Povežite se sa nama

MONITORING

Sami svoji majstori

Objavljeno prije

na

Poplava---magistrala-Berane

Polaganim povlačenjem vode iz poplavljenih područja na površinu izbija sve više pitanja. Da li se moralo i moglo više i brže pomoći ugroženima, jesu li sve službe dobro odradile svoje poslove, koliko je ljudski nemar kriv za ovoliki potop? Sve su to stara pitanja. Samo što su njima prestali da se bave svi čim se u januaru povukla vlaga iz potopljenih kuća. Sada su, kao nemani iz vode, ponovo počeli da izbijaju problemi koje nam nije priroda napravila ili koje smo mogli, da smo znali i htjeli – da riješimo.

CRVENI KARTON OD PRIRODE: Na jugu se pobunila ranjena Bojana. Već vijek i po Crna Gora i Albanija pokušavaju da se dogovore oko uređenja vodnog režima Skadarskog jezera i Bojane. Rezultati su najvidljiviji ove godine: dva puta poplave na istom području! Ova decembarska, sa mnogo težim posljedicama nego ona u januaru. Pet godina na ovom projektu rade Crnogorska i Albanska akademija nauka i umjetnosti, a u Upravi za vode Crne Gore kažu da je u toku izrada projekta obezbjeđenja protočnosti desnog rukavca Bojane. U čitav posao će narednog proljeća ući albanska vlada premijera Salji Beriše, čije je uporište upravo u poplavljenom Skadru. Njihov budžet ima stavku koja se odnosi na regulisanje toka rijeka Bojane i Drima, koji donosi većinu vode u Bojanu. Albanski hidrolozi su ocijenili da je ključni razlog poplava mala propusnost korita Bojane. Ona sada može da primi najviše 2500 kubnih litara vode ili dva puta manje nego prije tridesetak godina. Zato je potrebno čišćenje njenog korita, bar jednom u toku godine. Taj posao albanska strana mora da uradi zajedno sa crnogorskom, pa se očekuje da će 13. decembra dva premijera o tome zaključiti sporazum. VILE, KUĆE: Ribar Skender Murati, koji već 40 godina lovi na Bojani, kaže da je veliki problem i na ušću, posebno na desnom rukavcu, gdje more stvara velike podvodne sprudove. Zbog toga Bojana ne može snažnije da otiče. Protočnost Bojane smanjena je i zbog gradnje na crnogorskoj strani oko 450 veleljepnih vila i kuća za odmor, za razliku od nekadašnjih tridesetak malih ribarskih kućica. Takođe, manje vode Bojanom ide i zbog činjenice da ona od Jezera do mora ima pad od samo šest metara, kao i zbog sve učestalijih plimskih talasa na Jadranu.

No, i pored najavljenog sporazuma dvije vlade i eventualnog korišćenja sredstava iz evropskih fondova, direktor Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore Luka Mitrović je uvjeren da će još mnogo vode proteći Bojanom dok se taj problem bar djelimično ne riješi. „U nekom doglednom vremenu ne vidim mogućnost da se na tome ozbiljnije radi i kadje u pitanju sama projektna dokumentacija, a pogotovo realizacija tako opsežnog projekta”. No, ima nešto za šta nam ne trebaju međunarodni fondovi da bi riješili. A to je – eksploatacija šljunka. Slavko Hrvačević, hidrolog podsjeća kako je direktor Uprave za vode ustvrdio da je iz rukavca Bojane očišćeno 200.000 m kubnih materijala a da se sa tim stalo zbog nezadovoljstva građana. „Pravo je pitanje, obzirom na intenzitet poplava u tom području i efekte ovog čišćenja, je li čišćeno radi protočnosti ili je čišćeno radi prodaje”, objašnjava Hrvačević. On tvrdi kako svi Ulcinjani znaju da je taj očišćeni materijal po cijeni od desetak eura po m kubnom prodavan i ugrađivan širom Crne Gore, samo još treba odrediti kome su išle pare. Kome su išle pare, naravno, da nije utvrđeno. Ali su nam stigle poplave od juga do sjevera.

PLJAČKANJE RIJEČNIH RESURSA: Nekadašnji načelnik opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu u Beranama Ilija Marković rekao je za Monitor da je još 2005. godine podnio prijavu protiv koncesionara koji su eksploatišući šljunak i drugi riječni materijal u mjestu Skakavac, promijenili korito rijeke Lim, i da je već tada bilo evidentno da se magistralni put Berane – Bijelo Polje našao na udaru, odnosno da je ugrožen.

On je kazao da su zbog toga u Berane dolazili tadašnji pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Velizar Vojinović i tadašnji glavni republički vodoprivredni inspektor Nikola Spahić koji nijesu mogli da prisile koncesionara da Lim udalje od puta. „Koncesionar jednostavno nije htio da to uradi. Verbalno je čak nasrnuo na pomoćnika ministra i inspektora. Ostalo je tako kako jeste, a Lim je napravio ono na šta smo tada upozoravali”, rekao je Marković. Državni i lokalni službenici, raspoređeni u partijske formacije, ovih dana su sve napore uložili da dokažu kako magistrala u mjestu Skakavac nije urušena zbog koncesionara, niti da su koncesionari uticali negativno na posljedice poplava. Tako je, gostujući na TV Vijesti predstavnik državne Uprave za vode Zoran Janković saopštio kako se na toj lokaciji „šljunak ne eksploatiše duži niz godina, i da je put jednostavno pao, kao što pada i na drugim mjestima”. On je još kazao da u Beranama nije zabilježena eksploatacija riječnog materijala u blizini mostova.

LJUDSKI NEMAR: Marković tvrdi da to nije tačno, i da je šteta koja je pričinjena u mjestu Skakavac uzrokovana ljudskim nemarom, nebrigom i neadekvatnim državnim reakcijama. „Da su koncesionari na tom mjestu Lim potpuno izmjestili iz starog korita i preusmjerili ga da udara u put, može se vidjeti i iz fotodokumentacije, a postoji i video zapis”, rekao je Marković.

On ističe kako je prije pet godina resorno ministarstvo, obilazeći magistralu u Skakavcu, obećalo velika ulaganja u izgradnju obaloutvrda na Limu, na čitavom toku kroz beransku opštinu. „Tada su kazali kako će Svjetska banka pomoći taj projekat sa deset miliona eura. Snimljene su sve kritične tačke uzvodno do Rijeke Marsenića, ali od svega nije bilo ništa”, kaže Marković. Prema njegovim riječima u proteklim godinama samo je nastavljeno nemilosrdno eksploatisanje riječnog materijala. „Tražio sam da koncesionari rade isključivo po projektima i da se kontrololiše svaki utovar. To je, međutim, bilo, kao što je i danas, u državnoj nadležnosti i nikada nije sprovođeno. Pojedini koncesionari dobiju dozvolu, recimo, za pet hiljada kubika, a izvuku i pedeset hiljada”, objašnjava Marković. Hrvačević objašnjava kako je jedan mještanin u Beranama, koji nije iz struke, prolazeći ulicom locirao uzrok problema i tvrdi: „Nadležni će vjerovatno uložiti silnu energiju i izraditi studije da bi obesmislili ono što je i laiku jasno. Ako eksploatacija šljunka nije problem, zašto se sada šljunkom zatrpavaju stope mosta. Naslušao sam se priča da se dozvola ne daje radi eksploatacije šljunka nego da se radi o čišćenju korita, izravnanju toka i produbljivanju gaza, branjenju obala, da ne nabrajam šta se sve može smisliti da bi se opravdao nerad, neznanje i bojim se nešto još gore, a anestezirana javnost progutati. Pa skoro smo uputili javni poziv za dobijanje koncesija za eksploataciju šljunka, a evo sada ti očišćeni tokovi prijete da ponesu mostove”.

PROŠIRENO RIJEČNO KORITO: Bitku sa koncesionarima na području beranske opštine uporno vodi i Sportsko ribolovno društvo Lim u kojem smatraju da „koncesije predstavljaju samo legalno odobrenje za krađu šljunka i pijeska”. „Šljunak i pijesak se eksploatiše čak pored mostova. Otpremnica ili nema ili se faslifikuju. Materijal se često odvozi i neregistrovanim vozilima. Policija nije pokazala interesovanje za naše prijave, jer to, navodno, nije u njihovoj nadležnosti”, priča za Monitor Saša Dragišić iz SRD Lim. Neplanskom i nekontrolisanom eksploatacijom korito Lima je toliko prošireno, da rijeka, od poplave do poplave, šeta sa jedne na drugu stranu, odnoseći hektare plodnog poljoprivrednog zemljišta. „Samo na području Gradinskog polja, u selu Buče, u posljednje dvije decenije, Lim je odnio preko sto hektara plodne zemlje. Koncesionari su devedeset procenata krivi za štete. Da su se poštavale sve obaveze koje su pri tome imali prema mjesnim zajednicama u kojima rade i prema gradu, do sada bi smo imali izgrađen kej i tvrdu obalu od Berana do Andrijevice”, tvrdi predsjednik Upravnog odbora NVO Centar za regionalizaciju Milić Joksimović.

On predlaže da se formira preduzeće koje bi gazdovalo riječnim resursima i kontrolisalo eksploataciju. Istovjetna priča se može čuti i u drugim gradovima na Limu. Grupa nevladinih organizacija iz Plava ljetos je na jednom okruglom stolu izrazila negodovanje načinom gazdovanja riječnim resursima. U opozicionoj Andrijevici Opština nikada nije mogla dobiti čak ni spisak koncesionara koji rade na njenoj teritoriji, tako da ni prilikom posljednjih poplava nije znala koji privatnici su dužni da sa svojom mehanizacijom priteknu u pomoć.

Novo u vezi sa koncesijama jedino je to da se, prema nezvaničnim informacijama, priprema teren da se u nerednim godinama sve koncesije na Limu, od Plava do Bijelog Polja, ustupe građevinskoj kompaniji Bemaks, u sklopu priprema i planova za izgradnju autoputa Bar – Boljare. Šljunak može valjati i ako se ostvare Vladini planovi za izgradnju brana na Morači.

ZDRUŽENI FAKTORI: Upravo na brane i Elektrodistribuciju mnogi građani okoline Nikšića bacaju sumnju da su krivci za poplave. U Nikšiću je pod vodom više od šezdeset kuća, desetak privrednih objekata, osam farmi, prodavnice, štale, garaže, ogromna prostranstva. Oštećeni su putevi, mostovi. Četrdeset porodica je bilo prinuđeno da napusti domove, a ima i onih koji su spremni da pred vodom pobjegnu.

„Napustili smo kuću, porodica je kod prijatelja i rođaka, a ja u vojnom objektu. Tu mi je i stoka, 110 krava, zatvorene su u hangaru, ne mogu ni da se muzu ni da se hrane, nema jasala, nema pojilica, jedino ne mogu pobjeći. Ostatak grla mi je kod prijatelja u Kličevu. Kuća, farma, sve je pod vodom. Potopila je nekolike hiljade bala sijena, koncentrovanu hranu, sve. Ne mogu nikog da krivim, ali možda bi trebalo tražiti odgovor zašto. Ovo ne pamti niko. Svuda se voda povukla, samo kod nas raste, tu će vječito jezero ostati”, žali se Slavko Dumnić, privrednik iz Nikšića. Dumnić smatra da je Perućica blindirala ponore, da im ne otiče voda. Ne može neko radi svoje koristi drugom štetu praviti. Stručnjaci će to bolje objasniti, to je priča za kasnije, sad se treba spašavati sve što se spasiti može. Ogromna je šteta. On smatra da, kad sve prođe, mještani iz poplavljenog područja treba da se isplate i isele, „jer će sada svake godine isto da se dešava”. Inženjer Strahinja Bulajić, poslanik Nove srpske demokratije, smatra da poplave imaju veze sa ljudskim faktorom: „Godinama su postojali tokovi koji su zatrpani izgradnjom razne infrastrukture. Kad su veliki prilivi oni vjerovatno prorade. Podzemne vode dodatno usložnjavaju situaciju. Nije sve samo u padavinama, već i u nekim neriješenim stvarima od ranije”. On ne krivi toliko Elektroprivredu i misli da su dobro odreagovali.

I u toj firmi žele da odagnaju sumnje građana. „Ni na koji način nijesmo mogli uticati na povećanje poplava, niti na ponor jer je van našeg sistema. Sistem HE Perućica i dovodni kanali čak smanjuju efekte poplava jer da nema akumulacija sva ta voda bi odjednom navrla”, tvrdi Mitar Vučković iz Direkcije za odnose sa javnošću Elektroprivrede Crne Gore.

Stanovništvo iz okoline Podgorice – Zeta, Rijeka Crnojevića, Virpazar, okolina Tuzi netremice gleda u vodu čekajući da se povuče iz kuća i sa imanja. Do njih je opet došao decenijama neriješen problem nemogućnosti pražnjenja voda iz Skadarskog jezera kada nagrnu vode Drima u Bojanu. Sada plaćaju ceh, vjerovatno najveći do sada. Problem bi se mogao produbiti kada se voda povuče. Epidemiološka situacija je trenutno stabilna, tvrde u Institutu za javno zdravlje, ali i upozoravaju da rizik raste sa povlačenjem vode. Povećan je broj respiratornih infekcija ali crijevnih bolesti – još nema. Kakve će biti posljedice po biljni i životinjski svijet – tek ćemo vidjeti. Ne treba zaboraviti da ova područja oko Glavnog grada nemaju kanalizacioni sistem i da se voda iz mnogobrojnih septičkih jama pomiješala sa bunarskom i izlila u jezero. Crna Gora nema, kao što je to bio slučaj sa SFRJ robne rezerve u kojima su se za vanredne situacije čuvale najvažnije namirnice, šatori, čizme, ljekovi i gorivo. Nema ni civilne zaštite, vojska je malobrojnija i manje opremljena za ovakve situacije. Nema uigranog tima koji bi po unaprijed utvrđenom planu odreagovao čim dođe do krizne situacije. „Država je mogla da reaguje bolje samo da je unaprijed napravljen plan”, tvrdi Bulajić. „Proglašavanje vanrednog stanja pomoglo bi bržem prevazilaženju i angažovanju dodatnih sredstava. Ovako se sve to produžava, problem se ne rješava ili samo djelimično. Stvorena je medijska pompa oko angažovanja vojske i policija, ali to je trebalo mnogo mnogo ranije. Postoji mnogo stvari koje su trebale da se unaprijed predvide i riješe, kao što svaka država vodi računa za takve vanredne situacije, već imaju pripremljene planove za sprječavanje ili bar ublažavanje posljedica”, kaže on.

Planove obično nemamo. A i kad ih imamo uvijek neki problem sa njihovim sprovođenjem. Što bi u EU rekli – nemamo kapaciteta. Zato – imamo poplave. I predsjednika, i ministre, što porodicama koje žive u vodi do koljena uz pratnju kamera raznose sokiće i čokoladice. Rukovode se, valjda, onom – lijepa riječ je najbitnija.

EKIPA MONITORA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo