Povežite se sa nama

Izdvojeno

RATKO MLADIĆ U HAGU PRAVOSNAŽNO OSUĐEN NA DOŽIVOTNI ZATVOR: Svi zločini na čelu sa srebreničkim genocidom

Objavljeno prije

na

Tačka stavljena u Hagu proteklog utorka doživotnim zatvorom za počinjene najveće zločine poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju

 

Oko 600 svjedoka i 10.000 dokaznih predmeta potkrijepilo je u novembru 2017. odluke suda u Hagu kojim je predsjedavao Alfons Ori. Njegovo sudsko vijeće izreklo je da: „osuđuje Ratka Mladića na doživotnu kaznu zatvora“. Novo petočlano vijeće je 8. juna ove godine potvrdilo tada donijetu presudu.

Mehanizam za međunarodne krivične sudove koji je naslijedio Haški tribunal, rasformiran nedugo poslije Mladićeve prvostepene presude, izrekao je drugostepenu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna zatvora nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske. On je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Hrvata i Bošnjaka širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992–1995, za zločine protiv čovječnosti u 15 bosanskih opština: progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje.

Presuda je potvrđena uz suprotno mišljenje predsjednice vijeća – sutkinje Priska Matimba Nijambe iz Zambije. Ova sutkinja bila je članica i sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici. I tada je njeno mišljenje bilo izdvojeno.

Petočlano vijeće je, uz suprotno mišljenje dvoje sudija, odbilo žalbu tužilaštva da je Mladić kriv za genocid i u drugim opštinama.

Presuda proteklog utorka neće spriječiti nadogradnju mita o „generalu oslobodiocu“, osuđenom za najteže zločine u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Poruke iz nekih djelova BiH, Srbije i Crne Gore to potvrđuju.

Reakcije javnosti mogle bi se sumirati u dva pogleda. U jednoj od tirada izvedenih u haškoj sudnici Mladić je tu ustanovu ismijavao  kao „dijete zapadnih sila”, a sebe označio metom NATO saveza. Refren koji se ponavlja od osnivanja suda. S druge strane Serž Bramerc, bivši glavni tužilac Haškog suda za ratne zločine, koji je nadzirao zarobljavanje Mladića, smatra da bi njeovo ime „trebalo uvrstiti na listu najpokvarenijih i najvarvarskijih ličnosti u istoriji“.

Zapadni mediji gotovo jednoglasno prenose priču o „Balkanskom koljaču“. Podsjećaju – kada je sud u Beogradu za vladavine Borisa Tadića dao dozvolu za Mladićevo izručenje u Hag, hiljade ljudi je izašlo na ulice više gradova kako bi se bunili i slavili svog nacionalnog heroja.

Bramerc smatra da je jedan od razloga za velike probleme u bivšoj Jugoslaviji to što nacionalistički političari nakon svakog izricanja presude govore: „To je presuda protiv svih nas!“. Generacije rođene i odrasle nakon mučnih dešavanja devedesetih stasavaju kraj brojnih murala podignutih u slavu „velikom vojskovođi“. „To je otvoreno falsifikovanje istorije“, objašnjava Bramerc.

U regionu dugo svjedočimo istorijskom revizionizmu, a slučaj Mladić je gnusniji od svih.

„Ja ne stičem utisak da smo se pomerili iz devedesetih što se tiče genocida u Srebrenici. Uglavnom se krećemo između dva polariteta – prvi su političari koji otvoreno slave Ratka Mladića kao heroja, a drugi polaritet je negiranje da je u Srebrenici počinjen genocid, već se koriste sintagme da je to bio ‘veliki’ ili ‘strašan’ zločin”, rekla je za RSE Ivana Žanić, izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo.

Devedesete su najočiglednije na terenu. „Za mene je Mladić simbol svih užasnih zločina koji su se dogodili tokom rata – naše djevojčice su silovane, dječaci ubijani, samo zato što su Muslimani. Njemci su imali Hitlera, Srbi imaju Mladića”, kazala je Munira Subašić predsjednica udruženja Majke Srebrenice i Žepe, a prenio Rojters.

Glas naroda druge strane može se predstaviti izjavom srpskog ratnog veterana Milije Radovića iz Foče. „Za mene on je ikona i za srpski narod je on ikona. Niko ne može da ga osudi za bilo što, a naročito ne Haški tribunal. On je žrtva međunarodne zavjere mafijaških političara. On je naš čovjek, koji je poštovao pravila rata“, rekao je Radović.

I iz Crne Gore, dodatno polarizovane posljednjih mjeseci, poruke su oprečne.

Iz Vlade se ne oglašavaju povodom noviteta iz Haga, a iz dijela vladajuće koalicije tradicionalni bijes i nepriznavanje odluka suda. Nova srpska demokratija se obrušila na hašku „antisrpsku tvorevinu“. „General Ratko Mladić bio je na čelu slavne vojske koja je vodila odbrambeni rat i koja je spriječila da se srpskom narodu ponove genocid u Jasenovcu, da se ponove klanja u Prebilovcima, Jadovnu, Kozari, i drugim stratištima na kojima su ljudi stradali samo zato što su bili Srbi”, navodi se u saopštenju ove partije. Salučaj Mladić je samo potvrdio – ova svijest je problem sa kojim se mora suočiti Crna Gora, to niko ne može uraditi umjesto nje.

Oni smatraju da je Mladić „nakon svega ostao pobjednik“. Da ovakvo mišljenje dijele i kadrovi po dubini novog sistema vidjeli smo iz facebook reakcije Vladimira Vukovića, spoljnog eksperta u ministarstvu četvorostruke ministrice Vesne Bratić. Nakon što je na društvenim mrežama veličao taze pravomoćno presuđenog ratnog zločinca, raskinut je ugovor sa njim. Vukoviću je progledano kroz prste nakon nedavnog vrijeđanja novinara Nebojše Šofranca.

Iz opozicionog DPS-a poručuju da presudom Mladiću nije samo osuđen ratni zločinac, već i čitavo jedno zlo vrijeme na Balkanu. Da li su zaboravili na ulogu svojih partijskih vođa u zlom vremenu pitaju se mnogi?

Milorad Dodik je zaključio da je ovo pokušaj stvaranja mita o genocidu koji se nije dogodio. Sijanje razdora u BiH nastavio je uoči sjednice Savjeta bezbjednosti. Izjavio je za RTS da će RS i srpski narod na ovoj sjednici predstavljati Aleksandar Vučić, a ne ambasador BiH u Nju Jorku Sven Alkalaj. Ovaj diplomata je na sjednici Savjeta izjavio: „Mladić je poznat kao kasapin sa Balkana, i umrijeće u sramoti, ali pravda je pobjedila, i zato je BiH danas zahvalna”.

Dodikove kolege iz Beograda su se opreznije od njega vrtjele oko haške presude.

Premijerka Ana Branabić rekla je da je Hag presudama udaljio region od pomirenja i da je Srbija u potpunosti posvećena i zalaže se za istraživanje svih ratnih zločina i za privođenje svih koji su optuženi, kao i kažnjavanje odgovornih.

Aleksandar Vučić je u video obraćanju na sjednici SBUN poručio svim Srbima da drže glavu gore i da srpski narod nije osuđen ni za šta. Vučić je osudio „užasan zločin“ u Srebrenici, i rekao da su ljudi oslobođeni za zločine nad Srbima, ali da Srbija i dalje osuđuje sve zločine u regionu i zločince koji su porijeklom Srbi. Optužio je druge zemlje regiona da to ne rade. „Ova vrsta selektivne pravde može da spriječi saradnju, ali mi ćemo gledati u budućnost“, rekao je Vučić i poručio da se Srbija zalaže za mir.

O selektivnosti je govorio i predstavnik Rusije. Po njemu je presuda Mladiću nastavak političke linije koju je imao Haški tribunal, ocjenjujući da to nije institucija pomirenja, već ističe zločine jednih, a zataškava zločine drugih.

U Srbiji postoje i drugačiji glasovi. Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, na tviteru je napisala da bi, povodom izricanja presude Ratku Mladiću, predsjednik Srbije trebalo da moli žrtve za oproštaj jer je Srbija pomagala vojsku bosanskih Srba, čiji su generali osuđeni za genocid, a ne da poziva Srbiju da poštuje srebreničke žrtve da bi jasenovačke ostale upamćene. Ovo je izazvalo reakcije, među kojima su brojne stigle iz vrha SNS-a. Ona je izjavila da će ovakva presuda smanjiti prostor za neko buduće negiranje genocida.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava, rekla je za beogradski Danas da se nadala da će Mladića osuditi za genocid i u drugim opštinama, ili bar u opštini Prijedor. Kao glavni nedostatak presude smatra to što nema konekcije sa Beogradom. „Ali i ovakva presuda je vrlo značajna za ono što se dešavalo tokom rata”.

Hrvatska vlada oglasila se saopštenjem u kome kaže da je ovom presudom Ratko Mladić konačno i pravosnažno osuđen za najteže i najokrutnije zločine počinjene na tlu Bosne i Hercegovine.

Ponekada je šutnja najznakovitija. Još se nije oglasio Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Analitičari ukazuju da se nije oglašavao ni tokom prethodne presude Mladiću, a ni one Radovanu Karadžiću.

Iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća navode: „Ova je presuda važan korak u skidanju odgovornosti sa svih budućih generacija srpskog naroda za zločine koje je neko počinio u njihovo ime i treba da bude poruka da se iz zločina ne može izvući nikakva politička niti materijalna korist“.

„Ono na što trebamo obratiti pažnju jeste to da su Milošević, Karadžić, Mladić, Krajišnik, koji su bili tvorci udruženog zločinačkog poduhvata, osuđeni za to, ali je taj projekat ostao na plećima Bošnjaka, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini i sada je pitanje dokle će taj projekat trajati“, kazao je nakon izricanja presude reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. „Smatram da treba učiniti sve da se taj zločinački projekt osujeti i da se u Bosni i Hercegovini vrati stanje kakvo je ono i bilo, a to je pitanje stvaranja zajedničke države Bosne i Hercegovine, države svih građana koji će ovdje živjeti u miru, jedni na druge misliti i jedni drugima pomagati“.

Istoričar Dragan Markovina smatra da je haški sud odigrao važnu ulogu kada su zločini u bivšoj Jugoslaviji u pitanju, kada se radi o dokumentovanju događaja i privođenju zločinaca pravdi. On ocjenjuje da je ova institucija morala doživjeti debakl u vezi sa suočavanjem postjugoslovenskih društava sa prošlošću. „Teško da je moguće i zamisliti školskiji primjer cinizma međunarodne zajednice od činjenice da je osnovala međunarodni kazneni sud za ratne zločine u Jugoslaviji, a istovremeno proizvela mirovni sporazum u kojem je legalizirala Republiku Srpsku”, piše Markovina. „Nikakve presude haškog suda ne mogu donijeti pravdu, nakon što je nepravda legalizirana”.

Visoki zvaničnici EU su zadovoljni presudom. „Poricanje genocida, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca protivrječe najosnovnijim evropskim vrijednostima“, u zajedničkoj izjavi su naglasili Žozep Borel i Oliver Varhelji. Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel je putem tvitera izrazio nadu da će ova presuda pomoći da se bolna prošlost ostavi iza nas, i da se na prvo mjesto stavi zajednička budućnost. Domaći analitičari ovakva očekivanja smatraju u najmanju ruku pretjeranim.

Predsjednik SAD-a Džo Bajden presudu je opisao kao trenutak nade. „Ova istorijska presuda pokazuje da će oni koji čine stravične zločine odgovarati“, rekao je Bajden i iskazao zajedničku odlučnost za sprečavanje da se buduća zvjerstva dogode bilo gdje u svijetu. „Iskreno se nadam da će lideri u regionu poštovati ovu presudu i potvrditi njenu važnost za vladavinu prava“, istakao je Bajden.

Kada je počelo suđenje, Mladić je tražio da se u sudnici pojavi u uniformi s metalnim zvjezdama na epoletama, ističući da ga kao generala zna cijeli svijet. „Na kraju suđenja, zajedno sa svojim advokatima, nastojao je da dokaže da je bio običan, blag i ne naročito efikasan oficir, bez velike moći i da je imao obzira prema Bošnjacima i bosanskim Hrvatima i nastojao da ih zaštiti, zbog čega se čak sukobljavao s ratnim predsjednikom RS Radovanom Karadžićem“, pisao je Monitor prije pet godina.

Presudu prije četiri godine dočekao je riječima: „Sve je ovo čista laž“. Sada, osim izjašnjavanja da može pratiti izricanje presude, nije pustio ni glasa.

Dojče vele prenosi riječi Serža Bramerca da je za Mladića važilo pravilo – cilj opravdava sredstvo. „On je porodice žrtava gledao podrugljivo, prijeteći im gestovima i mimikom. Suočili smo ga sa 167 svjedoka – to su bili hrabri ljudi. Nikada nije pokazao kajanje ili barem razumijevanje za njih“.

Nakon izricanja presude, generalov sin Darko Mladić preko RTRS prenio je poruku ševeningenskog osuđenika da se čuva Republika Srpska. „Nije on bitan, već opstanak RS“, rekao je Darko Mladić.

Mnogi sa zebnjom ukazuju na taj jaz: i Prijedor u kojem je na pečetku rata ‘92, ubijeno preko 3.000 Bošnjaka i Srebrenica u kojoj je ‘95 i zvanično počinjen  genocid, pripali su RS. Kao i pola BiH. Svi glavni civilni i vojni tvorci RS osuđeni su u Hagu kao ratni zločinci. To svjedoči o svijetu u kojem živimo.

 

Odjeci pravde

Nesvakidašnje scene viđene su u Konjević polju par dana prije izricanja presude Ratku Mladiću. Nakon dugogodišnje pravne bitke crkva u dvorištu Fate Orlović u Konjević Polju kod Bratunca, porušile su vlasti RS petog juna. To je nalagala presuda Evropskog suda za ljudska prava 1. oktobra 2019.

Fata Orlović je tokom rata osim muža izgubila još preko dvadeset bližih rođaka. Sa preživjelim članovima porodice našla se u egzilu, da bi po povratku u svoj dom tamo zatekla pravoslavnu bogomolju sagrađenu 1996. Odlučuje se za pravnu bitku. Nakon što je iscrpila sva sredstva u zemlji, slučaj je prenijela u Strazbur. I pobijedila.

Blagoslov za uklanjanje hrama čiji će se mobilijar i iskoristivi djelovi prenijeti u novu bogomolju dao je mitropolit dabrobosanski Hrizostom.

Orlovićka je poručila da joj je žao što se na ovaj način uklanja jedna bogomolja, ali da je u isto vrijeme srećna, jer je konačno dočekala da vrati svoje imanje.

„Meni je danas najgore od ovih 20 godina. Ovamo mi nije drago, a ovamo jest mi drago da je moje dvorište slobodno“, rekla je Fata Orlović.

 

Crna Gora i srebrenički genocid

Rezoluciju o genocidu u Srebrenici su predložili poslanici iz sedam opozicionih partija: Genci Nimanbegu, Andrija Popović, Dragutin Papović, Damir Šehović, Ervin Ibrahimović, Raško Konjević i Fatmir Đeka.

Predlog rezolucije podrazumijeva, između ostalog, da Parlament osudi i priznaje da se u Srebrenici jula 1995. godine desio genocid u kom je ubijeno preko 8.000 Bošnjaka, da se zabranjuje javno negiranje postojanja i umanjenja genocida, da se 11. jul proglasi danom sjećanja na žrtve, da se afirmiše mir i stabilnost, te se pozivaju javne institucije da istraže ratne zločine.

Uslijedila je višesatna debata u kojoj se pretresala bliža i dalja istorija zločina na ovim prostorima, relativizovao genocid i predlagali amandmani na tekst rezolucije. Očekuje se da će ona biti usvojena. Poslanice PZP Branka Bošnjak i URE Suada Zoronjić su problematizovale ulogu  DPS-a, koji je među predlagačima rezolucije, u događanjima tokom rata u BiH.

„Treba da se uradi revizija prošlosti. Najviše kaskamo u rješavanju ratnih zločina, zato što je politički vrh Crne Gore učestvovao u ratu”, rekla je Bošnjak. Njena koleginica je konstatovala da je BS, kao koalicioni partner DPS imala dovoljno vremena da usvoji ovakvu rezoluciju. „Deklaracija koju je ponudila Bošnjačka stranka je jednostrana, jer nije prepoznala ulogu svojih koalicionih partnera, svima je jasno ko je punio tenkove gorivom, dok je trajala agresija u BiH, kome je Milo Đukanović pomagao. Ko je deportovao izbjegle Bošnjake iz Herceg Novog koji su pobjegli od vihora rata i ko ih je vratio pod nož u Foču? Ko je učestvovao u ratnohuškačkim pregovorima i koliko su time doprinijeli genocidu u Srebrenici, s obzirom na to da je Đukanović bio dio državnog savjeta odbrane SRJ 1995. godine“, rekla je Zoronjić.

 

Dragan LUČIĆ

Komentari

FOKUS

NAŠA TOTALNA DEMOKRATIJA: Svi sa svima, svi protiv svih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je predvidjeti ishod kombinatorike ko bi mogao činiti novu vladu, nakon masovne političke neprincipijelnosti, i domaćih igrača i stranih faktora. Sigurno je tek da je šansa iz avgusta 2020. godine, nakon pada DPS-a, da se ovo društvo istinski reformiše, izgubljena. Treba stvoriti novu

 

Nakon 100 dana manjinske Vlade, raspravlja se o njenom – kraju. Sljedeće sedmice, u petak,19. avgusta, održaće se sjednica parlamenta na kojoj će se glasati o Inicijativi za izglasavanje nepovjerenja vladi, koju su, nakon što je premijer Abazović potpisao Temeljni ugovor sa SPC, podnijeli – Demokratska partija socijalista, Socijaldemokratska partija, Liberalna partija i Socijademokrate. Da bi inicijativa bila prihvaćena, potpisnicima nedostaje još pet glasova u parlamentu. Oči su trenutno uprte u Demokratsku Crnu Goru. Ta partija je prošle sedmice, iako je donedavno tvrdo zastupala stav da sa DPS-om neće donositi krupne odluke, saopštila da će se o tom pitanju izjasniti za „deset dana“, uz komentare koji bi se mogli tumačiti i kao mogućnost da sljedećeg petka podignu ruke za izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj vladi.

Šta će se dogoditi 19. avgusta, nije izvjesno. Posebno što se trenutno, za razliku od atmosfere u vrijeme izglasavanja nepovjerenja vladi Zdravka Krivokapića u februaru ove godine, gotovo i ne razgovara o rješenjima izlaska iz ko zna koje po redu ovdašnje političke krize. Pitanja se nižu: šta će se dogoditi ako se izglasa nepovjerenje Abazovićevoj vladi? Čekaju li nas izbori ili nova vlada? Ukoliko je rješenje nova vlada, ko će je voditi, a ko činiti? Ko će joj dati podršku? Umjesto dijaloga i razgovora o tim pitanjima, politika se svela na bezbroj političkih izjava i saopštenja koja govore – svi protiv svih. Ali, za razliku od prethodnog perioda, i  – svi bi mogli sa svima zarad  vlasti. Principijelnost je, sve u svemu, postala odloženi teret u borbi za moć.

Jedini koji je za sada predložio model u slučaju pada vlade je Demokratski front. Oni se zalažu za tehničku vladu koju bi činili pobjednici avgustovskih izbora.

„Prvenstveno smo se obratili Abazoviću i potpredsjedniku Vlade Vladimiru Jokoviću da bi dobro bilo resetovati prethodnu većinu, vratiti stvari na narodnu volju naroda od 30. avgusta 2020. godine – saopštio je nedavno lider DF Andrija Mandić. Kazao je da smatra da je dao „poštenu ponudu”.

Ponuda nije naišla na reakciju. „Ako se ne izjasne, prepustićemo ih njihovoj sudbini“, saopštili su iz DF-a. Potom je Joković kazao da će o ponudi DF odlučivti partijski organi Socijalističke narodne partije (SNP), dodajući da su u oni načelno otvoreni za saradnju sa svima koji će raditi na ispunjenju njihovih prioriteta. SNP odluku još nije donio, a Abazović se tim povodom nije oglašavao.

Problem DF-a je to što ih Zapad ne vidi kao partnere. Svojevremeno je visoki američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio da „DF nije partner i blokira put u EU”. Slično je ponovio i sada tvrdnjom da će SAD podržati svaku vladu koja podržava EU i NATO. Zbog toga očito opcija koju ovaj politički savez predlaže nije scenario koji će se ozbiljnije razmatrati. Uz to,  u okviru DF postoje krupne programske razlike a koliko se zna i ozbiljne razlike i unutar Pokreta za promjene.

Upravo zbog podrške Zapada, pažnju javnosti skrenuo je sastanak lidera Demokrata Alekse Bečića i specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka u Bratislavi.

„Naš spoljnopolitički kurs je kurs naših evropskih susjeda i evropskih prijatelja“ – kazao je Bečić u razgovoru sa Lajčakom. Lider Demokrata tako je poslao poruku da Zapad treba, za razliku od DF-a, da ih vidi kao „partnere”. Demokrate i DF približili su u oktobru prošle godine interesi SPC, kada je ustoličenje mitropolita Joanikija postalo pitanje važnije od svih drugih. Pošto je Abazovićeva Vlada potpisala Temeljni ugovor sa SPC, Demokrate sada imaju ležerniju poziciju u komplikovanoj političkoj domaćoj kalkulaciji pod nadzorom Zapada.

Pozicija je promijenjena i novim, blažim odnosom prema tome da se sa Demokratskom partijom socijalista donose odluke poput rušenja vlade. Tvrdi do skoro u tom stavu, Demokrate sada daju dvosmislene izjave, koje mogu značiti i da bi mogli srušiti Abazovićevu vladu, na inicijativu DPS-a. Poput one Borisa Bogdanovića: „Abazović i Joković odustali su od resetovanja većine od 30. avgusta… U redu, gospodo, igrajte se s nama, to neće moći, vidimo se uskoro u Skupštini”.

Tome moguće doprinosi i promjena odnosa između Bečića i Abazovića u odnosu na avgust 2020. Dvojica mladih lidera su se nakon pada DPS-a predstavljala kao prirodni partneri u smjeni ratnih političkih klasa i Đukanovića. Danas se oni i njihovi partijski aktivisti ponašaju kao ljuti politički neprijatelji. Ovih je dana, sudeći po izjavama, lakše zamisliti budućnost u kojoj donose zajedničke odluke sa Đukanovićem, nego međusobno.

Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković optužio je Demokrate da imaju već dogovoren plan sa Đukanovićem da obore Abazovićevu vladu. On je saopšto da „ima pouzdane informacije da su DPS i Demokrate dogovorili da 19. avgusta obore Vladu“.

Slične optužbe stigle su i iz URA-e. „Dogovor Demokratskog fronta i Demokratske Crne Gore o rekonstrukciju Vlade novi je poltički momenat i sada je sve moguće, od novih izbora do nekog drugog rješenja”, saopštila je poslanica Građanskog pokreta URA Božena Jelušić.

Demokrate su demantovale da su sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) dogovorili obaranje Vlade, navodeći da „sa DPS-om ni slova razmijenili nijesmo”.

Ostaje da se sačeka izjašnjenje Demokrata o inicijativi DPS-a. I da se rastumači šta je Lajčak mislio kada je Bečiću kazao da „evropski političari moraju biti spremni na hrabre odluke“.

U međuvremenu, Abazović se ponaša kao da je jedina ispravna mogućnost da ostane manjinska vlada sa njim na čelu. Po premijeru to je i jedini put koji nas može odvesti u Evropu. Iako je za 100 dana manjinske vlade nastavljeno sa pitanjima koja podižu nacionalne tenzije, a malo toga urađeno na evropskim reformama. „Svako ko pritisne zeleno svjetlo (za nepovjerenje Vladi), znači da želi da vrati Crnu Goru unazad i anulira potpisivanje Temeljnog ugovora. Neki žele da nas vrate u blato nacionalizma“, saopštio je, uz upozorenje da „politički neće preživjeti oni koji su pokrenuli proceduru o povjerenju Vladi.

Ne izgleda, međutim, da Đukanović slabi. Naprotiv. Upravo zahvaljujući tome što mnoge reforme zakona – o porijeklu imovine, lustraciji, oslobađanju i odblokiranju pravosuđa nijesu napravljene, kako ni za vrijeme Krivokapićeve, a ni i Abazovićeve vlade, kao i činjenici da su i jedna i druga vlada držale u fokusu pitanja poput Temeljnog ugovora sa SPC, Đukanović je danas snažniji nego dan nakon istorijskog poraza DPS-a u avgustu 2020. Đukanović se danas opet predstavlja kao spasitelj crnogorske države i nacije. Đukanovića je, naravno, osnažilo i to što je Abazović uz podršku DPS-a u parlamentu formirao manjinsku vladu. Tako je DPS, bez koalicionih kapaciteta, nakon avgusta 2020, dobio prilično lagodnu poziciju u političkim prekombinovanjima. Tu može da čeka, bez velikih potresa, do predsjedničkih izbora. Abazović je pokazao da mu prinicipijelnost nije jača strana. Od modela ekspertske vlade koju je obećao u avgustu 2020, odustao je čim je pristao da bude potpredsjednik u Krivokapićevoj vladi. A potpuno i nemaskirano, kada je postao premijer manjinske vlade prepune partijskih kadrova bliskih Đukanoviću, iz manjinskih partija. Uz DPS podršku u Skupštini.

Ove sedmice M portal, koji se smatra bliskim DPS-u, objavio je da pripadnici jednog od najozloglašenijih balkanskih klanova dogovaraju nabavku i poklanjanje kriptovanih telefona za Abazovića.

Poslanik DPS-a Danijel Živković saopštio je potom da ta partija traži hitnu reakciju Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), povodom tih napisa.

„Vjerujem da je svima jasno iz koje kuhinje ovo dolazi i da se steže obruč oko kriminalnih struktura bliskih određenim političkim grupacijama unutar DPS-a, kojima je cilj da izazovu destabilizaciju Crne Gore kako bi sačuvali svoju finansijsku moć, ali još važnije za njih – izbjegli pravdu“, odgovorio je Abazović na te optužbe, i pozvao tužilaštvo da to ispita.

Stvar je upravo u tome što je DPS u parlamentu, nakon formiranja manjinske vlade, postao značajan faktor za odblokiranje i reformu pravosuđa, bez kojeg stezanje obruča oko organizovanog kriminala i njegovih veza sa visokom politikom, o čemu govori Abazović, nijesu mogući. Đukanović to zna. Zato i prijeti. A ne zato što slabi.

Premijer je sedmicu pred glasanje o DPS inicijativi za izglasavanje nepovjerenja njegovoj vladi, u Dubrovniku. Skupa sa bivšim šefom Trgovinske misije Crne Goreu Vašingtonu i bivšim kumom Đukanovića Ratkom Kneževićem.

„Prvi sam premijer Crne Gore koji je slobodno prošetao prelijepim Stradunom“, kazao je Abazović. To je valjda poruka Đukanoviću, kako je primijetio i Dubrovački Vjesnik, objavivši da Kneževićevo i Abazovićevo druženje u Dubrovniku „ima veze sa najnovijom krizom vlasti u Crnoj Gori”.

Kneževićeve ranije optužbe na račun Đukanovićeve povezanosti sa organizovanim kriminalom, crnogorsko pravosuđe ni prije deceniju i više, kada ih je iznio, nije procesuiralo. Nereformisano i u blokadi, teško da to može danas. Šta god da Knežević Abazoviću u Dubrovniku ima za reći. Isti je slučaj i sa ratnim Đukanovićevim epizodama. Krivičnu prijavu protiv Đukanovića za slučaj deportacije protiv bosanskih izbjeglica ni novo tužilaštvo ne pominje.

Teško je predvidjeti ishod kombinatorike, ko bi mogao činiti novu vladu, nakon masovne politike neprincipijelnosti. Domaćih igrača i stranih faktora. Sigurno je tek da je šansa iz avgusta 2020. godine, nakon pada DPS-a, da se ovo društvo istinski reformiše, izgubljena. Treba stvarati novu.

Milena PEROVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Tužilaštvo i država ne reaguju ni na sistematske govore mržnje i provokacije čelnika SPC-a. Vrelo ljeto i razne komemoracije u regionu (genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, etničko čišćenje Srba u tzv. Srpskoj Krajini i prepucavanje srpskih i hrvatskih lidera oko istorije) kao da doprinose i vrelini kod kuće. Dan nakon potpisivanja TU sa Vladom, na RTCG je gostovao Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović. Izgledalo je kao da će mitropolit da spusti loptu uz objašnjenja da SPC  kroz Temeljni ugovor nije dobila ni više ni manje nego druge vjerske zajednice. Isto je Mitropolija istakla u posebnom saopštenju. Međutim, u drugom dijelu intervjua mitropolit je upitan o nedavno održanom parastosu u Grblju za četničkog vođu i osuđenog ratnog zločinca Dragoljuba Dražu Mihailovića i njegovog komandanta za Crnu Goru Pavla Đurišića. Mitropolit Joanikije se tada vratio na fabrička podešavanja kao apologeta četničkog pokreta. Vladika je istakao nepobitnu činjenicu da je general Mihailović rukovodio akcijom spašavanja i izvlačenja anglo-američkih pilota koji su bili oboreni nad Jugoslavijom i da je zbog toga odlikovan od tadašnjeg američkog predsjednika Harija Trumana. Samo spašavanje pilota u ranu jesen 1944. godine je bio potez koji je trebao četnicima donijeti političku korist u trenutku kada su ubrzano gubili naklonost zapadnih saveznika zbog saradnje sa fašističkim okupatorima sa kojima su se borili protiv Titovih partizana. Četnici su takođe otvoreno sarađivali i sa hrvatskim ustašama u borbi protiv partizana iako su ranije po osnivanju marionetske Hrvatske ustaše zvjerski ubile na desetine hiljada srpskih civila. Joanikije nije govorio niti riječ, niti ga je novinar RTCG-a htio pitati, o masovnim četničkim zločinima nad hrvatskim i muslimanskim civilima kao i nad Srbima i Crnogorcima antifašističke orijentacije. Četnička ideologija krvi i tla je jasno artikulirana kroz ekspozee Dražinog saradnika Stevana Moljevića i odluka tzv. Svetosavskog kongresa u selu Ba krajem januara 1944. godine, u kojima se poziva na stvaranje Velike Srbije i uništenje  Crne Gore, Makedonije i čišćenje velikih djelova Hrvatske i cijele BiH od nesrpskih elemenata. O četničkoj ideologiji mitropolit Joanikije nije rekao ni riječ ali je zato izjavio da je „Draža Mihailović pravoslavni hrišćanin, on se nikada nije odrekao svoje vjere i ima pravo na parastos, ne vidim ništa sporno u tome“. Ostalo je i nedorečeno da li mitropolit gleda na vjeru kroz nečija djela, kako Jevanđelje uči i koje on navodno (ne)propovijeda, ili samo na verbalno ispovijedanje. Ako je ovo zadnje slučaj, onda su i Adolf Hitler, Hajnrih Himler i drugi iz toga doba takođe zaslužili parastose „jer se nikada nisu odrekli svoje vjere“ – verbalno. Za razliku od Srbije i Hrvatske, gdje mnogi crkveni velikodostojnici gledaju na Dražu Mihailovića i Antu Pavelića kao „mučenike“, u Njemačkoj i Austriji nikom ni ne pada na pamet da drži parastose Hitleru, Himleru i ostalim masovnim ubicama, a tamošnja crkva to ne bi ni u ludilu dozvolila.     

Mitropolit je takođe izjavio da je njegova ranija izjava kako je Crnu Goru „donekle zahvatio ustašluk“ – „pogrešno protumačena“ i da je on navodno mislio tu na crnogorskog publicistu Savića Markovića Štedimliju koji je bio saradnik Anta Pavelića i čiju argumentaciju za rušenje kapele na Lovćenu je prihvatila komunistička vlast. Komunisti su Štedimliju osudili i poslali na dugogodišnju robiju a sva njegova djela su proskribovana tako da mitropolitovo sabiranje baba i žaba više ispada kao nevješt pokušaj izvlačenja iz blata ranijih izjava.

Da mitropolit Joanikije ne ispadne usamljeni četnički apologeta se potrudio i njegov kolega piskop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić nekoliko dana kasnije kada je u selu Gornje Zaostro kod Berana održao parastos „komandantima“ Đurišiću, Mihailoviću i drugima. Inače u tom selu je jedno vrijeme tokom Drugog svjetskog rata bio štab Pavla Đurišića. Đurišić se u svojoj depeši generalu Draži Mihailoviću hvalisao 13. februara 1943. godine da su njegove jedinice „za vreme operacija pristupile potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti“ i da su ubile „do 8 hiljada žena, staraca i dece“ u Sandžaku. Na četničku žalost, „jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih odstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno”. Na parastosu je vladika Metodije istakao da su Đurišić i Mihailović „služili Bogu znajući da će dobiti nagradu“. Mnogi od okupljenih „vjernika“ su nosili četnička obilježja, zastave sa mrtvačkom lobanjom i kostima. Nakon što ih je Metodije pričestio, organizovana je pijanka u postavljenom šatoru gdje su se pjevale nacionalističke pjesma tipa „leleču Turci, kukaju bule“. Neki od prisutnih su nosili majice sa likom ruskog predsjednika Vladimira Putina čiji obožavalac je i mitropolit Joanikije iako javno tobože poziva na otklon od „komunizma, koji je, nažalost, pomračio mnogo, i misao i pamet i savjest Crne Gore“.

Joanikije se nakon početka ruske agresije na Ukrajinu „proslavio“ izjavama da je rat u Ukrajini „posljedica bezbožništva koje se tamo bilo ukorijenilo“ dok je isto tako eksluzivno otkrio da je „zlo bezbožništva, ateizma i komunizma došlo iz protestantske Evrope“. Mitropolit je istovremeno odćutao pravu golgotu kroz koju prolazi, za SPC sestrinska, Ruska pravoslavna crkva u Ukrajini (UPC-MP) čije hramove i vjernike vojska resovjetizirane Ruske Federacije nemilice ruši i ubija. Poglavar UPC-MP mitropolit Onufrije je ranije podržao litije i lično učestvovao u njima kao protest protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti kojim je predsjednik Milo Đukanović pokušao oteti crkvenu imovinu.

Mitropolit Joanikije nije jedini ljubitelj bogoboračkog ruskog boljševizma i diktatora Vladimira Putina. Samo dan prije potpisivanje Temeljnog ugovora u Podgorici, srbijanski patrijarh Porfirije Perić je poslao Episkopa pakračko- slavonskog Jovana Ćulibrka u Moskvu „sa blagoslovom“ da u centru Moskve, u Crkvi Svetog Proroka Ilije saslužuje u obilježavanju 92. godišnjice od stvaranja Vazdušno-desantnih snaga (VDV) Ruske Federacije. Jedinice VDV su do sada počinile brojne zločine u Ukrajini, pogotovo u oblastima sjeverno od Kijeva. Ruski patrijarh Kiril (u doba Sovjetskog Saveza doušnik i kasnije agent zloglasnog KGB-a) je podržao Putinovu „specijalnu vojnu operaciju“. Ćulibrk je, prije nego što ga je 1993. godine zamonašio pokojni mitropolit Amfilohije, bio pripadnik 63. padobranske brigade iz Niša.

Na kraju, ispada da jedino što može ponovo spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori je ljubav prema Putinu i Rusiji. Putin je bio glavni inostrani sponzor crnogorske nezavisnosti 2006. godine. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Odbor povjerenika kojim predsjedava izvjesni Nebojša Jušković, iz Ministarstva finansija, politički blizak Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) pokazao se efikasniji u izvršavanju Carevićevih naredbi od izabranih predstavnika građana Budve. Ekspresno je usvojio Carevićev izvještaj o radu za 2021. koji nije dobio podršku većine odbornika. Povjerenici kao na traci usvjaju sve njegove predloge, finansijske izvještaje opštinskih javnih preduzeća i ustanova, sportskih društava… Vrši se nevjerovatna zloupotreba institucije prinudne uprave koja je od prvobitnih mjesec dana produžena na gotovo 6 mjeseci. Pola godine najvažnijom turističkom opštinom u Crnoj Gori upravljaju lica iza kojih ne stoji izborna volja građana.

Sedmočlani Odbor povjerenika dao je sebi za pravo da bira i razrješava kadrove na najvišoj poziciji u Opštini. Na sjednici Odbora održanoj 1. avgusta, Odbor povjerenika usvojio je predlog Marka Bata Carevića da se na mjesto potredsjednika Opštine imenuje Milo Božović, opštinski lider DF-a. Božović je nosilac izborne liste DF-a na predstojećim lokalnim izborima. Izbor Božovića na poziciji potpredsjednika bio je prvi korak ka preuzimanju fotelje gradonačelnika. Za Carevićev predlog o izboru Božovića, glasala su 4 povjerenika. Jedan je bio uzdržan, dva su bila protiv.

Zašto je Jušković prihvatio predlog Carevića, ako zna, da Budva nema ni skupštine ali ni kvalifikovane većine u izvršnoj vlasti. I kako će obrazložiti dalje postupanje Odbora povjerenika, odnosno izbor Božovića za gradonačelnika Opštine, bez jasno definisane zakonske procedure. Odnosno, šta Božovića u ovom trenutku izdvaja od bilo kojeg građanina Budve koji je mogao biti predložen. Jer se ne važe ni odborničke liste niti bilo šta iz redovne procedure imenovanja i postavljenja. Zašto je jedan građanin, uz to politički eksponiran kao nosilac izborne liste, dobio neočekivanu izbornu prednost u odnosu na ostale.

Odbor povjerenika zakazao je za petak 12. avgust novu sjednicu sa samo dvije tačke dnevnog reda. Prva je konstatacija prestanka funkcije predsjednika Opštine Marka Carevića i druga – izbor predsjednika Opštine Budva. Jedini kandidat je Milo Božović, čije je imenovanje sasvim izvjesno.

Vlada se na ovaj način, preko Juškovića, direktno umiješala u izborni proces u Budvi. Bio je to posljednji manevar odlazećeg predsjednika Carevića koji fotelju predsjednika Opštine ostavlja u amanet DF-u, prečicom, preko dirigovanih  predstavnika političkih partija, SNP-a i URA-e koje čine Vladu Crne Gore. Budva će dva mjeseca pred izbore dobiti novog predsjednika, mimo redovne zakonske procedure i normi koje regulišu izbor i imenovanje potpredsjednika i predsjednika Opštine.

Čl 67 Zakona o lokalnoj samoupravi propisuje da mandat potpredsjednika traje koliko i mandat predsjednika Opštine. Zato je Jušković, koji potpisuje odluku o zakazivanju sjednice 12. avgusta, odlučio da na istoj sjednici, kada prestane mandat predsjedniku i po automatizmu i taze izabranom potpredsjedniku,  povjernici glasaju i za izbor Božovića za predsjednika. Tako je, samo naizgled, sve podmireno.

Prema Statutu Opštine predlog za izbor predsjednika Opštine podnosi se predsjedniku Skupštine, u ovom slučaju povjereniku Juškoviću, u pisanoj formi i mora biti svojeručno potpisan od strane podnosilaca. Pravo predlaganja kandidata za predsjednika ima najmanje jedna trećina odbornika. Ko će potpisati predlog za izbor Carevićevog nasljednika. Možda tri povjerenika, jer jedan ima težinu 4,7 odbornika.

Iako je način izbora Mila Božovića za potpredsjednika Budve, potom i za predsjednika, izazvao ogorčenje i revolt kod opozicionih partija i Demokratske CG, neki od njih procjenjuju da on može uticati da se uzavrela politička situacija u Budvi donekle stabilizuje. Međutim, stupanje na ovu odgovornu funkciju, makar i na dva mjeseca, manipulacijama preko partijski obojenih povjerenika, nema opravdanja.  Demokratski front već je u izbornoj kampanji, sa velikom institucionalnom prednošću u odnosu na ostale učesnike izbornog procesa.

Nadležnost Odbora povjerenika, bila je da odblokira rad lokalne Skupštine i da u skladu sa tim donosi isključivo odluke radi ostvarivanja prava građana ili sprječavanja nastanka eventualne materijalne štete. Odbor povjerenika u Budvi narušio je pravo na samostalnost lokalne samouprave upuštanjem u vođenje kadrovske politike i imovinskopravne odnose opštinskih preduzeća, za šta nije dobio mandat. Time se neko mora pozabaviti.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo