Ovogodišnjim tenderom količine drveta koje se daju na korišćenje usklađene su sa brojem radnika koje ponuđač zapošljava. Iz Uprave kažu da je prošlo vrijeme kada su im privilegovani privrednici diktirali kriterijume, dok vlasnici manjih drovoprerađivačkih preduzeća tvrde da su diskriminisani

Ovogodišnji Javni poziv za davanje šuma na korišćenje, prodajom drveta u dubećem stanju, biće zaključen pretposlednjeg dana jula.  Otkako  je raspisan ne stišava se bura koju su podigli  pljevaljski drovoprerađivači,  tvrdnjama da su diskrminisani.

Mnogo šta se Pljevljacima nije dopalo u tenderu Uprave za gazdovanje šumama i lovištima (Uprava), a naročito su im, kažu, neprihvatljivi,   uslovi predviđeni tenderom i način bodovanja ponuda.  Od resornog Minsitarstva i Uprave su tražili poništenje javnog poziva, a u suprotnom će, najavljuju,  organizovati blokade puteva.

U ovogodišnjem javnom pozivu jedan od glavnih kriterijuma su tehnički i kadrovski kapaciteti ponuđača. Broj radnika je je prioritet za određivanje količine drveta za eksploataciju. Ponuđači su dužni da dostave dokaze o tehničkoj osposobljenosti, koja, između ostalog, podrazumijeva pogone za primarnu ili polufinalnu i finalnu preradu drveta, sredstva i opremu  zaštite na radu i uslove radne sredine. Dužni su i da dostave potvrdu  iz Poreske uprave  o   prosječnom broju zaposlenih radnika.

Pri vrjednovanju ponuda, 45 bodova odnosi se na tehničko vrjednovanje, a 55 bodova može se dobiti na ponuđenu cijenu.

“Maksimalnu zapreminu”, koja se dodjeljuje preduzećima sa više od 10 radnika je do 450 m³ po “prosječno zaposlenom radniku”  u 2023. godini. Do 250 m³ po “prosječno zaposlenom radniku” je limit za preduzeća, koja imaju manje od 10 zaposlenih.

Prerađivači tvrde kako su uslovima javnog poziva favorizovane firme koje zapošljavaju preko sto radnika i da će ta preduzeća moći da kupe “cjelokupni etat u Pljevljima” po početnoj cijeni.

“Mi nemamo ni teorijske šanse dođemo do sirovine bez koje nam nema rada. Kroz formu radnika došlo se do kvote od 35 bodova, što mi kroz sve druge aktivnosti, računajući i da ponudimo znatno veću cijenu, ne možemo dostići. Skoro sve privatne šume na području pljevaljske opštine su posječene, a tender za državne ako prođe u ovom obliku gasi sve pljevaljske firme”, kazali su predstavnici drvoprerađivača Monitoru.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

Više nema  sumnje: ovo će biti lošija sezona od prošlogodišnje koju niko neće pamtiti. Tako je to kada se ovoj državi i ovom gradu turizam dešava  bez  ozbiljne strategije

Vratili smo se u devedesete prošlog vijeka. U ogromnoj većini imamo goste sa regionalnog tržišta, iz država nastalih na području bivše Jugoslavije, koji uglavnom borave nekoliko dana, obično vikendom”, kaže za Monitor ulcinjski hroničar i višedecenijski turistički vodič Ismet Karamanaga.

On kaže da se ne može reći da će ova sezona propasti, ali je već izvjesno da ona neće biti na prošlogodišnjem nivou. “Vidimo da špic sezone u julu kasni i sve nade se usmjeravaju za avgust. To je malo za dobru zaradu. Ionako kratke sezone, postaju još kraće. Sezonalnost će ubiti održivi turizam kojem, bar na riječima, težimo”, ističe Karamanaga.

To pokazuju i podaci lokalne Turističke organizacije. Gostiju u privatnom smještaju i u hotelima je u julu manje za oko 20 odsto, dok je turista nešto više tek u kampovima i odmaralištima. Činjenica je, međutim, da kamperi najmanje troše, za trećinu manje nego oni koji borave u privatnim smještajnim kapacitetima.

Mnogo je razloga koji utiču na slabiju posjećenost ulcinjske rivijere ovog ljeta. Prije svega, državljanima Kosova su ukinute vize, pa oni, posebno platežno sposobniji, u većem broju putuju u Grčku, Tursku, Egipat, Španiju i Hrvatsku. Takođe, u poređenju sa prethodnim godinama manje je turista iz Zapadne i Srednje Evrope, što je posljedica slabije avipovezanosti Crne Gore sa velikim emitivnim tržištima. Nadalje, Ulcinj sa povećanim cijenama usluga, više nije jeftina destinacija.

Budvanizacija opasno nagriza ulcinjski turizam i prostor: svake godine ovdje ima dvije do tri hiljade novih kreveta u privatnom smještaju i u stanovima za tržište. Oni koji su kupili nekretnine sada nemaju potrebe da iznajmljuju smještaj, kao što to ne treba da čine ni članovi njihovih familija. To je smještaj koji nije niđe registrovan za obavljanje djelatnosti, niti je porezno zahvaćen u ijednom smislu, a oni koji u njima borave rijetko čak plaćaju i boravišnu taksu.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

I iz Kompanije Glosarij su kazali da ,,Imajući u vidu  da  procijenjena vrijednost nabavke, određena od strane naručioca na tenderima, iznosi  0,01 EUR po pakovanju hrane za bebe (ukoliko bi ponuđač dao veću cijenu, ponuda bi bila neispravna), Glosarij d.o.o. Podgorica, kao društveno odgovorna kompanija obezbijedila je saglasnost proizvođača da se proizvodi: dijetetska dječija hrana i hrana za bebe od 0 do 6 mjeseci u postupcima javne nabavke kod Montefarma ponude po zahtijevanoj  minimalnoj cijeni, sa ciljem da se obezbijede formule za bebe u porodilištima, čije majke iz određenih razloga ne mogu da doje”.  Iz kompanije Gruppp tessile, sa sjedištem u Tuzima, odgovore nijesmo dobili.

Ekonomista Mirza Krnić, iz Preokreta, za Monitor komentariše ovakve tendere: ,,Firme treba da učestvuju na tenderima radi ekonomske logike i ostvarivanja svoje osnovne funkcije, a ne radi iskazivanja društvene odgovornosti. U najmanju ruku je čudno da se prije svega raspiše ovakav tender, a onda da se uopšte neko javi na isti. Ukoliko postoji prethodni dogovor, tim gore jer se stvara sumnja da  postoji neki aranžman mimo ovog tendera. Čak i ako je najbolja namjera posrijedi, stvara se sumnja u validnost ovakvog tendera. Stoga za donacije treba osmisliti zakonsko rješenje koje ga omogućava, a da je pritom jasno da se radi o dobroj namjeri i filantropiji, a ne o korupciji”.

Krnić dodaje: ,,Ukoliko neka firma želi da donira hranu za bebe, zašto im se to ne omogući, pa i promoviše u javnosti to humano djelo? Umjesto toga, raspisuje se tender i firme se tjeraju da prolaze kroz komplikovan proces i troše svoje resurse. Što ako se pojavi više firmi koje će ispoštovati specifikaciju? Kako će se vrednovati ponude i koja firma će biti ocijenjena kao najbolja ako svaka omogući istu cijenu od npr. 0,01 euro i isti kvalitet?”

Iz Montefarma su nam kazali da se upravo to i dešava, te da rješenje nalaze u izboru najboljeg ponuđača putem žrijeba.

Iz Montefarma su nam kazali da je do prije 10 godina hrana za odojčad za KCCG i bolnice koje imaju porodilišta dobijana kao donacija. Da bi se izbjegle neregularnosti i mogućnost stvaranja monopola, već deceniju ona se nabavlja putem tendera. Monterfam je propisao da cijena ne smije da bude veća od 0,01 euro, pa u skladu sa tim i stižu ponude. Kako su ponude uglavnom iste, najbolji ponuđač se bira putem žrijebanja. Što se tiče Montefarma sva zakonske obaveze su ispunjene.

I dok se porodilištima ova hrana poklanja, kada bebe izađu roditelji nastavljaju da kupuju ovu nimalo jeftinu hranu čije se cijene kreću, u zavisnosti od gramaže od 15 do 24 eura.

Iz Farmerge su nam kazali da ,,što se tiče snabdijevanja apoteka i drugih prodajnih mjesta, naša kompanija prodaje proizvode po komercijalnim cijenama koje su u skladu sa tržišnim uslovima”. I u Glosariju isti odgovor: ,,Glosarij d.o.o. Podgorica snabdijeva apoteke hranom za bebe pod komercijalnim uslovima, gdje su cijene formula definisane od strane proizvođača”.

Marinović kaže da sve jeste legalno, ali ne i humano. Objašnjava da je u Pravilniku o metodologiju za procjenu vrijednosti predmeta javne nabavke iz 2020. godine, procijenjeno je da se procijenjena vrijednost javne nabavke zasniva na vrijednosti nabavke istovjetnog predmeta iz prethodnih godina.

,,Znači ako ste prethodnih godina dali nerealnu, odnosno cijenu koja uopšte ne odgovara tržišnim, a ne odgovara jer je obično cijena bila 1 cent ili 2 centa, a u maloprodaju ista ta kutija dječje hrane košta 10, 15, 20 eura, automatski se vidi problem i postavlja se pitanje humanog karaktera cijele ove priče. On se zasniva na sljedećem: Djeca, odnosno bebe, koje počnu u porodilištu da koriste jednu vrstu dječje hrane, vezane su za tu vrstu hrane dok ne prestanu da je koriste. Što će reći- dijete će tu hranu koristiti 6, 8 mjeseci ili godinu dana i neće ni jednu drugu ni moći  podnositi. Tako na neki način vi stvarate zavisnika od određenog proizvoda. Da li je taj humani karakter ispoljen na ovaj način, da li je na ovaj način pokazano da smo u službi zdravlja, u ovom slučaju najosjetljivije kategorije, a to su bebe? Država bi trebala da se prema tome odredi”, ističe Marinović.

On daje računicu koja govori da ako je tenderska cijena 1 cent, veleprodajna marža je šest odsto, a maloprodajna 18 odsto, to znači da ta kutija dječje hrane u maloprodaju, apoteci ne može da pređe preko jedan i po cent. Pita se kako je onda moguće da to isto košta i po dvadeset i više eura.

,,To govori o potpunoj besmislenosti vršenja javnih nabavki na ovakav način.  Ne možete tenderom da procijenite 1.000 kutija na 2 eura, a onda istih 1.000 kutija da prodajete 20.000 eura. Ne možete da dovodite u zavistan položaj ni jednu bebu u Crnoj Gori, a zavistan položaj je kad je navučete na određenu vrstu hrane”, zaključuje Marinović.

Predrag NIKOLIĆ