Povežite se sa nama

MONITORING

REŽIM ZBIJA REDOVE: Devetorica probranih

Objavljeno prije

na

Nakon što je u martu okončana rasprava o Predlogu zakona o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora – zakona kojim režim kani jače uvezati sve organe koji se bave zaštitom ,,nacionalne bezbjednosti” – sada (25. septembar), se kako je i najavljeno zakonom, krenulo u formiranje koordinirajućih tijela. Imenovani su članovi takozvanog Biroa za operativnu koordinaciju obavještajnih službi, koji će se na operativnom nivou baviti onim što zacrta drugo tijelo – Vijeće za nacionalnu bezbjednost, zaduženo za ,,usmjeravanje i usklađivanje rada organa u obavještajno- bezbjednosnom sektoru”. Imena devet upravo postavljenih članova Biroa precizno oslikavaju šta se od svega može očekivati: tajno-bezbjednosna zaštita imperije premijera Đukanovića i njemu bliskih.

Znakovita je tu i hijerarhija. Vijeće za nacionalnu bezbjednost, koje je prvu sjednicu održalo 23. septembra, čine: predsjednik Vlade (ujedno predsjednik Vijeća), potpredsjednik Vlade zadužen za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, ministar pravde, ministar unutrašnjih poslova, ministar odbrane, ministar finansija,  ministar vanjskih poslova i evropskih integracija, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost. Njihov posao je, piše, da, između ostaloga, razmatraju obavještajno bezbjednosne procjene rizika i prijetnji po bezbjednost. Sekretara Vijeća, koji se stara o izvršavanju zaključaka, imenuje i razrješava premijer lično. Đukanović je za tu poziciju izabrao jednog od najodanijih ljudi: sekretara Vlade – Žarka Šturanovića.

Đukanović će iz redova Vijeća predlagati (Savjetu za odbranu i bezbjednost) – čitaj: postavljati, i nominalno prvog čovjeka Biroa za operativnu koordinaciju. I, dok se čeka ime koordinatora (izvršavanje smjernica i zaključaka Vijeća), koje će naknadno biti saopšteno, premijer je stavio paraf na izbor devet članova Biroa.

Tu među probranima su: direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Boro Vučinić, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore Dragan Samardžić, direktor Uprave policije Slavko Stojanović, direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma Vesko Lekić, direktor Uprave carina Vladan Joković, direktor Poreske uprave Milan Lakićević, načelnik Odjeljenja za vojno-obavještajne i bezbjednosne poslove u Ministarstvu odbrane Goran Poleksić, generalni direktor Direktorata za bezbjednosno zaštitne poslove i nadzor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Miloš Vukčević sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost Žarko Šturanović.

Prvi čovjek ANB-a, Vučinić, jedan je od Đukanovićevih najprovjerenijih kadrova. Očito je to po funkcijama: prvo odbornik u skupštini Podgorice, pa poslanik, pa, od 2003. do 2006. godine ministar zaštite životne sredine i uređenja prostora. Potom, od obnove državnosti 2006. godine do prije dvije godine, na poziciji ministra odbrane. Bio je predsjednik Mandatsko-imunitetske komisije, pa član Komisije za izbor i imenovanja, zatim član odbora za Ustavna pitanja, član Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore, predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta… Sada je član Savjeta za članstvo u NATO, pa član Nacionalne komisije za sprovođenje Strategije za prevenciju i suzbijanje terorizma, pranja novca i finansiranja terorizma, član Koordinacionog tima za vanredne situacije, Savjeta za vladavinu prava…

Direktor ANB-a svojevremeno je, nakon što je procurilo u javnost, pokušao da demantuje da su 2007. u njegovom Ministarstvu odbrane bez tragova o bezbjednosnoj provjeri, na osjetljiva mjesta (po nacionalnu bezbjednost) raspoređeni pripadnici bivše Vojno-bezbjednosne i Vojno-obavještajne agencije (KOS,VOS). Monitor je pisao: neki od njih bili su kadrovi generala Branka Krge, bivšeg načelnika Generalštaba u Beogradu.

Vučinić, koji će ostati upamćen kao čovjek pod čijim naređenjem je počelo desetkovanje ratnog materijala Vojske Crne Gore u formiranom Birou će se slagati sa čelnikom Generalštaba Vojske Draganom Samardžićem, koji mu je, dok je Vučinić ministrovao, jedno vrijeme bio i pomoćnik za materijalne resurse.

Uigrani je to dvojac (Monitor je zabilježio avgusta 2012. godine – Strateško uništavanje). Detalj: Vučinić i njegov tadašnji viceadmiral Samardžić godinama su protivzakonito i netransparentno – utvrdila je DRI – primjenjivali paragrafe o povjerljivim nabavkama. Nezakonito: njih dvojica jedini su deponovali potpise za pristup novcu i uplatama od prodaje „viškova” VCG-a. Što je suprotno propisima o funkcionisanju državnih finansija preko Trezora.

Vjerovali ili ne: Samardžić je 2010. istovremeno bio u Odboru direktora firme Montenegro Difens Industri, čiji je vlasnik Vlada, i obavljao dužnost načelnika generalštaba! Prevedeno: prvo odluči koja će vojna oprema Vojske biti prodata, pa tu opremu prodaje firmi u kojoj je on lično dio rukovodstva!

Vučinić je u ANB-u zamijenio sadašnjeg prvog čovjeka Carina, Vladana Jokovića. Joković, koji je zadobio povjerenje premijera – da se nađe u tek oformljenom Birou- iz ANB-a je otišao (za javnost: podnio ostavku) nakon afere Listing. Tada su procurili listinzi telefonskih razgovora između bivšeg premijera Igora Lukšića i Đukanovićevog najodanijeg čovjeka Milana Roćena sa Darkom Šarićem, ali i kontakti mnogih drugih zvaničnika sa podzemljem.

Joković, nešto kasnije, odustaje od podnijete kandidature za direktora Uprave policije. U obaviještenim krugovima se moglo čuti tumačenje: diplomatski predstavnici pojedinih NATO članica, stavili su do znanja da Joković nije dobrodošao na tu funkciju zbog druge afere – praćenja diplomata.

Možda ga je i ovo preporučilo za jednog od premijerovih devet: Monitor novembra 2012. godine otkriva – nije demantovano – da se stan u kojem živi Joković, prvi Carinik Crne Gore, zvanično vodi na firmu Werisan DOO vlasnika misterioznog Dragana Nikolića, koji je u javnost dospio kao jedan od aktera navodnog ,,pranja papira” na prelazu Kula. Time je, fiktivnim carinjenjem, nacionalni budžet oštećen za oko 20 miliona eura.

Fotelje prvog policajca Crne Gore domogao se Jokovićev sadašnji kolega iz Biroa, Slavko Stojanović. Provjereni kadar režima: funkciju pomoćnika načelnika CB za uniformisani sastav u Podgorici obavljao je od 1990. do 1992, pa biva imenovan za višeg inspektora za javni red i mir. Od 1994. do 2005, na funkciji je načelnika Odjeljenja za bezbjednost saobraćaja, da bi dužnost pomoćnika direktora Uprave policije obavljao od oktobra 2005. godine do 2008. Tada ga imenuju za savjetnika direktora Uprave policije Veselina Veljovića.

Pet godina kasnije Stojanović je imenovan za vršioca dužnosti direktora Uprave policije, što je propraćeno optužbama da se namještenje može osporiti jer nije ispoštovana zakonska odredba prema kojoj se nakon razriješenog direktora kao vd postavlja neko od njegovih pomoćnika. On nije bio pomoćnik prethodnog direktora policije Božidara Vuksanovića. Po dolasku na funkciju Stojanović se dao u ,,rehabilitaciju” bliskih Veljovićevih saradnika. Jednog po jednog je vraćao na mjesta s kojih su, nakon odlaska Veljovića, sklonjeni. Usljed reakcije pojedinih predstavnika Zapada (ambasada SAD), to je djelimično stopirano.

Đukanović nije slučajno izabrao Žarka Šturanovića (sekretara Vlade od 2003. godine) za osobu koja će ga izvještavati o radu Vijeća i Biroa. Upućeni tvrde da je on uz ministra Markovića i savjetnika Roćena, osoba od najvećeg premijerovog povjerenja. Đukanoviću priprema i servira sva dokumenta, u njegovoj nadležnosti je i vazduhoplov koji koristi premijer.

Prema izvorima Monitora, Šturanović je ključni čovjek u osmišljavanju izbornih manipulacija, projektu DPS-a – siguran glas. Rukovodi kompletnom zakulisnom organizacijom izbora: koordinira sa mini-štabovima i daje instruktaže za terenski rad. Uz Đukanovića – prema našim podacima – glavni je ideolog afere Snimak.

U Birou je i direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma Vesko Lekić. Počeo je 1991. godine u Finansijskoj policiji u okviru Ministarstva finansija, da bi, napredujući, 2004. postao načelnik odjeljenja Finansijske policije u Podgorici. Od osnivanja USPNFT, 2004, bio je na rukovodećim pozicijama: načelnik Odjeljenja za sumnjive transakcije, načelnik Odjeljenja za međunarodnu i unutrašnju saradnju… Onda je, 2008. godine, izabran za pomoćnika direktora. Pet godina kasnije Đukanović ga postavlja za direktora USPNFT.

Porodicu Lekić, kao izvorište kvalitetnog kadra, prepoznao je i premijerov brat, bankar Aco Đukanović. Veskova supruga, Monika Lekić, zapošljena je u Prvoj banci mlađeg Đukanovića. Otuda ne čudi kada Lekić odbije da komentariše prošlogodišnji podatak EUROPOLA, iz izvještaja za Crnu Goru, koji kaže da Crna Gora spada u rang ,,najbitnijih perionica novca”.

Operativac Biroa je i čelnik Odjeljenja za vojno-obavještajne i bezbjednosne poslove u Ministarstvu odbrane Goran Poleksić. Kada je na Odboru za bezbjednost i odbranu, glasovima vladajuće koalicije Poleksić podržan za poziciju načelnika pomenutog odjeljenja (na predlog ministarke Vojske Pejanović-Đurišić), pobunio se poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović. Podsjetio je da je Poleksić, prije angažovanja u Ministarstvu, od 1998. bio zaposlen u ANB: „Činjenica je da pojedinac koji dolazi iz takve strukture ne može imati našu podršku”.

U Birou je i direktor Poreske uprave Milan Lakićević. Imaju povjerenja u njega, pa se ređaju funkcije. Kao direktor Uprave mjesečno prima 812 eura. Tome svakog mjeseca pridoda 750 eura od članstva u Odboru za reviziju, u koji ga je postavila Elektroprivreda Crne Gore. Dalje: član je Savjeta za unapređenje poslovnog ambijenta regulatornih i strukturnih reformi (što god to bilo), na račun čega je prošle godine mjesečno dobijao između 250 i 300 eura. Član je i Komisije za naplatu poreskog duga imovinom poreskih obveznika. Po osnovu rada na Ekonomskom fakultetu, lani je inkasirao dodatnih 17.171 eura. U okviru angažmana u ekspertskom timu za pregovore sa kineskim kompanijama stekao je prošle godine još 3.500 eura. ,,Luka Kotor” za analizu i konsalting mu je uplatila 4.000 eura…. Tu su i nekretnine, krediti, depoziti u više banaka… Pravi kadar.

Na koncu, mlade nade režima. U Biro je upao i direktor Direktorata za bezbjednosno zaštitne poslove i nadzor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Miloš Vukčević (rođen 1982). Na prethodnim izborima u Podgorici bio je šesti na listi odborničkih kandidata SDP-a. Po partijskom ključu: marta 2013. godine izabran je za vršioca dužnosti pomoćnika Ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića. Sada je tu.

Đukanović zbija redove.

Vijeće i Biro – monstrum tijela

,,Usvajanje Zakona o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora, čije je donošenje Vlada tražila po hitnom postupku, udar je na ustavno-pravni poredak Crne Gore u posebno osjetljivoj oblasti kakva je obavještajno-bezbjednosni sektor”, kaže za Monitor Velizar Kaluđerović poslanik SNP-a, član odbora za bezbjednost i odbranu. „Formiranjem Vijeća za nacionalnu bezbjednost kojem se navedenim zakonom daje u nadležnost da „…usmjerava i koordinira rad organa koji čine obavještajno-bezbjednosni sektor… uvode se, na perfidan način, brojne nejasnoće u pogledu hijerarhije akata ovog Vijeća u odnosu na pitanja koja su zakonima uređena kao pitanja u nadležnosti MUP-a, Ministarstva odbrane, ANB… Očigledna je namjera da se definisanim sastavom Vijeća koji čine premijer, vicepremijer i jedan broj ministara, svojim neformalnim uticajem nametne kao tijelo koje je nadređeno svima, uključujući i Vladu i Savjet za odbranu i bezbjednost u čiji sastav ulaze tri predsjednika: Crne Gore, Skupštine Crne Gore i Vlade Crne Gore. Vijeće je zamišljeno kao svojevrstan „uži kabinet” predsjednika Vlade. Kod činjenice da Crna Gora nema zakon o Vladi, a Vlada je po Ustavu državni organ koji vodi unutrašnju i vanjsku politiku, državni organ sa najvećim Ustavnim nadležnostima, uvođenjem Vijeća, predsjednik Vlade otima Vladi Ustavne nadležnosti vođenja politike u ovoj oblasti. Nije slučajno što se tim Zakonom ne precizira kome je za svoj rad odgovorno Vijeće. Nije slučajno ni što Zakon o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora ni riječju ne uređuje pitanje šta su u stvari Vijeće i Biro za operativnu koordinaciju, da li su državni organi ili neki drugi oblik koji poznaje Zakon o državnoj upravi. Iz nedefinisanog pristupa proizilazi i zaključak da su Vijeće i Biro takođe i izvan parlamentarne kontrole Skupštine i Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine, što predstavlja novi primjer podrivanja Ustavne pozicije Skupštine i Ustavnog poretka. Zbog ovoga sam javno Vijeće i Biro okarakterisao kao ‘monstrum tijela’, jer se ne zna šta su, a veoma su moćna i izvan su demokratske kontrole. Rješenja iz navedenog Zakona su korisna za Đukanovića i uski krug ljudi iz vrha vlasti koji su nelegalno stekli ogromno bogatstvo, a na direktnu je štetu istinskoj bezbjednosti Crne Gore i opasno ugrožava napore da se crnogorsko društvo demokratizuje.”

Potpuna Đukanovićeva kontrola

„Budući da predsjednika Biroa imenuje premijer Đukanović koji je ujedno predsjednik Vijeća za nacionalnu bezbjednost, ne možemo se oteti utisku da je sve ovo klasična centralizacija službi bezbjednosti i stavljanje istih pod patronat i potpunu kontrolu predsjednika Vlade. Tako da je skoro i nebitno ko će personalno koordinirati ovo vijeće. Samim tim došlo je do marginalizacije Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu koji je pod neposrednom ingerencijom Predsjednika države” kaže za Monitor Zoran Miljanić. ,,Ovo vijeće je sastavljeno isključivo od kadrova iz vrha vlasti, kao i provjerenih partijskih vojnika bez ijednog predstavnika civilnog sektora, parlamenta… Ovako veliki broj članova vijeća ugrožava i atribut tajnosti koji je veoma bitan u ovoj problematici, odnosno lako može doći do curenje podataka. Može se dogoditi da se marginalizuje rad postojećih bezbjednosnih službi i da umjesto da olakša i koordinira njihov rad dovede do blokade i raznih problema. Isto tako se otvara pitanje i u odnosu parlamenta i parlamentarnog nadzora nad ovakvim vijećem.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal

 

Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se  godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.

Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu,  prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.

Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.

Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi.

Službenici SPO su u srijedu veče, 22. marta, ušli u prostorije Uprave policije – Ministarstva unutrašnjih poslova i tamo izvršili pretres. U toku je analiza pronađenih dokumenata a, nezvanično, najavljena su nova hapšenja.

Nešto ranije, crnogorska policija raspisala je i nacionalnu potragu za komandirom u kotorskoj policiji Ivanom Nikolićem i Markom Novakovićem iz te opštine, ali i Milošem Mišurovićem iz Podgorice.

Da je spisak „prljavih“ policajaca sve duži pokazuje i podatak da je zbog sumnje da su bili dio ekipe osumnjičene za međunarodni šverc narkotika i transport ilegalno stečenog novca, nacionalna potraga raspisana i za službenicima policije Ivanom Stamatovićem i Nebojšom Bugarinom, a ponovljena je i za službenikom Uprave policije Ljubom Milovićem, koji je crnogorskim službama nedostupan još od ljeta 2022. godine.

Sumnje da je kriminal duboko ukorijenjen u ovdašnje službe bezbjednosti ojačane  su prošle nedjelje kada su u akciji koja je pripremana više mjeseci (prema zvaničnom saopštenju), lisice na ruke stavljene službeniku Potražne jedinice iz Podgorice Goranu Stojanoviću  i inspektoru za droge iz Kotora Milanu Popoviću, ali i njihovim nekadašnjim kolegama – bivšem specijalcu Vladimiru Bajčeti, Kotoraninu Mileti Ojdanići, kao i Tihomiri Adžiću iz Podgorice.

U srijedu je i iz Beograda stigla vijest da je Tužilaštvo za organizovani kriminal Republike Srbije podiglo optužnicu protiv devetočlane grupe koja se sumnjiči za krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike. Među optuženima (optužnica još nije pravosnažna) nalaze se i pripadnici srpske policije i Bezbjednosno informativne agencije (BIA) a tužilaštvo u Beogradu tvrdi da je na čelu te grupe bio odbjegli crnogorski policajac Ljubo Milović.

Na spisku osumnjičenih saradnika kotorskih narkoklanova nalazi se i bivši službenik ANB-a Petar Lazović, koji se od ranije nalazi u spuškom zatvoru zbog sumnje da je kao član kriminalne grupe „kavčani“ počinio niz krivičnih djela.

Prema sumnjama SDT-a kriminalnom organizacijom kojoj su pripadali uhapšeni pripadnici crnogorske policije rukovodio je odbjegli šef kavačkog klana Radoje Zvicer. Navodno je na njegov zahtjev policajac Milović okupio oko sebe aktivne i bivše policajce, sa kojima je bio u prijateljskim ili kumovskim vezama tokom službovanja u Kotoru i Podgorici.

Premijer Dritan Abazović, nakon prošlonedeljne akcije, saopštio je da je jedan od uhapšenih „u top pet krijumčara kokaina u Evropi”. Prema novinarskim saznanjima riječ je o Mileti Ojdaniću koji je do prije petnaestak godina službovao u Kotoru. Nakon odlaska iz MUP-a, pišu mediji, rođeni Beranac je jedno vrijeme boravio u Holandiji, a tokom 2020. godine osnovao je firmu Ruža u Tivtu.

Na njegovo ime već dvije decenije registrovana je i firma Džoker u kotorskom naselju Vidikovac, čija je djelatnost – kockanje i klađenje. Mediji su došli do podatka da je Ojdanić bio osnivač i izvršni direktor tivatske kompanije Wynn, koja je u međuvremenu promijenila ime u Cattaro Company Group, a sada je u vlasništvu tivatskog biznismena Rada Arsića, inače kuma optužene nekadašnje predjsednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

Iako zvaničnici MUP-a i premijer Abazović tvrde da su aktuelna privođenja i hapšenja policajaca među kojima ima i visokih policijskih funkcionera „plod višemjesečnog rada“ činjenice im ne idu u prilog.

Prije nepunih mjesec dana direktor Uprave policije Dejan Brđanin je predložio, a ministar Adžić prihvatio da se njegovim pomoćnicima Dejanu Kneževiću, Milošu Rakonjcu i Draganu Goroviću produži v.d. mandat za još šest mjeseci, nakon što je isti istekao 23. februara. Da ministar MUP-a nije samo formalno potvrdio prijedlog direktora UP svjedoči to što četvrti predloženi – Dragan Klikovac – nije dobio novi mandat. Teško je povjerovati da su čelni ljudi MUP-a i policije  u tom trenutku imali makar naznake svega što se dešava ovih dana. A valjda bi ih imali da su njihovi operativci zaista radili na raskrinkavanju OKG u crnogorskoj policiji.

 

Ko je uhapšeni policajac Dejan Knežević

„Za svoj dosadašnji rad i ostavrene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u službenoj biografiji uhapšenog pomoćnika direktora UP. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.

Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.

Tadašnji potpredsjednik Vlade Zdravka Krivokapića Dritan Abazović je 2021. godine, povodom Dana nezavisnosti, Dejanu Kneževiću uručio zahvalnicu zbog doprinosa Sektora kojim je rukovodio ,,u suzbijanju djelovanja organizovanih kriminalnih grupa”.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji

 

Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.

Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.

Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.

Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.

Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.

Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.

Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.

Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama.  To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.

Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.

Treba razviti formulu za procjenu uporedivosti imovine, drugih rashoda i prihoda, predloženo je. „Razmotriti uvođenje prava Agencije da traži informacije od stranih organa i istraži mogućnosti za zaključivanje i sprovođenje relevantnih sporazuma sa inostranstvom”, navodi se u analizi.

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović Marković više puita je ukazivala na pitanje imovine ovdašnjih  funkcionera u inostranstvu. Gotovo nijedan funkcioner nema prijavljenu imovinu u drugoj zemlji, dok Agencija nema mehanizme da to ispita.

„Gotovo ni u jednom izvještaju javnih funkcionera nećete naći da posjeduje imovinu u inostranstvu. Pa čak ni u Beogradu. Ne pominje se makar ni nekakvo nasljedstvo bilo gdje van Crne Gore, a da ne pričamo o onoj ogromnoj imovini koja je iznešena iz zemlje. Sjetimo se samo onog ‘trasta’ ofšor kompanija predsjednika Mila Đukanovića koji je trebalo da prijavi. Tu su u velikoj mjeri Agenciji vezane ruke“, naglasila je Ćalović Marković.

Ministar bez portfelja i potpredsjednik Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije Zoran Miljanić najavio je da će to ubrzo biti omogućeno. Tvrdi da će Ministarstvo pravde uskoro završiti sve potrebne procedure i proslijediti Skupštini na ratifikaciju međunarodni sporazum kojim treba da se operacionalizuje i zaživi program kontrole imovine javnih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Kaže da sporazum treba do omogući regionalnu saradnju u kojoj će države razmjenjivati podatke o imovini funkcionera, a za Crnu Goru je najinteresantnija Srbija koja je prepoznata kao jedna od omiljenih destinacija za sticanje nekretnina.

„Poseban akcenat je na kontroli imovine u Srbiji, jer, kako građani, tako i funkcioneri vole nekretnine u toj državi, a u našem fokusu će sigurno najviše biti Beograd na vodi, krug dvojke, Dedinje, Kopaonik i Zlatibor, ali i druge lokacije, mada se ovi elitni djelovi izdvajaju. Naravno, kontrolisaće se i potencijalna imovina u Sjevernoj Makedoniji, ali ipak računamo da će u fokusu biti Srbija“, pojašnjava Miljanić.

U Skupštini je trenutno aktuelna izmjena važećeg Zakona o sprečavanju korupcije kako bi se onemogućilo kreativno tumačenje zakona od strane funkcionera i čelnika Agencije, koju trenutno vodi direktorica Jelena Perović – i sama sklona radnjama koje podsjećaju na zloupotrebu moći i konflikt interesa. Direktor istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac očekuje da će rad na izmjenama zakona „rezultirati usvajanjem rješenja koja će smanjiti prostor ne samo za koruptivno ponašanje crnogorskih javnih funkcionera, već i biti pravi test političke volje za adekvatnu primjenu zakona, prije svega od strane ASK”.

Milovac naglašava da to treba uraditi „prije svega iz razloga što je i dosadašnja primjena zakona od strane ASK-a pokazala da se korisne nejasnoće u tom propisu prečesto koriste kako bi javni funkcioneri izbjegli očigledno kršenje zakona, prikrivanje imovine i prihoda”.

Očekuje i da će posebna pažnja biti posvećena definisanju toga što je poklon. Agencija trenutnu definiciju tumači na način koji i dalje omogućava funkcionerima da na račun drugih osoba putuju, ljetuju i koriste beneficije zbog svoje javne funkcije, sa ogromnim potencijalom za nedozvoljeni uticaj na njihovo donošenje odluka. „Tako još uvijek ne znamo razloge putovanja i ko je pokrivao troškove neobjašnjenih letova predsjednika Mila Đukanovića i premijera Dritana Abazovića, kojima je ASK povjerovao da se hiljade eura potrošenih na njihova putovanja ne mogu smatrati poklonom”, upozorio je Milovac.

U Crnoj Gori ima gotovo 7.500 javnih funkcionera i državnih službenika koji su dužni da prijavljuju imovinu na osnovu odredbi Zakona o sprečavanju korupcije i posebnih zakona. Do 20. marta, prema saopštenju Agencije za sprječavanje korupcije, primljeno je oko 1.700 imovinskih kartona. Rok za prijavu je 31. mart.

Kao prihvaćeni standard u većini zemalja koje sprovode preventivne antikorupcijske mjere, obaveza javnih funkcionera da prijavljuju svoje prihode i imovinu je značajan alat u borbi protiv korupcije, kojim se doprinosi jačanju povjerenja građana u javnu upravu. Međutim, uz manjkav zakon i Agenciju koja selektivno koristi svoja ovlašćenja i alate, percepcija korupcije je samo veća.

 

Mijenjanje tablica kao štit od javnosti

Direktorica Agencije za sprečavanje korupcije Jelena Perović i zaposleni u toj instituciji imaju običaj da na svom službenom automobilu marke BMW 318 državne registarske oznake mijenjaju civilnim. Takve radnje ranije su koristili službenici drugih institucija kako bi prikrili da službene automobile koriste u privatne svrhe.

Perovićevoj je to dozvolilo Ministarstvo unutrašnjih poslova kako u ASK-u ne bi trpjeli pritisak dijela medija i pojedinih nevladinih organizacija. To stoji u rješenju koje potpisuje Sergej Sekulović, tadašnji ministar, a aktuelni savjetnik premijera Dritana Abazovića za unutrašnju politiku i politički sistem.

Vijesti su ranije objavile da su Perović i njena pomoćnica Nina Paović samo za jedan mjesec, u septembru prošle godine, službenim automobilima prešle više od 6.800 kilometara.

Agencija je još 2016. godine donijela pravilnik o uslovima i načinu korišćenja prevoznih sredstava. Ova institucija je raspolagala sa pet automobila. Direktorica Perović sebi je dodijelila na 24-časovno korišćenje limuzine BMW 318, a pomoćnici direktora terenac „nisan x-trejl”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Iz neizvjesnog u neizvjesno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora

 

ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini

Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.

Izlaznost je bila očekivana, posebno ako se poredi sa prethodnim predsjedničkim izborima, dok je činjenica da su građani dominantno ukazali povjerenje kandidatima koji dolaze iz opozicione odnosno vanparlamentarne partije koje time ne drže poluge državnog sistema, direktna poruka parlamentarnoj većini od 2020. i (ne)zadovoljstvo građana načinom na koji su vršili vlast.

 

MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna

Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.

Agencija za sprečavanje korupcije je formalističkim odnosom nastavila da daje legitimitet zloupotrebi javnih resursa u svrhe kampanje, MUP je smanjio transparentnost i inkluzivnost procesa kontrole tačnosti biračkog spiska, a AZLP je svoju ulogu u procesu pronašla u sprečavanju posmatrača da rade svoj posao umjesto u zaštiti ličnih podataka građana.

Ustavni sud ni sa novoizabranim članovima nije našao način da popravi svoju transparentnost i efikasnost u donošenju politički osjetljivih odluka. Takođe, u dosadašnjem toku izbornog procesa svjedočili smo još jednom talasu dezinformacija, u kome su prednjačili korisnici društvenih mreža i marginalni portali iz regiona. Zakonska zabrana objavljivanja istraživanja javnog mnjenja dovela je do toga da nam umjesto metodološki utemeljenih istraživanja kredibilnih agencija koja služe informisanju građana, lažne podatke i istraživanja serviraju izmišljene parapolitičke organizacije i partijski dezinformatori. Iako smo u predizbornom periodu vidjeli i prijetnje i napade na kandidate, izborni dan je protekao mirno i uz valo malo proceduralnih nepravilnosti. Nadamo se da će tako i ostati. Pozitivni pomak u procesu je i to što je DIK unaprijedila svoju transparentnost. Iz svega ovoga je jasna neophodnost što skorije izborne reforme, koja treba da dovede do depolitizacije i profesionalizacije izborne administracije, sređivanja biračkog spiska, uvođenja reda u finansiranje kampanja, bolju zaštitu biračkog prava. Da li će do nje doći zavisi od „političke volje“, magične sintagme koja se uvijek nekako ispriječi svakom napretku Crne Gore.

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”

Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad. Iako ovaj program opozicija vidi kao neodrživu i populističku makroekonomsku politiku, povećanje minimalne zarade sa 220 na 450 EUR i povećanje prosječne zarade u Crnoj Gori od 100 EUR uvećalo je horizont očekivanja građana od političke elite. Izbori su, dakle, donijeli promjenu ključne političke paradigme koja će cijeli politički spektar usluga povući ka ljevici i artikulaciji klasnih tema i razlika. Ipak, očekivanja građana, kao i obećanja kandidata nisu realna s obzirom na ustavna ovlašćenja predsjednika.
Nije isključeno da je došlo i do tzv. strateškog glasanja: dio birača Demokrata i Demokratskog fronta dali su podršku Milatoviću budući da on, zbog ideološkog i političkog profila, kao novo lice politike, ima veće šanse da u drugom krugu pobijedi Đukanovića. Zato izbore i možemo čitati kao kraj duge epohe vlasti Demokratske partije socijalista, koja od gubitka vlasti 2020. godine trpi poraze na lokalnim izborima, a reforme i restruktutiranje liderstva ove partije čini se neminovnim rješenjem za najjaču opozicionu partiju. Odlazak Đukanovića sa vlasti značio bi otvaranje mogućnosti da se izađe iz kohabitacije koja čini politički sistem disfunkcionalnim i stvaranje prostora za konsolidaciju stabilnije većine za buduću izvršnu vlast u Crnoj Gori.
Predsjednik, prema Ustavu, predstavlja Crnu Goru u zemlji i inostranstvu, vrhovni je komandant Vojske, učestvuje u diplomatskim poslovima zemlje i njegove su funkcije dosta ceremonijalnog karaktera. Dakle, sa te pozicije nije moguće značajnije usmjeriti unutrašnji i spoljašnji kurs Crne Gore, što znači da bi smjena ove komponente izvršne vlasti imala uticaj uglavnom na unutrašnje političke procese i reforme i nikako ne može negativno uticati na spoljnu politiku zemlje.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija

Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.

Da su to shvatili u Demokratskoj partiji socijalita, svoga lidera bi sačuvali, a ‘iznjedrili’ bi nekoga ko bi govorio ,,iz glave cijela naroda”, a to, u crnogorskom slučaju, može jedino biti neko koga će svi etnički i politički entiteti doživljavati makar kao dalju svojtu. Da su to shvatili u Demokratskom frontu, ne bi nabrzaka uvalili Andriji Mandiću ulogu pomiritelja, izlažući ga opasnosti od javnog sprdanja od strane onih koji su trebali da glasaju za njega. Da su to shvatili u Demokratama Crne Gore, našli bi nekoga koga bi ‘časti mi’ Bečić podržao svim srcem, a taj neko bi trebao da se na to ‘časti mi’ odaziva svojim prepoznatljivim iskustvom nepartijskog pomiritelja i ‘svedržitelja’. Uspjeh Jakova Milatovića bi, pored ostalog, mogao da bude rezultat upravo tog njegovog odmaka od partijskog identiteta i nagovještaja da bi on mogao biti predsjednik čije su mane većini podnošljive.

 

DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića

Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.

Ukratko, može se slobodno zaključiti da je Milatović imao više sreće nego političke mudrosti da kompletnu situaciju okrene u svoju korist. Tome je najviše doprinijela druga strana i udruženi napori predstavnika DPS-a i DF-a u Državnoj izbornog komisiji koji su učinili sve kako bi u drugom krugu vidjeli duel (zapravo duet) Đukanović-Mandić. To bi bila utakmica iz koje bi Đukanović vjerovatno izašao kao pobjednik, a Andrija Mandić kao novi lider opozicije čime bi oba ova političara mogla da nastave svoj politički život. Win-win situacija za sve, osim za građane.

Sve ono što se dešavalo u vezi sa kandidaturom Spajića i očiglednog prekoračenja ovlašćenja DIK-a u tom slučaju, vjerovatno je po inerciji poguralo određeni broj glasova ka kanditatu PES-a, pa čak i onih koji su bili voljni da pređu preko nesporne činjenice da je Spajić u kontinuitetu obmanjivao crnogorsku javnost u vezi sa svojim državljanstvom.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran

Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku. Svijedoci smo da drugim gubitnicima izbora, kako sad, tako ranije, to ne pada na pamet. Prvi krug izbora je bio relativno korektan i miran, što drugi, uvjeren sam, neće biti. Najavljenom podrškom svih partija avgustovske većine Milatoviću za drugi krug, po ocjeni skoro svih analitičara, on ima nedostižnu prednost. Ne dijelim njihovo mišljenje, smatram da će drugi krug biti mnogo neizvjesniji nego se pretpostavlja, da Milatović svakako ima blagu prednost, ali da se Đukanović neće lako dati. Mislim da je podrška Milatoviću od dijela lidera partija neiskrena, da oni u Pokretu Evropa sad prije svega vide konkurciju, opasnu za njih i njihove partije, koje su u stvari njihova lična, profitabilna preduzeća, stoga je pitanje kakvu će internu poruku prenijeti svojim glasačima i simpatizerima. Uz to, računam da će u drugom krugu Đukanović upotrijebiti prljav novac za „kupovinu“ dijela glasača, te da će mobilisati manjinske narode da mu daju podršku koja je u prvom krugu bila mnogo manja od očekivane. Lično, nemam povjerenja ni u jednog ni u drugog kandidata, niti njihove partije, stoga ću, kao i u prvom krugu, neizlaskom na njih iskazati svoj stav. PES smatram populističkim i kleronacionalističkim pokretom, a što mislim o DPS-u i Đukanoviću bezbroj puta sam javno saopštio.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo