Povežite se sa nama

MONITORING

Ravno do dna

Objavljeno prije

na

Izborni rezultati prema kojima je vladajuća koalicija izgubila apsolutnu vlast, a opozicija osvojila drugi po veličini grad u Crnoj Gori, nakon samo mjesec i po, pretvorili su se u prah. Glatko pripijanje partija manjinskih naroda uz vlast i povratak Mila Đukanovića na premijersku funkciju potrli su mogućnost izlaska iz apsolutizma. Zapravo, dodatno je ojačan. Ponašanje opozicije tokom pokušaja formiranja lokalne vlasti u Nikšiću uporno satire mogućnost da ovdje u dogledno vrijeme bude bolje. Ili bar drugačije.

Za četvrtak, kad se štampa ovaj broj Monitora zakazana je sjednica Skupštine opštine Nikšić. Najnoviji predlog, oko koga su se, kako je izgledalo, usaglasili Demokratski front i Pozitivna je da predsjednik nikšićke Skupštine bude, donedavno sindikalni vođa, sada poslanik sa liste Demokratskog fronta, Janko Vučinić. To je rješenje koje bi sasvim izvjesno, podržali listom glasači opozicije širom Crne Gore.

A onda je stigao oglas: za predsjednika Skupštine opštine Nikšić tajnim glasanjem je izabrana kandidatkinja koalicije za Evropski Nikšić Sonja Nikčević. Članovi komisije iz opozicije tvrdili su da je došlo do zamjene listića jer je na glasanju kandidat Demokratskog fronta i Pozitivne Janko Vučinić imao 21, a Nikčević 20 glasova. Ponovnog glasanja nije bilo jer su odbornici DPS-ove koalicije i sa njima tek izabrani odbornik Pozitivne Drago Đurović otišli u hodnik pa nije bilo kvoruma. Iz Pozitivne se još nijesu oglasili da objasne šta to bi. Sem ako je Đurović skoknuo iz sale da odsluša himnu.

Na lokalnim izborima u Nikšiću Demokratski front je osvojio 12 odborničkih mjesta, Pozitivna pet, a SNP četiri. Hodnik nikšićke opštine ima sve šanse da postane istorijski.

Prije nego što se Đurović prošetao, bilo je raznoraznih sastanaka i rastanaka, saopštenja, pojašnjenja. Predstavnici Pozitivne i Fronta dali su sve od sebe da za neuspjehe u pregovorima okrive one druge. To pregnuće je osuđeno na neuspjeh. Ako ništa nijesu uspjeli da pronađu zajedničko, neminovno će im zajednički biti – poraz.

Bilo je svega. Nakon jednog od sastanaka izgledalo je da je dogovor postignut. Šefovi Pozitivne su onda radili do kasno u noć da razjasne šta u stvari misle. Pored ostalog naznačili su: ,,S obzirom na različita tumačenja od strane funkcionera DF-a u javnosti termina ‘poštovanje državnih simbola’ i obaveza na koga se odnosi, želimo da još jednom preciziramo sljedeće: državni simboli su–grb, zastava i himna (sviranje i pjevanje – četiri strofe)… Nepoštovanje himne uključuje i izbjegavanje prisustvovanju prilikom njenog intoniranja…” Slijedio je zahtjev koji se osim što je besmislen graničio sa neukusom. Vaša nestranačka ličnost, Milutin Đukanović, koji bi istupio iz članstva Nove srpske demokratije je naš krajnji ustupak za dobro građana Nikšića i poštovanje njihove želje za smjenom vlasti.” Na kraju je naglašeno da se ,,sve navedeno može smatrati kao nedjeljiva cjelina i bez mogućnosti drugačijeg tumačenja”.

Propalo je, i nije ni čudno. Funkcioner Nove Goran Danilović optužio je Pozitivnu da dopisuje kaznene odredbe i postaje biro za verifikaciju onih koji poštuju ili ne himnu. ,,Na takav način se ne vodi ozbiljna politika”. Milutin Đukanović je odustao od kandidature za predsjednika Opštine Nikšić.

Onda je odbornica Pozitivne Crne Gore Vere Miljanić podnijela ostavku i istupila iz članstva Pozitivne Crne Gore. „Formiranje nove vlasti teklo je kroz jedan iscrpljujući proces koji je pokazao da neke opozicione stranke nemaju kapacitet i političku volju da naprave suštinske promjene u Nikšiću. Sve se svelo na ucjene retrogradnih opozicionih stranaka i njihovu trku za fotelje. Toliku količinu političke nekulture koju je pokazao prije svega Demokratski front nijesam vidjela do sada”, kazala je Vera Miljanić. Ispisivanje iz Pozitivne obrazložila je time što nije podržala ,,stavove i način rješavanja problema oko formiranja lokalne vlasti zbog čega su mi uskratili učešće u pregovaračkom timu i sve druge beneficije na koje sam imala pravo na osnovu svojih stavova”. Na njeno mjesto došao je Đurović, da dograbi slavu.

Mimo priče o važnosti opozicionog Nikšića za Crnu Goru, da je dva dana nakon izbora organizovala lokalnu vlast, opozicija je mogla da pokaže posvećenost interesima grada. Samo da su saznali zašto je kapela na Nikšićkom novom groblju koštala 575 hiljada eura ili kako to da je gradska rasvjeta plaćena 50 hiljada eura po kilometru, Nikšićanima bi bilo bolje. Ne zato što bi im bio puniji tanjir, nego zato što bi se pokazalo da pljačka ne treba da bude prirodno stanje.

Za to vrijeme DPS – veze. Najnovije je: Predsjednik Demokratske partije socijalista i budući premijer Milo Đukanovića tražio je od svih pomoćnika ministara, direktora uprava, direkcija, javnih preduzeća i ustanova da prije izbora nove vlade podnesu ostavke.

O ozbiljnosti poduhvata govori fakat da želju budućeg premijera sprovodi vladina Komisija za kadrovska i administrativna pitanja na čijem je čelu Slavoljub Migo Stijepović.

Kad je jednom odlazio, Milo Đukanović je objasnio da to, pored ostalog, radi kako bi u Crnoj Gori ojačale institucije. Ko im je kriv što nijesu, pa sad on mora da se opet muči i zavodi red. Podanici će, naravno, biti oduševljeni.

Potpuni nedostatak odgovornosti, poslušnost kao vrhovnu vrlinu i nedostatak samopoštovanja koje je odnjegovala Đukanovićeva vlast gledamo na svakom koraku. U oštroj konkurenciji, istakao se nedavno novoustanovljeni potpredsjednik Skupštine Crne Gore, funkcioner Bošnjačke stranke Suljo Mustafić izjavom zbog oslobađajuće presude optuženima za deportaciju izbjeglica. ,,Ovakva presuda nanovo je ponizila ne samo Bošnjake, već i sve građane kojima su pravda i istina na srcu”, istakao je potpredsjednik Skupštine Crne Gore. ,,Nažalost, nalogodavci ovog zločina i dalje su van domašaja pravde i njenih institucija. Sudilo se samo izvođačima radova, koji su možda i najmanje krivi, dok su oni koji su bili inspiratori ili naredbodavci zločina ostali van domašaja pravde, što samo govori o ozbiljnosti našeg pravosuđa da stručno i nepristrasno razriješi slučaj deportacije izbjeglica koje su smišljeno i namjerno poslate u smrt”. Ni mjesec nije prošao otkako je Mustafić trke prigrlio koaliciju sa nalogodavcima. Na um mu nije palo da bi to moglo poniziti Bošnjake.

Tek da bude teže, red je prisjećati se mogućnosti koje je pružao izborni rezultat. Zamislite samo da su se svi koji ne pripadaju poraženoj koaliciji DPSDPLP okupili oko donošenja zakona o lustraciji, zakona o oporezivanju ekstraprofita, pretvaranju uslužnog medijskog servisa u javni servis, zakona i mjera koje stavljaju pod kontrolu tajnu službu. Zamislite samo gdje bi se nalogodavci zločina i pljački našli kad bi, u uslovima minimalne sigurnosti, progovorili insajderi. I kako bi Crnom Gorom poteklo vrijeme.

Čeka nas još čvršća ruka i redovi spremnih da je poljube.

Miloš BAKIĆ

 

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE
Manipulacija identitetskim pitanjima

Postizborno ponašanje političkih partija i njihovih lidera, posebno u Nikšiću, navodi na zaključak da je kriminalna oligarhija pojela budućnost Crne Gore. Režim koji počiva na temeljima ratnih zločina i poslijeratnih kriminalnih privatizacija je izgradio matricu manipulacije identitetskim razlikama i (ne)kulturu netolerancije i nepovjerenja iz koje, kako izgleda, opozicione partije u Nikšicu ne mogu pronaći izlaz.

Ukoliko dođe do novih izbora u Nikšiću (u trenutku pisanja još nije poznato), jasno je da će likovati ,,ekipa iz Granda”, ,,Kalićevi svatovi” i Pobjedini ,,analitičari” i kolumnisti i dobiti podsticaj da budu još bahatiji i brutalniji, a biće poraženi svi oni koji su vjerovali da u Crnoj Gori postojeća opozicija može udariti temelje kredibilne alternative na lokalnom nivou.

Najviše će izgubiti opozicioni glasači koji su u uslovima žestokog režimskog pritiska na pitanja njihove egzistencije smogli snage i volje da kažu ,,Ne” sili i nepravdi. Ne bi bilo dobro da to odlučno ,,Ne” ostane bez artikulacije od strane njihovih političkih “predstavnika”. Ipak, i pored nikšićkih dešavanja, najvažnije je kako će opozicija djelovati na nivou države, tj. u Skupštini Crne Gore.

Prva šansa za manifestovanje snažnog opozicionog stava je u ponedjeljak, 3. Decembra, kada Milo Đukanović po sedmi put dolazi u Skupštinu da predloži plan, program i sastav njegove vlade. Povratak Đukanovića na mjesto premijera, po mom mišljenju, nije politički ,,normalan” tok stvari već otvoreni puč korumpiranih djelova vlasti i domaćih i međunarodnih kriminalnih struktura koje žele da opstruiraju i obesmisle demokratizaciju Crne Gore i uvođenje evropskih demokratskih normi i standarda u funkcionisanje državnih institucija. Zbog toga na taj dan od opozicije očekujem bojkot sjednice Skupštine, kao i poziv njihovim glasačima da se okupe ispred Skupštine i time izraze svoje nezadovoljstvo, kao i zabrinutost za sudbinu Crne Gore.

DUŠKO VUKOVIĆ,NOVINAR
Treba emancipovati glasače

Od političkog sistema u kome je formalni suveren – građanin/građanka – sveden na ulogu objekta ili, hajde da budem politički korektan, pasivnog subjekta, ne može se očekivati ništa dobro, osim onoga ‘dobra’ koje politička klasa, organizovana u političke partije, artikuliše kao ideološke obrasce podesne za manipulaciju.

Višestranačka demokratija bi imala opravdanje sa stanovišta zdravog razuma i javnog interesa pod uslovom da političke partije relativno precizno politički i ideološki artikulišu ekonomske, socijalne i kulturne interese djelova jednog društva, te da se, nakon izbora, pregovara o stvaranju bitnih pretpostavki za funkcionisanje jedne društvene zajednice, a ne o tome ko će se okititi kojim simbolom moći.

Ovdje treba emancipovati glasača/glasačicu do građanina/građanke, što nije u interesu nijedane političke klase, posebno ovdašnje plemensko-palanačke.

 

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CGO
Opozicija nije spremna da preuzme odgovornost

Najzanimljiviji akteri postizbornog perioda su postali opozicioni subjekti, koji su u Nikšiću dobili priliku da formiraju vlast. No, čini se da nijesu pokazali dovoljan nivo spremnosti da preuzmu odgovornost i da prvo ispregovaraju bitne detalje sporazuma, a onda izađu u javnost i izbruse formiranje vlasti do kraja.

Danas, zajedno sa građanima i građankama Nikšića, možemo samo da se čudimo i nagađamo što se dešavalo u tim pregovorima. Nije se prišlo analizi izbornog rezultata u Nikšiću gdje je vladajuća koalicija osvojila hiljadu i po glasova više na parlamentarnim nego na lokalnim izborima. To je trebao biti ozbiljan putokaz za platformu za formiranje buduće vlasti, koji je potpuno zanemaren što je rezultiralo vođenjem pregovora sa nivoa partijskih centrala, pri čemu lokalne partijske organizacije i nepartijski konstituenti na kraju nijesu bitnije uticali na njihov tok i rezultat. Takvi pregovori su pokazali svu neizvedenost sistema lokalne samouprave i neprihvatljivo visok nivo centralizacije.

Kako god se ovo završilo, a velike su šanse da imamo nove izbore u Nikšiću, opozicija mora nastaviti komunikaciju, spriječiti međusobno optuživanje i konačno raditi na svojim strategijama i strukturama umjesto da traži krivca u nekom drugom.

Dodatno, opozicija treba da razmišlja o budućem načinu djelovanja i odnosa, jer politički život će se nastaviti i nakon slučaja Nikšić. Da se strateški razmišljalo, i pregovori u Nikšiću bi bili tehnička stvar. Ovako treba otvoriti debatu u cilju uspostavljanja potrebne komunikacije i koordinacije i kada se na temelju ozbiljnog rada i naučenih lekcija iz dosadašnjih opozicionih posrnuća izgradi potrebni opozicioni kapacitet, tada će i rezultati, pa i promjena vlasti na raznim nivoima biti realnost.

PAULA PETRIČEVIĆ, Aktivistikinja NVO SEKTORA
Žicanje poena i fotelja

Postizborno ponašanje političkih aktera u Crnoj Gori pokazuje do koje mjere oni, većinom, nijesu u stanju da promijene opsesivne obrasce političkog saobraćanja i zadrže pretpostavljenu zajedničku viziju, na račun recikliranja identitarnih razlika i sukoba i reproduciranja naslijeđene matrice žicanja političkih poena i fotelja.

Situacija u Nikšiću na konkretnom primjeru pokazuje razornu moć partitokratskog sistema koji prema potrebi vrha bukvalno konzumira svoje aktere. Umjesto da artikulišu novu paradigmu konstituisanja i funkcionisanja lokalne uprave i demonstriraju spremnost za nove prakse odgovornog dijaloga, saradnje i operacionalizacije zajedničkog cilja, te lokalnim primjerom ohrabre sveobuhvatnije promjene, oni proćerdavaju jedva okupljenu energiju i vjeru u njih.

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Crnogorska sapunica

Kako na državnom nivou, tako na lokalnom (Nikšić), jednom riječju, zgađen sam postizbornim ponašanjem političkih aktera. Na državnom nivou Bošnjačka stranka blanko i bezrezervno stupa u koaliciju sa DPS/SDP, da bi zatim, odmah ,,pala”(ko zna koja po redu) presuda za deportaciju BiH izbjeglica.

Događanja u Nikšiću su priča za sebe: crnogorska sapunica, humoreska , sprdnja i sprdačina sa svim, posebno opoziciono nastrojenim građanima uništenog Nikšića. Da je živ Živko Nikolić imao bi materijala za par igranih filmova na tu temu, i za serijal tipa: ,,Nikšić još nije umro, a brzo će”.

Svim opoziciono nastrojenim građanima među kojim sam i ja, opozicija ili ,,opozicija” je dešavanjima u i oko Nikšića pokazala da je nesposobna, neozbiljna, sujetna, interesedžijska, kadrovski slaba i da je u ravan iste takve vlasti. Takođe, nesvjesno je stala uz ideju bojkota svih budućih izbora, jer se na CG političkoj sceni, pored svih poznatih neregularnosti, nema za koga glasati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Na lokalnim izborima u Nikšiću Demokratski front je osvojio 12 odborničkih mjesta, Pozitivna pet, a SNP četiri. Hodnik nikšićke opštine ima sve šanse da postane istorijski.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ U NOVOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Što li opet ja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović našao se u centu još jedne međunarodne afere. Samo par mjeseci nakon globalne afere Pandorini papiri, koja je pokazala kako svjetski moćnici skrivaju biznise i bogatstvo iza of-šor kompanija na egzotičnim destinacijama, Đukanovićevo ime našlo se i u sudskim spisima u Palermu.

Kako je objavio portal RTCG početkom sedmice,  predsjednik Crne Gore  pomenut je u dokumentu istražnog sudije suda u Palermu Alfreda Montalta u predmetu kojim je obuhvaćen bivši albanski naftni tajkun Rezart Tači. Tači i nekoliko italijanskih državljana, od kojih su neki povezani sa Koza Nostrom,  sumnjiče se zbog mogućeg pranja preko 20 miliona eura.  U spisima suda u Palermu, Đukanović se dovodi u vezu sa Tačijem, na osnovu prisluškivanih razgovora bivšeg albanskog naftnog tajkuna sa osumnjičenim italijanskim državljaninom Danijelom Kestagalijem. U tim razgovorima, čiji se transkripti nalaze u sudskim spisima, Tači objašnjava kako je sa Đukanovićem dogovorio da se preko ,,predsjedničke banke” (Prva banka Crne Gore) obavi međunarodna isplata.

U izvještaju sudije u Palermu, u koji je uvid imao portal RTCG, pomenut je i predsjednikov brat Aleksandar, pojedinačno najveći akcionar Prve banke Crne Gore, piše ovaj medij.

Afera je, s obzirom na to da je u njenom centru albanski tajkun, mjesecima u centru tamošnjih medija. U transkripitima objavljenim u junu u albanskim portalima  se navodi da je Tači intervenisao kod Đukanovića i da je koristio ,,predsjednikovu banku” za transfer, a da je banka uzimala proviziju.

,,Rezart Tači intervenisao je kod predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića za transfer iz ‘predsjednikove banke’, koja bi takođe dobijala sopstveni iznos novca kada se transfer završi”, prenose  albanski portali dosja.al, kao i cna.al.

Ti portali  su objavili neke od transkripta prisluškivanih razgovora Tačija sa Danijelom Kestagalijem, u kojima se pominje Đukanović.

,,Danijele:… sad sam bio na telefonu sa njim da dogovorimo sastanak… četvrtak, popodne… doći će u Tiranu… zato se nisam javio, zvao me predsjednik Bosne… ne, izvini, Crne Gore. Otvoriće račun…”, jedan je od objavljenih razgovora.

Tači je, inače, godinama poznat po poslovanju u naftnoj industriji, a važio je svojevremeno za najbogatijeg čovjeka u Albaniji. Bio je vlasnik firme Tači oil, odnosno lanca benzinskih pumpi u Albaniji. Takođe, bio je vlasnik italijanskog fudbalskog kluba Parma.

U okviru istrage u Palermu,  do sada je uhapšen Frančesko Zumo, poznati građevinar iz Palerma, za koga rimska Republika piše da je povezan sa mafijaškom Koza Nostrom, te  Fabio Petrucela, računovođa, optužen da je prenio Zumovu imovinu na teritoriju Albanije da bi se izbjegla primjena naloga za konfiskaciju. Ranije je policija uhapsila i dvije osobe bliske Tačiju, njegovog bivšeg telohranitelja i zeta, zbog sumnje da su učestvovali u pranju novca i time prisvojili više od 18,3 miliona eura.. Albanski mediji prenijeli su da je za Tačijem raspisana potjernica.

Njih trojica su okrivljeni da su sarađivali sa Zumom i Petrucelijem. Albansko specijalno tužilaštvo i Direktorat za borbu protiv mafije, odjeljenje iz Palerma, vode paralelno istrage o ovom slučaju.

Predsjednik Crne Gore je i na ovu aferu, odgovorio na uobičajeni način, tvrdeći da je i slučaj u Palermu iskonstruisan kako bi se diskreditovao on i ,,njegovi učinci u prethodnom periodu”. O učincima njegove Demokratske partije socijalista, dovoljno govori situacija u zemlji nakon njihove tridesetogodišnje vladavine.  Diskreditacija spolja nije potrebna.

I Prva banka Crne Gore reagovala je na navode portala RTCG, tvrdeći da ta transakcija nikada nije obavljena preko te banke.

,,U središtu tih afera sam ja, a njihov cilj je diskreditovati ono što su učinci Crne Gore u prethodnom periodu. Ne bih rekao da su ti učinci mali. Zaista vjerujem u sve što sam radio. Imamo jak politički pokret koji pokušava sve to diskreditovati. Potrebno je samo nekoliko dana da se sve te afere raspadnu kao kula od karata. Danas više niko ne pominje Pandorine papire, jednako tako neće pominjati i ove priče iz Italije i Albanije”, kazao je Đukanović.

Predsjednik zna. Sve dok se ne reformiše tužilaštvo i institucije zadužene za otkrivanje korupcije, afere u kojima se njegovo ime pominje „raspadaće se kao kule od karata“.

Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet i o ovom slučaju. Poznavaoci ovdašnjih prilika, međutim, s razlogom nemaju vjere da bi se puna istina o ovoj aferi mogla otkriti pred ovdašnjim pravosuđem. Svi predmeti u kojima se pominje ime predsjednika Đukanovića, ili njegove porodice, do sada nisu završili ni optužnicom, a kamoli sudskim epilogom. Iako su za neke od njih, poput afere Telekom,  postojali  dostupni spisi i međunarodnih institucija, koje su dokazale da je bilo korupcije.  Afera Telekom je samo jedna u nizu.  Počelo je takođe sa istragom u Italiji, i međunarodnom optužnicom za šverc cigareta. Ništa od istrage  kod kuće, izuzev brojnih napisa ovdašnjih medija.  Krivična prijava za zločin deportacija bosanskih izbjeglica, koju su podnijeli profesor Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan, te pokojni poslanik DF-a Koča Pavlović, u čijem se središtu nalazio Đukanović, te njegova odgovornost za zločin, kao predsjednika Vlade, odbačena je. Prva banka braće Đukanović takođe je više puta bila predmet uzaludnih istraga. Kao onda kada se našla u centru optužbi protiv narkobosa Darka Šarića, osuđenog u Srbiji. Ovdašnje tužilaštvo teretilo je njegovog brata Duška za pranje novca. Banke preko kojih su te transakcije obavljane su Prva i Hipo alpe adria banka. Na kraju, Šarić je oslobođen optužbi, a odgovornost banaka nikada nije dovođena u pitanje. I tako redom.

I dok je za rasvjetljavanje nekih od afera, poput afere Telekom, te slučaja Pandorini papiri, bilo potrebno finasijskih vještina i ekspertiza,  ne treba mnogo znanja  da se utvrdi da li je preko Prve banke braće Đukanović sprovedena sporna transakcija koja se pominje u sudu u Palermu. Takav podatak trebalo bi, recimo, da posjeduje Centralna banka Crne Gore. Na čelu Centralne banke je guverner Radoje Žugić, bivši savjetnik predsjednika Đukanovića, te ministar finansija u njegovoj Vladi.

Uz Milivoja Katnića na čelu Specijalnog tužilaštva, Đukanović se s razlogom  rado odaziva „državnim organima“.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA: Nakon Eskobara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako vidite poruke američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara tokom posjete Crnoj Gori? Mogu li one doprinijeti reformama i raspletu političke krize?

 

ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR
Pacifikacija ekstrema

Poruka američkog izaslanika je primarno upućena liderima na polovima političkog sistema. Ta poruka, po mom mišljenju, glasi da je korupcija isuviše atrofirala crnogorsko društvo kroz siromaštvo i slabljenje institucija. Odnosno, poruka glasi da se Crna Gora ne može vratiti u stanje prije referenduma,  tačnije u 90-e godine, te da je rječnik šovinizma neprihvativ. Držim da su lideri kojima je poruka upućena, shvatili njenu ozbiljnost budući da su Sjedinjene Države moćan i djelatan politički subjekat. (Sjetimo se formiranja Haškog tribunala i sudbine „gospodara rata“ sa ovih prostora).

Na žalost SAD su kao i EU, da se poslužim eufemizmom slovačkog diplomate Miroslava Lajčaka, već dugo vremena  „istupile riječju i djelom“ sa prostora  zapadnog Balkana. Kao posljedica navedenog, u Crnoj Gori je u protekloj deceniji došlo do jačanja autokratije na jednoj strani i velikosrpskog nacionalizma na drugoj, koji su se međusobno  „hranili” i održavali principom spojenih sudova. Pokušaj DPS-a i DF-a da stvore dvopartijski politički sistem, pretvorio se u svojevrsni „politikocid”, odnosno  progon građanskog i intelektualnog sa političke scene. Upravo ovdje se nalazi slabost domaće političke scene, jer aktuelna vlada koja je trebala artikulisati politički centar, nema dovoljno rezultata i uspjeha koji bi joj dali legitimitet.

Nadam se da će SAD i EU promovisati možda ključnu riječ koja se čula prilikom posjete američkog izaslanika, a to je inkluzija. Za početak „pacifikacija“  ekstrema na političkoj sceni Crne Gore je značajan korak. Možda u odsustvu zaglušujućeg  populizma, oni koji imaju što da kažu za dobrobit naroda Crne Gore dobiju više prostora.

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA 
Odloženo gašenje

Eskobar je dunuo u tinjajući plamen dimom zagušenog prostora političkog djelovanja koji je prijetio da uguši sve oko sebe i samu politiku. Duvanje je bilo znalački kontrolisano i dozirano tako da su ostali vitalni žišci na periferiji koji što entuzijastički, što optimistički, što oportunistički, što fašistički svjetlucaju iz svojih uglova čekajući. Izostaje centralni efekat. Sad je praznina i tišina, još se ne zna što će se desiti – da li normalna vatra, da li požar? Gašenje je odloženo.To budni, još više nadobudni ispunjavaju vlastitim preferencijama i interpretacijama a i konfabulacijama poniženi  i poraženi. Po ustaljenoj navici onog koji se pita Predsjednik je konstatovao – konstuktivni politički dijalog je ključni za razvoj države uz deficit karakterističan za region u kojem živimo. Koje otkriće! Saglasje sa svih strana, što vlasti, što opozicije, što vladinih,  što nevladinih, što naših, što njihovih, uz apsolutnu svjesnost svih koji o tome govore da je to nemoguće upravo zbog  „deficita“ koji je smišljeno projektovan da uguši svaki politički dijalog a i dijalog uopšte. Ma šta god bio „deficit“, sa njim se hrane sve protuve i nasilnici u politici do dan danas i to se u ovom trenutku  praznine nakon  Eskobara jasno vidi. Žišci koji ne znaju što dijalog znači.

Na nama je da vodom  gasimo i novu vatru palimo. Da mislimo iz egzistencijalne ugroženosti  i da pravo na mišljenje branimo, to je jedina luč koja obećava u globalnom zagušenju političkog djelovanja.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Poruke će biti oštrije 

Posjeta gospodina Eskobara i javno saopštene poruke mogu pomoći političkim subjektima u vlasti i opoziciji da razumiju poglede jednog od ključnih partnera Crne Gore u odnosu na budući razvoj naše zajednice i politiku koja može računati na podršku SAD-a. Jasno je naznačeno koje političke subjekte SAD smatraju partnerima u Crnoj Gori. O tim porukama vlast bi morala da vodi računa jer je Crna Gora izabrala da bude saveznik sa SAD i drugim državama NATO-a kao i da svoju politiku usklađuje sa stavovima EU, a ne bilo koje treće strane. Ignorisanje stavova partnerskih država u pogledu vrijednosti koje vlast treba da poštuje u svom djelovanju može dovesti do pogoršanja odnosa, smanjenja podrške (ekspertske, fiansijske itd…) razvoju države.

Poslate poruke se sigurno nisu svidjele svim političkim subjektima a neke reakcije (DPS-a i DF-a) pokazuju nespremnost da svoje djelovanje preispitaju i pokušaju se približiti, na vrijednosnoj ravni, drugim poltičkim subjektima.

DPS je dobio jasnu poruku, ali je pitanje da li u toj partiji ima hrabrih pojednaca koji smiju pokrenuti pitanje suštinskih promjena i izbor novog rukovodstva. DPS je, nakon 30 godina vlasti, izgubio izbore zahvaljujući predsjedniku partije i najvišim rukovodiocima, koji su stekli neobjašnjivo bogatstvo, zarobili institucije, koji su svoju bahatost kao „stil“ ponašanja prenijeli na mnoge mlađe partijske funkcionere koji su do 30. avgusta 2020. mislili da su budući vladari Crne Gore. Predsjednik DPS-a je postao najveći balast ovom političkom subjektu za uspostavljanje koalicionih odnosa sa partijama koje žele demokratizaciju crnogorskog društva na Ustavom utvrđenim principima.

Najavljene sankcije SAD-a za one poltičke lidere koji svojim djelovanjem urušavaju stabilnost regiona (zbog poltičkog djelovanja, nacionalizma, korupcije itd.) je upozorenje koje će možda biti shvaćeno na pravi način. Ukoliko ne bude skore reakcije i najave izbora novog rukovodstva i promjene politika onih koji nastupaju na nacionalistčkim (srpskim –crnogorskim) osnovama i onih koji su ukorijenili korupciju u naše društvo, može se očekivati još jasnija poruka za političke lidere. Svaka naredna poruka SAD biće gora i teža za one kojima je namijenjena.

 

OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Đukanović i DF – problem

Posjetu Eskobara vidim kao znak da su SAD riješile da uzmu aktivno učešće u rješavanju stanja u Crnoj Gori i na Balkanu, koliko god se to nekome dopadalo ili ne. Očito je svima da nova većina ne funkcioniše, a da stara više nema podršku međunarodnih centara moći. Kako smo očito nesposobni da sami rješavamo probleme, tutorstvo sa strane nam je izgleda neophodno. Od samih poruka koje je poslije sastanaka prenio Eskobar i Američka ambasada, zanimljivije mi je da je posjeta trajala puna tri dana – što je neubičajno, a da je završni sastanak Eskobar upriličio sa liderom URA-e Abazovićem, koji očigledno postaje favorit međunarodne zajednice, što u domaćem kontekstu podrške glasača može biti mač sa dvije oštrice.

Kao glavne poruke te posjete sam vidio da je DPS-u i cjelokupnoj javnosti otvoreno dato do znanja da međunarodni faktor na Đukanovića više ne računa, kao i da DF vidi kao glavni problem u aktuelnoj većini, nerpihvatljiv za bilo kakvu ozbiljniju participaciju u Vladi. To je bio i diplomatski odgovor njihovim liderima koji su uporno ponavljali priču da se Zapad ne protivi njihovom ulasku u izvršnu vlast, već da je to (izmišljena) priča Krivokapića i Abazovića. Čudna mi je „bezrezervna“ podrška američke administracije aktuelnoj vladi i premijeru, uz napomenu da se od nje očekuje da nastavi sa „afirmacijom Crne Gore kao suverene države, koja će biti inkluzivna“. Koliko je inkluzivna aktuelna vlada najbolje pokazuje statistika po kojoj su iz namještenja po „dubini“ i u samoj vladi pripadnici manjinskih naroda prosto eliminisani, zbrisani, nema ih – osim na nivou statističke greške. Međutim, osim javnih poruka, one koje su tajne, saopštene u četiri oka, ne znamo. O njima samo možemo nagađati. Moje nagađanje je da je prenijeta poruka da bi Americi i Zapadu bila prihvatljiva manjinska vlada koju bi podržao DPS, ali bez Đukanovića i najbližeg mu okruženja, ako se aktuelna pokaže i dalje nefunkcionalnom i nastavi sa dosadašnjim kleronacionalizmom.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Početak značajnijeg prisustva SAD

Smatram da posjeta američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara, te poruke koje je poslao tokom sastanka sa crnogorskim zvaničnicima, posebno one koje se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije, označava početak značajnijeg prisustva SAD-a u ovom dijelu Evrope, ali i daleko konkretnija očekivanja kada su u pitanju rezultati u sprovođenju ključnih reformi. Vidjeli smo da su svi politički akteri poruke Eskobara doživljeli na svoj način, ali mislim da ono što ne možemo da sporimo i tumačimo u skladu sa pojedinačnim partijskim interesima, jeste jasno iskazana spremnost za partnerstvo sa svima onima koji ne prave bilo kakve kompromise kada je borba protiv korupcije u pitanju.

Vjerujem da će u tom smjeru biti i naglašena očekivanja od nove vlasti, te da uz konkretnu podršku američke administracije ostaje vrlo malo izgovora da nakon 30 godina vlasti DPS-a, Crna Gora konačno ne zakorači u prave reforme.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo