Povežite se sa nama

MONITORING

Ružno lice

Objavljeno prije

15 godina

na

vikiliks

Samo mjesec pošto je svjetskoj javnosti omogućio uvid u hiljade vojnih dokumenata o vođenju krvavog rata u Iraku koji su potvrdili užas stradanja civila i široko rasprostranjenu potrebu torture od strane američke vojske, Vikiliks je ,,procurio” (što je prevedeno značenje Engleske riječi ,,leak’ u Wikileak) sadržaj povjerljive telegramske komunikacije između osoblja američkih ambasada, konzulata i misija iz 274 zemalja svijeta i njihovih bosova u Stejt departmentu, od decembra 1966-te pa do februara ove godine 2010.

Prva grupa dokumenata objavljena je 28 novembra, a ostatak će slijediti u talasima, u sljedećih nekoliko mjeseci.

Reći da je Vikiliks ,,procurio” korespodenciju nije adekvatan opis. Prije se radi o oslobađanju bujice podataka koja je sa sobom odnijela uobičajene sisteme davanja javnosti informacija o diplomatskim zbivanjima na kašičicu ili u memoarima važnih ličnosti.

Telegrafgejt, kako nazivaju objavljivanje diplomatske prepiske ostavlja nas bez i malo sumnje da je sudbina svijeta u rukama ljudi kojima poštenje, pravda i demokratija nijesu prioriteti.

Jedna od najštetnijih ,,otkrića” koje je dovelo do zahtjeva da državna sekretarka Hilari Klinton da ostavku, odnosi se na korespondenciju u kojoj je Stejt department svoje diplomate u Ujedinjenim nacijama (UN) zadužio da prikupljaju informacije o visokim funkcionerima UN-a uključujući i Generalnog sekretara Ban Ki-Muna i stalne predstavnike u Savjetu bezbijednosti iz Kine, Rusije, Francuske i Britanije.

Tražene informacije su bile između opstalih i brojevi kreditnih kartica, biometrijske i DNK-a informacije.

Predstavnik Stejt departments PJ Krouli dobio je neprijatan zadatak da na pres konferenciji odgovora na novinarska pitanja na ovu temu. Na insistiranje da potvrdi li su navodi Vikilika tačni uporno je odgovarao da diplomate uvijek sakupljaju informacije, ali ne za tajne službe.

Mark Maloh-Braun, britanski predstavnik i bivši zamjenik Generalnog sekretara UN-a je izjavio za BBC da nije iznenađen potvrdom američkog špijuniranja u UN-u i da je uvijek sumnjao da je prisluškivan. Maloh-Braun je apelovao na Ameriku da se okani te prakse i da omogući raznolikim zemljama UN-a da dođu do zajedničkih rješenja bez straha od prisluškivanja.

Iako je najveća količina objelodanjene diplomatske pošte stigla iz Iraka i Turske, malo ko je umakao oštrom oku američkih diplomata. Iz Crne Gore pristiglo je preko 160 telegrama, ali se o prilikama u našoj zemlji govori i u mnogim od hiljadu dokumenata koje su američke diplomate slale iz regiona. Sadržaj još nije dostupan. Monitor posjeduje taksativno listu svih dokumenata iz Podgorice, sa datumom i oznakom povjerljivosti.

Bez sumnje, biće tu neprijatnih detalja za našu vlast. Američka ambasada u Podgorici je još prije više nedjelja, pokušala da sanira štetu i o telegramima obavijestila svoje domaćine.

Mnogo detalja je dostupno o bliskim saveznicima Vašingtona, kao što su Britanija, Francuska i Nemačka. Analitičari prilježno iščitavaju masu informacija koje se odnose na njihove zemlje kako bi javnosti informisali kako ih vide američki diplomate.

Kraljičin mlađi sin Endrju je po riječima američke ambasadorke u Kirgistanu, na ručku sa lokalnim biznismenima 2007. bio toliko direktan u iznošenju svojih neortodoksnih mišljenja da se to graničilo sa neuljudnošću.

Endrju, kao član kraljevske porodice vodi luksuzan život koji finansiraju britanski poreznici. On putuje svijetom na njihov račun da promoviše britanske biznise i otvara vrata za investicije. Sa tim ciljem, se uputio na sastanak u Kirgistan da bi prisutnima stavio do znanja da se ne slaže sa kažnjavanjem korupcije, nazivajući britanski Biro za anti korupciju idiotskom organizacijom. Zatim je osuo paljbu po Gardijanu čiji novinari „zabadaju nos u sve i svašta”, a završio je pljuvanjem po Francuzima.

Ovo je izazvalo ovacije dvorske kamarile koju je Endrju doveo sa sobom vjerovatno da bi aplaudirali njegovim biserima. Dok bi mnogi u Britaniju ovakvu ocjenu Endrjua smatrali zasluženom, kritika britanskih operacija u Avganistanu od strane najbližeg saradnika za čiji se račun Britanija uputila u dvije krvave ratne avanture, izazvala je veliko nezdovoljstvo.

Britanski establišment je najviše zabrinula informacija da je prošle godine vlada Gordona Brauna obećala Amerikancima da neće biti pozivani pred nezavisnu Parlamentarnu komisiju koja je istraživala što je dovelo do odlaska u rat sa Irakom. Veliki broj antiratno raspoloženih Britanaca dobio je potvrdu da je ova komisija kao i nekoliko prethodnica koje su istraživale rat u Iraku, čista farsa.

