Povežite se sa nama

MONITORING

REŽIM ZBIJA REDOVE: Devetorica probranih

Objavljeno prije

na

Nakon što je u martu okončana rasprava o Predlogu zakona o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora – zakona kojim režim kani jače uvezati sve organe koji se bave zaštitom ,,nacionalne bezbjednosti” – sada (25. septembar), se kako je i najavljeno zakonom, krenulo u formiranje koordinirajućih tijela. Imenovani su članovi takozvanog Biroa za operativnu koordinaciju obavještajnih službi, koji će se na operativnom nivou baviti onim što zacrta drugo tijelo – Vijeće za nacionalnu bezbjednost, zaduženo za ,,usmjeravanje i usklađivanje rada organa u obavještajno- bezbjednosnom sektoru”. Imena devet upravo postavljenih članova Biroa precizno oslikavaju šta se od svega može očekivati: tajno-bezbjednosna zaštita imperije premijera Đukanovića i njemu bliskih.

Znakovita je tu i hijerarhija. Vijeće za nacionalnu bezbjednost, koje je prvu sjednicu održalo 23. septembra, čine: predsjednik Vlade (ujedno predsjednik Vijeća), potpredsjednik Vlade zadužen za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, ministar pravde, ministar unutrašnjih poslova, ministar odbrane, ministar finansija,  ministar vanjskih poslova i evropskih integracija, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost. Njihov posao je, piše, da, između ostaloga, razmatraju obavještajno bezbjednosne procjene rizika i prijetnji po bezbjednost. Sekretara Vijeća, koji se stara o izvršavanju zaključaka, imenuje i razrješava premijer lično. Đukanović je za tu poziciju izabrao jednog od najodanijih ljudi: sekretara Vlade – Žarka Šturanovića.

Đukanović će iz redova Vijeća predlagati (Savjetu za odbranu i bezbjednost) – čitaj: postavljati, i nominalno prvog čovjeka Biroa za operativnu koordinaciju. I, dok se čeka ime koordinatora (izvršavanje smjernica i zaključaka Vijeća), koje će naknadno biti saopšteno, premijer je stavio paraf na izbor devet članova Biroa.

Tu među probranima su: direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Boro Vučinić, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore Dragan Samardžić, direktor Uprave policije Slavko Stojanović, direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma Vesko Lekić, direktor Uprave carina Vladan Joković, direktor Poreske uprave Milan Lakićević, načelnik Odjeljenja za vojno-obavještajne i bezbjednosne poslove u Ministarstvu odbrane Goran Poleksić, generalni direktor Direktorata za bezbjednosno zaštitne poslove i nadzor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Miloš Vukčević sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost Žarko Šturanović.

Prvi čovjek ANB-a, Vučinić, jedan je od Đukanovićevih najprovjerenijih kadrova. Očito je to po funkcijama: prvo odbornik u skupštini Podgorice, pa poslanik, pa, od 2003. do 2006. godine ministar zaštite životne sredine i uređenja prostora. Potom, od obnove državnosti 2006. godine do prije dvije godine, na poziciji ministra odbrane. Bio je predsjednik Mandatsko-imunitetske komisije, pa član Komisije za izbor i imenovanja, zatim član odbora za Ustavna pitanja, član Zakonodavnog odbora Skupštine Crne Gore, predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta… Sada je član Savjeta za članstvo u NATO, pa član Nacionalne komisije za sprovođenje Strategije za prevenciju i suzbijanje terorizma, pranja novca i finansiranja terorizma, član Koordinacionog tima za vanredne situacije, Savjeta za vladavinu prava…

Direktor ANB-a svojevremeno je, nakon što je procurilo u javnost, pokušao da demantuje da su 2007. u njegovom Ministarstvu odbrane bez tragova o bezbjednosnoj provjeri, na osjetljiva mjesta (po nacionalnu bezbjednost) raspoređeni pripadnici bivše Vojno-bezbjednosne i Vojno-obavještajne agencije (KOS,VOS). Monitor je pisao: neki od njih bili su kadrovi generala Branka Krge, bivšeg načelnika Generalštaba u Beogradu.

Vučinić, koji će ostati upamćen kao čovjek pod čijim naređenjem je počelo desetkovanje ratnog materijala Vojske Crne Gore u formiranom Birou će se slagati sa čelnikom Generalštaba Vojske Draganom Samardžićem, koji mu je, dok je Vučinić ministrovao, jedno vrijeme bio i pomoćnik za materijalne resurse.

Uigrani je to dvojac (Monitor je zabilježio avgusta 2012. godine – Strateško uništavanje). Detalj: Vučinić i njegov tadašnji viceadmiral Samardžić godinama su protivzakonito i netransparentno – utvrdila je DRI – primjenjivali paragrafe o povjerljivim nabavkama. Nezakonito: njih dvojica jedini su deponovali potpise za pristup novcu i uplatama od prodaje „viškova” VCG-a. Što je suprotno propisima o funkcionisanju državnih finansija preko Trezora.

Vjerovali ili ne: Samardžić je 2010. istovremeno bio u Odboru direktora firme Montenegro Difens Industri, čiji je vlasnik Vlada, i obavljao dužnost načelnika generalštaba! Prevedeno: prvo odluči koja će vojna oprema Vojske biti prodata, pa tu opremu prodaje firmi u kojoj je on lično dio rukovodstva!

Vučinić je u ANB-u zamijenio sadašnjeg prvog čovjeka Carina, Vladana Jokovića. Joković, koji je zadobio povjerenje premijera – da se nađe u tek oformljenom Birou- iz ANB-a je otišao (za javnost: podnio ostavku) nakon afere Listing. Tada su procurili listinzi telefonskih razgovora između bivšeg premijera Igora Lukšića i Đukanovićevog najodanijeg čovjeka Milana Roćena sa Darkom Šarićem, ali i kontakti mnogih drugih zvaničnika sa podzemljem.

Joković, nešto kasnije, odustaje od podnijete kandidature za direktora Uprave policije. U obaviještenim krugovima se moglo čuti tumačenje: diplomatski predstavnici pojedinih NATO članica, stavili su do znanja da Joković nije dobrodošao na tu funkciju zbog druge afere – praćenja diplomata.

Možda ga je i ovo preporučilo za jednog od premijerovih devet: Monitor novembra 2012. godine otkriva – nije demantovano – da se stan u kojem živi Joković, prvi Carinik Crne Gore, zvanično vodi na firmu Werisan DOO vlasnika misterioznog Dragana Nikolića, koji je u javnost dospio kao jedan od aktera navodnog ,,pranja papira” na prelazu Kula. Time je, fiktivnim carinjenjem, nacionalni budžet oštećen za oko 20 miliona eura.

Fotelje prvog policajca Crne Gore domogao se Jokovićev sadašnji kolega iz Biroa, Slavko Stojanović. Provjereni kadar režima: funkciju pomoćnika načelnika CB za uniformisani sastav u Podgorici obavljao je od 1990. do 1992, pa biva imenovan za višeg inspektora za javni red i mir. Od 1994. do 2005, na funkciji je načelnika Odjeljenja za bezbjednost saobraćaja, da bi dužnost pomoćnika direktora Uprave policije obavljao od oktobra 2005. godine do 2008. Tada ga imenuju za savjetnika direktora Uprave policije Veselina Veljovića.

Pet godina kasnije Stojanović je imenovan za vršioca dužnosti direktora Uprave policije, što je propraćeno optužbama da se namještenje može osporiti jer nije ispoštovana zakonska odredba prema kojoj se nakon razriješenog direktora kao vd postavlja neko od njegovih pomoćnika. On nije bio pomoćnik prethodnog direktora policije Božidara Vuksanovića. Po dolasku na funkciju Stojanović se dao u ,,rehabilitaciju” bliskih Veljovićevih saradnika. Jednog po jednog je vraćao na mjesta s kojih su, nakon odlaska Veljovića, sklonjeni. Usljed reakcije pojedinih predstavnika Zapada (ambasada SAD), to je djelimično stopirano.

Đukanović nije slučajno izabrao Žarka Šturanovića (sekretara Vlade od 2003. godine) za osobu koja će ga izvještavati o radu Vijeća i Biroa. Upućeni tvrde da je on uz ministra Markovića i savjetnika Roćena, osoba od najvećeg premijerovog povjerenja. Đukanoviću priprema i servira sva dokumenta, u njegovoj nadležnosti je i vazduhoplov koji koristi premijer.

Prema izvorima Monitora, Šturanović je ključni čovjek u osmišljavanju izbornih manipulacija, projektu DPS-a – siguran glas. Rukovodi kompletnom zakulisnom organizacijom izbora: koordinira sa mini-štabovima i daje instruktaže za terenski rad. Uz Đukanovića – prema našim podacima – glavni je ideolog afere Snimak.

U Birou je i direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma Vesko Lekić. Počeo je 1991. godine u Finansijskoj policiji u okviru Ministarstva finansija, da bi, napredujući, 2004. postao načelnik odjeljenja Finansijske policije u Podgorici. Od osnivanja USPNFT, 2004, bio je na rukovodećim pozicijama: načelnik Odjeljenja za sumnjive transakcije, načelnik Odjeljenja za međunarodnu i unutrašnju saradnju… Onda je, 2008. godine, izabran za pomoćnika direktora. Pet godina kasnije Đukanović ga postavlja za direktora USPNFT.

Porodicu Lekić, kao izvorište kvalitetnog kadra, prepoznao je i premijerov brat, bankar Aco Đukanović. Veskova supruga, Monika Lekić, zapošljena je u Prvoj banci mlađeg Đukanovića. Otuda ne čudi kada Lekić odbije da komentariše prošlogodišnji podatak EUROPOLA, iz izvještaja za Crnu Goru, koji kaže da Crna Gora spada u rang ,,najbitnijih perionica novca”.

Operativac Biroa je i čelnik Odjeljenja za vojno-obavještajne i bezbjednosne poslove u Ministarstvu odbrane Goran Poleksić. Kada je na Odboru za bezbjednost i odbranu, glasovima vladajuće koalicije Poleksić podržan za poziciju načelnika pomenutog odjeljenja (na predlog ministarke Vojske Pejanović-Đurišić), pobunio se poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović. Podsjetio je da je Poleksić, prije angažovanja u Ministarstvu, od 1998. bio zaposlen u ANB: „Činjenica je da pojedinac koji dolazi iz takve strukture ne može imati našu podršku”.

U Birou je i direktor Poreske uprave Milan Lakićević. Imaju povjerenja u njega, pa se ređaju funkcije. Kao direktor Uprave mjesečno prima 812 eura. Tome svakog mjeseca pridoda 750 eura od članstva u Odboru za reviziju, u koji ga je postavila Elektroprivreda Crne Gore. Dalje: član je Savjeta za unapređenje poslovnog ambijenta regulatornih i strukturnih reformi (što god to bilo), na račun čega je prošle godine mjesečno dobijao između 250 i 300 eura. Član je i Komisije za naplatu poreskog duga imovinom poreskih obveznika. Po osnovu rada na Ekonomskom fakultetu, lani je inkasirao dodatnih 17.171 eura. U okviru angažmana u ekspertskom timu za pregovore sa kineskim kompanijama stekao je prošle godine još 3.500 eura. ,,Luka Kotor” za analizu i konsalting mu je uplatila 4.000 eura…. Tu su i nekretnine, krediti, depoziti u više banaka… Pravi kadar.

Na koncu, mlade nade režima. U Biro je upao i direktor Direktorata za bezbjednosno zaštitne poslove i nadzor u Ministarstvu unutrašnjih poslova Miloš Vukčević (rođen 1982). Na prethodnim izborima u Podgorici bio je šesti na listi odborničkih kandidata SDP-a. Po partijskom ključu: marta 2013. godine izabran je za vršioca dužnosti pomoćnika Ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića. Sada je tu.

Đukanović zbija redove.

Vijeće i Biro – monstrum tijela

,,Usvajanje Zakona o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora, čije je donošenje Vlada tražila po hitnom postupku, udar je na ustavno-pravni poredak Crne Gore u posebno osjetljivoj oblasti kakva je obavještajno-bezbjednosni sektor”, kaže za Monitor Velizar Kaluđerović poslanik SNP-a, član odbora za bezbjednost i odbranu. „Formiranjem Vijeća za nacionalnu bezbjednost kojem se navedenim zakonom daje u nadležnost da „…usmjerava i koordinira rad organa koji čine obavještajno-bezbjednosni sektor… uvode se, na perfidan način, brojne nejasnoće u pogledu hijerarhije akata ovog Vijeća u odnosu na pitanja koja su zakonima uređena kao pitanja u nadležnosti MUP-a, Ministarstva odbrane, ANB… Očigledna je namjera da se definisanim sastavom Vijeća koji čine premijer, vicepremijer i jedan broj ministara, svojim neformalnim uticajem nametne kao tijelo koje je nadređeno svima, uključujući i Vladu i Savjet za odbranu i bezbjednost u čiji sastav ulaze tri predsjednika: Crne Gore, Skupštine Crne Gore i Vlade Crne Gore. Vijeće je zamišljeno kao svojevrstan „uži kabinet” predsjednika Vlade. Kod činjenice da Crna Gora nema zakon o Vladi, a Vlada je po Ustavu državni organ koji vodi unutrašnju i vanjsku politiku, državni organ sa najvećim Ustavnim nadležnostima, uvođenjem Vijeća, predsjednik Vlade otima Vladi Ustavne nadležnosti vođenja politike u ovoj oblasti. Nije slučajno što se tim Zakonom ne precizira kome je za svoj rad odgovorno Vijeće. Nije slučajno ni što Zakon o osnovama obavještajno-bezbjednosnog sektora ni riječju ne uređuje pitanje šta su u stvari Vijeće i Biro za operativnu koordinaciju, da li su državni organi ili neki drugi oblik koji poznaje Zakon o državnoj upravi. Iz nedefinisanog pristupa proizilazi i zaključak da su Vijeće i Biro takođe i izvan parlamentarne kontrole Skupštine i Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine, što predstavlja novi primjer podrivanja Ustavne pozicije Skupštine i Ustavnog poretka. Zbog ovoga sam javno Vijeće i Biro okarakterisao kao ‘monstrum tijela’, jer se ne zna šta su, a veoma su moćna i izvan su demokratske kontrole. Rješenja iz navedenog Zakona su korisna za Đukanovića i uski krug ljudi iz vrha vlasti koji su nelegalno stekli ogromno bogatstvo, a na direktnu je štetu istinskoj bezbjednosti Crne Gore i opasno ugrožava napore da se crnogorsko društvo demokratizuje.”

Potpuna Đukanovićeva kontrola

„Budući da predsjednika Biroa imenuje premijer Đukanović koji je ujedno predsjednik Vijeća za nacionalnu bezbjednost, ne možemo se oteti utisku da je sve ovo klasična centralizacija službi bezbjednosti i stavljanje istih pod patronat i potpunu kontrolu predsjednika Vlade. Tako da je skoro i nebitno ko će personalno koordinirati ovo vijeće. Samim tim došlo je do marginalizacije Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu koji je pod neposrednom ingerencijom Predsjednika države” kaže za Monitor Zoran Miljanić. ,,Ovo vijeće je sastavljeno isključivo od kadrova iz vrha vlasti, kao i provjerenih partijskih vojnika bez ijednog predstavnika civilnog sektora, parlamenta… Ovako veliki broj članova vijeća ugrožava i atribut tajnosti koji je veoma bitan u ovoj problematici, odnosno lako može doći do curenje podataka. Može se dogoditi da se marginalizuje rad postojećih bezbjednosnih službi i da umjesto da olakša i koordinira njihov rad dovede do blokade i raznih problema. Isto tako se otvara pitanje i u odnosu parlamenta i parlamentarnog nadzora nad ovakvim vijećem.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo