Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ IZMEĐU STVARNOG I MOGUĆEG: Put nade

Objavljeno prije

na

Stari-grad-Ulcinj

Nezvanična informacija koja je u utorak objavljena na on-line medijima neizmjerno je obradovala Ulcinjane. Vijest da bi trasa Jadransko-jonskog puta, transevropske magistrale koja će povezivati sedam evropskih država, uključujući i Tursku, ulaziti u Crnu Goru na teritoriji opštine Ulcinj, nikoga nije mogla da ostavi ravnodušnim. Prolazak autoputa u neposrednom zaleđu grada imao bi ogromne efekte na čitavu ekonomiju Ulcinja, posebno za turizam. To bi, na primjer, značilo da bi na hotele na ulcinjskoj rivijeri gosti mogli sa aerodroma u Podgorici da stižu za 40 minuta, a za gotovo isto vrijeme bi se moglo stizati sa zračne luke Rinas u Tirani.

To bi trebao da bude impuls za proces obnove u procesu tzv. privatizacije razorene hotelske industrije u toj opštini, koji je nekada ostvarivao trećinu turističkog prometa zemlje, grada sa ubjedljivo najvećim resursima na Crnogorskom primorju. Ako je postignut konsenzus u gradu na svim nivoima oko protivljenja gradnji u Valdanosu i na Solani, svi sa nestrpljenjem čekaju da se izgrade hoteli na užem dijelu grada: na lokalitetu Suka, da „poleti Galeb”, do njega Mediteran, te da konačno počne gradnja hotelskih kompleksa na Velikoj plaži i Adi Bojani.

Izuzetno atraktivni prostori zapali su za oko veoma moćnim stranim kompanijama kako sa Istoka tako i sa Zapada. Za grad koji je na izdisaju, samo velika investicija podigla bi plimu i na marginu gurnula nedostojne poteze nekih propalih lokalnih političara i njihovih budvanskih, barskih ili podgoričkih zaštitnika. Posebno se to odnosi na neshvatljivo kašnjenje oko realizacije projekta vodosnadbijevanja i odvođenja otpadnih voda, koji samo u početku košta oko 21 milion eura, sredstva koja je obezbjedila njemačka Vlada!? A jasno je da bez toga, tih pretpostavki otežane su investicije, Port Milena ostaje ekološka bomba, kao i cijelo područje Štoja, odnosno neposrednog zaleđa Velike plaže gdje oko šest hiljada kuća nije priključeno na kanalizacionu mrežu, a more je sve zagađenije. Zato izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera Radomir-Mikan Zec upozorava da političke igrice ne bi smjele da ugroze razvoj Ulcinja.

Za ono što predstoji treba biti naredan. Potvrđeno je da se za taj rajski prostor interesuju moćni konzorcijumi iz zemalja Evropske unije, kao i Rojal grupa iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. „Njihovi predstavnici su nedavno boravili na Adi. Po prvim najavama, planiraju da u Ulcinju izgrade aerodrom, a na ostrvu deset hotela sa pet i više zvjezdica. To znači da bi obezbijedili posao za oko hiljadu radnika”, kaže Zec i napominje: ,,Ukoliko posao bude dogovoren, Rojal grupa će osposobiti putnu infrastrukturu u ovom dijelu Primorja, čime će se poboljšati saobraćajna povezanost Ulcinja sa ostalim dijelom države, ali i svijeta. Takva investicija unaprijedila bi kapacitet poljoprivrede i trgovine i povećala kvalitet turističke ponude”.

Da se radi o ozbiljnoj namjeri svjedoči činjenica da je premijer Milo Đukanović boravio u Emiratima u isto vrijeme kada i njegov albanski kolega Edi Rama. Ovako veliki projekti, kao što su ne samo autoput već i gradnja hotelskih kompleksa, moraju računati na regionalnu komponentu. Đukanović i Rama i u Briselu u utorak razgovarali su o zajedničkim projektima u turizmu, naročito u području oko rijeke Bojane i Skadarskog jezera.

Za sve je izuzetno važno da se na ovom dijelu otvaraju novi granični prijelazi kako bi se Sukobin-Murićani rasteretio. Lani je tuda prešlo oko 1,8 miliona ljudi ili gotovo četiri puta više nego što je planirano kada je taj prelaz otvoren prije 13 godina. Isto tako značajno je što su ministri unutrašnjih poslova tih dviju zemalja Raško Konjević i Saimir Tahiri postigli prošle sedmice dogovor da se taj granični prelaz otvori i za promet roba. „Tako nešto realno je očekivati u jesen 2016. godine”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Fatmir Đeka.

Kako navodi, tek nakon obavljene treće faze rekonstrukcije puta do granice sa Albanijom, odnosno izgradnja magistrale na potezu od Ulcinja do Vladimirskih Kruta, u dužini 13 kilometara, kamioni mogu lako prolaziti ovim putem. Ako se zna da će ti radovi, vrijedni oko devet miliona eura, krenuti na jesen i da će trajati godinu dana, onda je ta računica jednostavna. „Sa realizacijom ovih projekata Ulcinj više neće biti saobraćajno ‘slijepo crijevo'”, navodi Đeka.

Prema riječima nezavisnog poslanika Dritana Abazovića, tek onda kreće prava priča oko razvoja turizma u Ulcinju. „Nekada su sezone trajale šest mjeseci. Sada se to svelo na 45 dana. Postali smo fast food destinacija, jer nema velike potrošnje, niti velikih hotelskih kapaciteta da prime goste i zaposle radnike”, kaže on navodeći da je potrebna vizija, puno znanja i odlučnosti da se to stanje izmijeni.

„Dok se oni koji završe fakultet obično ne vrate u Ulcinj, jer ne mogu naći posao, oni koji imaju završenu srednju školu mogu se zaposliti kao konobari ili šankeri, možda postavljati ležaljke i suncobrane na plaži. I onda, tako slabo plaćeni, to brzo i potroše, a dokon čovjek đavolu je drug. Skloni su porocima i nije im lako. Tako je mladim pravoslavcima, a nije bolje ni albanskoj omladini. Svima je ekonomska situacija jednako loša”, ukazuje ulcinjski protojerej Radojica Božović. I zaista: prosječna plata u Ulcinju je najniža u zemlji, dok je broj onih koji rade u odnosu na četvrt stoljeća ranije, duplo manji.

Grijeh je to u gradu sa takvim potencijalima. Uz malo posvećenosti i ljubavi, velika se djela stvaraju. Vidljivo je to na primjeru Starog grada, gdje je ova sezona počela mnogo ranije i uspješnije nego prethodnih godina.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo