlašća”.
,,U Kolašinu sada funkcioniše pet sportsko-ribolovnih klubova. Zbog čega kolašinski klubovi nijesu aplicirali svih ovih godina, to je pitanje za njih, a ne razlog za optužbe na moj račun”, kaže Lazarević.
On podsjeća da njegova firma Maniro postoji već 20 godina, ali i tvrdi da Kolašinci dobro znaju ,,koliko je ko doprinio razvoju sportskog ribolova u Kolašinu i koliko se ko brinuo o unapređenju i zaštiti ribljeg fonda u kolašinskim rijekama”.
Iz SFFK Maniro najavljuju da će uskoro izdavati ribolovne dozvole, a planiraju da tokom ljeta organizuju besplatnu školu mušičarenja, zabacivanja i pravljenja mušica.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