Zahvaljujući riznici punoj dragulja koju je odškrinuo Vikiliks, javnost je uspjela da zaviri i u razmišljanja i tradicionalno rezervisanih kineskih lidera koji su nagovijestili da ne bi imali ništa protiv ujedinjenja svoga pulena Sjeverne Koreje koja se ponaša kao ,,razmaženo dijete”, na čelu sa voljenim vođom Kim Jongom Ilom koga su nazvali ,,debelim čičicom” i trenutno neprijateljske Južne Koreje koja je pod potpunom kontrolom Amerike.

Analitičari kažu da zahuktala kineska ekonomija u ujedinjenoj Koreji vidi još jedno ,,gladno” tržište na koje bi mogli da plasiraju svoje proizvode. To u današnjoj Kini dobija prednost nad ideološkim savezništvima sa bratskim zemljama komunizma.

Kancelar Angela Merkel okarakterisana je kao nespremna da rizikuje i nekreativna, a uz to i skeptična prema Americi. Amerikanci su angažovali prilično veliku mrežu doušnika u Berlinu da ih obavještavaju o koalicionim pregovorima Merkelove. Predsjednika Francuske Sarkozija su opisali kao povodljivog autokratu a Rusija je opisana kao mafijaška kleptokratija kojim vlada mafija.

Turska vlada je proglašena za saveznika na koga se ne može računati, a glavna primjedba na račun Španije je vezana za strah da će španski sudije pokušati da američke vojnike i političare izvedu pred sud zbog radnih zločina.

Saudijska Arabija je uz Izrael bila najupornija zemlja na bliskom istoku u zahtjevima da se napadne Iran i da se unište njegovi nuklearni kapaciteti.

Brižna Hilari Klinton je od ambasade u Argentini zatražila izvještaj o mentalnom stanju predsjednice Kristine Kircner uključujući i pitanje da li je još uvijek na tabletama za umirenje.

Nije dakle ni čudo što se Klintonova prije objavljivanja pomenutih i sličnih informacija, bacila na kontrolu štete, telefonirajući lidere zemalja koje si izblatili njeni diplomate. „Spoljna politika Amerike se pravi u Stejt departmentu, a ne po ambasadama”, podsjetila je.

Njen šef Obama nije Vikiliks udostojio ni jedne rečenice, ali je njegov spoksmen Robert Gibs na pres konferenciji Bijele kuće rekao novinarima da Obama duboko vjeruje u otvorenu i transparentnu vlast, ali da je ,,krađa i širenje povjerljivih informacija kriminal”.

Pit King koji predstavlja Njujork u Kongresu je zatražio je da se Vikiliks stavi na listu terorističkih organizacija a Asanž izvede na sud za špijunažu.

Posljednje vijesti su da je Obama dao stručnjaku za terorizam zadatak da riješi problem Vikilika. Pred njim je nemogući zadatak jer preko 850 hiljada Amerikanaca ima pristup osjetljivim informacijama i šanse da će neko da ,,procuri” su znatne.

Sredinom sedmice, Klintonova je na sastanku u Kazahstanu počela i pojedinačne sastanke sa uvrijeđenim i zabrinutim liderima, razuvjeravajući ih da povjerljive informacije ,,neće američku diplomatiju” skrenuti sa puta.

Po količini informacija koje se doturaju Vikiliksu reklo bi se da su državne administracije ili pune nelojalnih nezadovoljnika ili da se radi o idealistima koji su se nadali da će sa državnih pozicija moći da promijene svijet i doživjeli razočarenje.

Vikiliks je kompletan bogati Telegramgejt ,,ulov” dobio od jednog čovjeka, Bradli Maninga, 23 godine starog analitičara tajne službe američke vojske, kome prijeti zatvorska kazna od 52 godine.

Bradli je za osam mjeseci službovanja u Iraku uprkos niskom rangu imao pristup ogromnom broju osjetljivih diplomatskih podataka. Ovo ukazuje na zabrinjavajući tretman povjerljivih podataka od strane američkih službi i na njihovu odgovornost u njihovom objelodanjivanju.

Bradli je opisan kao povučen čovjek, koji je bio duboko razočaran načinom viđenja rata u Iraku i nadao se da će objavljivanje informacija dovesti do promjene na bolje.

Džulijan Asanž, vjeruje da je ,,hrabrost zarazna” i tvrdi da neće odustati od borbe za transparentnost uprkos tome što mora da se krije zbog opasnosti kojima je izložen.

Australija čiji je državljanin, je nedavno izjavila da planira da mu oduzme državljanstvo. Asanž je izjavio da razmišlja o traženju azila od Švajcarske, ali su veće šanse da će ga dobiti od neke ljevičarske vlade u Latinskoj Americi.

Pravnici koji poznaju Američke zakone tvrde da bi Asanža bilo teško osuditi zbog nejasnoća oko klasifikacije i stepena tajnosti informacija koje su došle u ruke Vikilika kao i zbog zakona koji garantuje slobodu govora.

U utorak je objavljeno je da Interpol traži Asanža zbog seksualnog nasilja za koji je navodno optužen u Švedskoj. Tajming ove vijesti kao i činjenica da Interpol nije ranije raspisao zvaničnu potjernicu za njim navodi na sumnju da se radi u progonu čovjeka koji je otkrivajući istinu naljutio moćnu Ameriku.

Asanžov londonski advokat tvrdnje o optužbi naziva lažnim i neosnovanim i kaže i da Asanža traže kao svjedoka, a ne kao optuženog.

Istovremeno, vebsajt Vikilika je sabotiran i privremeno onesposobljen.

Asanž kaže da su diplomatske prepiske potvrdile da Amerika špijunira svoje saveznike, a žmuri pred korupcijom i kršenjima ljudskih prava prijateljskih zemalja. ,,Postale su očigledne i kontradikcije između slike koju Amerika stvara o sebi i onoga što priča iza zatvorenih vrata kao i da građani u demokratskom sistemu treba da zahtijevaju punu informaciju o onome što se zbiva iza kulisa da bi mogli da ocijene da li država vlada u njihovom interesu”, kaže Asanž.

Većina komentatora smatra da informacije ne otkrivaju ništa što nijesmo već znali ili naslućivali, ali da su mnogi izgubiti povjerenje u sposobnost Amerike da osigura tajnost povjerljivih informacija i da će se malo koji državnik odlučiti da u budućnosti otvoriti srce pred američkim diplomatom.

Američka administracija je drugačijeg mišljenja. Objavljivanje povjerljivih podataka je horski proglašeno neodgovornim jer navodno dovodi u opasnost živote Amerikanaca.

Primjeri iz prošlosti ukazuju da Amerika ovaj argumenat često poteže kada se nađe na udaru kritike, ali da nema dokaza da je ,,curenje” informacija dovelo do ugrožavanja ili gubljenja njenog američkog života. Glasna su i suprotna mišljenja, da u stvari zataškavanje informacija ugrožava američke živote.

Telegramgejt je pokrenuo interesantne i korisne debate o kulturi tajnovitosti koja je postala način ponašanja mnogih vlada. Na primjer bivši britanski diplomata Karne Ros je izjavio da nikada nije polagao račune nikome kao diplomata i da bi diplomatija morala biti puno transparentnija nego što je trenutno.

Novinar Džonatan Kuk piše u Palestinskoj hronici da je iz diplomatskih prepiski jasno da je Amerika svjesna limita svoje moći da diktira uslove drugim državama i navodi primjer Pakistana koji figurira u mnogim diplomatski telegramima kao zemlja koja Americi izmiče ispod kontrole.

Slično stoje stvari sa Američkom nemogućnošću da kontroliše akcije Izraela, uprkos dotacijama u novcu i oružju.

Pojava Vikiliksa je dokaz da javnost nije izgubila bitku za demokratizaciju informacija i da postoje ljudi koji nijesu spremni da se odreknu prava na informaciju i istinu.

Fascinantno je pratiti preko medija timove novinara žednih informacija kako sa puno žara proćešljavaju more Vikiliks podataka iz prve ruke. Drugi prave analize i pokušavaju da na njima izgrade realniju sliku svijeta viđenog očima jedine svjetske sile.

Informacije koje teku

Na svome sajtu (www.wikileaks.org) Vikiliks kaže da mu je svrha očuvanje slobode informisanja, transparentnosti i slobode štampe i da žele da pomognu ljudima širom svijeta koji hoće da objelodane nemoralno ponašanje svojih vlada i institucija.

Sajt se pojavio 2006-te i od samog početka je privukao pažnju ogromnim brojem ,,procurenih” dokumenata, a koji su eksponirali neetičko ponašanje i šokantne zloupotrebe vlasti širom svijeta. Za samo četiri godine Vikilik je objavio preko milion informacija i zadobio naziv prve nedržavne globalne medijske kuće.

Osnivač Vikiliksa Džulijan Asanž kaže da informacije dobija od velikog broja voluntera od kojih mnogi rade za vladine i međunarodne institucije i korporacije.

Asanž je postao poznat širom svijeta poslije objavljivanja u aprilu ove godine snimka iz američkog helikoptera Apač, koji je svijetu predstavio šokantan primjer američkog ratovanja u Iraku u kome posada nastavlja da puca na grupu ljudi i pošto su identifikovani kao civilima. U napadu je poginulo 12 ljudi uključujući i dvojicu novinara Rojtera i Vikiliks je videu dao adekvatan naziv: Kolateralno ubistvo.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

MITROPOLITI I ANDRIJA MANDIĆ NA ZADATKU U SLOVENIJI: Četništvo kao svetosavska dogma

Objavljeno prije

12 sati

na

20 Juna, 2025

Objavio:

Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema ni jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”

 

Evropski parlament je u srijedu usvojio u formi rezolucije izvještaj o Crnoj Gori u kome je opet pozdravio njen napredak u sprovođenju reformi na putu ka članstvu u Evropskoj Uniji (EU). Međutim, rezolucija upozorava na opasnosti političkog revizionizma, “koji iskrivljuje istorijske činjenice u političke svrhe”. Najoštrije se osuđuje veličanje ratnih zločinaca i javno negiranje međunarodnih presuda za ratne zločine. Ponovo su pomenute i vjerske institucije kao sredstvo vanjskog uticaja i osuđeno svako neprimjereno miješanje Srpske pravoslavne crkve (SPC). Rezolucija je došla nakon nove komemoracije i veličanja velikosrpskih fašista i njihove ideologije iz Drugog svjetskog i ratova iz 90-tih godina.

Izvjestilac za Crnu Goru, slovenački parlamentarac Marijan Šarec, koji je pripremio rezoluciju, se samo nekoliko dana prije toga se sreo s predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem u Ljubljani. Na sastanku se govorilo “o napretku naše države na evropskom putu” i “do kraja godine očekivanom zatvaranju sedam pregovaračkih poglavlja” rečeno je iz Mandićevog kabineta uz navođenje silnih projekata i boljitaka koji navodno čekaju crnogorske građane.

Međutim, samo dan kasnije, u nedjelju, Mandić se zajedno sa dvojicom crnogorskih titularnih mitropolita našao u Kamniškoj Bistrici čiji gradonačelnik je ranije bio Šarec. Mandić je položio vijenac stradalim četnicima i civilima pri kraju Drugog svjetskog rata koji su zajedno s ustašama i nacistima pokušali pobjeći u Austriju. Veliki dio njih, od kojih daleko najviše ustaša i domobrana, je nakon zarobljavanja likvidiran od strane Titove Jugoslavenske Armije kao odmazda za dotadašnje ratne zločine.

Sa Mandićem su došle i partijske kolege iz Nove srpske demokratije (NSD) – ministar prostornog planiranja i urbanizma Slaven Radunović, potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić i dvojica poslanika. Po Mandiću oni su se povlačili “u nadi da će se povezati sa zapadnim saveznicima i izbjeći staljinistički teror koji je tada pratio kraj bratoubilačkog rata i komunističku revoluciju”. Rekao je da su se navodno “okupili ne da oživljavamo bilo kakvu mržnju, što će neminovno nedobronamjerni i neznaveni ljudi reći”. Mandić je rekao da navodno želi “da u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama, da sačuvamo njihova imena i ponovo ih upišemo u kolektivno pamćenje našeg naroda” kako bi svaki “stradalni (crnogorski) građanin dobio pravo na grob i ispisano vlastito ime na tom grobu”. Po njemu je tu na slovenačkoj zemlji “prolivena nevina krv” te da se tamo “časni krst uzdiže iznad borbe za vlast, iznad ideologija, partija, dioba … da se ne zaboravi i zlo nikada više u istoriji našeg naroda ne ponovi”.

Istovremeno, Mandić i njegova partija ne žele da “sačuvaju imena” ni da se “upišu u kolektivno pamćenje…” oni koje su sljedbenici njihove ideologije pobili od 1918. pa na dalje, samo zbog imena, vjere, nacije i uvjerenja. NSD i ostale vučićevske partije i navodno građanske Demokrate su odbili da se se u parlamentu donese rezolucija na 100. godišnjicu mirnodopskog pokolja desetina i stotina golorukih muslimana u Šahovićima (današnje Tomaševo) kod Bijelog Polja 1924. godine u organizaciji tadašnjih velikosrpskih vlasti u Beogradu.

Preskočene su i rezolucije o osudi četničkog genocida nad muslimanskim civilnim stanovništvom Sandžaka i istočne Bosne od strane upravo istih četnika kojima se održao parastos u Sloveniji. O pokoljima Crnogoraca koji su se usprotivili nasilnom “bratskom” ujedinjenju sa Srbijom Mandić i njegovi ne žele ni da čuju. Mandić se ipak zahvalio Šarecu jer je kao bivši gradonačelnik “pomogao da pronađemo tačna mjesta pogubljenja ljudi iz Crne Gore i sagradimo ovu malu pravoslavnu kapelu”. U Kamniškoj Bistrici, “samo u jednoj od više grobnica zatrpano je oko 3500 učesnika zbjega iz Crne Gore” saopštava cetinjska Mitropolija.

Nakon Mandića podijum je uzeo crnogorski mitropolit Joanikije Mićović koji je, zajedno sa novoproglašenim mitropolitom i lojalistom porodice Vučić Metodijem Ostojićem, u punoj ofanzivi ove godine. Njegova zapaljiva retorika i veličanje ratnih zločinaca su dobili novi zalet nedavnom odlukom Višeg državnog tužilaštva (VDT). Naime, u njegovim govorima “nema elemenata bića prijavljenog djela (izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje), niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti” kaže VDT. Joanikije je u Sloveniji rekao da je među nekoliko hiljada pobijenih (od kojih je znatan broj bio nesumnjivo nevin, pogotovo malodobni civili) bilo “naravno i grešnih, ali niko se od njih nije odrekao svoje vjere niti svoje crkve”. Ovo je u saglasju sa Metodijevom besjedom nedavno u manastiri Podmalinsko, opština Šavnik. Ostojić je rekao da su četnici “istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta …ratnika i vojnika…čista obraza”. Po njima četnici, koje oni nazivaju Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO) , nisu činili zločine već je za sva zla kriva “titoističko-ustaška koalicija” koja do dan danas sprovodi genocid nad srpskim narodom, iako su ogromna većina tada pobijenih u Sloveniji bili Hrvati.

Činjenica da se srpski kralj Petar II Karađorđević odrekao četnika i pozvao narod da se priključi partizanima nema nikakvog uticaja na srpske arhijereje, koji i dalje tvrde da su ti četnici tada dali život “za kralja”. Nakon završetka rata član štaba Pavla Đurišića, Mihailo Minić je u svojim knjigama štampanim u Americi optuživao Dražu Mihailovića da je od Pavelića tražio da likvidira zarobljenog Đurišića. Tvrdio je da je i Sekula Drljević likvidiran od četnika i ustaša zajedno u novembru 1945. jer je htio objaviti detalje o saradnji Anta Pavelića i čiča Draže. Slično je pisao i ljotićevac Borivoje M. Karapandžić.

Odmah nakon Slovenije, proslavljena je i slava crkve Svetog sveštenomučenika Joanikija (Lipovca) na Pardusu, u Lješanskoj nahiji. Lipovac je bio crnogorski mitropolit i vatreni pristalica nacista i Hitlera. Lipovca su partizani likvidirali zbog saradnje s okupatorom. SPC tvrdi da je on stradao zbog vjere u Hrista , iako u prilog tome ne postoji ni jedan dokument. Čak i crkveni online kalendar navodi da je Lipovac bio saradnik okupatora i podržavalac domaćih kvislinga. Liturgiju na Pardusu je vodio protojerej Predrag Šćepanović koji je prije toga bio sa  sadašnjim mitropolitom u Sloveniji. Tokom besjede je opet pominjana “bezgrobna kraljeva vojska predvođena Mitropolitom Joanikijem”. Četnici su tobože krenuli na “krstovaskrsni put, jer ne može biti zli put kad je na njegovom čelu svetac mitropolit Joanikije…”

Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema niti jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”. Sam Draža na suđenju 1946. godine nije osporavao autentičnost Đurišićevih izvještaja o tome koliko je žena, djece i starih pobio već se pravdao da “svi znaju koliko Crnogorci mrze muslimane” i da je Pavle “malo preterivao”.

Joanikije i Metodije se ne bave samo metodičnom revizijom istorije. Oni napadaju i mijenjaju učenje ranoapostolske Crkve sugerirajući da zlo nije zlo i da se pojam zla može relativizirati. Svemu tome imunitet pruža sakrivanje iza oltara, ikona i raspela kako se obični plebs ne bi dosjetio lukavstva nečastivog.

Stradali simpatizeri partizana i komunista u Pivi i Velici se proglašavaju za Srbe koju su doživjeli genocid za vjeru pravoslavnu – politički narativ kakav odgovara vrhu SPC-a.  Kada se ciljano laže da bi se podstrekivalo na mržnju i podjele, kao pokojni patrijarh Irinej koji je 2018. uporedio položaj Srba u Crnoj Gori sa položajem Srba u NDH, onda to nije grijeh po shvatanju vučićevskih episkopa SPC-a. Za neke episkope nije grijeh ni kada se koljači i inspiratori ubistava žena i djece nazivaju “krstonosnim svetiteljima…do kraja čista obraza i svijetla lika” jer se to radi u ime tobožnjeg svetosavskog srpstva. Isto čine i ustašofili i dio njima bliskog hrvatskog biskupata u tobožnje ime hrvatstva.

I za jedne i za druge Drugi svjetski rat traje i dalje jer “puta mirnoga ne poznaše, (i) nema straha Božijega pred očima njihovima” – napisa apostol Pavle.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR, CRNE TROJKE  I PRAVOSUĐE: Istina za političko potkusurivanje 

Objavljeno prije

12 sati

na

20 Juna, 2025

Objavio:

Komprimitovanje svjedoka nepočinstava iz doba prethodnog režima, kao što je sada slučaj sa policijskim insajderom Brajuškom Brajuškovićem i bivšim visokim policijskim funkcionerom Milanom Paunovićem, nije novina. Kao što ni crne trojke nijesu novost crnogorskoj javnosti.   Pitanje je šta su dometi  Anketnog odbora u slučaju crne trojke, ukoliko tužilaštvo nema mehanizme da ga procesuira

 

 

Skupštinski Anketni odbor nastavlja sa saslušanjima svjedoka o slučaju crne trojke, iako je tužilaštvo ranije ocijenilo da je za taj slučaj nastupila apsolutna zastara i da se ne može procesuirati. Tužilaštvo je to saopštilo nakon svjedočenja Milana Paunovića, visokopozicioniranog policijskog funkcionera u vrijeme prethodnog režima, koji je u parlamentu potvrdio postojanje tzv crnih trojki,  parapolicijskih odreda sačinjenih mahom od pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice  (SAJ), zaduženih da zastrašuju i batinaju protivnike režima Mila Đukanovića. To je ujedno bilo i prvo takvo insajdersko svjedočenje visokopozicioniranog policajca.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ocijenilo je da se  slučaj, bez obzira na svjedočenje Paunovića, ne može procesuirati.

“Zbog protoka vremena postoji trajna procesna nemogućnost da se pokrenu  postupci u vezi ovog što je bivši policajac govorio”, kazao je portparol SDT Vukas Radonjić u emisiji Načisto na TV Vijesti.  SDT je saopštio da to ne isključuje mogućnost da tužilaštvo, ukoliko se pojave dokazi o izvršenju nekog drugog krivičnog djela za koje zastarjelost nije nastupila, preduzme zakonom propisane radnje.

Anketni odbor je  nastavio  saslušavanje svjedoka u slučaju crne trojke. Ove sedmice saslušan je  Brajuško Brajušković, policajac insajder, koji je prvi, 2013. godine,  javno progovorio o slučaju.

Brajušković je tada tvrdio, a sada ponovio,  da su organizatori crnih trojki  – Veselin Veljović, bivši šef Uprave policije i svojevremeno komandant Specijalnih jedinica i Miljan Perović, bivši upravnik ZIKS-a i zamjenik Veljovića, dok je ovaj bio komandant SAJ-a.

Ove sedmice dodao je da je crne trojke formirao “neko iznad njega  (Veljovića)”, ali nije precizirao o kome govori.  Milan Paunović je u svom svjedočenju takođe označio Veljovića kao organizatora crnih trojki, ali je ukazao da je o saznanjima i operativnim podacima o njihovom postojanju  obavijestio tadašnjeg ministra policije Vukašina Maraša, te premijera Mila Đukanovića.

Brajušković je na Odboru sada saopštio i  da mu je Veljović „dao 2000 eura   da ponese Slavku Đuroviću i Draganu Kaleziću za prebijanje Duška Jovanovića“. Đurović i Kalezić su bili pripadnici SAJ-a, koje je Brajušković još ranije označio kao neke od pripadnika crnih trojki.

Brat Duška Jovanovića dostavio je 2013. medijima  pismo  upućeno Dušku Jovanoviću od strane osobe koja se predstavila kao anonimni specijalac. U pismu se navodi da su Jovanovića prebili pripadnici SAJ 2000. godine –  Kalezić, Đurović i Vlado Lazović.  Brajušković je ranije tvrdio da je Jovanovića upozorio da mu se sprema prebijanje.Tvrdio je i da je druge opozicionare obavještavao da će biti napadnuti, upozoravajući ih da se sklone. To su pojedini  javno potvrdili, poput Duška Sekulića, nekadašnjeg predsjednika Srpske radikalne stranke za Crnu Goru.

Brajušković je u parlamentu kazao i da je u svojoj kući  krio nekadašnju novinarku Dana Draganu Bećirović.  Ispričao je da je prvo pokušao da je sakrije kod mosta u Rogamima, ali da se prepao da je ne bace u vodu. Novinarka  Bećirović  je 2013. navela je da je  bila meta napada, zbog čega ju je čuvao  Brajušković.

Brajušković je ranije tvrdio da je bio dio crnih trojki, ali da je spasao mnoge kritičare. Ove sedmice u Skupštini kazao je  da nikada nije nikog tukao.  Sopštio je i da mu je Veljović naloge davao dok ga je vozio.

Sve navode iz ovonedeljnog Brajuškovićevog svjedočenja demantovali su Miljan Perović, Veselin Veljović i Dragan Kalezić.   „Svoj lični i profesionalni integritet štitiću  pred nadležnim pravosudnim institucijama“ najavio je Perović.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov saopštio je da je “podla neistina da je Veljović platio 2000 eura za prebijanje Duška Jovanovića”.  Prethodno je demantovao i Paunovićevo svjedočenje.

Nakon što je Brajušković o postojanju crnih trojki svjedočio 2013, godine, tadašnji bezbjednosni vrh lansirao je objašnjenje da je afera iskontruisana, u režiji  srpske obavještajne službe. I politički vrh, odnosno Đukanović, tvrdio je da se radi o iskonstruisanoj aferi. Uslijedilo je javno kompromitovanje Brajuškovića.  Tadašnje tužilaštvo, kontrolisano od strane vrha DPS,  okončalo je istragu i prije nego je krenula, saopštivši u jesen te godine da ne postoje dokazi koji bi potvrdili Brajuškovićeve tvrdnje.

Ove sedmice na Brajuškovićevo svjedočenje reagovao je i Veselin Mujović, čije je ime pominjano od strane poslanika opozicije tokom parlamentarnog saslušanja. Poslanik SD Nikola Zirojević pitao je  Brajuškovića da li je od Veljovića pokušao da iznudi novac preko Veselina Mujovića.  „Tog prevaranta nikad u životu nijesam vidio“, kazao je  Brajušković.

Mujović sada tvrdi: „  Brajušković je 2013. godine predložio da se od  Veljovića traži 600 hiljada eura, kako ne bi prijavio navodna nepočinstava Veljovića”. On je kazao da će o tome , ukoliko ga pozovu, svjedočiti  pred Anketnim odborom.

Protiv Mujovića se pred sudom od 2017. godine vodi proces zbog prevare bivšeg visokog funkcionera SCG i DPS Svetozara Marovića, kome je prema navodima tužilaštva Mujović uzeo oko 900 hiljada eura.  Prema optužnici Mujović je  prevario Marovića za veliki novac tako što mu je zauzvrat ponudio blažu kaznu i svoje navodne kontakte u tužilaštvu i pravosuđu, kada je protiv Marovića podignuta optužnica. Proces se odugovlači zbog toga što Marović nije dostupan crnogorskim organima. Svetozar Mrović bi međutim,  uskoro  mogao postati slobodan čovjek, nakon što njegov predmet zastari. To bi moglo oživjeti i proces protiv Mujovića.

Monitor je ranije pisao da je Mujović imao ozbiljne konekcije u vlasti u Crnoj Gori  ali i u Srbji.

Javno komprimitovanje svjedoka nepočinstava iz doba prethodnog režima, nije novina. Kao što ni crne trojke nijesu novost crnogorskoj javnosti.  Policijski svjedoci samo su potvrdili pisanje medija koje Đukanović nije kontrolisao. Pitanje je -šta može donijeti Anketni odbor u ovom slučaju, ukoliko tužilaštvo nema mehanizme da ga procesuira.

Milan Knežević, lider DNP  izjavio je da  tužilaštvo,  ukoliko ne sasluša svjedoke crnih trojki pred Anketnim odborom, postaje saučesnik u zataškavanju ovog zločina.  . „Tužilaštvo ne može da postupa po željama funkcionera ili bilo koje političke partije, već u skladu sa zakonom“, prokomentarisao je advokat Veselin Radulović. On je potvrdio da je u ovim slučajevima nastupila zastara.

“Anketni odbor je formiran, čini mi se da se to svakim danom i potvrđuje, iz političkih interesa da bi se ta priča držala aktuelnom i da bi određeni pojedinci i političke partije ubirale političke poene”, ocijenio je Veselin Radulović. .

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

Objavljeno prije

1 sedmica

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Neuobičajeno dugo saopštenje tajne službe opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli su svega tri dana nakon zadušnica u manastiru Podmalinsko u opštini  Šavnik za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima (JVuO)

 

 

U utorak je u Vijestima objavljeno,  pozivajući se na neformalni izvor iz vrha bezbjednosnog sektora, da su Agencija za nacionalnu sigurnost (ANB) i Uprava policije (UP) spriječile pokušaj uspostavljanja radikalne islamske mreže u Crnoj Gori. Izvor je naglasio prisutnost većeg broja ekstremnih propovjednika koji djeluju van Islamske zajednice (IZ). Tokom vremena su, navodno, ostvarili veliki utjecaj, posebno u BiH, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Iz Crne Gore je protjeran državljanin BiH Haris Šundo , jer je u Plavu pokušavao formirati zajednicu mimo zvanične Islamske zajednice.

U odgovoru Vijestima ANB navodi se da do sada nije bilo terorističkih napada u ime religije.  “U Crnoj Gori postoji nekoliko radikalnih selafijskih grupa podijeljenih u više frakcija, koje se nalaze na različitim razinama radikalizacije”, ističe ANB kojom rukovodi nedavno postavljeni Ivica Janović . Novi šef tajne službe slovi za osobu blisku Pokretu Evropa sad (PES) i nema prethodno, makar formalno, iskustvo u branši. Za tajnu službu neuobičajeno dugo saopštenje opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. Neformalni izvor bio je još širi pomenuvši i dva borca ​​tzv. Islamske države (ISIL) iz Plava od kojih je jedan poginuo.

Zanimljivo je da su ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli svega tri dana nakon zadušnica (parastosa) u manastiru Podmalinsko u opštni  Šavnik. Liturgija je služena za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”.

U saopštenju Eparhije budimljansko-nikšičke (EBN) navodi se da je služilo sveštenstvo “iz obje Mitropolije”, crnogorsko-primorske (MCP) i njihove. Besjedu je održao novoproglašeni mitropolit i novi član Sinoda (crkvene vlade) Metodije Ostojić . Nakon uvodnih pokrivalica i fraza o navodnoj vjeri u Hrista i ljubavi prema Bogu i ljudima, Metodije je prešao na ono što metodično radi od postavljenja za episkopa 2001.  Kaže da su se okupili zbog “velikih i najvećih vitezova i heroja Drugog svjetskog rata…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta i svih…vojnika koje su branili…svoju vjeru i obitelj i narod od one pošasti mračne koja se nadvila.” Ta pošast je i “dalje nadvijena, stoji nad našim glavama”. Kasnije se u zapaljivom govoru objašnjava da je ta pošast “titoističko-ustaške koalicije” koja caruje od 1945. godine i “koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”. Prije toga je izrazio žaljenje što saveznička avioni “nisu dirali (fašistički) Zagreb”.

U neistinitosti ove tvrdnje, lako se uvjeriti na Youtube-u gdje postoje filmski snimci nakon teškog bombardovanja Zagreba i mnogih drugih hrvatskih gradova. Metodije se osvrnuo i na spomenik Josipu Brozu Titu u Podgorici koji je za njega “najveći monstrum” i čije ponovno podizanje je “šizofrenija”. Usput su ponovljene  priče o Draži Mihailoviću kao prvom gerilcu Evrope i borbi protiv fašista. Niko ne spori da su se četnici borili protiv okupacije  do zime 1941-42 godine kao što ni Crkva ne spori da je Juda bio Hristov apostol do trenutka izdaje. Metodije se požalio i da “nemamo groba Svetog Save, ni Njegoševog ni Dragoljubovog”.

Metodije ne veliča prvi put velikosrpske fašiste i koljače (po njihovim vlastitim priznanjima i izvještajima) djece, žena i starih samo zbog toga što su pogrešne vjere, nacije ili ideologije. Međutim, prošlosubotnji govor izgleda kao apoteoza ostrašćenosti i etnofiletističkog sljepila znatnog dijela episkopata vjernog režimu Aleksandra Vučića . Kolika je doza netrpeljivosti i mržnje prema svemu crnogorskom govori i činjenica da je mitropolija koja nosi crnogorsko ime,  još u doba Amfilohija Radovića izbacila iz pravoslavne liturgije molitve za vlast i državu u kojoj žive, iako je to apostolska zapovjed. I sadašnji titularni mitropoliti Joanikije i Metodije preskaču taj dio liturgije. Vladika Kirilo Bojović, administrator Zagrebačko – ljubljanske mitropolije se na pravoslavni Božić ove godine pred tv kamerama na liturgiji pomolio “za ovaj grad (Zagreb), državu (Hrvatsku) i vojsku njenu, da pomene Gospod Bog u carstvu svome, svagda i uvijek…”.

Pokojni patrijarh Irinej Gavrilović je 2018. u sabornom hramu u Podgorici rukopoložio Metodija u vikarnog episkopa dioklijskog. Irinej je tada rekao da bi položaj Srba u Crnoj Gori “uporedio s položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH)”. Istog dana kada i Metodije, i sadašnji episkop dioklisijski Pajsije Đerković je održao besjedu u Dolima u Pivi, kao “najvećem stratištu…svih Pivskih novomučenika postradalih tokom Drugog svjetskog rata”. Stradalnici iz 1943. godine opisani su kao “srpski mučenici” koji su “postradali…za vjeru pravoslavnu”. Arhijerejski sabor SPC-a ih je kanonizirao maja 2017. kao mučenike za vjeru. Radi se o nekoliko stotina nevinih civila koji su u odmazdi ubijeni kao partizanski i komunistički simpatizeri od strane nacističkih jedinica i njihovih četničkih pomagača, koje SPC u drugim situacijama slavi kao heroje. Metodijeva klasifikacija “šizofrenije” bi se lako mogla primijeniti u ovom slučaju.

Ciljana i svjesno lažna tvrdnja patrijarha Irineja 2018. godine da su crnogorski Srbi tretirani isto kao i Srbi u doba ustaške NDH, prošla je  bez ikakvih posljedica i poslužila je kao ohrabrenje za sve drskije krečenje povijesti. Vjerovatno će i sadašnja Metodijeva retorika biti otćutana od tužilaštva iako je u Bijelom Polju formiran predmet nakon Metodijeve besjede. Mlitave reakcije premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića koji se ne usuđuju da javno osude veličanje fašizma samo podstiču indolentnost. Obojica rado pričaju o građanskom karakteru i navodnom antifašističkom nasljeđu i tradiciji Crne Gore koja slijedi vrijednosti europskog sustava.

Antifašističko nasljeđe je uništeno upravo od strane nasljednice Saveza komunista – Demokratske partije socijalista (DPS) i njenog lidera Mila Đukanovića početkom 90-tih kada su se stavili u službu četničkog velikosrpskog projekta koji je preuzeo komunista Slobodan Milošević. Uništen je i komunistički moral nadovezan na ranije tradicionalno čojstvo. Od Crne Gore i Srbije napravljene su mafijaške narko države čijeg karaktera se Crna Gora ne može lako riješiti. Kriminalno nasljeđe braće Đukanović i Vučić nikada nije smetalo režimskim episkopima SPC. O ciljanom zaglupljavanju i duhovnom trovanju srpskog i crnogorskog naroda preko Vučićevih žutih televizija, tabloida i rijalitija ni sadašnji patrijarh,  ni Metodije ne smiju ni da pisnu.

Jednako ćute na restauraciju staljinizma u njima miloj Rusiji gdje svako malo idu na poklonjenje KGB-ovcima obučenim u episkopske odore Ruske crkve (RPC). Dan prije Zadušnice – 6. juna, Arhijerejski sinod Ruske crkve u inostranstvu, poznatije kao Ruska zagranična crkva, oštro je osudio obnovu sovjetskih ideoloških praksi u  Rusiji. Sinod je ukazao na “očiglednu tendenciju da se opravdaju zločini bogoboračke vlasti XX vijeka” pod predsjednikom Vladimirom Putinom . Podizanje spomenika Staljinu i Džeržinskom  Sinod Zagranične crkve je nazvao “užasavajućim” kao i izjave o restauraciji “idolopokloničkog mauzoleja na Crvenom trgu”. Osuđena je i “derehabilitacija (na hiljade slučajeva) nepravedno osuđenih pod komunistima uključujući i sveštenoslužitelje”. Saopštenje ove crkve nije objavljeno na portalima SPC-a i mitropolija u Crnoj Gori. SPC je ranije redovito prenosila saopštenja ove crkve. Zagranična crkva je osnovana u Srbiji nakon Oktobarske revolucije, od strane izbjeglih tj. preživjelih vladika. Pokrovitelj joj je bio kralj Aleksandar Karađorđević.

Islamska zajednica Crne Gore,  političari i ogromna većina muslimana jasno su opredijeljeni protiv šačice islamskih radikala koji svoju ideologiju šire ispod radara medija i službi uz anonimnost društvenih mreža. Situacija s radikalnim pro-KGB svetosavljem je potpuno drugačija. Zapaljive poruke mržnje i veličanja teških ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog i ratova 90-tih dolaze od čelnih ljudi Srpske crkve (SPC) u Crnoj Gori i njihovih nadređenih u Beogradu (bilo da se radi o Patrijaršiji ili Andrićevom vencu).

Ćutanju vučićevskog bloka partija (NSD-DNP-SNP-UCG) se ne treba čuditi. PES i Demokrate koje koordiniraju sigurnosnim sektorom kao da misle da će ta tema sama po sebi nestati.

Činjenica je da je retorika vladika i paracrkvenih bratstava sve zapaljivija i učestalija. Glavne mete su opet mladi ljudi, a država se drži po strani.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo