Nezvanična informacija koja je u utorak objavljena na on-line medijima neizmjerno je obradovala Ulcinjane. Vijest da bi trasa Jadransko-jonskog puta, transevropske magistrale koja će povezivati sedam evropskih država, uključujući i Tursku, ulaziti u Crnu Goru na teritoriji opštine Ulcinj, nikoga nije mogla da ostavi ravnodušnim. Prolazak autoputa u neposrednom zaleđu grada imao bi ogromne efekte na čitavu ekonomiju Ulcinja, posebno za turizam. To bi, na primjer, značilo da bi na hotele na ulcinjskoj rivijeri gosti mogli sa aerodroma u Podgorici da stižu za 40 minuta, a za gotovo isto vrijeme bi se moglo stizati sa zračne luke Rinas u Tirani.
To bi trebao da bude impuls za proces obnove u procesu tzv. privatizacije razorene hotelske industrije u toj opštini, koji je nekada ostvarivao trećinu turističkog prometa zemlje, grada sa ubjedljivo najvećim resursima na Crnogorskom primorju. Ako je postignut konsenzus u gradu na svim nivoima oko protivljenja gradnji u Valdanosu i na Solani, svi sa nestrpljenjem čekaju da se izgrade hoteli na užem dijelu grada: na lokalitetu Suka, da „poleti Galeb”, do njega Mediteran, te da konačno počne gradnja hotelskih kompleksa na Velikoj plaži i Adi Bojani.
Izuzetno atraktivni prostori zapali su za oko veoma moćnim stranim kompanijama kako sa Istoka tako i sa Zapada. Za grad koji je na izdisaju, samo velika investicija podigla bi plimu i na marginu gurnula nedostojne poteze nekih propalih lokalnih političara i njihovih budvanskih, barskih ili podgoričkih zaštitnika. Posebno se to odnosi na neshvatljivo kašnjenje oko realizacije projekta vodosnadbijevanja i odvođenja otpadnih voda, koji samo u početku košta oko 21 milion eura, sredstva koja je obezbjedila njemačka Vlada!? A jasno je da bez toga, tih pretpostavki otežane su investicije, Port Milena ostaje ekološka bomba, kao i cijelo područje Štoja, odnosno neposrednog zaleđa Velike plaže gdje oko šest hiljada kuća nije priključeno na kanalizacionu mrežu, a more je sve zagađenije. Zato izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera Radomir-Mikan Zec upozorava da političke igrice ne bi smjele da ugroze razvoj Ulcinja.
Za ono što predstoji treba biti naredan. Potvrđeno je da se za taj rajski prostor interesuju moćni konzorcijumi iz zemalja Evropske unije, kao i Rojal grupa iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. „Njihovi predstavnici su nedavno boravili na Adi. Po prvim najavama, planiraju da u Ulcinju izgrade aerodrom, a na ostrvu deset hotela sa pet i više zvjezdica. To znači da bi obezbijedili posao za oko hiljadu radnika”, kaže Zec i napominje: ,,Ukoliko posao bude dogovoren, Rojal grupa će osposobiti putnu infrastrukturu u ovom dijelu Primorja, čime će se poboljšati saobraćajna povezanost Ulcinja sa ostalim dijelom države, ali i svijeta. Takva investicija unaprijedila bi kapacitet poljoprivrede i trgovine i povećala kvalitet turističke ponude”.
Da se radi o ozbiljnoj namjeri svjedoči činjenica da je premijer Milo Đukanović boravio u Emiratima u isto vrijeme kada i njegov albanski kolega Edi Rama. Ovako veliki projekti, kao što su ne samo autoput već i gradnja hotelskih kompleksa, moraju računati na regionalnu komponentu. Đukanović i Rama i u Briselu u utorak razgovarali su o zajedničkim projektima u turizmu, naročito u području oko rijeke Bojane i Skadarskog jezera.
Za sve je izuzetno važno da se na ovom dijelu otvaraju novi granični prijelazi kako bi se Sukobin-Murićani rasteretio. Lani je tuda prešlo oko 1,8 miliona ljudi ili gotovo četiri puta više nego što je planirano kada je taj prelaz otvoren prije 13 godina. Isto tako značajno je što su ministri unutrašnjih poslova tih dviju zemalja Raško Konjević i Saimir Tahiri postigli prošle sedmice dogovor da se taj granični prelaz otvori i za promet roba. „Tako nešto realno je očekivati u jesen 2016. godine”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Fatmir Đeka.
Kako navodi, tek nakon obavljene treće faze rekonstrukcije puta do granice sa Albanijom, odnosno izgradnja magistrale na potezu od Ulcinja do Vladimirskih Kruta, u dužini 13 kilometara, kamioni mogu lako prolaziti ovim putem. Ako se zna da će ti radovi, vrijedni oko devet miliona eura, krenuti na jesen i da će trajati godinu dana, onda je ta računica jednostavna. „Sa realizacijom ovih projekata Ulcinj više neće biti saobraćajno ‘slijepo crijevo'”, navodi Đeka.
Prema riječima nezavisnog poslanika Dritana Abazovića, tek onda kreće prava priča oko razvoja turizma u Ulcinju. „Nekada su sezone trajale šest mjeseci. Sada se to svelo na 45 dana. Postali smo fast food destinacija, jer nema velike potrošnje, niti velikih hotelskih kapaciteta da prime goste i zaposle radnike”, kaže on navodeći da je potrebna vizija, puno znanja i odlučnosti da se to stanje izmijeni.
„Dok se oni koji završe fakultet obično ne vrate u Ulcinj, jer ne mogu naći posao, oni koji imaju završenu srednju školu mogu se zaposliti kao konobari ili šankeri, možda postavljati ležaljke i suncobrane na plaži. I onda, tako slabo plaćeni, to brzo i potroše, a dokon čovjek đavolu je drug. Skloni su porocima i nije im lako. Tako je mladim pravoslavcima, a nije bolje ni albanskoj omladini. Svima je ekonomska situacija jednako loša”, ukazuje ulcinjski protojerej Radojica Božović. I zaista: prosječna plata u Ulcinju je najniža u zemlji, dok je broj onih koji rade u odnosu na četvrt stoljeća ranije, duplo manji.
Grijeh je to u gradu sa takvim potencijalima. Uz malo posvećenosti i ljubavi, velika se djela stvaraju. Vidljivo je to na primjeru Starog grada, gdje je ova sezona počela mnogo ranije i uspješnije nego prethodnih godina.
Mustafa CANKA