Povežite se sa nama

Izdvojeno

RATKO MLADIĆ U HAGU PRAVOSNAŽNO OSUĐEN NA DOŽIVOTNI ZATVOR: Svi zločini na čelu sa srebreničkim genocidom

Objavljeno prije

5 godina

na

UN-IRMCT/Leslie Hondebrink-Hermer/AFP

Tačka stavljena u Hagu proteklog utorka doživotnim zatvorom za počinjene najveće zločine poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju

 

Oko 600 svjedoka i 10.000 dokaznih predmeta potkrijepilo je u novembru 2017. odluke suda u Hagu kojim je predsjedavao Alfons Ori. Njegovo sudsko vijeće izreklo je da: „osuđuje Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora“. Novo petočlano vijeće je 8. juna ove godine potvrdilo tada donijetu presudu.

Mehanizam za međunarodne krivične sudove koji je naslijedio Haški tribunal, rasformiran nedugo poslije Mladićeve prvostepene presude, izrekao je drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske. On je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Hrvata i Bošnjaka širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992–1995, za zločine protiv čovječnosti u 15 bosanskih opština: progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje.

Presuda je potvrđena uz suprotno mišljenje predsjednice vijeća – sutkinje Priska Matimba Nijambe iz Zambije. Ova sutkinja bila je članica i sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici. I tada je njeno mišljenje bilo izdvojeno.

Petočlano vijeće je, uz suprotno mišljenje dvoje sudija, odbilo žalbu tužilaštva da je Mladić kriv za genocid i u drugim opštinama.

Presuda proteklog utorka neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“, osuđenom za najteže zločine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju.

Reakcije javnosti mogle bi se sumirati u dva pogleda. U jednoj od tirada izvedenih u haškoj sudnici Mladić je tu ustanovu ismijavao  kao „dijete zapadnih sila”, a sebe označio metom NATO saveza. Refren koji se ponavlja od osnivanja suda. S druge strane Serž Bramerc, bivši glavni tužilac Haškog suda za ratne zločine, koji je nadzirao zarobljavanje Mladića, smatra da bi njeovo ime „trebalo uvrstiti na listu najpokvarenijih i najvarvarskijih ličnosti u istoriji“.

Zapadni mediji gotovo jednoglasno prenose priču o „Balkanskom koljaču“. Podsjećaju – kada je sud u Beogradu za vladavine Borisa Tadića dao dozvolu za Mladićevo izručenje u Hag, hiljade ljudi je izašlo na ulice više gradova kako bi se bunili i slavili svog nacionalnog heroja.

Bramerc smatra da je jedan od razloga za velike probleme u bivšoj Jugoslaviji to što nacionalistički političari nakon svakog izricanja presude govore: „To je presuda protiv svih nas!“. Generacije rođene i odrasle nakon mučnih dešavanja devedesetih stasavaju kraj brojnih murala podignutih u slavu „velikom vojskovođi“. „To je otvoreno falsifikovanje istorije“, objašnjava Bramerc.

U regionu dugo svjedočimo istorijskom revizionizmu, a slučaj Mladić je gnusniji od svih.

„Ja ne stičem utisak da smo se pomerili iz devedesetih što se tiče genocida u Srebrenici. Uglavnom se krećemo između dva polariteta – prvi su političari koji otvoreno slave Ratka Mladića kao heroja, a drugi polaritet je negiranje da je u Srebrenici počinjen genocid, već se koriste sintagme da je to bio ‘veliki’ ili ‘strašan’ zločin”, rekla je za RSE Ivana Žanić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo.

Devedesete su najočiglednije na terenu. „Za mene je Mladić simbol svih užasnih zločina koji su se dogodili tokom rata – naše djevojčice su silovane, dječaci ubijani, samo zato što su Muslimani. Njemci su imali Hitlera, Srbi imaju Mladića”, kazala je Munira Subašić predsjednica udruženja Majke Srebrenice i Žepe, a prenio Rojters.

Glas naroda druge strane može se predstaviti izjavom srpskog ratnog veterana Milije Radovića iz Foče. „Za mene on je ikona i za srpski narod je on ikona. Niko ne može da ga osudi za bilo što, a naročito ne Haški tribunal. On je žrtva međunarodne zavjere mafijaških političara. On je naš čovjek, koji je poštovao pravila rata“, rekao je Radović.

I iz Crne Gore, dodatno polarizovane posljednjih mjeseci, poruke su oprečne.

Iz Vlade se ne oglašavaju povodom noviteta iz Haga, a iz dijela vladajuće koalicije tradicionalni bijes i nepriznavanje odluka suda. Nova srpska demokratija se obrušila na hašku „antisrpsku tvorevinu“. „General Ratko Mladić bio je na čelu slavne vojske koja je vodila odbrambeni rat i koja je spriječila da se srpskom narodu ponove genocid u Jasenovcu, da se ponove klanja u Prebilovcima, Jadovnu, Kozari, i drugim stratištima na kojima su ljudi stradali samo zato što su bili Srbi”, navodi se u saopštenju ove partije. Salučaj Mladić je samo potvrdio – ova svijest je problem sa kojim se mora suočiti Crna Gora, to niko ne može uraditi umjesto nje.

Oni smatraju da je Mladić „nakon svega ostao pobjednik“. Da ovakvo mišljenje dijele i kadrovi po dubini novog sistema vidjeli smo iz facebook reakcije Vladimira Vukovića, spoljnog eksperta u ministarstvu četvorostruke ministrice Vesne Bratić. Nakon što je na društvenim mrežama veličao taze pravomoćno presuđenog ratnog zločinca, raskinut je ugovor sa njim. Vukoviću je progledano kroz prste nakon nedavnog vrijeđanja novinara Nebojše Šofranca.

Iz opozicionog DPS-a poručuju da presudom Mladiću nije samo osuđen ratni zločinac, već i čitavo jedno zlo vrijeme na Balkanu. Da li su zaboravili na ulogu svojih partijskih vođa u zlom vremenu pitaju se mnogi?

Milorad Dodik je zaključio da je ovo pokušaj stvaranja mita o genocidu koji se nije dogodio. Sijanje razdora u BiH nastavio je uoči sjednice Savjeta bezbjednosti. Izjavio je za RTS da će RS i srpski narod na ovoj sjednici predstavljati Aleksandar Vučić, a ne ambasador BiH u Nju Jorku Sven Alkalaj. Ovaj diplomata je na sjednici Savjeta izjavio: „Mladić je poznat kao kasapin sa Balkana, i umrijeće u sramoti, ali pravda je pobjedila, i zato je BiH danas zahvalna”.

Dodikove kolege iz Beograda su se opreznije od njega vrtjele oko haške presude.

Premijerka Ana Branabić rekla je da je Hag presudama udaljio region od pomirenja i da je Srbija u potpunosti posvećena i zalaže se za istraživanje svih ratnih zločina i za privođenje svih koji su optuženi, kao i kažnjavanje odgovornih.

Aleksandar Vučić je u video obraćanju na sjednici SBUN poručio svim Srbima da drže glavu gore i da srpski narod nije osuđen ni za šta. Vučić je osudio „užasan zločin“ u Srebrenici, i rekao da su ljudi oslobođeni za zločine nad Srbima, ali da Srbija i dalje osuđuje sve zločine u regionu i zločince koji su porijeklom Srbi. Optužio je druge zemlje regiona da to ne rade. „Ova vrsta selektivne pravde može da spriječi saradnju, ali mi ćemo gledati u budućnost“, rekao je Vučić i poručio da se Srbija zalaže za mir.

O selektivnosti je govorio i predstavnik Rusije. Po njemu je presuda Mladiću nastavak političke linije koju je imao Haški tribunal, ocjenjujući da to nije institucija pomirenja, već ističe zločine jednih, a zataškava zločine drugih.

U Srbiji postoje i drugačiji glasovi. Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, na tviteru je napisala da bi, povodom izricanja presude Ratku Mladiću, predsjednik Srbije trebalo da moli žrtve za oproštaj jer je Srbija pomagala vojsku bosanskih Srba, čiji su generali osuđeni za genocid, a ne da poziva Srbiju da poštuje srebreničke žrtve da bi jasenovačke ostale upamćene. Ovo je izazvalo reakcije, među kojima su brojne stigle iz vrha SNS-a. Ona je izjavila da će ovakva presuda smanjiti prostor za neko buduće negiranje genocida.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava, rekla je za beogradski Danas da se nadala da će Mladića osuditi za genocid i u drugim opštinama, ili bar u opštini Prijedor. Kao glavni nedostatak presude smatra to što nema konekcije sa Beogradom. „Ali i ovakva presuda je vrlo značajna za ono što se dešavalo tokom rata”.

Hrvatska vlada oglasila se saopštenjem u kome kaže da je ovom presudom Ratko Mladić konačno i pravosnažno osuđen za najteže i najokrutnije zločine počinjene na tlu Bosne i Hercegovine.

Ponekada je šutnja najznakovitija. Još se nije oglasio Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Analitičari ukazuju da se nije oglašavao ni tokom prethodne presude Mladiću, a ni one Radovanu Karadžiću.

Iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća navode: „Ova je presuda važan korak u skidanju odgovornosti sa svih budućih generacija srpskog naroda za zločine koje je neko počinio u njihovo ime i treba da bude poruka da se iz zločina ne može izvući nikakva politička niti materijalna korist“.

„Ono na što trebamo obratiti pažnju jeste to da su Milošević, Karadžić, Mladić, Krajišnik, koji su bili tvorci udruženog zločinačkog poduhvata, osuđeni za to, ali je taj projekat ostao na plećima Bošnjaka, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini i sada je pitanje dokle će taj projekat trajati“, kazao je nakon izricanja presude reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. „Smatram da treba učiniti sve da se taj zločinački projekt osujeti i da se u Bosni i Hercegovini vrati stanje kakvo je ono i bilo, a to je pitanje stvaranja zajedničke države Bosne i Hercegovine, države svih građana koji će ovdje živjeti u miru, jedni na druge misliti i jedni drugima pomagati“.

Istoričar Dragan Markovina smatra da je haški sud odigrao važnu ulogu kada su zločini u bivšoj Jugoslaviji u pitanju, kada se radi o dokumentovanju događaja i privođenju zločinaca pravdi. On ocjenjuje da je ova institucija morala doživjeti debakl u vezi sa suočavanjem postjugoslovenskih društava sa prošlošću. „Teško da je moguće i zamisliti školskiji primjer cinizma međunarodne zajednice od činjenice da je osnovala međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Jugoslaviji, a istovremeno proizvela mirovni sporazum u kojem je legalizirala Republiku Srpsku”, piše Markovina. „Nikakve presude haškog suda ne mogu donijeti pravdu, nakon što je nepravda legalizirana”.

Visoki zvaničnici EU su zadovoljni presudom. „Poricanje genocida, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca protivrječe najosnovnijim evropskim vrijednostima“, u zajedničkoj izjavi su naglasili Žozep Borel i Oliver Varhelji. Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel je putem tvitera izrazio nadu da će ova presuda pomoći da se bolna prošlost ostavi iza nas, i da se na prvo mjesto stavi zajednička budućnost. Domaći analitičari ovakva očekivanja smatraju u najmanju ruku pretjeranim.

Predsjednik SAD-a Džo Bajden presudu je opisao kao trenutak nade. „Ova istorijska presuda pokazuje da će oni koji čine stravične zločine odgovarati“, rekao je Bajden i iskazao zajedničku odlučnost za sprečavanje da se buduća zvjerstva dogode bilo gdje u svijetu. „Iskreno se nadam da će lideri u regionu poštovati ovu presudu i potvrditi njenu važnost za vladavinu prava“, istakao je Bajden.

Kada je počelo suđenje, Mladić je tražio da se u sudnici pojavi u uniformi s metalnim zvjezdama na epoletama, ističući da ga kao generala zna cijeli svijet. „Na kraju suđenja, zajedno sa svojim advokatima, nastojao je da dokaže da je bio običan, blag i ne naročito efikasan oficir, bez velike moći i da je imao obzira prema Bošnjacima i bosanskim Hrvatima i nastojao da ih zaštiti, zbog čega se čak sukobljavao s ratnim predsjednikom RS Radovanom Karadžićem“, pisao je Monitor prije pet godina.

Presudu prije četiri godine dočekao je riječima: „Sve je ovo čista laž“. Sada, osim izjašnjavanja da može pratiti izricanje presude, nije pustio ni glasa.

Dojče vele prenosi riječi Serža Bramerca da je za Mladića važilo pravilo – cilj opravdava sredstvo. „On je porodice žrtava gledao podrugljivo, prijeteći im gestovima i mimikom. Suočili smo ga sa 167 svjedoka – to su bili hrabri ljudi. Nikada nije pokazao kajanje ili barem razumijevanje za njih“.

Nakon izricanja presude, generalov sin Darko Mladić preko RTRS prenio je poruku ševeningenskog osuđenika da se čuva Republika Srpska. „Nije on bitan, već opstanak RS“, rekao je Darko Mladić.

Mnogi sa zebnjom ukazuju na taj jaz: i Prijedor u kojem je na pečetku rata ’92, ubijeno preko 3.000 Bošnjaka i Srebrenica u kojoj je ’95 i zvanično počinjen  genocid, pripali su RS. Kao i pola BiH. Svi glavni civilni i vojni tvorci RS osuđeni su u Hagu kao ratni zločinci. To svjedoči o svijetu u kojem živimo.

 

Odjeci pravde

Nesvakidašnje scene viđene su u Konjević polju par dana prije izricanja presude Ratku Mladiću. Nakon dugogodišnje pravne bitke crkva u dvorištu Fate Orlović u Konjević Polju kod Bratunca, porušile su vlasti RS petog juna. To je nalagala presuda Evropskog suda za ljudska prava 1. oktobra 2019.

Fata Orlović je tokom rata osim muža izgubila još preko dvadeset bližih rođaka. Sa preživjelim članovima porodice našla se u egzilu, da bi po povratku u svoj dom tamo zatekla pravoslavnu bogomolju sagrađenu 1996. Odlučuje se za pravnu bitku. Nakon što je iscrpila sva sredstva u zemlji, slučaj je prenijela u Strazbur. I pobijedila.

Blagoslov za uklanjanje hrama čiji će se mobilijar i iskoristivi djelovi prenijeti u novu bogomolju dao je mitropolit dabrobosanski Hrizostom.

Orlovićka je poručila da joj je žao što se na ovaj način uklanja jedna bogomolja, ali da je u isto vrijeme srećna, jer je konačno dočekala da vrati svoje imanje.

„Meni je danas najgore od ovih 20 godina. Ovamo mi nije drago, a ovamo jest mi drago da je moje dvorište slobodno“, rekla je Fata Orlović.

 

Crna Gora i srebrenički genocid

Rezoluciju o genocidu u Srebrenici su predložili poslanici iz sedam opozicionih partija: Genci Nimanbegu, Andrija Popović, Dragutin Papović, Damir Šehović, Ervin Ibrahimović, Raško Konjević i Fatmir Đeka.

Predlog rezolucije podrazumijeva, između ostalog, da Parlament osudi i priznaje da se u Srebrenici jula 1995. godine desio genocid u kom je ubijeno preko 8.000 Bošnjaka, da se zabranjuje javno negiranje postojanja i umanjenja genocida, da se 11. jul proglasi danom sjećanja na žrtve, da se afirmiše mir i stabilnost, te se pozivaju javne institucije da istraže ratne zločine.

Uslijedila je višesatna debata u kojoj se pretresala bliža i dalja istorija zločina na ovim prostorima, relativizovao genocid i predlagali amandmani na tekst rezolucije. Očekuje se da će ona biti usvojena. Poslanice PZP Branka Bošnjak i URE Suada Zoronjić su problematizovale ulogu  DPS-a, koji je među predlagačima rezolucije, u događanjima tokom rata u BiH.

„Treba da se uradi revizija prošlosti. Najviše kaskamo u rješavanju ratnih zločina, zato što je politički vrh Crne Gore učestvovao u ratu”, rekla je Bošnjak. Njena koleginica je konstatovala da je BS, kao koalicioni partner DPS imala dovoljno vremena da usvoji ovakvu rezoluciju. „Deklaracija koju je ponudila Bošnjačka stranka je jednostrana, jer nije prepoznala ulogu svojih koalicionih partnera, svima je jasno ko je punio tenkove gorivom, dok je trajala agresija u BiH, kome je Milo Đukanović pomagao. Ko je deportovao izbjegle Bošnjake iz Herceg Novog koji su pobjegli od vihora rata i ko ih je vratio pod nož u Foču? Ko je učestvovao u ratnohuškačkim pregovorima i koliko su time doprinijeli genocidu u Srebrenici, s obzirom na to da je Đukanović bio dio državnog savjeta odbrane SRJ 1995. godine“, rekla je Zoronjić.

 

Dragan LUČIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

STABILNOST SISTEMA: U kom grmu leže pare

Objavljeno prije

2 dana

na

3 Oktobra, 2026

Objavio:

Dok se svako potencijalno povećanje zarada radnicima i penzionerima  predstavlja kao pitanje stabilnosti sistema, niko da pita kako se postojeći javni novac raspoređuje. I zašto ne pričamo o „prijetnji sistemu“ i krizi javnih finansija  kad, recimo, funkcioneri primaju varijabile dok leže na plažama

 

 

Gotovo je promakla nedavno objavljena vijest  da su 34 poslanika u avgustu, mjesecu u kojem su radili samo jednu sedmicu, ostvarili čuvenu varijabilu –   dodatak za ekstra rad.  Varijabila je iznosila  od 202 do 810 eura. Sigurno im je palo ekstra. I dobro došlo na plažama, planinama ili u nekim dubajiima.

Nego, ovo nije priča o funkcionerskom džepu i o tome da ne smije biti dubok.  Niti o Euromodelu, najavljenom povećanju penzija i zarada, koji treba i mora da bude predmet javne pažnje i stručnih analiza.

Ovo je priča o tome kako se svako potencijalno povećanje zarada radnicima i penzionerima tretira kao pitanje stabilnosti sistema, dok se niko ne plaši za sistem i ne govori o krizi javnih finansija, kad, recimo, funkcioneri primaju varijabile dok leže na plažama. Ili kad im zarade trostruko porastu u samo par godina. Plus varijabile. Da ne ulazimo u polutajnu matematiku o konstantnom rastu javne administracije usled masovnih partijskih zapošljavanja. Tetke, braća, rođaci. Može li njih sistem izdržati?  Mora.

Razumljiv je strah, legitimna su pitanja –da li će najavljeno  povećanje zarada proizvesti nove nevolje. Ali oduvijek ovdje postoji i ono koje se gotovo ne postavlja: Šta se dešava sa novcem koji već postoji u sistemu i kako se raspodjeljuje? To je priča o pravednijoj raspodjeli.

Monitor je napravio više istraživanja o rastu zarada funkcionera. Istraživanje iz septembra prethodne godine u kojem su upoređeni imovinski kartoni funkcionera vlasti od 2020. do prošle godine, pokazali su da od perioda dolaska na vlast  imaju tri put veće plate, nove nekretnine, kredite koji se vraćaju dok trepneš, raznorazne privilegije, plus bračne drugove i rođake na budžetu.

Od preko pedeset imovinskih kartona funkcionera aktuelne većine,  i onih koji su vlast vršili nakon avgusta 2020, koje je Monitor tada analizirao, malo je onih koji se nijesu uklapali u taj obrazac. Neki su posebno ilustrativni. Jedan od njih je  Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade za obrazovanje. Aleksić je 2020.  godine  primao poslaničku platu od  1594 eura i 300 eura honorara, a njegova supruga  Zorica 145 eura od Centra za socijalni rad. Umjesto nekadašnjih mjesečnih primanja od oko 2000 eura, Aleksići su prošle godine primali i do osam hiljada eura mjesečno. Potredsjednik Vlade se za te pare, između ostalog, ovih dana bori protiv spomenika Josipu Brozu u Podgorici.

Prema zvaničnim podacima, izdvajanja iz državnog budžeta za bruto zarade i doprinose na teret poslodavca porasla su sa 586,5 miliona eura 2021. godine na 687 miliona eura 2025. godine. To je oko 100,5 miliona eura više.  Ima još podataka o kojima treba razmisliti. Za  2024. godinu poslanicima je isplaćeno oko 132.900 eura varijabilnog dijela zarade, a za 2025. oko 162.410 eura. Varijabilni dio je u godinu dana porastao za oko 29.500 eura,  odnosno oko  22 odsto. Nisu neke pare, ali govore o načinu na koji se javni novac distribuira unutar sistema.  Gotovo niko se zbog toga ne brine za krah sistema.

Nije bilo pretjeranih reakcija ni kada su se povećavale zarade u pravosuđu. Još jedna septembarska vijest –„Crna Gora jača nezavisnost pravosuđa novim Zakonom o zaradama sudija i tužilaca“.

Ministarstvo finansija upozorilo je da bi primjena tog zakona, od naredne godine zahtijevala dodatnih 3,43 miliona eura godišnje, koji nijesu predviđeni srednjoročnim budžetskim okvirom. Ukazali su da im je posebno sporno povećanje specijalnog dodatka za sudije i tužioce i iznos otpremnina prilikom njihovog odlaska u penziju. Opet, čak iako je iz utrobe sistema došla briga zbog tog povećanja, nije bilo dramatičćnog straha da nam javne finansije neće izdržati. Zakon je usvojen.

Zakon predviđa i specijalni dodatak u visini do 80 odsto osnovne zarade za nosioce pravosudnih i ustavnosudskih funkcija koji postupaju u predmetima iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, njihova neto primanja biće znatno veća. To znači da će neto zarada sudija osnovnog suda iznositi oko 2.701 euro, sudije višeg suda 3.264, a sudije Vrhovnog suda oko 3.826 eura. Vrhovni državni tužilac s punim specijalnim dodatkom imaće neto zaradu od oko 4.389 eura.

„Ako je cilj bio da se popravi položaj sudija i tužilaca s nižim zaradama i velikim opterećenjem, opravdano je pitati zašto povećanje nije snažnije usmjereno upravo prema njima, već najveći rast u nominalnom iznosu ostvaruju oni koji se već nalaze na najvišim pravosudnim funkcijama?“, pitao je predsjednik države Jakov Milatović. Nije bilo odgovora.  Obrazloženja o opravdanosti usvajanja  zakona išla su uglavnom u smjeru – jačanja nezavisnosti pravosuđa. Argumente koje smo već čuli u doba Vesne Medenice. Kupovanje poštenja nije  baš pokazalo učinak.

Monitor je prošle godine u aprilu radio istraživanje imovinskih kartona u pravosuđu, koje je pokazalo da je vrh pravosuđa još tada, sa dodacima, primao i preko četiri hiljade eura, a sudije nižih instanci duplo manje, pa i ispod toga.

Pa priča o državnim, odnosno javnim preduzećima.  Prema podacima portala Moj novac, Instituta alternativa, u Crnoj Gori ima 178 javnih preduzeća, u kojima je zaposleno 22 554 ljudi. Najveća direktorska plata iznosi 4686 eura. Radi se o zaradi direktora ToMontenegro Vukadina Stojanovića.

Ni ostali ne zaostaju. Direktor Plantaža Igor Čađenović prima 4217 eura, Ivan Bulatović iz EPCG 4021, Roko Tolić iz Aerodroma 3784, tu negdje i Vladimir Ivanović iz CEDIS-a. Boris Raonić, direktor RTCG 3530…

Prošlogodišnji  izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj je Crna Gora  zauzela prvo mjesto. Ogromna administracija sigurno košta više nego manja, moguće da bi zaključili junaci Alan Forda. Uz sve nam iz Brisela traže racionalizaciju.

Na bruto zarade i doprinose na teret poslodavca u 2025. godini utrošeno je 687 miliona eura, odnosno 96,2 odsto planiranog iznosa. Godinu ranije za istu stavku izdvojeno je 675,2 miliona eura, što je činilo 22,48 odsto ukupnih budžetskih izdataka. Dakle, za samo godinu dana izdvajanja za bruto zarade i doprinose porasla su za gotovo 12 miliona eura. Ali povećanja nijesu promijenila osnovnu hijerarhiju zarada.

 Medicinske sestre su  uprkos prethodnim povećanjima, već 2023. upozoravale da su njihove zarade ponovo pale ispod državnog prosjeka. Slično je sa prosvjetom. Zato je možda  važnije pitati kako je uopšte napravljena hijerarhija cijene rada u državi. Zašto se rad koji društvo proglašava neophodnim – obrazovanje, njega i liječenje – i dalje nalazi u donjem dijelu te hijerarhije? Početkom 2026. iz sindikata zdravstva ukazali su da su plate medicinskih sestara  oko 630 eura, a sestara sa visokom školom oko 720 eura.  Ispada da bi uvećanje njihovih zarada srušilo sistem, a ne varijabile poslanicima u avgustu.

Prosječna penzija u avgustu je iznosila 550,72 eura. Nakon što je premijer Milojko Spajić izašao sa pričom o Euro modelu, koji bi značajno uvećao plate i penzije, iz opozicije su stiglli brojni predlozi za održiviji sistem penzija. .

Evropski savez predložio je izmjene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) koje donose tri alternativna modela za usklađivanje penzija, „sa ciljem da se zaštiti standard najstarije populacije i smanji populizam uoči predstojećih izbora“.

O modelima,iz koje god političke opcije i strane, treba raspravljati. Dobro je što ih  ima. Sudbinski je važno da se pokrene društveni dijalog o standardu i pravednijoj raspodjeli. Da to bude fokusu, umjesto lanjskih snjegova.

U državnom budžetu nema beskonačno novca. Ali ono što se zaboravlja je da nema ni unaprijed određene „prirodne“ raspodjele koja govori koliko treba da dobije ministar, koliko službenik, koliko nastavnik ili koliko medicinska sestra. Budžet je politička i društvena odluka o tome šta će država finansirati.

Ako predsjednik Skupštine,  recimo,  ima gotovo 3.000 eura neto u mjesecu u kojem dobije i više od 600 eura varijabile, a istovremeno desetine hiljada zaposlenih čine mnogo širi sloj državnog aparata, javna rasprava o platama ne može se završiti na pitanju „koliko košta povećanje zarade“.Ona mora da obuhvati i pitanje kako je napravljena hijerarhija vrijednosti rada unutar države.

Pitanje nije može li budžet da izdrži još jedno povećanje, nego ko odlučuje koliko čiji rad vrijedi. Novca ima.  Budžetski prihodi Crne Gore u 2025. bili su 2,873 milijarde eura, 117,4 miliona više nego 2024.  Pitanje je kako se taj novac raspoređuje.  I zašto ne bi  moglo  drugačije.

Sistem je funkcionisao i kad su radnici i penzioneri, primali po nekoliko maraka, a istovremeno  u vatri ratova  ovdje preko noći nicali milioneri, buduća elita. Ako će ga razoriti, drugačiji odnos u raspodjeli između kapitala i rada, vlasnika i radnika, nešto duboko u njegovim temeljima  nije kako valja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EURO MODEL I POSLOVANJE CRNOGORSKE PRIVREDE: Svakom svoja glavobolja

Objavljeno prije

2 dana

na

3 Oktobra, 2026

Objavio:

Kako će najavljeno povećanje minimalnih zarada podnijeti svako od postojećih preduzeća u Crnoj Gori nećemo saznati iz obećanja premijerovog  „pobjedničkog tima“. Za to su potrebne precizne računice zasnovane na egzaktnim podacima

 

 

„Tim koji pobjeđuje ne treba mijenjati“, poručio je premijer Milojko Spajić odgovarajući na pitanje ko je pripremio Euro model. Imena autora i njihove računice ostala su skrivene iza obećanja: veće plate, zadovoljniji radnici, uspješniji poslodavci, evropska Crna Gora.

Premijer je u nastupu na RTCG, 25. septembra, odbacio strahovanja od otpuštanja i zatvaranja firmi, pozivajući se na neobjavljene analize održivosti najavljenog programa.

A njegov pobjednički tim ima iskustva i sa obećanjima čiji se obim i rokovi dramatično mijenjaju. „Mi ćemo 2026. u isto vrijeme graditi više od 10 dionica autoputeva“, najavljivao je Spajić prije nešto manje od tri godine. U međuvremenu je Vladin master plan predvidio završetak tri dionice autoputa i jedne brze ceste do 2030. Od deset istovremenih gradilišta stigli smo do nekoliko budućih. Možda.

To ne dokazuje da će  Euro model propasti. Ali dodatno podstiče pitanje   održivosti  premijerove računice.

Novinar i ekonomski analitičar Predrag Zečević očekuje da veće zarade podstaknu potrošnju i smanje socijalnu nejednakost. Za Adria TV je 19. septembra kazao da će bogate kompanije, među kojima izdvaja trgovačke lance, osiguravajuće kuće i banke, morati da dijele bogatstvo sa zaposlenima.

Veće plate mogu povećati promet trgovina, ugostitelja i drugih djelatnosti koje zavise od domaće potrošnje. Mogu olakšati zadržavanje radnika i omogućiti zaposlenima da pristojnije žive od svog rada. Poresko rasterećenje može otvoriti prostor da poslodavac koji već isplaćuje visoke zarade poveća neto platu bez odgovarajućeg povećanja ukupnog troška. Sve to može biti, ali i ne mora.

Drugačija je računica firme koja većinu zaposlenih plaća blizu sadašnjeg minimuma. Koliko će njoj, nakon poreskih izmjena, porasti trošak rada? Može li, dovoljno brzo, obezbijediti dodatni prihod? Da li će to uraditi povećavajući cijene, smanjujući troškove (broj zaposlenih) odlažići planirana ulaganja ili novim kreditima?

Povećana potrošnja neće se jednako rasporediti između velikog trgovačkog lanca, hotelijera, zanatske radnje i građevinske firme koja uslugu naplaćuje po ranije ugovorenoj cijeni. Zato prosjek ne daje odgovor na pitanje mogu li poslodavci da plate Euro model.

Da počnemo od početka. Koliko je preduzeća na koja bi se nova pravila odnosila? Odgovor zavisi šta brojimo, odnosno, gdje tražimo podatke.

Monstat je za 2025. evidentirao 63.823 aktivna poslovna subjekta, prema 58.998 godinu ranije. Centralna banka je na kraju avgusta ove godine evidentirala 70.836 subjekata registrovanih u CRPS-u sa aktivnim računima. Njen širi registar transakcionih računa obuhvatao je 103.375 pravnih lica i preduzetnika, uključujući i subjekte koji nijesu privredna društva.

Slično je sa tvrdnjom da privreda, po osnovu ostvarene dobiti u prethodnim godinama, može izgurati planirana povećanja plata.

Analiza Top Business Montenegro, objavljena u junu prošle godine, za poslovanje tokom 2024. navodi zbirni neto rezultat od 751,7 miliona eura dobiti, oko tri odsto veći nego godinu ranije. To je bio saldo crnogorske privrede, nakon što su od ukupne dobiti odbijeni prikazani gubici. Ista analiza pokazuje da su mikropreduzeća činila 92,85 odsto analiziranih firmi i zapošljavala oko 39 odsto radnika (oko 100 hiljada). U cjelini gledano, ona su 2024. završila sa gubitkom od 74,6 miliona eura.

U prikazu baze BizStats za 2025, koja se za finansijske podatke oslanja na iskaze Poreske uprave, a za identitet i status na CRPS, krajem septembra bilo je 33.529 privrednih subjekata. Pozitivan rezultat imalo je 15.095, negativan 17.180, dok su 1.254 prikazala nulu kao svoj poslovni rezultat za prošlu godinu. Među onima koji su poslovali pozitivno, skoro osam hiljada imalo je profit manji od 10.000 eura, a skoro tri hiljade manje od 1.000 eura (druga grupa sadržana je u prvoj).

Približno 15 odsto pozitivnih rezultata bilo je, dakle, ispod hiljadu, a nešto više od polovine ispod deset hiljada eura godišnje. Za procjenu uticaja najavljenih minimalnih zarada (mogli bi postati prva evropska zemlja sa tri minimalca) važno je i koliko ti subjekti imaju zaposlenih. Hiljadu eura godišnje dobiti nema istu težinu u firmi sa jednim i u firmi sa dvadeset radnika.

Na vrhu liste razmjere su drugačije. Mtel ima prikazanu neto dobit od 76,7 miliona eura, Vezuv 28,2 miliona, CGES 21 milion, Zetagradnja i Voli približno po 16,1 milion. Aerodromi Crne Gore i Okov ostvarili su oko 12,9 miliona dobiti.

Tu, očigledno, novca ima. Ali pitanje koliki dio dobiti može biti usmjeren na zarade, traži dodatnu analizu. Pošto dobit može uključivati i jednokratne prihode poput prodaje dijela imovine. Kao što može biti praćena nenaplaćenim potraživanjima, kreditima i potrebom za novim ulaganjima. Nije svaki euro računovodstvene dobiti euro na računu.

Ni značajna dobit ne garantuje širok prostor za dodatne troškove. Među vodećim maloprodajnim lancima, Voli je uz 390,1 milion eura prihoda imao neto dobit od 16,1 milion. To je, približno, 4,1 odsto prometa.

Slično je u cijeloj branši. HDL je uz 294,2 miliona prihoda ostvario 12,5 miliona dobiti, odnosno 4,3 odsto. Domaća trgovina, koja posluje kroz prodavnice Aroma, City i Conto, prikazala je 161,4 miliona eura prihoda i 4,10 miliona neto dobiti, što je oko 2,5 odsto prihoda, uz 1.440 zaposlenih. Megapromet je imao 72,8 miliona prihoda i 1,99 miliona dobiti, oko 2,7 odsto, uz 402 zaposlena. Idea je uz 275,7 miliona prihoda prikazala 1,34 miliona neto dobiti, oko pola procenta prihoda, i 2.426 zaposlenih.

Zanimljivo je primijetiti da, kada bi ukupni trošak poslodavca primjenom programa Euro model porastao za 100 eura mjesečno po zaposlenom (procjene ukazuju da bi trebalo biti više), kod Idee bi dodatni trošak bio dvostruko veći od prošlogodišnje neto dobiti.

Ponovimo, ovo nije obračun Euro modela, već ilustracija različitih kapaciteta poslodavaca. Čak i u okviru iste branše.

Na drugom kraju liste, simbolična dobit takođe traži objašnjenje. U pregledu najmanjih pozitivnih rezultata za 2025, Legita je prikazala euro dobiti i deset zaposlenih, Feb Studio euro i dvoje zaposlenih, a E&T Healthy Bee euro i troje zaposlenih. Godišnji profit tih firmi manji je od cijene kafe u prestižnijem lokalu.

Zarade su, ipak, već uračunate među troškove koji su prethodili toj dobiti. Mali pozitivan rezultat može nastati zbog niske marže, investiranja, jednokratnog rashoda ili načina knjiženja. Sam po sebi ne dokazuje ni izrabljivanje radnika ni nemogućnost nastavka poslovanja. Ali otvara prostor za pitanje odakle bi firma obezbijedila novac za dodatni, trajan trošak.

Glavobolja izazvana najavom Euro modela nije rezervisana samo za privatni sektor. U aktuelnom prikazu za 2025., EPCG ima negativan neto rezultat od 92,1 milion eura, Crnogorska plovidba 26 miliona, Luka Bar 6,44 miliona, a Željeznička infrastruktura 4,10 miliona. Država treba da procijeni i kako će njena preduzeća finansirati nove obaveze.

Blokirani računi takođe pričaju svoju priču, obećavajući moguće probleme. Na kraju avgusta bilo je blokirano 17.920 subjekata registrovanih u CRPS-u, za iznos od 1,722 milijarde eura. Među njima su 1.403 aktivna subjekta, sa oko 367,1 milion eura iznosa blokade (prispjelog duga). Ostatak pripada neaktivnim subjektima, pa se ukupan iznos ne može predstaviti kao teret firmi koje danas posluju i zapošljavaju.

Komp-As se, recimo, nalazi u spisku aktivnih subjekata sa blokadom od oko 42,3 miliona eura koja traje skoro petnaest godina. To otvara pitanje šta formalni status „aktivan“ govori o stvarnom poslovanju i mogućnosti naplate.

Nebojša Medojević u objavi od 1. oktobra Euro model opisuje kao „politički račun ispostavljen onima koji ne štampaju novac za plate, već ga moraju zaraditi – malim i srednjim preduzećima“.

Razliku ne plaća premijer, navodi Medojević. „Razliku plaća poslodavac iz marže koja u velikom dijelu privrede jedva postoji“. On procjenjuje da bi u prvoj godini primjen Euro modela moglo biti ugroženo između deset i osamnaest hiljada formalnih poslova, kroz otkaze, neprodužavanje ugovora, skraćivanje radnog vremena, prelaska u sivu zonu ili gašenje firmi.

Fidelity consulting u objavi istog dana poredi suficit od oko 192 miliona eura u prvih osam mjeseci 2023. sa deficitom za isti period ove godine od oko 146 miliona. Miloš Vuković navodi da su tokom tri godine budžetski prihodi porasli za 318 miliona, a izdaci za 656 miliona: „na svaki dodatni euro naplate država je potrošila dva“.

Iz ovih poređenja proizilazi pitanje koje se ne tiču samo privatnih poslodavaca već i države (koja je i dalje najveći poslodavac u Crnoj Gori): Koliki je prostor za preuzimanje dodatnih trajnih obaveze kada izdaci već rastu brže od prihoda? Veće plate i penzije mogu povećati potrošnju i naplatu poreza. Dio dodatne potrošnje otići će na uvoz. Koliki će biti povrat budžetu i pojedinim djelatnostima, potrebno je pokazati preciznim modelima i analizama.

Za procjenu učinka Euro modela potrebna su makar tri odgovora: koliko zaposlenih dobija povećanje zarade, koliko njihovim poslodavcima raste ukupan trošak nakon poreskog rasterećenja i koliko firmi taj trošak može pokriti sadašnjim poslovanjem.

Radi razrješenja drugih nepoznanica treba pokazati koliko dodatnih prihoda Vlada očekuje, u kojem roku i kako će biti premošten period između prve veće plate i očekivanog povećanja prometa. Premijer procjenjuje da bi za manja preduzeća taj razmak trajao od 30 do 70 dana. I ta procjena traži neki oslonac. A da to ne bude tzv. pobjednički tim.

Kada nije Vlada, Fiskalni savjet bi mogao javnosti predočiti te računice. Da se vidi koliko poslodavaca može povećati zarade bez smanjenja broja zaposlenih, koliko ih zavisi od očekivanog rasta prihoda i kakva je podrška predviđena za one koji nove obaveze ne mogu podnijeti. Od toga zavisi hoće li obećana veća plata za radnika značiti i sigurniju budućnost. Počev od očuvanja radnog mjesta pa do iznosa buduće penzije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POGLAVLJA, USTAVNE PROMJENE, SUSJEDI…: Sat otkucava – Crna Gora stoji

Objavljeno prije

2 dana

na

3 Oktobra, 2026

Objavio:

Dolazak  šefice EK Ursule Fon der Lajen i komesarke za proširenje EU Marte Kos je još jedan signal da je evropska perspektiva Crne Gore  moguća, ali da se proces mora ubrzati.  Njemački vanjski ministar Johan Vadeful u Budvi  je  učestvovao na konferenciji o Zapadnom Balkanu, koja se održava u okviru Berlinskog procesa. Po slijetanju u Podgoricu i on je  poručio da se proces proširenja treba ubrzati

 

 

Za Brisel je Crna Gora i dalje kandidat koji je najdalje odmakao. Međutim, politički kapital koji je Podgorica dobila zahvaljujući toj poziciji, teško se pretvara u konkretne korake. Jučerašnji dolazak  šefice EK Ursule Fon der Lajen i komesarke za proširenje EU Marte Kos je još jedan signal da je evropska perspektiva moguća ali da se proces mora ubrzati.  Njemački anjski ministar Johan Vadeful je  u  Budvi učestvovao na konferenciji o Zapadnom Balkanu, koja se održava u okviru Berlinskog procesa. Po slijetanju u Podgoricu poručio je da se proces proširenja treba ubrzati.  Da li će tako i biti zavisit će i od hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana koji je takođe stigao u Crnu Goru, između ostalog i radi polaganja vijenaca kod spomen ploče hrvatskim logorašima u Morinju. Društvo u bivšem vojnom objektu su mu pravili i Marta Kos i crnogorski kolega Ervin Ibrahimović. Simbolika tog susreta teško može promaći: evropska komesarka za proširenje je u zemlji koja želi zatvoriti pregovore, zajedno sa ministrom EU članice koja samoj završnici postavlja dodatne uslove.

Zagreb je 22. jula ove godine eksplicitno poručio saopštenjem Grlić Radmanovog ministarstva da se otvorena pitanja sa Crnom Gorom „moraju okončati kako ne bi opterećivala ključnu, završnu fazu pristupnog procesa“. Hrvatska je decidno nabrojala ponovila stavke koje su predmet spora s Crnom Gorom. Zaključak je bio jasan – „preostaje tek nekoliko mjeseci do kraja 2026. i stoga ponovno pozivamo… na konstruktivan dijalog i ubrzavanje rada na otvorenim pitanjima”. Prošao je evo i septembar, ključna  pitanja nisu riješena niti je organizovan ijedan sastanak međudržavnih komisija koje su predvodili državni sekretari (tajnici) vanjskih ministarstava. Monitor je ranije pisao, na osnovu neformalne komunikacije, da se dio vladajuće koalicije uzda u Njemačku i Francusku da će prisiliti Hrvatsku da odustane ili makar odloži svoje zahtjeve do ulaska u EU.

Jasno je da su mnogi problemi sa Hrvatskom stvarni i da se moraju riješiti ili makar početi rješavati. I hrvatska javnost očekuje neke ustupke zbog prošlosti koja i dalje opterećuje odnose dvije zemlje. Evo se navršilo i 35 godina od početka agresije na jug Hrvatske koji je izvršila crnogorska vlast, Momira Bulatovića i Mila Đukanovića   kao vazal Slobodana Miloševića i njegove JNA. Agresiju je, osim zločina nad hrvatskim civilima, pratila i sistematska pljačka okupiranih područja čijim plijenom je raspolagala i dodjeljivala ga  na korišćenje vlada Mila Đukanovića. Dokumenta Vlade su objavljena 2011. u knizi Srce tame Vladimira Jovanovuća, čiji tiraž od 2000 primjeraka je najvećim dijelom otkupljen od agenata Đukanovićeve policije i državne bezbjednosti odmah po izlasku u prodaju.

Jedan od hrvatskih zathjeva je da se vrati oteta imovina bokeljskim Hrvatima tokom pljačkaške privatizacije  pod Đukanovićem. Žrtve su bili svi prema čijoj imovini su, bez obzira na nacionalnost, kumovi i prijatelji Prve familije imali apetit. Monitor saznaje da su se hrvatskim zahtjevima nedavno pridružili i irski investitori koji su pisali svojoj vladi da su ostali bez vrijedne imovine u Crnoj Gori zbog (ne)činjenja miloističke vlasti i pravosuđa i kontinuiteta sadašnje vlasti u nepostupanju. Nezvanično se pominje da je irski premijer Mihal Martin tražio od svojih ministarstava da ispitaju pritužbe i da su neki slučajevi već poslati Briselu na razmatranje u kontekstu pristupnih prigovora Crne Gore.

Monitor je imao uvid u dokument koji je bivši investitor Luis Megvajer poslao 18. jula ove godine premijeru Spajiću, irskom premijeru Martinu i ambasadoru Kevinu Kolgenu. Megvajer se žali da je ostao bez imovine u Crnoj Gori vrijedne preko 50 miliona eura kao rezultat kriminalnog djelovanja Đukanovićevih vlasti i pravosuđa. U dokumentu se pominje, osim Hotela Fjord o kome je Monitor već pisao, i oteta zgrada nekadašnje Jugooceanije u Kotoru koja je u decembru prošle godine dobila status kulturnog dobra od nacionalnog značaja. Megvajer navodi niz nezakonitosti zbog kojih je njemu i njegovim kompanijama pričinjena šteta od 14,775 miliona eura samo zbog zgrade Jugooceanije i oko 6.400 m² zemljišta bez kojeg je ostao.

Megvajerova firma Kotor Palace d.o.o. bila je jedini ponuđač na tenderu 2006. godine. Komisija za prodaju državne imovine 20.12.2006. ustanovila je da je njegova ponuda (5,15 miliona) uredna i blagovremena. Megvajer tvrdi da mu tadašnji DPS ministar finansija Igor Lukšić nije omogućio zaključenje ugovora pod tenderom utvrđenim uslovima, već je zahtijevao novu cijenu od 6,5 miliona eura. Kotor Palace je potom 25.05.2007. zaključio ugovor sa Vladom po toj cijeni, uz obavezu ulaganja od 34,202 miliona eura. Zbog naknadnih promjena uslova tendera Megvajer tvrdi da je izgubio partnera i da je tražio novog kako ne bi izgubio polog od 300 hiljada. U projekat je sa 70 odsto ušla firma Menolly osnovana u Holandiji. Nakon ulaska Menolly kao većinskog partnera, na imovini Kotor Palace 2012. su upisane hipoteke zasnovane na navodnim zajmovima iz 2007. godine koje je Menolly dala Kotor Palace-u. Uprava za sprečavanje pranja novca i Poreska uprava utvrdile su da sredstva tih zajmova nisu bila uplaćena Kotor Palace-u. Potraživanja su potom prenesena na druge firme i iskorišćena za preuzimanje zgrade. Uprkos činjenici da je na osnovu Rješenja Poreske uprave Crne Gore zatraženo brisanje hipoteke 2. reda na stalnoj imovini Kotor Palace u korist društva Menolly (UZZ.br.123/12), to nije učinjeno.

Kao ključan dokaz Megvajer navodi nalaz Uprave za sprječavanje pranja novca iz 2011. godine, prema kojem Kotor Palace sa svojih računa nije izvršio uplatu kupoprodajne cijene od 6,5 miliona eura državi niti je evidentirana uplata ugovorene garancije od četiri miliona eura. Zatim je nad društvom UEP otvoren stečajni postupak 10.02.2015. na osnovu fingiranog duga od svega 2000 eura o čemu je već pisano. Tadašnji predsjednik Privrednog suda koji po riječima Megvajera nije dozvolio izmirenje duga, bio je Blažo Jovanić,  kasnije je uhapšeni i optuženi za zloupotrebe položaja.  Tadašnje Specijalno državno tužilaštvo (SDT) koje Megvajer optužuje za nepostupanje po njegovim prijavama i asistenciju organizovanom kriminalu, vodio je Milivoje Katnić –kome se sada sudi za asistiranje narko kartelu.

Jugooceanija je 13.04.2017. prodata kompaniji Boka Bay Investment za 3,75 miliona eura. To je  5,416 miliona eura manje od procijenjene vrijednosti objekta iz 2009,. koja je urađena po nalogu Ministarstva finansija i Upravi za nekretnine Područne jedinice u Kotoru.

Kako će se Crna Gora izboriti sa poglavljima 23 i 24 do kraja godine veliko je  pitanje,  kao i da li će Zapad insistirati na sanaderizaciji kao što je bio slučaj sa Hrvatskom. Đukanovićevo ime se provlači kroz sve segmete problema sa ratnim zločinima, vladavinom prava, korupcijom i borbom protiv narko kartela.

Evropske zvaničnike je dočekala i blokada ustavnih promjena nakon što su DPS i vučićevske partije (osim od Beograda otpalog NSD-a) rekle da više neće podržati promjene Ustava dok  je Vučiću neposlušni Andrija Mandić na čelu Skupštine. Navodni povod je Mandićevo saučešće Darku Mladiću zbog smrti oca Ratka.

Iz diplomatske zajednice u Podgorici neki vjeruju da će Zapad ubrzo aktivirati Vladimira Novovića kako bi se prevazišle miloističko-vučićevske opstrukcije. Da li je jučerašnji sastanak Novovića u sjedištu SDT-a sa predsjednikom Odbora za poslove Evropske unije u njemačkom Bundestagu dr Antonom Hofrajterom uvertira u to brzo će se vidjeti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo