Povežite se sa nama

MONITORING

Sami svoji majstori

Objavljeno prije

na

Polaganim povlačenjem vode iz poplavljenih područja na površinu izbija sve više pitanja. Da li se moralo i moglo više i brže pomoći ugroženima, jesu li sve službe dobro odradile svoje poslove, koliko je ljudski nemar kriv za ovoliki potop? Sve su to stara pitanja. Samo što su njima prestali da se bave svi čim se u januaru povukla vlaga iz potopljenih kuća. Sada su, kao nemani iz vode, ponovo počeli da izbijaju problemi koje nam nije priroda napravila ili koje smo mogli, da smo znali i htjeli – da riješimo.

CRVENI KARTON OD PRIRODE: Na jugu se pobunila ranjena Bojana. Već vijek i po Crna Gora i Albanija pokušavaju da se dogovore oko uređenja vodnog režima Skadarskog jezera i Bojane. Rezultati su najvidljiviji ove godine: dva puta poplave na istom području! Ova decembarska, sa mnogo težim posljedicama nego ona u januaru. Pet godina na ovom projektu rade Crnogorska i Albanska akademija nauka i umjetnosti, a u Upravi za vode Crne Gore kažu da je u toku izrada projekta obezbjeđenja protočnosti desnog rukavca Bojane. U čitav posao će narednog proljeća ući albanska vlada premijera Salji Beriše, čije je uporište upravo u poplavljenom Skadru. Njihov budžet ima stavku koja se odnosi na regulisanje toka rijeka Bojane i Drima, koji donosi većinu vode u Bojanu. Albanski hidrolozi su ocijenili da je ključni razlog poplava mala propusnost korita Bojane. Ona sada može da primi najviše 2500 kubnih litara vode ili dva puta manje nego prije tridesetak godina. Zato je potrebno čišćenje njenog korita, bar jednom u toku godine. Taj posao albanska strana mora da uradi zajedno sa crnogorskom, pa se očekuje da će 13. decembra dva premijera o tome zaključiti sporazum. VILE, KUĆE: Ribar Skender Murati, koji već 40 godina lovi na Bojani, kaže da je veliki problem i na ušću, posebno na desnom rukavcu, gdje more stvara velike podvodne sprudove. Zbog toga Bojana ne može snažnije da otiče. Protočnost Bojane smanjena je i zbog gradnje na crnogorskoj strani oko 450 veleljepnih vila i kuća za odmor, za razliku od nekadašnjih tridesetak malih ribarskih kućica. Takođe, manje vode Bojanom ide i zbog činjenice da ona od Jezera do mora ima pad od samo šest metara, kao i zbog sve učestalijih plimskih talasa na Jadranu.

No, i pored najavljenog sporazuma dvije vlade i eventualnog korišćenja sredstava iz evropskih fondova, direktor Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore Luka Mitrović je uvjeren da će još mnogo vode proteći Bojanom dok se taj problem bar djelimično ne riješi. „U nekom doglednom vremenu ne vidim mogućnost da se na tome ozbiljnije radi i kadje u pitanju sama projektna dokumentacija, a pogotovo realizacija tako opsežnog projekta”. No, ima nešto za šta nam ne trebaju međunarodni fondovi da bi riješili. A to je – eksploatacija šljunka. Slavko Hrvačević, hidrolog podsjeća kako je direktor Uprave za vode ustvrdio da je iz rukavca Bojane očišćeno 200.000 m kubnih materijala a da se sa tim stalo zbog nezadovoljstva građana. „Pravo je pitanje, obzirom na intenzitet poplava u tom području i efekte ovog čišćenja, je li čišćeno radi protočnosti ili je čišćeno radi prodaje”, objašnjava Hrvačević. On tvrdi kako svi Ulcinjani znaju da je taj očišćeni materijal po cijeni od desetak eura po m kubnom prodavan i ugrađivan širom Crne Gore, samo još treba odrediti kome su išle pare. Kome su išle pare, naravno, da nije utvrđeno. Ali su nam stigle poplave od juga do sjevera.

PLJAČKANJE RIJEČNIH RESURSA: Nekadašnji načelnik opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu u Beranama Ilija Marković rekao je za Monitor da je još 2005. godine podnio prijavu protiv koncesionara koji su eksploatišući šljunak i drugi riječni materijal u mjestu Skakavac, promijenili korito rijeke Lim, i da je već tada bilo evidentno da se magistralni put Berane – Bijelo Polje našao na udaru, odnosno da je ugrožen.

On je kazao da su zbog toga u Berane dolazili tadašnji pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Velizar Vojinović i tadašnji glavni republički vodoprivredni inspektor Nikola Spahić koji nijesu mogli da prisile koncesionara da Lim udalje od puta. „Koncesionar jednostavno nije htio da to uradi. Verbalno je čak nasrnuo na pomoćnika ministra i inspektora. Ostalo je tako kako jeste, a Lim je napravio ono na šta smo tada upozoravali”, rekao je Marković. Državni i lokalni službenici, raspoređeni u partijske formacije, ovih dana su sve napore uložili da dokažu kako magistrala u mjestu Skakavac nije urušena zbog koncesionara, niti da su koncesionari uticali negativno na posljedice poplava. Tako je, gostujući na TV Vijesti predstavnik državne Uprave za vode Zoran Janković saopštio kako se na toj lokaciji „šljunak ne eksploatiše duži niz godina, i da je put jednostavno pao, kao što pada i na drugim mjestima”. On je još kazao da u Beranama nije zabilježena eksploatacija riječnog materijala u blizini mostova.

LJUDSKI NEMAR: Marković tvrdi da to nije tačno, i da je šteta koja je pričinjena u mjestu Skakavac uzrokovana ljudskim nemarom, nebrigom i neadekvatnim državnim reakcijama. „Da su koncesionari na tom mjestu Lim potpuno izmjestili iz starog korita i preusmjerili ga da udara u put, može se vidjeti i iz fotodokumentacije, a postoji i video zapis”, rekao je Marković.

On ističe kako je prije pet godina resorno ministarstvo, obilazeći magistralu u Skakavcu, obećalo velika ulaganja u izgradnju obaloutvrda na Limu, na čitavom toku kroz beransku opštinu. „Tada su kazali kako će Svjetska banka pomoći taj projekat sa deset miliona eura. Snimljene su sve kritične tačke uzvodno do Rijeke Marsenića, ali od svega nije bilo ništa”, kaže Marković. Prema njegovim riječima u proteklim godinama samo je nastavljeno nemilosrdno eksploatisanje riječnog materijala. „Tražio sam da koncesionari rade isključivo po projektima i da se kontrololiše svaki utovar. To je, međutim, bilo, kao što je i danas, u državnoj nadležnosti i nikada nije sprovođeno. Pojedini koncesionari dobiju dozvolu, recimo, za pet hiljada kubika, a izvuku i pedeset hiljada”, objašnjava Marković. Hrvačević objašnjava kako je jedan mještanin u Beranama, koji nije iz struke, prolazeći ulicom locirao uzrok problema i tvrdi: „Nadležni će vjerovatno uložiti silnu energiju i izraditi studije da bi obesmislili ono što je i laiku jasno. Ako eksploatacija šljunka nije problem, zašto se sada šljunkom zatrpavaju stope mosta. Naslušao sam se priča da se dozvola ne daje radi eksploatacije šljunka nego da se radi o čišćenju korita, izravnanju toka i produbljivanju gaza, branjenju obala, da ne nabrajam šta se sve može smisliti da bi se opravdao nerad, neznanje i bojim se nešto još gore, a anestezirana javnost progutati. Pa skoro smo uputili javni poziv za dobijanje koncesija za eksploataciju šljunka, a evo sada ti očišćeni tokovi prijete da ponesu mostove”.

PROŠIRENO RIJEČNO KORITO: Bitku sa koncesionarima na području beranske opštine uporno vodi i Sportsko ribolovno društvo Lim u kojem smatraju da „koncesije predstavljaju samo legalno odobrenje za krađu šljunka i pijeska”. „Šljunak i pijesak se eksploatiše čak pored mostova. Otpremnica ili nema ili se faslifikuju. Materijal se često odvozi i neregistrovanim vozilima. Policija nije pokazala interesovanje za naše prijave, jer to, navodno, nije u njihovoj nadležnosti”, priča za Monitor Saša Dragišić iz SRD Lim. Neplanskom i nekontrolisanom eksploatacijom korito Lima je toliko prošireno, da rijeka, od poplave do poplave, šeta sa jedne na drugu stranu, odnoseći hektare plodnog poljoprivrednog zemljišta. „Samo na području Gradinskog polja, u selu Buče, u posljednje dvije decenije, Lim je odnio preko sto hektara plodne zemlje. Koncesionari su devedeset procenata krivi za štete. Da su se poštavale sve obaveze koje su pri tome imali prema mjesnim zajednicama u kojima rade i prema gradu, do sada bi smo imali izgrađen kej i tvrdu obalu od Berana do Andrijevice”, tvrdi predsjednik Upravnog odbora NVO Centar za regionalizaciju Milić Joksimović.

On predlaže da se formira preduzeće koje bi gazdovalo riječnim resursima i kontrolisalo eksploataciju. Istovjetna priča se može čuti i u drugim gradovima na Limu. Grupa nevladinih organizacija iz Plava ljetos je na jednom okruglom stolu izrazila negodovanje načinom gazdovanja riječnim resursima. U opozicionoj Andrijevici Opština nikada nije mogla dobiti čak ni spisak koncesionara koji rade na njenoj teritoriji, tako da ni prilikom posljednjih poplava nije znala koji privatnici su dužni da sa svojom mehanizacijom priteknu u pomoć.

Novo u vezi sa koncesijama jedino je to da se, prema nezvaničnim informacijama, priprema teren da se u nerednim godinama sve koncesije na Limu, od Plava do Bijelog Polja, ustupe građevinskoj kompaniji Bemaks, u sklopu priprema i planova za izgradnju autoputa Bar – Boljare. Šljunak može valjati i ako se ostvare Vladini planovi za izgradnju brana na Morači.

ZDRUŽENI FAKTORI: Upravo na brane i Elektrodistribuciju mnogi građani okoline Nikšića bacaju sumnju da su krivci za poplave. U Nikšiću je pod vodom više od šezdeset kuća, desetak privrednih objekata, osam farmi, prodavnice, štale, garaže, ogromna prostranstva. Oštećeni su putevi, mostovi. Četrdeset porodica je bilo prinuđeno da napusti domove, a ima i onih koji su spremni da pred vodom pobjegnu.

„Napustili smo kuću, porodica je kod prijatelja i rođaka, a ja u vojnom objektu. Tu mi je i stoka, 110 krava, zatvorene su u hangaru, ne mogu ni da se muzu ni da se hrane, nema jasala, nema pojilica, jedino ne mogu pobjeći. Ostatak grla mi je kod prijatelja u Kličevu. Kuća, farma, sve je pod vodom. Potopila je nekolike hiljade bala sijena, koncentrovanu hranu, sve. Ne mogu nikog da krivim, ali možda bi trebalo tražiti odgovor zašto. Ovo ne pamti niko. Svuda se voda povukla, samo kod nas raste, tu će vječito jezero ostati”, žali se Slavko Dumnić, privrednik iz Nikšića. Dumnić smatra da je Perućica blindirala ponore, da im ne otiče voda. Ne može neko radi svoje koristi drugom štetu praviti. Stručnjaci će to bolje objasniti, to je priča za kasnije, sad se treba spašavati sve što se spasiti može. Ogromna je šteta. On smatra da, kad sve prođe, mještani iz poplavljenog područja treba da se isplate i isele, „jer će sada svake godine isto da se dešava”. Inženjer Strahinja Bulajić, poslanik Nove srpske demokratije, smatra da poplave imaju veze sa ljudskim faktorom: „Godinama su postojali tokovi koji su zatrpani izgradnjom razne infrastrukture. Kad su veliki prilivi oni vjerovatno prorade. Podzemne vode dodatno usložnjavaju situaciju. Nije sve samo u padavinama, već i u nekim neriješenim stvarima od ranije”. On ne krivi toliko Elektroprivredu i misli da su dobro odreagovali.

I u toj firmi žele da odagnaju sumnje građana. „Ni na koji način nijesmo mogli uticati na povećanje poplava, niti na ponor jer je van našeg sistema. Sistem HE Perućica i dovodni kanali čak smanjuju efekte poplava jer da nema akumulacija sva ta voda bi odjednom navrla”, tvrdi Mitar Vučković iz Direkcije za odnose sa javnošću Elektroprivrede Crne Gore.

Stanovništvo iz okoline Podgorice – Zeta, Rijeka Crnojevića, Virpazar, okolina Tuzi netremice gleda u vodu čekajući da se povuče iz kuća i sa imanja. Do njih je opet došao decenijama neriješen problem nemogućnosti pražnjenja voda iz Skadarskog jezera kada nagrnu vode Drima u Bojanu. Sada plaćaju ceh, vjerovatno najveći do sada. Problem bi se mogao produbiti kada se voda povuče. Epidemiološka situacija je trenutno stabilna, tvrde u Institutu za javno zdravlje, ali i upozoravaju da rizik raste sa povlačenjem vode. Povećan je broj respiratornih infekcija ali crijevnih bolesti – još nema. Kakve će biti posljedice po biljni i životinjski svijet – tek ćemo vidjeti. Ne treba zaboraviti da ova područja oko Glavnog grada nemaju kanalizacioni sistem i da se voda iz mnogobrojnih septičkih jama pomiješala sa bunarskom i izlila u jezero. Crna Gora nema, kao što je to bio slučaj sa SFRJ robne rezerve u kojima su se za vanredne situacije čuvale najvažnije namirnice, šatori, čizme, ljekovi i gorivo. Nema ni civilne zaštite, vojska je malobrojnija i manje opremljena za ovakve situacije. Nema uigranog tima koji bi po unaprijed utvrđenom planu odreagovao čim dođe do krizne situacije. „Država je mogla da reaguje bolje samo da je unaprijed napravljen plan”, tvrdi Bulajić. „Proglašavanje vanrednog stanja pomoglo bi bržem prevazilaženju i angažovanju dodatnih sredstava. Ovako se sve to produžava, problem se ne rješava ili samo djelimično. Stvorena je medijska pompa oko angažovanja vojske i policija, ali to je trebalo mnogo mnogo ranije. Postoji mnogo stvari koje su trebale da se unaprijed predvide i riješe, kao što svaka država vodi računa za takve vanredne situacije, već imaju pripremljene planove za sprječavanje ili bar ublažavanje posljedica”, kaže on.

Planove obično nemamo. A i kad ih imamo uvijek neki problem sa njihovim sprovođenjem. Što bi u EU rekli – nemamo kapaciteta. Zato – imamo poplave. I predsjednika, i ministre, što porodicama koje žive u vodi do koljena uz pratnju kamera raznose sokiće i čokoladice. Rukovode se, valjda, onom – lijepa riječ je najbitnija.

EKIPA MONITORA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Samo neki dan ranije, u subotu, Crna Gora je, ponovo zahvaljujući statističkim podacima, bila na trećem mjestu u Evropi prema procentu struje koja je tog dana dobijena iz vjetroelektrana (36 odsto ukupnih dnevnih potreba). Informacija je ostala u sjenci najava mogućih restrikcija, činjenice da uvozimo struju po cijenama koje su višestruko veće od onoga što kompanije iz sistema EPCG naplaćuju od svojih potrošača i brojnih nepoznanica u trouglu Vlada – Elektroprivreda Željezara Nikšić (Toščelik).

Ove sedmice Vlada je, na prijedlog Ministarstva finansija, odlučila da za 15 miliona eura kupi približno trećinu od 10 odsto akcija EPCG koje će se u petak 23. septembra naći na aukciji Montenegroberze.

Do juče smo živjeli u ubjeđenju da je ta transakcija dio aranžmana premijera Dritana Abazovića o očuvanju nekih 250 radnih mjesta u Željezari, nako što je njen vlasnik, turski Toščelik, digao ruke od dalje proizvodnje čelika u Nikšiću. Zamišljeno je da operaciju spašavanja vodi Elektroprivreda, uz obrazloženje da će na tom prostoru izgraditi solarnu elektranu. I dijelom, možda, sačuvati i proizvodnju čelika. Uz pomoć stranih kreditora (ili investitora) ali, konačno, za naš račun i o našem trošku. ,,Imamo značajan broj investitora koji će morati nešto da investiraju u proizvodne pogone, u osnovnu djelatnost Željezare, ukoliko žele da budu partneri u gradnji (solarne) elektrane”, saopštio je predsjednik borda Elektroprivrede Milutin Đukanović.

Ove sedmice – drugačija priča. „Na ovaj način možemo da pomognemo državnoj kompaniji za likvidnost, potpuno transparentno i zakonito“, rekao je ministar Aleksandar Damjanović odbijajući spekulacije da je planirana kupovina akcija za 15 miliona eura dio pomenutog  paket aranžmana  o kome smo prethodno pisali. Šta će EPCG uraditi sa dobijenim novcem – to Vlada ne zna, ustvrdio je Damjanović. „EPCG kroz svoj bord direktora i Skupštinu akcionara donosi  poslovne odluke za koje će biti apsolutno odgovorna, kao što je i do sada bila…“.

A ko će dati smjernice bordu i, prije svega, Skupštini akcionara kompanije u kojoj država ima 9/10 akcija, ako ne Vlada? Nešto slično je primijetio i ministar odbrane Raško Konjević. „Oni (Bord i Skupština akcionara – prim. Monitora) o tome formalno donese odluku, ali mi smo u obavezi – kada već kupujemo akcije i pumpamo likvidnost EPCG – da pozovemo predstavnike države, članove odbora direktora Elektroprivrede i da ih pitamo kakva im je namjera. Ako je namjera borda direktora da sa državnim novcem iz budžeta, iz tekuće rezerve, vrše neke poslovne odluke koje su direktne pogodbe sa nekim privatnim vlasnicima – onda ova naša namjera nije onakva kakva pričamo da jeste“.

Za koji dan, pa će i te namjere biti mnogo jasnije. Do tada bi neko mogao postaviti pitanje prava Vlade da i onako oskudna sredstva u državnom budžetu troši na nešto što nije previđeno ni njegovom prvom verzijom (decembar 2021, vlada Zdravka Krivokapića) ni tehničkim rebalansom sa početka ljeta (vlada Dritana Abazovića). Novac za kupovinu akcija (25 miliona) dio je rebalansa budžeta o kome poslanici tek treba da se izjasne naredne nedjelje. I ko zna kakvo će to izjašnjavanje biti. Ako ga ne prihvate – čeka nas prava kriza javnih finansija. Ako ga prihvate – tražimo nove kredite kako bi pokrili (ne)planirane troškove.

Do tada, još malo Monstatove statistike. Prosječna plata u Crnoj Gori, isplaćena u julu, iznosila je 714, a prosječna penzija nešto manje od 330 eura. U istom mjesecu, za minimalnu potrošačku korpu (to je ona gdje se burek troši na grame a jaja kupuju na četvrtinu) morali ste obezbijediti više od 760 eura. Kako?

Nema podataka na kome smo mjestu u Evropi po odnosu prosječne zarade i minimalnih troškova života. Možda je i bolje da ne znamo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo