Povežite se sa nama

MONITORING

Sami svoji majstori

Objavljeno prije

na

Polaganim povlačenjem vode iz poplavljenih područja na površinu izbija sve više pitanja. Da li se moralo i moglo više i brže pomoći ugroženima, jesu li sve službe dobro odradile svoje poslove, koliko je ljudski nemar kriv za ovoliki potop? Sve su to stara pitanja. Samo što su njima prestali da se bave svi čim se u januaru povukla vlaga iz potopljenih kuća. Sada su, kao nemani iz vode, ponovo počeli da izbijaju problemi koje nam nije priroda napravila ili koje smo mogli, da smo znali i htjeli – da riješimo.

CRVENI KARTON OD PRIRODE: Na jugu se pobunila ranjena Bojana. Već vijek i po Crna Gora i Albanija pokušavaju da se dogovore oko uređenja vodnog režima Skadarskog jezera i Bojane. Rezultati su najvidljiviji ove godine: dva puta poplave na istom području! Ova decembarska, sa mnogo težim posljedicama nego ona u januaru. Pet godina na ovom projektu rade Crnogorska i Albanska akademija nauka i umjetnosti, a u Upravi za vode Crne Gore kažu da je u toku izrada projekta obezbjeđenja protočnosti desnog rukavca Bojane. U čitav posao će narednog proljeća ući albanska vlada premijera Salji Beriše, čije je uporište upravo u poplavljenom Skadru. Njihov budžet ima stavku koja se odnosi na regulisanje toka rijeka Bojane i Drima, koji donosi većinu vode u Bojanu. Albanski hidrolozi su ocijenili da je ključni razlog poplava mala propusnost korita Bojane. Ona sada može da primi najviše 2500 kubnih litara vode ili dva puta manje nego prije tridesetak godina. Zato je potrebno čišćenje njenog korita, bar jednom u toku godine. Taj posao albanska strana mora da uradi zajedno sa crnogorskom, pa se očekuje da će 13. decembra dva premijera o tome zaključiti sporazum. VILE, KUĆE: Ribar Skender Murati, koji već 40 godina lovi na Bojani, kaže da je veliki problem i na ušću, posebno na desnom rukavcu, gdje more stvara velike podvodne sprudove. Zbog toga Bojana ne može snažnije da otiče. Protočnost Bojane smanjena je i zbog gradnje na crnogorskoj strani oko 450 veleljepnih vila i kuća za odmor, za razliku od nekadašnjih tridesetak malih ribarskih kućica. Takođe, manje vode Bojanom ide i zbog činjenice da ona od Jezera do mora ima pad od samo šest metara, kao i zbog sve učestalijih plimskih talasa na Jadranu.

No, i pored najavljenog sporazuma dvije vlade i eventualnog korišćenja sredstava iz evropskih fondova, direktor Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore Luka Mitrović je uvjeren da će još mnogo vode proteći Bojanom dok se taj problem bar djelimično ne riješi. „U nekom doglednom vremenu ne vidim mogućnost da se na tome ozbiljnije radi i kadje u pitanju sama projektna dokumentacija, a pogotovo realizacija tako opsežnog projekta”. No, ima nešto za šta nam ne trebaju međunarodni fondovi da bi riješili. A to je – eksploatacija šljunka. Slavko Hrvačević, hidrolog podsjeća kako je direktor Uprave za vode ustvrdio da je iz rukavca Bojane očišćeno 200.000 m kubnih materijala a da se sa tim stalo zbog nezadovoljstva građana. „Pravo je pitanje, obzirom na intenzitet poplava u tom području i efekte ovog čišćenja, je li čišćeno radi protočnosti ili je čišćeno radi prodaje”, objašnjava Hrvačević. On tvrdi kako svi Ulcinjani znaju da je taj očišćeni materijal po cijeni od desetak eura po m kubnom prodavan i ugrađivan širom Crne Gore, samo još treba odrediti kome su išle pare. Kome su išle pare, naravno, da nije utvrđeno. Ali su nam stigle poplave od juga do sjevera.

PLJAČKANJE RIJEČNIH RESURSA: Nekadašnji načelnik opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu u Beranama Ilija Marković rekao je za Monitor da je još 2005. godine podnio prijavu protiv koncesionara koji su eksploatišući šljunak i drugi riječni materijal u mjestu Skakavac, promijenili korito rijeke Lim, i da je već tada bilo evidentno da se magistralni put Berane – Bijelo Polje našao na udaru, odnosno da je ugrožen.

On je kazao da su zbog toga u Berane dolazili tadašnji pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Velizar Vojinović i tadašnji glavni republički vodoprivredni inspektor Nikola Spahić koji nijesu mogli da prisile koncesionara da Lim udalje od puta. „Koncesionar jednostavno nije htio da to uradi. Verbalno je čak nasrnuo na pomoćnika ministra i inspektora. Ostalo je tako kako jeste, a Lim je napravio ono na šta smo tada upozoravali”, rekao je Marković. Državni i lokalni službenici, raspoređeni u partijske formacije, ovih dana su sve napore uložili da dokažu kako magistrala u mjestu Skakavac nije urušena zbog koncesionara, niti da su koncesionari uticali negativno na posljedice poplava. Tako je, gostujući na TV Vijesti predstavnik državne Uprave za vode Zoran Janković saopštio kako se na toj lokaciji „šljunak ne eksploatiše duži niz godina, i da je put jednostavno pao, kao što pada i na drugim mjestima”. On je još kazao da u Beranama nije zabilježena eksploatacija riječnog materijala u blizini mostova.

LJUDSKI NEMAR: Marković tvrdi da to nije tačno, i da je šteta koja je pričinjena u mjestu Skakavac uzrokovana ljudskim nemarom, nebrigom i neadekvatnim državnim reakcijama. „Da su koncesionari na tom mjestu Lim potpuno izmjestili iz starog korita i preusmjerili ga da udara u put, može se vidjeti i iz fotodokumentacije, a postoji i video zapis”, rekao je Marković.

On ističe kako je prije pet godina resorno ministarstvo, obilazeći magistralu u Skakavcu, obećalo velika ulaganja u izgradnju obaloutvrda na Limu, na čitavom toku kroz beransku opštinu. „Tada su kazali kako će Svjetska banka pomoći taj projekat sa deset miliona eura. Snimljene su sve kritične tačke uzvodno do Rijeke Marsenića, ali od svega nije bilo ništa”, kaže Marković. Prema njegovim riječima u proteklim godinama samo je nastavljeno nemilosrdno eksploatisanje riječnog materijala. „Tražio sam da koncesionari rade isključivo po projektima i da se kontrololiše svaki utovar. To je, međutim, bilo, kao što je i danas, u državnoj nadležnosti i nikada nije sprovođeno. Pojedini koncesionari dobiju dozvolu, recimo, za pet hiljada kubika, a izvuku i pedeset hiljada”, objašnjava Marković. Hrvačević objašnjava kako je jedan mještanin u Beranama, koji nije iz struke, prolazeći ulicom locirao uzrok problema i tvrdi: „Nadležni će vjerovatno uložiti silnu energiju i izraditi studije da bi obesmislili ono što je i laiku jasno. Ako eksploatacija šljunka nije problem, zašto se sada šljunkom zatrpavaju stope mosta. Naslušao sam se priča da se dozvola ne daje radi eksploatacije šljunka nego da se radi o čišćenju korita, izravnanju toka i produbljivanju gaza, branjenju obala, da ne nabrajam šta se sve može smisliti da bi se opravdao nerad, neznanje i bojim se nešto još gore, a anestezirana javnost progutati. Pa skoro smo uputili javni poziv za dobijanje koncesija za eksploataciju šljunka, a evo sada ti očišćeni tokovi prijete da ponesu mostove”.

PROŠIRENO RIJEČNO KORITO: Bitku sa koncesionarima na području beranske opštine uporno vodi i Sportsko ribolovno društvo Lim u kojem smatraju da „koncesije predstavljaju samo legalno odobrenje za krađu šljunka i pijeska”. „Šljunak i pijesak se eksploatiše čak pored mostova. Otpremnica ili nema ili se faslifikuju. Materijal se često odvozi i neregistrovanim vozilima. Policija nije pokazala interesovanje za naše prijave, jer to, navodno, nije u njihovoj nadležnosti”, priča za Monitor Saša Dragišić iz SRD Lim. Neplanskom i nekontrolisanom eksploatacijom korito Lima je toliko prošireno, da rijeka, od poplave do poplave, šeta sa jedne na drugu stranu, odnoseći hektare plodnog poljoprivrednog zemljišta. „Samo na području Gradinskog polja, u selu Buče, u posljednje dvije decenije, Lim je odnio preko sto hektara plodne zemlje. Koncesionari su devedeset procenata krivi za štete. Da su se poštavale sve obaveze koje su pri tome imali prema mjesnim zajednicama u kojima rade i prema gradu, do sada bi smo imali izgrađen kej i tvrdu obalu od Berana do Andrijevice”, tvrdi predsjednik Upravnog odbora NVO Centar za regionalizaciju Milić Joksimović.

On predlaže da se formira preduzeće koje bi gazdovalo riječnim resursima i kontrolisalo eksploataciju. Istovjetna priča se može čuti i u drugim gradovima na Limu. Grupa nevladinih organizacija iz Plava ljetos je na jednom okruglom stolu izrazila negodovanje načinom gazdovanja riječnim resursima. U opozicionoj Andrijevici Opština nikada nije mogla dobiti čak ni spisak koncesionara koji rade na njenoj teritoriji, tako da ni prilikom posljednjih poplava nije znala koji privatnici su dužni da sa svojom mehanizacijom priteknu u pomoć.

Novo u vezi sa koncesijama jedino je to da se, prema nezvaničnim informacijama, priprema teren da se u nerednim godinama sve koncesije na Limu, od Plava do Bijelog Polja, ustupe građevinskoj kompaniji Bemaks, u sklopu priprema i planova za izgradnju autoputa Bar – Boljare. Šljunak može valjati i ako se ostvare Vladini planovi za izgradnju brana na Morači.

ZDRUŽENI FAKTORI: Upravo na brane i Elektrodistribuciju mnogi građani okoline Nikšića bacaju sumnju da su krivci za poplave. U Nikšiću je pod vodom više od šezdeset kuća, desetak privrednih objekata, osam farmi, prodavnice, štale, garaže, ogromna prostranstva. Oštećeni su putevi, mostovi. Četrdeset porodica je bilo prinuđeno da napusti domove, a ima i onih koji su spremni da pred vodom pobjegnu.

„Napustili smo kuću, porodica je kod prijatelja i rođaka, a ja u vojnom objektu. Tu mi je i stoka, 110 krava, zatvorene su u hangaru, ne mogu ni da se muzu ni da se hrane, nema jasala, nema pojilica, jedino ne mogu pobjeći. Ostatak grla mi je kod prijatelja u Kličevu. Kuća, farma, sve je pod vodom. Potopila je nekolike hiljade bala sijena, koncentrovanu hranu, sve. Ne mogu nikog da krivim, ali možda bi trebalo tražiti odgovor zašto. Ovo ne pamti niko. Svuda se voda povukla, samo kod nas raste, tu će vječito jezero ostati”, žali se Slavko Dumnić, privrednik iz Nikšića. Dumnić smatra da je Perućica blindirala ponore, da im ne otiče voda. Ne može neko radi svoje koristi drugom štetu praviti. Stručnjaci će to bolje objasniti, to je priča za kasnije, sad se treba spašavati sve što se spasiti može. Ogromna je šteta. On smatra da, kad sve prođe, mještani iz poplavljenog područja treba da se isplate i isele, „jer će sada svake godine isto da se dešava”. Inženjer Strahinja Bulajić, poslanik Nove srpske demokratije, smatra da poplave imaju veze sa ljudskim faktorom: „Godinama su postojali tokovi koji su zatrpani izgradnjom razne infrastrukture. Kad su veliki prilivi oni vjerovatno prorade. Podzemne vode dodatno usložnjavaju situaciju. Nije sve samo u padavinama, već i u nekim neriješenim stvarima od ranije”. On ne krivi toliko Elektroprivredu i misli da su dobro odreagovali.

I u toj firmi žele da odagnaju sumnje građana. „Ni na koji način nijesmo mogli uticati na povećanje poplava, niti na ponor jer je van našeg sistema. Sistem HE Perućica i dovodni kanali čak smanjuju efekte poplava jer da nema akumulacija sva ta voda bi odjednom navrla”, tvrdi Mitar Vučković iz Direkcije za odnose sa javnošću Elektroprivrede Crne Gore.

Stanovništvo iz okoline Podgorice – Zeta, Rijeka Crnojevića, Virpazar, okolina Tuzi netremice gleda u vodu čekajući da se povuče iz kuća i sa imanja. Do njih je opet došao decenijama neriješen problem nemogućnosti pražnjenja voda iz Skadarskog jezera kada nagrnu vode Drima u Bojanu. Sada plaćaju ceh, vjerovatno najveći do sada. Problem bi se mogao produbiti kada se voda povuče. Epidemiološka situacija je trenutno stabilna, tvrde u Institutu za javno zdravlje, ali i upozoravaju da rizik raste sa povlačenjem vode. Povećan je broj respiratornih infekcija ali crijevnih bolesti – još nema. Kakve će biti posljedice po biljni i životinjski svijet – tek ćemo vidjeti. Ne treba zaboraviti da ova područja oko Glavnog grada nemaju kanalizacioni sistem i da se voda iz mnogobrojnih septičkih jama pomiješala sa bunarskom i izlila u jezero. Crna Gora nema, kao što je to bio slučaj sa SFRJ robne rezerve u kojima su se za vanredne situacije čuvale najvažnije namirnice, šatori, čizme, ljekovi i gorivo. Nema ni civilne zaštite, vojska je malobrojnija i manje opremljena za ovakve situacije. Nema uigranog tima koji bi po unaprijed utvrđenom planu odreagovao čim dođe do krizne situacije. „Država je mogla da reaguje bolje samo da je unaprijed napravljen plan”, tvrdi Bulajić. „Proglašavanje vanrednog stanja pomoglo bi bržem prevazilaženju i angažovanju dodatnih sredstava. Ovako se sve to produžava, problem se ne rješava ili samo djelimično. Stvorena je medijska pompa oko angažovanja vojske i policija, ali to je trebalo mnogo mnogo ranije. Postoji mnogo stvari koje su trebale da se unaprijed predvide i riješe, kao što svaka država vodi računa za takve vanredne situacije, već imaju pripremljene planove za sprječavanje ili bar ublažavanje posljedica”, kaže on.

Planove obično nemamo. A i kad ih imamo uvijek neki problem sa njihovim sprovođenjem. Što bi u EU rekli – nemamo kapaciteta. Zato – imamo poplave. I predsjednika, i ministre, što porodicama koje žive u vodi do koljena uz pratnju kamera raznose sokiće i čokoladice. Rukovode se, valjda, onom – lijepa riječ je najbitnija.

EKIPA MONITORA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo