MONITORING
Ravno do dna
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Izborni rezultati prema kojima je vladajuća koalicija izgubila apsolutnu vlast, a opozicija osvojila drugi po veličini grad u Crnoj Gori, nakon samo mjesec i po, pretvorili su se u prah. Glatko pripijanje partija manjinskih naroda uz vlast i povratak Mila Đukanovića na premijersku funkciju potrli su mogućnost izlaska iz apsolutizma. Zapravo, dodatno je ojačan. Ponašanje opozicije tokom pokušaja formiranja lokalne vlasti u Nikšiću uporno satire mogućnost da ovdje u dogledno vrijeme bude bolje. Ili bar drugačije.
Za četvrtak, kad se štampa ovaj broj Monitora zakazana je sjednica Skupštine opštine Nikšić. Najnoviji predlog, oko koga su se, kako je izgledalo, usaglasili Demokratski front i Pozitivna je da predsjednik nikšićke Skupštine bude, donedavno sindikalni vođa, sada poslanik sa liste Demokratskog fronta, Janko Vučinić. To je rješenje koje bi sasvim izvjesno, podržali listom glasači opozicije širom Crne Gore.
A onda je stigao oglas: za predsjednika Skupštine opštine Nikšić tajnim glasanjem je izabrana kandidatkinja koalicije za Evropski Nikšić Sonja Nikčević. Članovi komisije iz opozicije tvrdili su da je došlo do zamjene listića jer je na glasanju kandidat Demokratskog fronta i Pozitivne Janko Vučinić imao 21, a Nikčević 20 glasova. Ponovnog glasanja nije bilo jer su odbornici DPS-ove koalicije i sa njima tek izabrani odbornik Pozitivne Drago Đurović otišli u hodnik pa nije bilo kvoruma. Iz Pozitivne se još nijesu oglasili da objasne šta to bi. Sem ako je Đurović skoknuo iz sale da odsluša himnu.
Na lokalnim izborima u Nikšiću Demokratski front je osvojio 12 odborničkih mjesta, Pozitivna pet, a SNP četiri. Hodnik nikšićke opštine ima sve šanse da postane istorijski.
Prije nego što se Đurović prošetao, bilo je raznoraznih sastanaka i rastanaka, saopštenja, pojašnjenja. Predstavnici Pozitivne i Fronta dali su sve od sebe da za neuspjehe u pregovorima okrive one druge. To pregnuće je osuđeno na neuspjeh. Ako ništa nijesu uspjeli da pronađu zajedničko, neminovno će im zajednički biti – poraz.
Bilo je svega. Nakon jednog od sastanaka izgledalo je da je dogovor postignut. Šefovi Pozitivne su onda radili do kasno u noć da razjasne šta u stvari misle. Pored ostalog naznačili su: ,,S obzirom na različita tumačenja od strane funkcionera DF-a u javnosti termina ‘poštovanje državnih simbola’ i obaveza na koga se odnosi, želimo da još jednom preciziramo sljedeće: državni simboli su–grb, zastava i himna (sviranje i pjevanje – četiri strofe)… Nepoštovanje himne uključuje i izbjegavanje prisustvovanju prilikom njenog intoniranja…” Slijedio je zahtjev koji se osim što je besmislen graničio sa neukusom. Vaša nestranačka ličnost, Milutin Đukanović, koji bi istupio iz članstva Nove srpske demokratije je naš krajnji ustupak za dobro građana Nikšića i poštovanje njihove želje za smjenom vlasti.” Na kraju je naglašeno da se ,,sve navedeno može smatrati kao nedjeljiva cjelina i bez mogućnosti drugačijeg tumačenja”.
Propalo je, i nije ni čudno. Funkcioner Nove Goran Danilović optužio je Pozitivnu da dopisuje kaznene odredbe i postaje biro za verifikaciju onih koji poštuju ili ne himnu. ,,Na takav način se ne vodi ozbiljna politika”. Milutin Đukanović je odustao od kandidature za predsjednika Opštine Nikšić.
Onda je odbornica Pozitivne Crne Gore Vere Miljanić podnijela ostavku i istupila iz članstva Pozitivne Crne Gore. „Formiranje nove vlasti teklo je kroz jedan iscrpljujući proces koji je pokazao da neke opozicione stranke nemaju kapacitet i političku volju da naprave suštinske promjene u Nikšiću. Sve se svelo na ucjene retrogradnih opozicionih stranaka i njihovu trku za fotelje. Toliku količinu političke nekulture koju je pokazao prije svega Demokratski front nijesam vidjela do sada”, kazala je Vera Miljanić. Ispisivanje iz Pozitivne obrazložila je time što nije podržala ,,stavove i način rješavanja problema oko formiranja lokalne vlasti zbog čega su mi uskratili učešće u pregovaračkom timu i sve druge beneficije na koje sam imala pravo na osnovu svojih stavova”. Na njeno mjesto došao je Đurović, da dograbi slavu.
Mimo priče o važnosti opozicionog Nikšića za Crnu Goru, da je dva dana nakon izbora organizovala lokalnu vlast, opozicija je mogla da pokaže posvećenost interesima grada. Samo da su saznali zašto je kapela na Nikšićkom novom groblju koštala 575 hiljada eura ili kako to da je gradska rasvjeta plaćena 50 hiljada eura po kilometru, Nikšićanima bi bilo bolje. Ne zato što bi im bio puniji tanjir, nego zato što bi se pokazalo da pljačka ne treba da bude prirodno stanje.
Za to vrijeme DPS – veze. Najnovije je: Predsjednik Demokratske partije socijalista i budući premijer Milo Đukanovića tražio je od svih pomoćnika ministara, direktora uprava, direkcija, javnih preduzeća i ustanova da prije izbora nove vlade podnesu ostavke.
O ozbiljnosti poduhvata govori fakat da želju budućeg premijera sprovodi vladina Komisija za kadrovska i administrativna pitanja na čijem je čelu Slavoljub Migo Stijepović.
Kad je jednom odlazio, Milo Đukanović je objasnio da to, pored ostalog, radi kako bi u Crnoj Gori ojačale institucije. Ko im je kriv što nijesu, pa sad on mora da se opet muči i zavodi red. Podanici će, naravno, biti oduševljeni.
Potpuni nedostatak odgovornosti, poslušnost kao vrhovnu vrlinu i nedostatak samopoštovanja koje je odnjegovala Đukanovićeva vlast gledamo na svakom koraku. U oštroj konkurenciji, istakao se nedavno novoustanovljeni potpredsjednik Skupštine Crne Gore, funkcioner Bošnjačke stranke Suljo Mustafić izjavom zbog oslobađajuće presude optuženima za deportaciju izbjeglica. ,,Ovakva presuda nanovo je ponizila ne samo Bošnjake, već i sve građane kojima su pravda i istina na srcu”, istakao je potpredsjednik Skupštine Crne Gore. ,,Nažalost, nalogodavci ovog zločina i dalje su van domašaja pravde i njenih institucija. Sudilo se samo izvođačima radova, koji su možda i najmanje krivi, dok su oni koji su bili inspiratori ili naredbodavci zločina ostali van domašaja pravde, što samo govori o ozbiljnosti našeg pravosuđa da stručno i nepristrasno razriješi slučaj deportacije izbjeglica koje su smišljeno i namjerno poslate u smrt”. Ni mjesec nije prošao otkako je Mustafić trke prigrlio koaliciju sa nalogodavcima. Na um mu nije palo da bi to moglo poniziti Bošnjake.
Tek da bude teže, red je prisjećati se mogućnosti koje je pružao izborni rezultat. Zamislite samo da su se svi koji ne pripadaju poraženoj koaliciji DPSDPLP okupili oko donošenja zakona o lustraciji, zakona o oporezivanju ekstraprofita, pretvaranju uslužnog medijskog servisa u javni servis, zakona i mjera koje stavljaju pod kontrolu tajnu službu. Zamislite samo gdje bi se nalogodavci zločina i pljački našli kad bi, u uslovima minimalne sigurnosti, progovorili insajderi. I kako bi Crnom Gorom poteklo vrijeme.
Čeka nas još čvršća ruka i redovi spremnih da je poljube.
Miloš BAKIĆ
FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE
Manipulacija identitetskim pitanjima
Postizborno ponašanje političkih partija i njihovih lidera, posebno u Nikšiću, navodi na zaključak da je kriminalna oligarhija pojela budućnost Crne Gore. Režim koji počiva na temeljima ratnih zločina i poslijeratnih kriminalnih privatizacija je izgradio matricu manipulacije identitetskim razlikama i (ne)kulturu netolerancije i nepovjerenja iz koje, kako izgleda, opozicione partije u Nikšicu ne mogu pronaći izlaz.
Ukoliko dođe do novih izbora u Nikšiću (u trenutku pisanja još nije poznato), jasno je da će likovati ,,ekipa iz Granda”, ,,Kalićevi svatovi” i Pobjedini ,,analitičari” i kolumnisti i dobiti podsticaj da budu još bahatiji i brutalniji, a biće poraženi svi oni koji su vjerovali da u Crnoj Gori postojeća opozicija može udariti temelje kredibilne alternative na lokalnom nivou.
Najviše će izgubiti opozicioni glasači koji su u uslovima žestokog režimskog pritiska na pitanja njihove egzistencije smogli snage i volje da kažu ,,Ne” sili i nepravdi. Ne bi bilo dobro da to odlučno ,,Ne” ostane bez artikulacije od strane njihovih političkih “predstavnika”. Ipak, i pored nikšićkih dešavanja, najvažnije je kako će opozicija djelovati na nivou države, tj. u Skupštini Crne Gore.
Prva šansa za manifestovanje snažnog opozicionog stava je u ponedjeljak, 3. Decembra, kada Milo Đukanović po sedmi put dolazi u Skupštinu da predloži plan, program i sastav njegove vlade. Povratak Đukanovića na mjesto premijera, po mom mišljenju, nije politički ,,normalan” tok stvari već otvoreni puč korumpiranih djelova vlasti i domaćih i međunarodnih kriminalnih struktura koje žele da opstruiraju i obesmisle demokratizaciju Crne Gore i uvođenje evropskih demokratskih normi i standarda u funkcionisanje državnih institucija. Zbog toga na taj dan od opozicije očekujem bojkot sjednice Skupštine, kao i poziv njihovim glasačima da se okupe ispred Skupštine i time izraze svoje nezadovoljstvo, kao i zabrinutost za sudbinu Crne Gore.
DUŠKO VUKOVIĆ,NOVINAR
Treba emancipovati glasače
Od političkog sistema u kome je formalni suveren – građanin/građanka – sveden na ulogu objekta ili, hajde da budem politički korektan, pasivnog subjekta, ne može se očekivati ništa dobro, osim onoga ‘dobra’ koje politička klasa, organizovana u političke partije, artikuliše kao ideološke obrasce podesne za manipulaciju.
Višestranačka demokratija bi imala opravdanje sa stanovišta zdravog razuma i javnog interesa pod uslovom da političke partije relativno precizno politički i ideološki artikulišu ekonomske, socijalne i kulturne interese djelova jednog društva, te da se, nakon izbora, pregovara o stvaranju bitnih pretpostavki za funkcionisanje jedne društvene zajednice, a ne o tome ko će se okititi kojim simbolom moći.
Ovdje treba emancipovati glasača/glasačicu do građanina/građanke, što nije u interesu nijedane političke klase, posebno ovdašnje plemensko-palanačke.
DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CGO
Opozicija nije spremna da preuzme odgovornost
Najzanimljiviji akteri postizbornog perioda su postali opozicioni subjekti, koji su u Nikšiću dobili priliku da formiraju vlast. No, čini se da nijesu pokazali dovoljan nivo spremnosti da preuzmu odgovornost i da prvo ispregovaraju bitne detalje sporazuma, a onda izađu u javnost i izbruse formiranje vlasti do kraja.
Danas, zajedno sa građanima i građankama Nikšića, možemo samo da se čudimo i nagađamo što se dešavalo u tim pregovorima. Nije se prišlo analizi izbornog rezultata u Nikšiću gdje je vladajuća koalicija osvojila hiljadu i po glasova više na parlamentarnim nego na lokalnim izborima. To je trebao biti ozbiljan putokaz za platformu za formiranje buduće vlasti, koji je potpuno zanemaren što je rezultiralo vođenjem pregovora sa nivoa partijskih centrala, pri čemu lokalne partijske organizacije i nepartijski konstituenti na kraju nijesu bitnije uticali na njihov tok i rezultat. Takvi pregovori su pokazali svu neizvedenost sistema lokalne samouprave i neprihvatljivo visok nivo centralizacije.
Kako god se ovo završilo, a velike su šanse da imamo nove izbore u Nikšiću, opozicija mora nastaviti komunikaciju, spriječiti međusobno optuživanje i konačno raditi na svojim strategijama i strukturama umjesto da traži krivca u nekom drugom.
Dodatno, opozicija treba da razmišlja o budućem načinu djelovanja i odnosa, jer politički život će se nastaviti i nakon slučaja Nikšić. Da se strateški razmišljalo, i pregovori u Nikšiću bi bili tehnička stvar. Ovako treba otvoriti debatu u cilju uspostavljanja potrebne komunikacije i koordinacije i kada se na temelju ozbiljnog rada i naučenih lekcija iz dosadašnjih opozicionih posrnuća izgradi potrebni opozicioni kapacitet, tada će i rezultati, pa i promjena vlasti na raznim nivoima biti realnost.
PAULA PETRIČEVIĆ, Aktivistikinja NVO SEKTORA
Žicanje poena i fotelja
Postizborno ponašanje političkih aktera u Crnoj Gori pokazuje do koje mjere oni, većinom, nijesu u stanju da promijene opsesivne obrasce političkog saobraćanja i zadrže pretpostavljenu zajedničku viziju, na račun recikliranja identitarnih razlika i sukoba i reproduciranja naslijeđene matrice žicanja političkih poena i fotelja.
Situacija u Nikšiću na konkretnom primjeru pokazuje razornu moć partitokratskog sistema koji prema potrebi vrha bukvalno konzumira svoje aktere. Umjesto da artikulišu novu paradigmu konstituisanja i funkcionisanja lokalne uprave i demonstriraju spremnost za nove prakse odgovornog dijaloga, saradnje i operacionalizacije zajedničkog cilja, te lokalnim primjerom ohrabre sveobuhvatnije promjene, oni proćerdavaju jedva okupljenu energiju i vjeru u njih.
OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Crnogorska sapunica
Kako na državnom nivou, tako na lokalnom (Nikšić), jednom riječju, zgađen sam postizbornim ponašanjem političkih aktera. Na državnom nivou Bošnjačka stranka blanko i bezrezervno stupa u koaliciju sa DPS/SDP, da bi zatim, odmah ,,pala”(ko zna koja po redu) presuda za deportaciju BiH izbjeglica.
Događanja u Nikšiću su priča za sebe: crnogorska sapunica, humoreska , sprdnja i sprdačina sa svim, posebno opoziciono nastrojenim građanima uništenog Nikšića. Da je živ Živko Nikolić imao bi materijala za par igranih filmova na tu temu, i za serijal tipa: ,,Nikšić još nije umro, a brzo će”.
Svim opoziciono nastrojenim građanima među kojim sam i ja, opozicija ili ,,opozicija” je dešavanjima u i oko Nikšića pokazala da je nesposobna, neozbiljna, sujetna, interesedžijska, kadrovski slaba i da je u ravan iste takve vlasti. Takođe, nesvjesno je stala uz ideju bojkota svih budućih izbora, jer se na CG političkoj sceni, pored svih poznatih neregularnosti, nema za koga glasati.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Na lokalnim izborima u Nikšiću Demokratski front je osvojio 12 odborničkih mjesta, Pozitivna pet, a SNP četiri. Hodnik nikšićke opštine ima sve šanse da postane istorijski.
Komentari
IZDVOJENO
Proizvođači hrane smatraju da je ovogodišnji agrobudžet “evropski” i “razvojni” samo po formi. Po sadržaju, kažu, on je socijalni. Obećava preživljavanje, a ne garantuje ništa. Osim da boljitka za poljoprivrednike i poljoprivredu neće biti još neko vrijeme
Uz uobičajeno kašnjenje, Vlada je, početkom aprila, usvojila Uredbu o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike za ovu godinu. Takozvani agrobudžet za 2026. teži 77,3 miliona eura. To je nepunih 250 hiljada više nego prošle godine. Kontinuitet.
Dosljednost se potvrđuje i na popisu aktivnosti koje se finansiraju tim novcem: podrška opštim servisima u poljoprivredi, socijalni transferi seoskom stanovništvu, tehnička i administrativna podrška, institucionalni razvoj, ribarstvo, program fitosanitarnih mjera, program bezbjednosti hrane i program obaveznih mjera zdravstvene zaštite životinja.
Agrobudžet, dakle, ostaje skup mjera i programa koje možemo podijeliti u tri veće cjeline. Od njih se samo jedna odnosi na direktna izdvajanja za podsticanje proizvodnje i preradu hrane.
Značajan dio agrobudžeta, oko 13 miliona, odlazi za staračke naknade osobama starijim od 60 (žene), odnosno 65 godina (muškarci), koje žive na selu, bave se poljoprivredom i nijesu ostvarili pravo na penziju. Iako je, očigledno, u pitanju mjera iz oblasti socijalne politike, ona je odavno mjesto pronašla u agrobudžetu. Uglavnom da bi on izgledao izdašniji. Mada, iz perspektive Vlade, nije zanemarljiva ni činjenica da se, u toj formi, staračke naknade ne moraju isplaćivati sa mjesečnim kontinuitetom kojim se, uglavnom, izmiruju druga socijalna davanja.
Niko razuman nije protiv isplate staračkih naknada. Te naknade treba povećati, pošto sada iznose 315 eura, 70 odsto minimalne penzije. Posebno u situaciji kada nam sela odumiru, pa ih svim mogućim podsticajima treba održati u životu. Makar se ministar Joković šalio, ili nije, kako on mlade ljude pokušava ubijediti da se život na selu i bavljenje poljoprivredom – ne isplate.
Dalje, dio sredstava iz agrobudžeta ide državnim institucijama ili na troškove administracije, kroz stavke tipa: kontrola hrane, veterinarske mjere, usklađivanje sa evropskim pravilima, jačanje institucija… Tako se potroši još tri do pet, a možda i svih deset miliona, ako računamo novac koji ode kroz djelove raznih projekata u kojima se govori o jačanju konkurentnosti, razvoju ruralnih područja, dostizanju EU standarda. Ukratko, novcem iz agrobudžeta država gradi aparat koji treba da upravlja poljoprivredom. Problem je što taj aparat postaje sve razvijeniji, dok proizvodnja hrane trpi zbog nedostatka pravih podsticaja.
“Ostatak” ide kao direktna podrška proizvođačima i prerađivačima hrane. Upravo iz tih podataka možemo iščitati kako ovogodišnji agrbudžet baš i nije rutinski nastavak vladine agrarne politike.
Počnimo od finansiranja. Od pomenutih 77,3 miliona namijenjenih ovogodišnjem agrobudžetu, iz državne kase stići će manje od polovine – oko 35,9 miliona. To je približno 20 miliona manje od onoga što je država, koliko prošle godine, izdvojila za istu namjenu. Ostatak novca biće obezbijeđen iz EU fondova (18,6 miliona), donacija (11,6 miliona) i kredita (11 miliona).
Ovogodišnji agrobudžet trebao je biti pripremljen i usvojen tako da zainteresovanima pokaže kako je Vlada svjesna trendova i konkretnih događaja koji utiču na sposobnost ovdašnjih poljoprivrednika i farmera da opstanu u svom poslu. Obezbjeđujući državi i njenim građanima, koliku –toliku, sigurnost da neće ostati gladni u kriznim situacijama, kakve su bile pandemija korona virusa ili napad Rusije na Ukrajinu.
Ministarstvo poljoprivrede kojim upravlja Vladimir Joković pripremilo je, a Vlada Milojka Spajića usvojila, agrobudžet iz koga se ne može vidjeti da su izvršne vlasti registrovale, a kamo li analizirale, konačne rezultate popisa poljoprivrede iz 2024, koje je Monstat objavio sredinom prošle godine.
Ti podaci su pokazali da je između dva popisa (prethodni je rađen 2010.) u Crnoj Gori za trećinu opao broj poljoprivrednih gazdinstava, da se značajno smanjio broj goveda i ovaca (od 15 do skoro 30 odsto), dok je prosječna starost nosioca gazdinstva između dva popisa porasla za dvije godine. Na jednu od direktnih posljedica tih promjena ukazali su, takođe, podaci Monstata prema kojima je uvoz hrane u Crnu Goru prošle godine prebacio vrijednost od milijardu eura. U odnosu na 500 miliona uvoza iz 2021. Ili 750 miliona iz 2023. godine u kojoj je formirna aktuelna Vlada. Dok su domaći proizvođači i prerađivači, mjereno novčanom vrijednošću proizvoda, isporučili između trećine i četvrtine hrane iskorišćene u Crnoj Gori.
U agrobudžetu ne prepoznajemo ni refleksiju na višemjesečne proteste proizvođača hrane koji su od vlade tražili, u najkraćem, da izdvajanja za poljoprivredu poveća na pet odsto godišnjeg budžeta. Proizvođači su znali da se to neće desiti odjednom, ali su se nadali osjetnijem rastu agrobudžeta. Uostalom, i ministar Joković je najavljivao da bi on mogao dobaciti do 100 miliona.
Kad ono, izdvajanja iz državne kase smanjena su sa 1,65 na 0,9 odsto godišnjeg budžeta: “Sve države u regionu povećavaju agrobudžete, pa je Srbija, koja je prošle godine odvajala pet odsto, ove godine povećala na sedam odsto. Makedonija je izdvajanja za poljoprivredu sa pet podigla na šest odsto budžeta, Bosna i Hercegovina sa 1,5 na 3,5 odsto. Jedino je Crna Gora smanjila taj procenat”, požalio se medijima Vučko Pešić iz Unije stočara sjevera.
Iako je Vlada ovogodišnji agrobudžet usvojila nakon što je rat na Bliskom istoku i njime izazvana dolazeća kriza snabdijevanja (gorivom, đubrivom, hranom…) postala svjetska tema broj 1, u njemu i dalje nema riječi o potrebi da se poljoprivrednici oslobode plaćanja makar dijela akcize na gorivo. Bez te mjere njihova proizvodnja je, prethodnih godina, bila nekonkurentna, a sada bi mogla postati i finansijski neodrživa.
Koliko smo čuli iz Vlade, Ministarstvo poljoprivrede taj je problem prebacilo u nadležnost Ministarstva finansija. A njima se baš ne žuri da se odreknu garantovanog prihoda. Makar se, jednog dana, pokazalo da poljopivredni proizvođači kroz plaćene akcize u državnu kasu ubace više novca nego što iz nje dobiju kroz direktne subvencije.
Valja predočiti i podatak da su, u poređenju sa prošlom godinom, najavljene subvencije za proizvodnju i pružanje usluga u poljoprivredi manje za oko pet miliona eura! Eto tako Spajićeva Vlada ide u susret najavljenoj krizi.
Prije nego neko kaže kako se naše izvršne vlasti, za razliku od okruženja, drže EU standarda, evo zanimljive računice. Statistički podaci koji se tiču EU i njene poljoprivredne proizvodnje pokazuju da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija ekonomijama zemalja članica EU vraća tri puta više.
Naš ministar poljoprivrede iznio je procjenu da nam poljoprivreda donosi preko 600 miliona godišnje. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz izdvajanja iz agrobudžeta, računajući subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa 12 centi (šest ako ne računamo strane donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili od osam do 15 puta manje od EU prosjeka.
Slika nije bolja ni kada se uporedimo sa regionom. U Srbiji, većina novca namijenjenog poljoprivredi ide direktno u proizvodnju: po hektaru, po grlu, kroz investicije. U Hrvatskoj, evropski fondovi finansiraju fabrike, preradu, logistiku, gradeći lanac od njive do trpeze.
U Crnoj Gori, taj lanac se prekida još na njivi. Odnosno na livadi, ako pitate pesimiste. A u tu kategoriju spade većina ovdašnjih proizvođača hrane.
Po njihovom sudu, ovogodišnji agrobudžet je “evropski” i “razvojni” samo po formi. Po sadržaju, on je socijalni. Obećava preživljavanje a ne garantuje ništa. Osim da boljitka za poljoprivrednike i poljoprivredu neće biti još neko vrijeme.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ CARINE: KONTINUITET DEVASTACIJE BOKE KOTORSKE: Čedo Popović, miljenik svih vlasti
Objavljeno prije
2 danana
17 Aprila, 2026
Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović sklonio je sa posla inspektore koji su asistirali policiji i tužilaštvu u akciji zabrane gradnje hotela Carina u Baošićima. Preventivno, tvrde naši izvori, pošto ima „win-win“ rješenje: Popović će za nelegalnu gradnju platiti koji milion i hotel može da radi
Prema pouzdanim izvorima Monitora ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović sklonio je sa posla inspektore koji su asistirali policiji i tužilaštvu u akciji zabrane gradnje hotela Carina u Baošićima. Tada je, krajem marta, i uhapšen vlasnik Carina Čedomir Popović.
Popović je od 2013. godine, kada je počeo da gradi hotele diljem Boke kotorske, po istom principu kao sada u Baošićima, širio plaže i nasipao more. I, baš kao u Bašićima, nije se baš ko pijan plota držao zakonskih procedura.
Tokom gradnje hotela Delfin u Bijeloj, 2015. godine, zbog ogromnih iskopa zemlje koji su bačeni u more, iz JP Morsko dobro su nekoliko puta podnosili prijave, ali bez rezultata. ,,Ovo može da radi samo neko koga štite državni organi. Za ovakve rabote obični smrtnici dobiju krivičnu prijavu, zato nas interesuje hoće li državno tužilaštvo reagovati u ovom slučaju”, upozoravali su iz NVO Južni Jadran prije deset godina.
A da dio državnih organa i danas kao i tada štiti investitore poput Popovića, osim uklanjanja sa posla inspektora koji su izdejstvovali zabranu dalje granje hotela u Baošićima, svjedoči i nedavni nastup ministra Radunovića na nacionalnom javnom servisu.
Ministar je optužio medije i nevladine organizacije da dižu hajku a da to nije baš sve tako kako oni predstavljaju. ,,Koliko god smo nezadovoljni veličinom plaže ili hotela koji se baš ne uklapa u abijent Baošića, nije baš da je sve to neutemeljeno… Možemo da pričamo da li je lijepo ili nije lijepo, ali je urađeno po zakonu”, kazao je ministar.
Radunović je, potom, skinuo odgovornost sa svog Ministarstva za plažu koja je proširena 35 metara u more, jer je dozvolu za nju izdala opština Herceg Novi. Uz, kako je napomenuo, saglasnost Ministarstva izdatu u vrijeme dok je na njegovom čelu bila Ana Novaković-Đurović.
Ministar je priznao da je Popović prekoračio Urbanističko tehničke uslove za gradnju koje je dobio 2019. godine, sa dvije podzemne garaže. Ali ni to nije strašno, pošto Radunović ima rješenje.
,,Uputili smo ga na legalizaciju. Jeste da to košta, ali je Popović krenuo u izgradnju po starom PUP-u po kojem nije imao pravo na ta dva sprata i treba da plati“, objašnjavao je ministar prostornog planiranja gledaocima javnog servisa. „To je ozbiljan iznos sa sedam cifata koji treba da plati. On je podnio zahtjev Upravi za legalizaciju koja se bavi samo hotelima i većim objektima. Uprava je primila zahtjev, ali zbog donošenja novog zakona o zaštiti Kotora na neko vrijeme je suspendovano rješavanje tih predmeta. Obavijestila je inspekciju da je pokrenut proces legalizacije i da su se samim tim stekli uslovi za obustavu postupka koji sprovodi inspektor.”
Jasno, efikasno i svi zadovoljni. Ministar je, valjda preventivno, obustavio i rad samih inspektora, da ne bi bilo kakvih nedoumica oko njihovog daljeg postupanja na gradilištu u Baošićima.
Na pitanje kako to da je hotel u Baošićima praktično završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela, ministar nije odgovorio.
Umjesto toga, požalio se na ,,nadljudsku borbu“ sa problemima koji su, kaže, „uglavnom“ naslijeđeni. „Sa malo ljudi radićemo najbolje što se može a nećemo se vratiti u kolotečinu od prije 2020. godine”, kazao je Radunović i progovorio o opstrukcijama.
,,Inspektori su samostalni, i odgovaraju pred zakonom, na njih nema pritisaka a najveći pritisci koji se dešavaju su od strane policije i tužilaštva. Obaviješten sam da je vršen ozbiljan pritisak na jednu inspektorku da kaže da li će da donese rješenje o rušenju, iako se za to nijesu stekli uslovi. Ona je u stanju potrešenosti i imao sam razgovore sa njenim pretpostavljenim na tu temu. Rekao sam policijski pritisak, u Đenovićima ili Kumboru, Carine su informisale policiju da je neko povrijedio pečat. I pored uvida da radovi nijesu vršeni, policajac koji je bio na vezi sa tužiocem je prenio pitanje hoćete li da izdate rješenje za rušenje? Ovdje se stvara atmosfera koja je neprijatna i ljudima u mojem ministarstvu. Ne znam o čemu se radi, da li će neko na osnovu jednog slučaja da se obračuna sa svim što se radilo u Crnoj Gori”, kazao je Radunović.
Radunović je u slučaju Carine itekako vršio pritisak na inspektore, a one koje su radili svoj posao po zakonu sklonio je da ne smetaju, kazali su sagovornici Monitora insistirajući na anonimnosti. Makar još neko vrijeme. Problemi u Beošićima će, ionako, biti rješeni kroz legalizaciju. Što se ministra Radunovića tiče, očigledno je da hotel može da se otvori već ove sezone.
Ministar kao da je zaboravio da je inspekcija krajem marta konstatovala da su radovi nastavljeni i pored zabrane, te da visinske kote izvedenih etaža ne odgovaraju projektovanim stanju, kao ni pozicije građevinskih linija i regulacionih linija koje su probijene.
Zbog svega toga je policija, u saradnji sa tužilaštvom, sprovela koordinisanu akciju nakon detaljnog izviđaja, a pored hapšenja podnijete su i četiri krivične prijave protiv više fizičkih i pravnih lica, zbog sumnje u izvršenje ukupno šest krivičnih djela.
Prema navodima istrage, Popović se tereti da je, kao osnivač i izvršni direktor Carina, organizovao izgradnju turističkih kompleksa i hotela u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, bez neophodne dokumentacije i suprotno izrečenim zabranama gradnje. Kako se sumnja, radovi su nastavljeni i nakon što su nadležni organi naložili njihovu obustavu, a na više objekata došlo je do prekoračenja dozvoljenih gabarita i spratnosti.
Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je na više lokacija izgrađeno sedam objekata u fazi grubih građevinskih radova, u okviru turističkih kompleksa, iako za to nijesu bili ispunjeni zakonski uslovi. Posebno je sporna druga faza izgradnje luksuznog rizorta u Baošićima, koja je, kako se sumnja, započeta bez odgovarajućih dozvola.
Dodatno, Popoviću se stavlja na teret da je izvodio radove na uređenju kupališta u Baošićima suprotno rješenju nadležnih organa za zaštitu kulturnih dobara. Uprkos nalogu da se radovi obustave do izrade konzervatorskog projekta i pribavljanja saglasnosti, na terenu su nastavljeni građevinski zahvati – nasipanje obale, armiranje i betoniranje.
Da u postupcima aktuelnih izvršnih i zakonodavnih vlasti u „slučaju Popović“ postoji prilična saglasnost i sinhronizacija, pokazala je potpredsjednica parlamenta Zdenke Popović (Demokrate). Ona je sa skupštinske govornice poručila inspekciji da ne ,,obilaze objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i koji imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekata da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje“. Nakon što se ispostavilo da građevinska dozvola nije baš u redu, a Popović završio iza rešetaka, potpredsjednica Skupštine okreće ploču pa traži da ,,istraga o Čedu Popoviću ide do kraja”.
Osvrnula se, pri tom, i na Popovićev bogati, kako kaže nazakoniti, minuli rad za vrijeme vlasti DPS-a. Pa konačno zaključila da je pokušaj da se ona i njena partija povežu sa Čedom Popovićem ,,politička podvala svojstvena profilima onih koji to izgovaraju”.
Treći koalicioni partner vlasti, Pokret Evropa sad, uključio se u ovu storiju preko premijera Milojka Spajića koji je poručio kako se „radovi na obali u Baošićima moraju zaustaviti u cilju zaštite Izuzetne univerzalne vrijednosti svjetskog dobra, kome ovo područje pripada“. A zašto sporni radovi nijesu zaustavljeni kad je za to bilo vrijeme, prije nego je pričinjena ogromna i teško popravljiva šteta, e to od premijera nijesmo čuli. Baš kao ni od njegovih najbližih saradnika.
U saopštenju policije, nakon hapšenja Popovića, navodi se da su radovi doveli do zauzimanja dijela akvatorijuma Bokokotorskog zaliva i narušavanja prirodnog ambijenta na prostoru koji pripada zaštićenoj zoni prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na listu svjetske baštine UNESKO-a.
Premijer je obećao da će predio svjetske baštine biti vraćen u prvobitno stanje. Od epiloga slučaja Baošići vidjeće se i odnos snaga u vladajućoj koaliciji.
Jedan od mogućih epiloga je onaj koji najavljuje ministar Radunović da Carine sa nekoliko miliona plate dva nelegalna sprata i da se hotel otvori. Drugi, za koji izvori Monitora kažu da postoji zakonski osnov, jeste da se nelegalno izgrađeni hotel i plaža sruše. Odnosno, „vrate u prvobitno stanje“. Drugi scenario je, za sada, manje vjerovatan.
Izvjesno je, zato, da smo zahvaljujući ovakvim investitrorima i političarima sve bliži brisanju Boke Kotorske sa liste svjetske kulturne baštine. Na radost nekih od njih.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Vlada parlamentu predlaže usvajanje koncesionog ugovora za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu koji će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” u narednih 30 godina. Koliko nas može koštati ta milijarda nijesu računali
Nakon godina odlaganja, uz nebrojeno prekršenih procedura i obećanja, Vlada je u srijedu “prelomila”. Konačnu odluku o ustupanju aerodroma u Podgorici i Tivtu u trodecenijski zakup prepustiće – parlamentu.
Za odluku o prebacivanju odgovornosti pripremljen je i valjan alibi. Na zahtjev Ministarstva saobraćaja Uprava za državnu imovinu izvršila je novu procjenu vrijednosti stalne imovine preduzeća Aerodromi Crne Gore. Utvrđena je vrijednost od približno 265 miliona eura pa, u skladu sa Zakonom o državnoj imovini, konačnu odluku o koncesiji ne može donijeti Vlada (samostalno može da odlučuje o imovini vrijednoj do 150 miliona), već se o njenom prijedlogu mora izjasniti Skupština. Na zna se kada će to biti.
Vlada će parlamentu predložiti usvajanje odluke kojom će Milojka Spajića ovlastiti da se južnokorejskom državnom kompanijom Incheon Airport Consortium potpiše ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. To će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” tokom koncesionog perioda.
Prema kratkom predočenom objašnjenju, 100 miliona donijeće jednokratna naknada koju će Incheon uplatiti u roku od mjesec nakon potpisivanja ugovora. Dodatnih 300 miliona “direktnih finansijskih efekata za državu” predstavljaju najavljene investicije u rekonstrukciju i izgradnju novih kapaciteta na oba aerodroma. Sve to će, po isteku koncesije, postati državno vlasništvo. Prihod varijabilne naknade po osnovu polugodišnjih uplata koncesionara, u visini od 35 odsto prihoda sa aerodroma u Podgorici i Tivtu donijeće, prema procjenama iz Vlade, još makar 600 miliona eura.
Prvo pitanje glasi: da li su predočene brojke i približno tačne? Na njega nemamo valjan odgovor.
Vlada još nije obznanila dokumenta na osnovu kojih je izvedena ova računica. Na njenoj internet stranici stoji (četvrtak prijepodne) obavještenje da će dokumenti: Predlog za davanje koncesije za aerodrome Podgorica i Tivat sa Predlogom odluke koju parlament treba da usvoji i, najvažnije, Predlogom ugovora o koncesiji „biti objavljeni nakon tehničke redakcije“. Do tada možemo da analiziramo predočene brojke bez prvog konteksta.
Po tom osnovu, mogli bi problematizovati što je jednokratna naknada za zakup ostala na iznosu pretpostavljenom još 2018., kada je priča o koncesiji započela. Suprotno procjenama iz 2020. kada se, nakon iskazanog interesovanja na pretkvalifikacionom tenderu, procjenjivalo da će ponude porasti na 150-200 miliona (tadašnji ministar saobraćaja Osman Nurković). Od tada je vrijednost aerodroma više nego udvostručena, dok su očekivane investicije skoro učetvorostručene – sa „najmanje 80“ na 300 miliona.
Upitna je i računica po kojoj tih 300 miliona investicija koje će, mahom, biti realizovane u prvih 3-7 godina zakupa (koncesije) računamo kao imovinski prihod države po isteku ugovora. Zapitajmo se koliko danas vrijedi aerodromska (ili bilo koja druga) infrastruktura izgrađena prije 25 godina, i razumjećemo da za 30+ godina to ne mora biti baš reprezentativna imovina.
Najveću pažnju, ipak, zavrjeđuje tvrdnja da će država, na ime godišnje koncesione naknade dobijati više od trećine godišnjih prihoda sa aerodroma. To je makar dva puta više od uobičajenih naknada za slične aranžmane (pet do 15 odsto prihoda) dok, pride, znatno prevazilazi i očekivane/uobičajene aerodromske profitne marže (razlika između troškova i cijene usluga pruženih operaterima i putnicima) koje se, najčešće, procjenjuju na 10 do 25 odsto ukupnog prihoda.
Da li se ove brojke nalaze u predloženom koncesionom ugovoru? Ako je odgovor potvrdan, znači li to da će Incheon uložiti 400 miliona (jednokratna naknada + investicije) za pravo da 30 godina upravlja našim aerodromima bez zarade? Sigurno ne.
Možda računaju na intenzivan rast broja letova i putnika, što bi bila dobitna kombinacija za obije strane. Ali taj model ne zavisi samo od Incheona i Vlade. Ili planirani model poslovanja predviđa smanjenje troškova i rast cijena aerodromskih usluga? To bi njima donijelo profit, ali bi moglo imati negativne efekte po ovdašnju ekonomiju, po osnovu većih troškova za turiste koji planiraju dolazak u Crnu Goru i smanjenja broja aerodromskog osoblja.
U tom slučaju može se pokazati da će najavljeni prihod u državnoj kasi biti manji od onoga što bi privreda i građani mogli izgubiti na drugim stranama.
Treba razmotriti i model po kome Južna Koreja svjesno rizikuje da njena investicija ne bude direktno profitabilna, računajući da će to višestruko naplatiti kroz povoljnosti koje donosi trodecenijsko vođenje oba aerodroma „prve naredne članice EU“. Tu se, prije svega, misli na kontrolu lanaca snabdijevanja mnogobrojnih korejskih proizvođača. Zamislimo kako se Ćemovsko polje pretvara u logističku bazu Samsunga, LG-a, KIA-e, Hyundaia , POSCO-a… Pa zaračunajmo rizik da bi, u tom slučaju, broj letova niskobudžetnih kompanija za/iz Podgorice i Tivta mogao ostati u drugom planu.
Ili se zapitajmo: da li je Vlada napravila sličnu računicu, formirajući sliku o potencijalnim benefitima državne uprave nad aerodromima u Podgorici i Tivtu? Kakav je taj rezultat u odnosu na predočenu milijardu koncesionog prihoda?
Nemamo informaciju da su Spajić i ministarska ekipa uradili tako nešto. Treba li očekivati da bi računica mogla biti izvedena u parlamentu, tokom odlučivanja o ponuđenom koncesionom ugovoru? Naši sagovornici nijesu optimisti.
„Odluka Vlade da pokrene koncesiju za aerodrome više liči na pokušaj da se posljedice lošeg upravljanja riješe ustupanjem resursa, nego na promišljenu ekonomsku politiku. Suštinski problem crnogorskih Aerodroma nije održivost”, kaže za Monitor Miodrag Vujović (KOD). “Aerodromi već ostvaruju značajnu dobit, to su osmocifreni iznosi dobiti godišnje. Uz to preduzeće ima deponovana značajna sredstva, pa najavljenih 20 miliona godišnje od koncesije ne djeluje kao superioran argument. Tim prije što novac vremenom devalvira, a nemamo ponuđenu projekciju koja bi to imala u vidu”.
U sposobnost svog preduzeća da, i pod državnom upravom, provede modernizaciju i proširi kapacitete vjeruju i predstavnici sindikalnih organizacija zapošljenih na aerodromima u Podgorici i Tivtu. Tvrdnje potkrjepljuju podatkom da su prihodi Aerodroma CG u 2025. godini iznosili 56 miliona eura. “Nakon što su Aerodromi avio-kompanijama po Podsticajnoj šemi odobrili 13 miliona eura popusta na aerodromske usluge, neto prihod za 2025. godinu je 43 miliona. Neto profit je 13 miliona eura, što je rekordan iznos za kompaniju”, stoji u njihovom saopštenju kojim pozivaju parlament da ne usvoji Vladin prijedlog.
Zaista, šta biva sa podsticajnom šemom ako se Aerodromi predaju koncesionaru?
“Osim toga, Aerodromi Crne Gore u ljetnju sezonu ulaze sa nevjerovatnom 21 novom linijom…”, navodi se u sindikalnom obraćanju kojim se upozorava na rad tenderske komisije u postupku dodjele koncesije. Njihov rad je, tvrde, “nepovratno kompromitovao” legitimitet čitavog procesa. “Našu ozbiljnu zabrinutost potvrđuje činjenica da su ključne odluke unutar Komisije donošene uz direktno ignorisanje preporuka renomiranih međunarodnih konsultanata poput IFC-a (Svjetske banke)…”
O kriterijumima za donošenje Vladinog Prijedloga govori i Mila Kasalica. “Najkraći komentar Vlade odluke mogao bi biti ‘padoše spajkijanci, ali se na mufte snađoše’”, konstatuje sagovornica Monitora objašnjavajući kako se predloženom koncesijom plaća četvorogodišnji nerad i uhljebljavanja partija iz tekuće većine. “Imali smo milion modela da kao ozbiljni vlasnici (Vlada u ime crnogorskih poreskih obveznika) ovo privredno društvo sopstvenim snagama i upornim radom privedemo na grane održive konkurencije na regionalnom nivou”. Umjesto toga, kaže Kasalica, “poklonici 30. avgusta ne odustaju da uvijek zauzmu nerazvojni stav, suprotan interesima crnogorske ekonomije”.
I Vujović smatra da, “bez preciznih i obavezujućih ciljeva”, koncesija nije garancija razvoja. “Alternativa je jasna: dugoročna strategija, uključenje struke i predan rad bez partijskih uticaja. Dok se bježi od tog pristupa imaćemo rentijersku filozofiju na svim nivoima – od izdavanja garsonjera u privatnoj režiji do davanja u koncesiju ključnih državnih resursa. To su različita lica iste ekonomske misli, koja počiva na pretpostavci da je neko drugi više zainteresovan za našu dobrobit od nas samih.”
Jesu li, zaista, naši resursi – tuđa briga? To ćemo saznati u parlamentu kad pitanje budućnosti crnogorskih aerodrome dođe na dnevni red. Vladi se žuri, radi potpisivanja Ugovora i naplate koncesione naknade. Nakon toga, pojasnila je premijerova savjetnica za ekonomsku politiku Milena Milović, Crna Gora ima rok od godinu da obezbijedi sve preduslove i preda Inchonu aerodrome na upravljanje.
Dakle, Aerodromi još najmanje godinu ostaju ovakvi kakvi jesu. Da li je to dobra ili loša vijest za ovdašnje građane i privredu bićemo naknadno obaviješteni.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

POHLEPA GUTA MORSKU OBALU: Pješčane plaže placevi za betonska čudovišta
AGROBUDŽET ZA 2026.: Bolje biti neće
SLUČAJ CARINE: KONTINUITET DEVASTACIJE BOKE KOTORSKE: Čedo Popović, miljenik svih vlasti
Izdvajamo
-
DRUŠTVO2 sedmiceMITROPOLIJA NA TANKOM LEDU PRED SABOR SPC: Joanikije neće servilnost Vučiću
-
DRUŠTVO3 sedmiceSAVJET ZA PRIVATIZACIJU KRIJE IZVJEŠTAJ O BUDVANSKOJ RIVIJERI: Konsultant Horwath zahtijeva tajnost
-
FOKUS3 sedmiceMONITOR ISTRAŽUJE: STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI, SLUČAJ NIVEL INVEST: Pljačka uz asistenciju pravosuđa
-
INTERVJU3 sedmiceSRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Evropa se gleda kao obećana zemlja, a ne sistem vrijednosti
-
Izdvojeno3 sedmiceŠAHOVSKA TABLA NAD PROVALIJOM: Tramp igra za Putina, Putin za Trampa, Kina svoju igru
-
Izdvojeno3 sedmicePOČETAK RADOVA NA VELJEM BRDU: Predizborni crnogorski san
-
DRUŠTVO2 sedmiceSTEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI: Isisavanje miliona uz amin SDT-a
-
Izdvojeno3 sedmiceKOLIKO RAT U ZALIVU MOŽE KOŠTATI CRNU GORU: Kriza kao tuđa briga
