Povežite se sa nama

MONITORING

Nova vlada stari jadi

Objavljeno prije

na

uob-sveti-stefan

Zvučalo je kao repriza. Potom su novinari provjerili arhive i ustanovili da smo većinu od onoga što nam je u utorak obećao novi premijer Milo Đukanović već odslušali.

O auto-putu Bar-Boljare, Jadransko-jonskoj magistrali, željeznici koja bi od nekud stigla u Pljevlja, velikim stranim investicijama u infrastrukturu, turizam, energetiku… Isto to je govorio i kada je promovisao svoju šestu vladu 2009, potom i njegov nasljednik Igor Lukšić 2011. a sličnim se obećanjima služio i Željko Šturanović 2006. godine, mijenjajući Đukanovića kada se ovaj (tada prvi put) povukao iz politike.

Premijer Đukanović nam je poručio: „Imamo neuposlene kapacitete, nezaposlene ljude, neiskorišćene resurse i novac u bankama zamrznut strahom od neizvjesnosti”. Briljantan opis ekonomskih dometa njegove dvodecenijske vladavine!

I Ranko Krivokapić je precizno objasnio zbog čega Đukanović nikad nije vodio vladu u težim uslovima: „Bila su i ratna vremena i sankcije, ali sva ta vremena su imala neke rezerve. Resursi koje je tada imao sada ne postoje.”

Dobro ste razumjeli: Predsjednik SDP-a drži kako je vlast DPSDP koalicije gora od rata i sankcija.

Premijer – kome eto i najbliži koalicioni partner priznaje da poslije svakog mandata državu ostavlja u stanju gorem nego što je zatekao – saopštava kako je cilj njegove najnovije Vlade „stvaranje uslova za veću zaposlenost, obezbjeđenje kvalitetnije zdravstvene usluge i poboljšanje kvaliteta obrazovanja”.

Mogao je to Milo Đukanović i ljepše da kaže. Da parafraziramo nobelovca Pola Krugmana i njegovo predizborno obećanje: „Svi ćete imati dobro plaćen posao, veliku kuću, lijepu ženu/muža, pametnu djecu i psa. Samo mene ne pitajte kako”.

U Parlamentu premijer se i pohvalio – njegovo izborno obećanje o 40 hiljada novih radnih mjesta već je počelo da se ostvaruje. „Od 15. oktobra do danas 1972 čovjeka već su zasnovala radni odnos”. Zvanična statistika pokazuje da je u istom periodu porasla stopa nezapošljenosti.

I taj smo film, dakle, već gledali.

Državni i paradržavni mediji već su nam, vjeruju, odali tajnu predstojeće ekspanzije radnih mjesta: bivša vlada Igora Lukšić donijela je dekret kojim je broj radnih dozvola koje će naredne godine izdati strancima smanjen za polovinu. Tako upražnjena radna mjesta popuniće nezaposleni sa evidencije Zavoda za zapošljavanje, dive se dvorski telali po službenoj dužnosti. Kao da je nezapošljene i do sada nešto sprječavalo da zauzmu ta radna mjesta. Zapravo jeste. Dobar dio njih je, za crnogorski standard i važeće poslovne kriterijume, isuviše loše plaćen. Drugi je problem to što su stranci u Crnoj Gori radili i poslove za koje na domaćem tržištu nije bilo kvalifikovanog kadra.

Ideja ne znači otvaranje novih radnih mjesta nego samo presipanje iz šupljeg u prazno. Zato je zanimljivo da niko iz vlasti još nije pomenuo sivu ekonomiju kao potencijalno najveći izvor novih (legalnih) radnih mjesta i (zvaničnog – oporezovanog) ekonomskog rasta.

To bi mogao biti jedan od najvažnijih zadataka novog ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića. Iskustva mu ne manjka. Bošković se oprobao kao poslanik, zamjenik ministra spoljnih poslova SiCG, crnogorski ministar ekonomije, sportski radnik, vozač skupocjenog terenca kupljenog novcem pljevaljskog Rudnika boksita… Kažu da bi kao resorni ministar socijalno ugroženim građanima najbolje pomagao tako što bi gubio novčanik. Kada mu se to desilo u Baru, čitali smo u novinama, u novčaniku je bilo više od sedam hiljada eura i zlatna viza kartica.

,,Moramo djelovati primjerom i pokazati spremnost na lična odricanja u krizi – na niže funkcionerske zarade, eliminisanje dodataka platama, na drastično smanjenje troškova službenih putovanja”, poručio je premijer ministrima – pred TV kamerama. Njegovi su ministri iz prošle vlade uz platu primali mjesečni bonus od 900 eura.

O danima koji dolaze, mnogo više od premijerskog ekspozea govori sastav nove Vlade i način njenog formiranja.

Zašto Đukanović umjesto Lukšića? „Analizirali smo pobjedu i zaključili da ta pobjeda ima poruku”, ponudio nam je premijer zvaničnu verziju. ,,Treba nam najjači tim. Taj tim predvodi predsjednik najjače partije”.

Nedjeljama i mjesecima smo pisali da Lukšićeva vlada nije opravdala povjerenja građana. Po nju još gore, nije opravdala ni povjerenje tzv. biznis elite koja joj je dala vlast u ruke očekujući novac zauzvrat. Lukšić nije uspio da im ga obezbijedi bez obzira na besomučno zaduživanje i trošenje državnih resursa.

Đukanović je morao da se vrati da bi zaštitio sebe i svoje interese – od Prve banke, Vektre, Svetog Stefana, UDG-a, do afere Telekom, afere finansiranje DPS-a, afere EPCG, afere KAP… Ova vlada će opravdati očekivanja. Kao sve prethodne koje je vodio Đukanović ona će biti po građane i privredu lošija a po neistomišljenike i opasnija od prethodnih.

Premijer je poručio da su i vlast i opozicija odgovorni „da svakim javnim gestom doprinosimo atmosferi dobrodošlice za svakog domaćeg i stranog preduzetnika i investitora koji će potrošiti novac u Crnoj Gori…”. Šta se dešava ako neko nije spreman da aplaudira i kliče Acu Đukanoviću, Veselinu Baroviću, Draganu Brkoviću, Stanku Subotiću, Naseru Keljmendiju, Taskuni Šinavatri, Darku Šariću ili Olegu Deripaski? Dodatno je kazao i kako je „spreman da ponese odgovornost”, ali odgovornost očekuje i od drugih – „na svim nivoima”.

Izgleda da Milo Đukanović smatra da su svih 450 hiljada punoljetnih građana Crne Gore dužni da izvršavaju njegove naredbe. Baš kao onih 500-tinjak partijskih namještenika kojima je, još kao mandatar, zapovijedio da podnesu ostavku „iz ličnih razloga”.

Neko se, naknadno, usudio da premijeru ukaže na malu nezakonitost u njegovoj zapovijesti, pa je on pojasnio: „Nijesam želio da kršim zakon, niti da budem naredbodavan, već sam kazao da očekujem da se pokaže senzibilnost i odgovornost”.

Sad je kompletan državni aparat u rukama jednog čovjeka. Oni će, poruka je, trajati najduže koliko i on. Pa neka razmisle šta to znači.

Lična garda

Đukanovićeva kadrovska rješenja očekivano su „senzibilna”. Ražalovanog premijera prekomandovao je u roćenovo gnijezdo, na mjesto ministra vanjskih poslova i evropskih integracija. Bivši ministar finansija upošljen je kao savjetnik, ministar turizma i urbanizma Predrag Sekulić je obavio postavljene zadatke pa se vraća u poslaničke klupe, stečeno umijeće kupovine i distribucije jagnjadi bivši ministar poljoprivrede Tarzan Milošević iskoristiće kao politički direktor DPS-a…

U vladu se vraća i Branimir Gvozdenović. Đukanovićev saradnik iz sporne privatizacije KAP-a i saborac u zalaganju da se Olegu Deripaski i njegovim skrivenim partnerima pokloni i energetski basen u Pljevljima. Iza Gvozdenovića su, gdje god da je bio, ostajali afere i gubici. Uz neupitnu lojalnost Đukanoviću i njegovim projektima, Gvozdenović se nije libio da urbanističkim dozvolama potpomogne vlastitu familiju, dok ga saradnici reklamiraju kao velikodušnog šefa.

Ministra poljoprivrede Petra Ivanovića mogli smo zamisliti manje više u svakoj, samo ne u toj ulozi. Nekadašnji savjetnik premijera Đukanovića i direktor Agencije za promociju stranih investicija postao je dio vladajućeg establišmenta kao jedan od najbližih saradnika Veselina Vukotića. Kasnije se potrudio da dodatno ojača pozicije saradnjom sa Anom Kolarević, a posebno aranžmanima u vrijeme dok je bio predsjednik Odbora direktora HAAB (još se pripovijeda o haosu koji je ostavio).

Upamćen je po slikovitoj i pogrešnoj procjeni da će kriza zaobići Crnu Goru. „Svaka domaćica zna da lonac sa podignutim poklopcem ne može da pokipi…”. Čitaoci crne hronike pamte njegovu epizodu u Hanoveru i saslušanje u policijskoj stanici, dok su mu ljubitelji sedme umjetnosti zahvalni na Makondu, jednoj od prvih podgoričkih videoteka u kojim su iznajmljivali kvalitetna piratska izdanja holivudske produkcije. U svakom slučaju Ivanović je neko koga, da tako kažemo, treba držati na oku.

 

Kraj institucija

Pod direktnu komandu Mila Đukanovića u utorak se stavio i dosadašnji guverner CBCG Radoje Žugić. Nije da nijesmo znali za njegove poslovne aranžmane sa vlasnicima Prve banke, baš on je u njihovo ime potpisao već čuvenu pozajmicu od 44 miliona iz državnog budžeta. Bilo je, ipak, neočekivano da će Đukanović i Žugić odlučiti da CBCG skinu sa aparata koji su je vještački održavali u životu nakon što je 2010. promijenjen Zakon o Centralnoj banci i usred mandata smijenjen guverner Ljubiša Krgović.

Žugić je demonstrirajući stav da je važnije biti ministar u Vladi Mila Đukanovića nego prvi čovjek jedne od najznačajnijih državnih institucija, CB zadao težak udarac. I taj će ceh, preko dešavanja na finansijskim tržištima, platiti građani Crne Gore.

Svaka priča o Žugićevom nasljedniku faktički je izlišna. Ipak, možda bi mr Aco Đukanović, ukoliko je zainteresovan za taj položaj, mogao povratiti dio integriteta koje prvi čovjek CBCG mora da ima u odnosu na izvršnu vlast i premijera. Ili bi najbolje bilo raspisati privatizacioni tender.

Predsjednik Filip Vujanović potvrđuje: „Ne mislim da je imenovanje guvernera urgentan kadrovski problem”. Toliko o tome.

 

Tri boje sivo – SDP

Vujica Lazović će iz fotelja potpredsjednika vlade i ministra za informaciono društvo i telekomunikacije i dalje kušati kašu koja je, zvanično pod njegovom komandom, zakuvana tokom privatizacije i dokapitalizacije EPCG od strane italijanske A2A. Posao započet tvrdnjom da je 8 veće od 11 stigao je do tačke u kojoj i najvećim laicima postaje jasno da je Elektroprivreda Crne Gore žrtvovana da bi se spasila Prva banka braće Đukanović. Ulogom u tom aranžmanu SDP je zaslužila mjesto u istorijskim čitankama.

Doskorašnji ministar policije Ivan Brajović prelazi na funkciju ministra saobraćaja. Krivokapić nadahnuto objašnjava da je to dobro zbog tog što su se ministri saobraćaja u regionu, nakon velikih infrastrukturnih projekata, suočavali sa optužbama za korupciju. Zato će, kaže predsjednik SDP, Brajoviću valjati iskustvo stečeno dok je bio prvi čovjek policije.

Za ministra policije u Đukanovićevoj vladi dolazi Raško Konjević, vjerovatno najbrže napredujući kadar vladajuće koalicije. Verzirani novinari iz Parlamenta kažu da je Raško Konjević – Krivokapićev Lukšić. O policiji, sigurno, zna više nego DPS-ov Petar Ivanović o poljoprivredi. I sigurno – to nije dovoljno.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo