Povežite se sa nama

MONITORING

Sami svoji majstori

Objavljeno prije

na

Polaganim povlačenjem vode iz poplavljenih područja na površinu izbija sve više pitanja. Da li se moralo i moglo više i brže pomoći ugroženima, jesu li sve službe dobro odradile svoje poslove, koliko je ljudski nemar kriv za ovoliki potop? Sve su to stara pitanja. Samo što su njima prestali da se bave svi čim se u januaru povukla vlaga iz potopljenih kuća. Sada su, kao nemani iz vode, ponovo počeli da izbijaju problemi koje nam nije priroda napravila ili koje smo mogli, da smo znali i htjeli – da riješimo.

CRVENI KARTON OD PRIRODE: Na jugu se pobunila ranjena Bojana. Već vijek i po Crna Gora i Albanija pokušavaju da se dogovore oko uređenja vodnog režima Skadarskog jezera i Bojane. Rezultati su najvidljiviji ove godine: dva puta poplave na istom području! Ova decembarska, sa mnogo težim posljedicama nego ona u januaru. Pet godina na ovom projektu rade Crnogorska i Albanska akademija nauka i umjetnosti, a u Upravi za vode Crne Gore kažu da je u toku izrada projekta obezbjeđenja protočnosti desnog rukavca Bojane. U čitav posao će narednog proljeća ući albanska vlada premijera Salji Beriše, čije je uporište upravo u poplavljenom Skadru. Njihov budžet ima stavku koja se odnosi na regulisanje toka rijeka Bojane i Drima, koji donosi većinu vode u Bojanu. Albanski hidrolozi su ocijenili da je ključni razlog poplava mala propusnost korita Bojane. Ona sada može da primi najviše 2500 kubnih litara vode ili dva puta manje nego prije tridesetak godina. Zato je potrebno čišćenje njenog korita, bar jednom u toku godine. Taj posao albanska strana mora da uradi zajedno sa crnogorskom, pa se očekuje da će 13. decembra dva premijera o tome zaključiti sporazum. VILE, KUĆE: Ribar Skender Murati, koji već 40 godina lovi na Bojani, kaže da je veliki problem i na ušću, posebno na desnom rukavcu, gdje more stvara velike podvodne sprudove. Zbog toga Bojana ne može snažnije da otiče. Protočnost Bojane smanjena je i zbog gradnje na crnogorskoj strani oko 450 veleljepnih vila i kuća za odmor, za razliku od nekadašnjih tridesetak malih ribarskih kućica. Takođe, manje vode Bojanom ide i zbog činjenice da ona od Jezera do mora ima pad od samo šest metara, kao i zbog sve učestalijih plimskih talasa na Jadranu.

No, i pored najavljenog sporazuma dvije vlade i eventualnog korišćenja sredstava iz evropskih fondova, direktor Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore Luka Mitrović je uvjeren da će još mnogo vode proteći Bojanom dok se taj problem bar djelimično ne riješi. „U nekom doglednom vremenu ne vidim mogućnost da se na tome ozbiljnije radi i kadje u pitanju sama projektna dokumentacija, a pogotovo realizacija tako opsežnog projekta”. No, ima nešto za šta nam ne trebaju međunarodni fondovi da bi riješili. A to je – eksploatacija šljunka. Slavko Hrvačević, hidrolog podsjeća kako je direktor Uprave za vode ustvrdio da je iz rukavca Bojane očišćeno 200.000 m kubnih materijala a da se sa tim stalo zbog nezadovoljstva građana. „Pravo je pitanje, obzirom na intenzitet poplava u tom području i efekte ovog čišćenja, je li čišćeno radi protočnosti ili je čišćeno radi prodaje”, objašnjava Hrvačević. On tvrdi kako svi Ulcinjani znaju da je taj očišćeni materijal po cijeni od desetak eura po m kubnom prodavan i ugrađivan širom Crne Gore, samo još treba odrediti kome su išle pare. Kome su išle pare, naravno, da nije utvrđeno. Ali su nam stigle poplave od juga do sjevera.

PLJAČKANJE RIJEČNIH RESURSA: Nekadašnji načelnik opštinskog Sekretarijata za poljoprivredu u Beranama Ilija Marković rekao je za Monitor da je još 2005. godine podnio prijavu protiv koncesionara koji su eksploatišući šljunak i drugi riječni materijal u mjestu Skakavac, promijenili korito rijeke Lim, i da je već tada bilo evidentno da se magistralni put Berane – Bijelo Polje našao na udaru, odnosno da je ugrožen.

On je kazao da su zbog toga u Berane dolazili tadašnji pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Velizar Vojinović i tadašnji glavni republički vodoprivredni inspektor Nikola Spahić koji nijesu mogli da prisile koncesionara da Lim udalje od puta. „Koncesionar jednostavno nije htio da to uradi. Verbalno je čak nasrnuo na pomoćnika ministra i inspektora. Ostalo je tako kako jeste, a Lim je napravio ono na šta smo tada upozoravali”, rekao je Marković. Državni i lokalni službenici, raspoređeni u partijske formacije, ovih dana su sve napore uložili da dokažu kako magistrala u mjestu Skakavac nije urušena zbog koncesionara, niti da su koncesionari uticali negativno na posljedice poplava. Tako je, gostujući na TV Vijesti predstavnik državne Uprave za vode Zoran Janković saopštio kako se na toj lokaciji „šljunak ne eksploatiše duži niz godina, i da je put jednostavno pao, kao što pada i na drugim mjestima”. On je još kazao da u Beranama nije zabilježena eksploatacija riječnog materijala u blizini mostova.

LJUDSKI NEMAR: Marković tvrdi da to nije tačno, i da je šteta koja je pričinjena u mjestu Skakavac uzrokovana ljudskim nemarom, nebrigom i neadekvatnim državnim reakcijama. „Da su koncesionari na tom mjestu Lim potpuno izmjestili iz starog korita i preusmjerili ga da udara u put, može se vidjeti i iz fotodokumentacije, a postoji i video zapis”, rekao je Marković.

On ističe kako je prije pet godina resorno ministarstvo, obilazeći magistralu u Skakavcu, obećalo velika ulaganja u izgradnju obaloutvrda na Limu, na čitavom toku kroz beransku opštinu. „Tada su kazali kako će Svjetska banka pomoći taj projekat sa deset miliona eura. Snimljene su sve kritične tačke uzvodno do Rijeke Marsenića, ali od svega nije bilo ništa”, kaže Marković. Prema njegovim riječima u proteklim godinama samo je nastavljeno nemilosrdno eksploatisanje riječnog materijala. „Tražio sam da koncesionari rade isključivo po projektima i da se kontrololiše svaki utovar. To je, međutim, bilo, kao što je i danas, u državnoj nadležnosti i nikada nije sprovođeno. Pojedini koncesionari dobiju dozvolu, recimo, za pet hiljada kubika, a izvuku i pedeset hiljada”, objašnjava Marković. Hrvačević objašnjava kako je jedan mještanin u Beranama, koji nije iz struke, prolazeći ulicom locirao uzrok problema i tvrdi: „Nadležni će vjerovatno uložiti silnu energiju i izraditi studije da bi obesmislili ono što je i laiku jasno. Ako eksploatacija šljunka nije problem, zašto se sada šljunkom zatrpavaju stope mosta. Naslušao sam se priča da se dozvola ne daje radi eksploatacije šljunka nego da se radi o čišćenju korita, izravnanju toka i produbljivanju gaza, branjenju obala, da ne nabrajam šta se sve može smisliti da bi se opravdao nerad, neznanje i bojim se nešto još gore, a anestezirana javnost progutati. Pa skoro smo uputili javni poziv za dobijanje koncesija za eksploataciju šljunka, a evo sada ti očišćeni tokovi prijete da ponesu mostove”.

PROŠIRENO RIJEČNO KORITO: Bitku sa koncesionarima na području beranske opštine uporno vodi i Sportsko ribolovno društvo Lim u kojem smatraju da „koncesije predstavljaju samo legalno odobrenje za krađu šljunka i pijeska”. „Šljunak i pijesak se eksploatiše čak pored mostova. Otpremnica ili nema ili se faslifikuju. Materijal se često odvozi i neregistrovanim vozilima. Policija nije pokazala interesovanje za naše prijave, jer to, navodno, nije u njihovoj nadležnosti”, priča za Monitor Saša Dragišić iz SRD Lim. Neplanskom i nekontrolisanom eksploatacijom korito Lima je toliko prošireno, da rijeka, od poplave do poplave, šeta sa jedne na drugu stranu, odnoseći hektare plodnog poljoprivrednog zemljišta. „Samo na području Gradinskog polja, u selu Buče, u posljednje dvije decenije, Lim je odnio preko sto hektara plodne zemlje. Koncesionari su devedeset procenata krivi za štete. Da su se poštavale sve obaveze koje su pri tome imali prema mjesnim zajednicama u kojima rade i prema gradu, do sada bi smo imali izgrađen kej i tvrdu obalu od Berana do Andrijevice”, tvrdi predsjednik Upravnog odbora NVO Centar za regionalizaciju Milić Joksimović.

On predlaže da se formira preduzeće koje bi gazdovalo riječnim resursima i kontrolisalo eksploataciju. Istovjetna priča se može čuti i u drugim gradovima na Limu. Grupa nevladinih organizacija iz Plava ljetos je na jednom okruglom stolu izrazila negodovanje načinom gazdovanja riječnim resursima. U opozicionoj Andrijevici Opština nikada nije mogla dobiti čak ni spisak koncesionara koji rade na njenoj teritoriji, tako da ni prilikom posljednjih poplava nije znala koji privatnici su dužni da sa svojom mehanizacijom priteknu u pomoć.

Novo u vezi sa koncesijama jedino je to da se, prema nezvaničnim informacijama, priprema teren da se u nerednim godinama sve koncesije na Limu, od Plava do Bijelog Polja, ustupe građevinskoj kompaniji Bemaks, u sklopu priprema i planova za izgradnju autoputa Bar – Boljare. Šljunak može valjati i ako se ostvare Vladini planovi za izgradnju brana na Morači.

ZDRUŽENI FAKTORI: Upravo na brane i Elektrodistribuciju mnogi građani okoline Nikšića bacaju sumnju da su krivci za poplave. U Nikšiću je pod vodom više od šezdeset kuća, desetak privrednih objekata, osam farmi, prodavnice, štale, garaže, ogromna prostranstva. Oštećeni su putevi, mostovi. Četrdeset porodica je bilo prinuđeno da napusti domove, a ima i onih koji su spremni da pred vodom pobjegnu.

„Napustili smo kuću, porodica je kod prijatelja i rođaka, a ja u vojnom objektu. Tu mi je i stoka, 110 krava, zatvorene su u hangaru, ne mogu ni da se muzu ni da se hrane, nema jasala, nema pojilica, jedino ne mogu pobjeći. Ostatak grla mi je kod prijatelja u Kličevu. Kuća, farma, sve je pod vodom. Potopila je nekolike hiljade bala sijena, koncentrovanu hranu, sve. Ne mogu nikog da krivim, ali možda bi trebalo tražiti odgovor zašto. Ovo ne pamti niko. Svuda se voda povukla, samo kod nas raste, tu će vječito jezero ostati”, žali se Slavko Dumnić, privrednik iz Nikšića. Dumnić smatra da je Perućica blindirala ponore, da im ne otiče voda. Ne može neko radi svoje koristi drugom štetu praviti. Stručnjaci će to bolje objasniti, to je priča za kasnije, sad se treba spašavati sve što se spasiti može. Ogromna je šteta. On smatra da, kad sve prođe, mještani iz poplavljenog područja treba da se isplate i isele, „jer će sada svake godine isto da se dešava”. Inženjer Strahinja Bulajić, poslanik Nove srpske demokratije, smatra da poplave imaju veze sa ljudskim faktorom: „Godinama su postojali tokovi koji su zatrpani izgradnjom razne infrastrukture. Kad su veliki prilivi oni vjerovatno prorade. Podzemne vode dodatno usložnjavaju situaciju. Nije sve samo u padavinama, već i u nekim neriješenim stvarima od ranije”. On ne krivi toliko Elektroprivredu i misli da su dobro odreagovali.

I u toj firmi žele da odagnaju sumnje građana. „Ni na koji način nijesmo mogli uticati na povećanje poplava, niti na ponor jer je van našeg sistema. Sistem HE Perućica i dovodni kanali čak smanjuju efekte poplava jer da nema akumulacija sva ta voda bi odjednom navrla”, tvrdi Mitar Vučković iz Direkcije za odnose sa javnošću Elektroprivrede Crne Gore.

Stanovništvo iz okoline Podgorice – Zeta, Rijeka Crnojevića, Virpazar, okolina Tuzi netremice gleda u vodu čekajući da se povuče iz kuća i sa imanja. Do njih je opet došao decenijama neriješen problem nemogućnosti pražnjenja voda iz Skadarskog jezera kada nagrnu vode Drima u Bojanu. Sada plaćaju ceh, vjerovatno najveći do sada. Problem bi se mogao produbiti kada se voda povuče. Epidemiološka situacija je trenutno stabilna, tvrde u Institutu za javno zdravlje, ali i upozoravaju da rizik raste sa povlačenjem vode. Povećan je broj respiratornih infekcija ali crijevnih bolesti – još nema. Kakve će biti posljedice po biljni i životinjski svijet – tek ćemo vidjeti. Ne treba zaboraviti da ova područja oko Glavnog grada nemaju kanalizacioni sistem i da se voda iz mnogobrojnih septičkih jama pomiješala sa bunarskom i izlila u jezero. Crna Gora nema, kao što je to bio slučaj sa SFRJ robne rezerve u kojima su se za vanredne situacije čuvale najvažnije namirnice, šatori, čizme, ljekovi i gorivo. Nema ni civilne zaštite, vojska je malobrojnija i manje opremljena za ovakve situacije. Nema uigranog tima koji bi po unaprijed utvrđenom planu odreagovao čim dođe do krizne situacije. „Država je mogla da reaguje bolje samo da je unaprijed napravljen plan”, tvrdi Bulajić. „Proglašavanje vanrednog stanja pomoglo bi bržem prevazilaženju i angažovanju dodatnih sredstava. Ovako se sve to produžava, problem se ne rješava ili samo djelimično. Stvorena je medijska pompa oko angažovanja vojske i policija, ali to je trebalo mnogo mnogo ranije. Postoji mnogo stvari koje su trebale da se unaprijed predvide i riješe, kao što svaka država vodi računa za takve vanredne situacije, već imaju pripremljene planove za sprječavanje ili bar ublažavanje posljedica”, kaže on.

Planove obično nemamo. A i kad ih imamo uvijek neki problem sa njihovim sprovođenjem. Što bi u EU rekli – nemamo kapaciteta. Zato – imamo poplave. I predsjednika, i ministre, što porodicama koje žive u vodi do koljena uz pratnju kamera raznose sokiće i čokoladice. Rukovode se, valjda, onom – lijepa riječ je najbitnija.

EKIPA MONITORA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA JE ZATEKLA, A ŠTA OSTAVLJA BIVŠA VLADA: DPS je bio gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaostavština Krivokapićeve Vlade može se, u polurečenici, opisati: protesti i sukobi na Cetinju povodom ustoličenja Joanikija Mićovića i program Evropa sad. Ostalo će se, manje-više, zaboraviti. Pošto je DPS ponovo na mjestu zločina

 

Vlada premijera Dritana Abazovića stupila je na dužnost. Bivši premijer Zdravko Krivokapić i „njegovi“ ministri otišli su u istoriju. Vrijeme je za svođenje računa i procjenu obećanja. Starih i novih.

„Crna Gora do sada nije imala bolju, kompetentniju i Vladu sa više znanja i umijeća nego što je trenutna”, ustvrdio je Krivokapić dok je bio boljeg raspoloženja, u vrijeme obilježavanja prve i posljednje godišnjice njegovog kabineta.

„Godinu i po trpjeli smo najgoru Vladu – ikad“, poručila je nakon razrješenja Krivokapićeve Vlade potpredsjednica DPS-a Sanja Damjanović. Zaboraviti apostole nećemo tako lako jer su nas vratili godina(ma) unazad – slijedi vrijeme odgovornosti“. Tu je bila i najava povratka DPS-a u vlast. Ili na mjesto zločina, prema interpretacijama druge strane.

Neki su pokušali da odvagaju. Predsjednik SNP-a i aktuelni ministar poljoprivrede Vladimir Joković pred smjenu Krivokapićeve Vlade je ocijenio: „Možda je ova Vlada najbolja, ali je premijer najgori u istoriji Crne Gore“. Drugi su ukazivali na specifičnost, ili apsurdnost političke situacije. „Potpredsednik najgore Vlade u istoriji Crne Gore, Dritan Abazović, sada bi trebalo kao premijer da popravi štetu koju je ta Vlada napravila. Pa to je genijalno!“, izjavio je pisac i politički analitičar Andrej Nikolaidis. Previđajući da šteta koju treba sanirati nije od juče.

Svaka od izrečenih teza  vodi do seta pitanja: šta je zaostavština Krivokapićeve Vlade? Trebaju li njihovi nasljednici da popravljaju štetu, nastave i unaprijede započeto, ili da se uhvate u koštac sa onim što prethodna Vlada nije htjela ili nije umjela da uradi? Konačno, mogu li se u partnerstvu sa DPS-om graditi stubovi na kojima će, prema obećanjima premijera Abazovića, počivati nova izvršna vlast – vladavina prava i ekonomski razvoj.

Momentu u kome je Duško Marković predao dužnost Zdravku Krivokapiću prethodili su sukobi pozicije i opozicije u parlamentu (izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti). Bile su litije i kontralitije. Svježa sjećanja na policijsku brutalnost ispred parlamenta i po podgoričkim ulicama (jesen 2015.). Suđenje opozicionim prvacima (afere državni udar i prenje novca), afere iz arhive odbjeglog tajkuna Duška Kneževića. Ekonomska kriza bez presedana (pad BDP-a od 15,3 odsto u 2020.) uzrokovana pandemijom ali i hroničnom zapuštenošću onog dijela crnogorske privrede koji je u državnom vlasništvu. Nezaposlenost. Male plate (minimalac od 225 eura) i još manje penzije.

Predsjednica Vrhovnog suda bila je Vesna Medenica. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Upravom policije rukovodio je Veselin Veljović, a Agencijom za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić. Niko od njih nije smijenjen – podnijeli su ostavke ili su penzionisani. Potom se troje od njih četvoro našlo na udaru zakona. Zašto nijesu svi, teže je objasniti. Baš kao i činjenicu da je Blažo Jovanić i dalje predsjednik Privrednog suda, Zoran Jelić senator Državne revizorske institucije, a Petar Ivanović, Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković… poslanici najveće partije unutar novoformirane većine. Na kojoj treba da se temelje oni stubovi vladavine prava i ekonomskog razvoja. Pod patronatom Mila Đukanovića, predsjednika države i (opet) vladajuće partije.

Ako najavljena borba protiv korupcije i kriminala nije dala očekivane rezultate i zbog zatečenog stanja, bivša Vlada i parlamentarna većina dijele odgovornost za neusvajanje skoro stotinak predloženih zakona, koji su postali taoci njihovih međusobnih sukoba. Zbog čega su izostale ili su usporene mnoge od obećanih i neophodnih sistemskih reformi.

Bivšoj Vladi niko nije branio da u raspodjeli ministarskih i direktorskih funkcija bude senzibilnija kada su u pitanju manjinski narodi i regionalna (ne)zastupljenost. Tako bi im neki problemi bili bliži i jasniji, a možda bi izbjegli neke od zamki vjerske i nacionalne isključivosti koje je pred njih postavljala tadašnja opozicija. Zašto to nijesu uradili –  znaju oni. A mi možemo da naslutimo na osnovu sladostrašća sa kojim su, neki od njih, ulazili u tradicionalne crnogorsko-srpske sukobe, podstičući podjele i destabilizujući vlastite pozicije.

I Vlada i parlamentarna većina raspali su se nakon cetinjskog ustoličenja Joanikija Mićovića, sporeći se o elementarnom pitanju ravnopravnosti građana Crne Gore i vjerskih organizacija koje u njoj djeluju. Demonstrirajući da su po tom pitanju, u odnosu na bivše vlasti, samo druga strana iste batine. Nekima, u Vladi i oko nje, falilo je više policijske brutalnosti na Cetinju. Potom je početak povratka DPS-a na tek izgubljene pozicije bio samo stvar matematike.

Može da čudi što bivša Vlada, suprotno najavama, nije uspjela da normalizuje odnose sa zvaničnom Srbijom. Moguće da je narativ srpskog sveta za njih bio previše. A moguće da je počelo raslojavanje unutar srpske zajednice u Crnoj Gori, na bezuslovne pripadnike Vučićevog srpskog sveta i na, primarno, građane Crne Gore.

Još malo podsjećanja na stanje u kome je DPS ostavio Crnu Goru 2020. Koleginica Marija Mirjačić, krajem te godine, u Vijestima navodi „neke od problema“ koje čekaju resornog ministra u Krivokapićevoj Vladi: „Pitanje opstanka nacionalnog avioprevoznika Montenegro Airlinesa, definisanje dalje sudbine Aerodroma Crne Gore (ACG), aneks ugovora o novom roku za završetak radova na prvoj dionici auto-puta od Smokovca do Mateševa i zahtjevi kineskog CRBC-a za dodatna plaćanja, nerentabilno poslovanje Barske i Crnogorske plovidbe, ogromni poslovni gubici u četiri željeznička preduzeća…“. Prazna državna kasa bila je druga tema.

Šta imamo danas: Montenegro Airlines je u stečaju, a nova državna aviokompanija u problemima poslovanja u vrijeme globalne pandemije i ratne krize u Evropi. Umjesto jednog imamo dva problema. Aerodromi su, baš kao i državne energetske kompanija, (p)ostali sigurna baza za zapošljavanje članova vladajućih partija.

Gradnja prve dionice auto-puta bliži se kraju. Crnogorska plovidba je, prvi put nakon desetak godina, prošlu godinu završila uz dobit, sposobna da plati dospjelu ratu kredita za svoja dva broda. Tome je najviše doprinijela prošlogodišnja izmjena ugovora o najmu brodova, čime su raniji DPS prihodi višestruko uvećani. I Montekargo se pohvalio pozitivnim poslovanjem u prvom tromjesečju, nakon što su lani prepolovljeni gubici iz 2020. Oživjela je i Luka Bar. Makar u dijelu koji se ne dotiče carinskih skladišta sa lagerovanim cigaretama bez akciznih markica.

Negdje napredak nije vidljiv, ili ga nije ni bilo. Plantaže su primjer. Trenutno prodaju placeve u Donjoj Gorici i na Marezi da bi pregurali još mjesec-dva.

Prethodna Vlada je, zvanično, smanjila državni dug za nekih 240 miliona eura. Tačne podatke znaćemo, ipak, tek kada njihovi nasljednici steknu uvid u dospjele obaveze koje nijesu plaćene u roku.

Odričući se dijela budžetskih prihoda i odlukom o povećanju minimalne zarade, Krivokapićeva Vlada je u značajnoj mjeri povećala prihode zaposlenih u Crnoj Gori. Tako je dodatno podstakla nejednakost između onih koji primaju platu i armije penzionera i nezaposlenih. Zbog rastuće inflacije i globalnog talasa poskupljenja energenata i hrane, njihova kupovna moć danas je, vjerovatno, ista ili čak i nešto manja nego u posljednjim danima DPS vladavine. Kritičari ipak, treba da razmisle gdje bismo danas bili sa minimalnom zaradom od 225 i minimalnom penzijom od nepunih 120 eura. I kako je „najgora Vlada u istoriji“ za godinu uradila više za standard zaposlenih sa najnižim primanjima nego što je DPS za 10-15 godina.

No program Evropa sad nosi opasnost ekonomske neodrživosti. I gotovo izvjesnu potrebu za novim zaduženjima, najkasnije naredne godine. Ono će opet, poput većine prethodnih, otići u potrošnju. Manirom DPS prethodnika, Krivokapić i njegovi najbliži saradnici taj su problem prepoznali kao – tuđu brigu. Pandemija, rat u Ukrajini, globalna kriza, usporiće planirani rast ekonomije i ubrzati otkrivanje mogućih problema.

Legalizacija radnih mjesta, borba protiv ilegalnog tržišta duvanskih i naftnih proizvoda, rekordne zapljene kokaina, fiskalizacija… dio su poslova koje je prethodna Vlada započela u cilju suzbijanja sive ekonomije i borbe protiv organizovanog kriminala. Ti poslovi, ipak, nisu do kraja odrađeni kako valja.  Zato imamo kokainske tovare sa N.N. vlasnicima i nefiskalizovane advokate.

Zaustavljen je talas organizovanih ubistava na ulicama. A otvorena Pandorina kutija saradničke mreže kriminalnih klanova u pravosuđu, policiji a, čuje se, i među nekadašnjim zvaničnicima izvršne i zakonodavne vlasti. To nas, opet vraća na DPS i njegovo nasljeđe. Krivokapićevi nisu bili dobri. DPS je bio gori.

 

Proći će, prošao je

Prvi put u istoriji crnogorskog višepartizma, zvanične primopredaje dužnosti između bivšeg i sadašnjeg premijera nije bilo. Još jedan Krivokapićev korak unazad na račun obećanog povratka u normalnost. Taj gest možemo posmatrati kao kamenčić u mozaiku aktivnosti koje su omogućile povratak Đukanovićevog DPS-a na čelo novouspostavljene parlamentarne većine. Pošto su njihovi nasljednici, u mnogim segmentima (partijsko kadriranje, nepotizam, podobni i nepodobni, tajnost rada, kršenje procedura, servilnost prema novim/starim centrima moći…) previše podsjećali na DPS i satelite.  Samo bez iskustva i rutine koje su oni sticali tokom decenija vladavine.

„Sačekao sam jutros u Vladi novog premijera Zdravka Krivokapića“, saopštio je Duško Marković, bivši premijer nakon što je, u decembru 2020, predao dužnost. ,,Današnji susret i formalna primopredaja dužnosti potvrda su demokratskog sadržaja, zrelosti i odgovornosti koju baštini naša politika. Nadajmo se da će ova Vlada raditi u interesu Crne Gore i svih njenih građana”.

Slične poruke, minulih dana, čuli smo i od ministara finansija, ekonomskog razvoja, poljoprivrede, javne uprave… Ne i od bivšeg premijera.

„Primopredaja dužnosti predsjedniku Vlade kao protokolarni gest praktikuje se u uslovima nespornog legitimiteta“, poručio je  Krivokapić preko društvenih mreža. „Ne želim da simuliranjem redovnosti, pružam legitimitet očiglednom kršenju demokratskih i pravnih postulata. U kabinetu sam ostavio jasnu poruku o prolaznosti: Proći će!”

Prošao je, odgovorili su Krivokapiću njegovi politički oponenti ne prekidajući veselje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPASNE PRIJETNJE U NEMOĆNOJ DRŽAVI: Organizovana proizvodnja panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom prijetnji da su u školama postavljene bombe, upućeni sagovornici Monitora tvrde da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država, potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, tvrde naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola

 

Prošlo je dvadesetak dana od prijetnji da će crnogorske škole biti dignute u vazduh. Javnost još nema odgovor da li ima napretka u istrazi i da li još čekamo podatke od Interpola. Minule srijede javnost je uznemirena nakon što je na mejlove 41 škole stigla dojava o postavljenoj bombi. Prijetnje o navodno postavljenim eksplozivnim napravama stigle su i na adrese opština Nikšić, Bar, Bijelo Polje, Berane, Kotor i Tivat. Djeca su evakuisana, roditelju su bili u strahu. Državni dužnosnici su o ovome govorili ležerno.

„Na teritoriji škole podmetnuto je mnogo bombi“, navodi se u anonimnoj monstruoznoj mejl poruci. „Uvijek smo sanjali o osveti. Uvijek smo sanjali o osveti. Mi ćemo se osvetiti, doći ćemo u školu. Sve ćemo pobiti. Niko neće ostati živ. Cijeli grad će krvariti“.

O lažnim dojavama o postavljenim bombama, zvanično se oglašavala jedino Uprava policije. Vlada i ministarstva se zvanično nijednom nisu oglasili. Iako je vladao strah, funkcioneri se nisu udostojili da sazovu pres konferenciju gdje bi građane uvjerili da su naša djeca bezbjedna, umjesto što su to saopštavali usputno.

Mandatar za sastav nove vlade i odlazeći koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović tvrdi da građani treba da se „osjećaju potpuno bezbjedno“ i da nema „nikakvog razloga za paniku“. On je sa novinarima razgovarao nakon konferencije povodom završetka obrazovnog programa „Škole za 21. vijek“ i projekta „Nastavnik za 21. vijek“. Kaže da je samo riječ o pokušaju unošenja tenzija i nemira kod građana.

„Nema rasula u sektoru bezbjednosti. Ništa se ni prošli put nije desilo, nadamo se da će i sad biti tako. Upućuju se zahtjevi drugim državama da izvrše kontrolu. Na njih se ne odgovara baš promptno…“ ističe Abazović.

Međutim, upućeni sagovornici Monitora pojašnjavaju da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, kažu naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola. Tvrde da se neko profesionalno angažovao da sakrije tragove prijetnji. Neki domeni, sa kojih su slati mejlovi, kupljeni su u stranim zemljama, a plaćani su u kripto valutama.

Ministarstvo prosvjete obustavilo je nastavu u svim školama u Crnoj Gori zbog prijetećih anonimnih poruka. Međutim, na veb sajtu resora nema ni jednog saopštenja povodom ove situacije. Ni na sajtu Vlade nema saopštenja izvršne vlasti. Nisu se oglasili ni čelnici tih resora. Na sajtu Vlade preneseno je saopštenje policije.

Uprava policije je saopštila da su u toku aktivnosti na identifikaciji osobe koja je poslala dojave o bombama na mejl adrese škola i institucija, kako kroz intenzivne policijsko-tužilačke aktivnosti u zemlji, tako i putem međunarodne policijske saradnje. Tvrde da su pregledali objekte i prostore i da nisu pronađeni sumnjivi ili opasni predmeti. „Sa aspekta izvršenih kontrola, sprovedenih procedura i postupaka koje smo do sada realizovali, postoje svi preduslovi za nesmetano odvijanje nastavnog procesa u obrazovnim ustanovama“, zaključuje se u saopštenju policije.

Abazović kaže da ove prijetnje ne bi vezivao za izbor nove vlade, koji je zakazan za petak, 28. april, na Cetinju. „Da li su to strukture koje ne žele novu vladu? Moguće, ali ne bih to vezao za 43. vladu. Ti ljudi vjerovatno imaju određene agende, a one sigurno nisu progresivne i dobronamjerne“, dodao je Abazović.

Državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zoran Miljanić, pak, kaže da se ne može isključiti da su prijetnje povezane sa formiranjem nove vlade. Ocijenio je da se ovakvim dojavama unosi nesigurnost i panika, i pokušava stvoriti iskrivljena slika o stanju bezbjednosti u Crnoj Gori. Navodi da je teško otkriti odakle dolaze prijetnje. „One  uglavnom dolaze iz inostranstva, kako iz regiona tako i zemalja Evrope i šire. Specijalizovane službe čine sve da dođu do pokazatelja i indicija ko bi se sve mogao baviti ovako prljavim poslovima“, rekao je on.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je pozvao nadležne institucije da hitno rasvijetle prijetnje, pronađu nalogodavce, organizatore i izvršioce. „Ne smijemo dozvoliti da obrazovanje trpi zbog onih koji namjeravaju izazivati vanredne situacije i destabilizovati državu uoči izbora nove vlade, na pragu turističke sezone“, kaže Đukanović.

Predavač nacionalne, regionalne i međunarodne bezbjednosti na Univerzitetu Donja Gorica Nikola Banićević za Monitor kaže da prijetnja aktiviranjem eksplozivne naprave ili više njih predstavlja bezbjednosni problem za svaki sistem nacionalne bezbjednosti, bez obzira što ona nije realizovana. Škole su, pojašnjava, posebno osjetljiva mjesta za ugrožavanje bezbjednosti, jer se radi o ugrožavanju života djece. „Birajući škole za potencijalna mjesta napada, napadači između ostalog žele postići psihološki efekat širenjem straha, panike i nesigurnosti. Radi se o želji za zastrašivanjem stanovništva korišćenjem prijetnji nasiljem ili vršenjem samog akta nasilja. Konačno, ideja je postići stanje pesimizma u društvu, čime se parališe svakodnevan život građana”, ističe Banićević.

On ukazuje da otklanjanje prijetnje ovog tipa zahtijeva sistematičan i združeni odgovor organa i službi u sistemu nacionalne bezbjednosti. „Od posebnog je značaja regionalna i međunarodna bezbjednosna saradnja, kako na bilateralnom nivou tako i kroz članstvo u regionalnim i međunarodnim bezbjednosnim organizacijama. Cilj svakog sistema nacionalne bezbjednost je da na bezbjednosne izazove, rizike i prijetnje pruži preventivan odgovor“, ističe Banićević.

On nasaglašava da posebna pažnja sistema nacionalne bezbjednosti treba da bude usmjerena na djecu, sa naglaskom na njihov boravak u školama, prostorima u kojima treba da budu bezbjedna i sigurna.

Zasad izgleda da zvaničnici aktivno ignorišu strah građana.

 

Vučić tvrdi da dojave šalju bezbjednosne službe

Avioni Er Srbije i dalje lete ka Moskvi dok je Rusija izložena oštrim međunarodnim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu. Sa ovim letovima nižu se i lažne dojave o bombama u avionima. Takođe su zabilježene iste dojave za javne prostore, poput tržnih centara. Do sada ih je evidentirano ukupno četrnaest.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da u lažnim dojavama o bombama u avionima za Moskvu učestvuju strane službe sa teritorije dvije zemlje. Tvrdi da je jedna zemlja Evropske unije, a druga je Ukrajina. Ukrajinske vlasti su negirali te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin ocijenio je da su dojave o bombama nastavak pritiska na Srbiju, njenu ekonomiju, ali i na Vučića da napusti politiku vojne neutralnosti i donošenja samostalnih odluka. Tvrdi da su posljednje dojave o navodnim bombama u tržnim centrima došle sa servera koji je lociran u Švajcarskoj.

„Naše službe efikasno detektuju odakle dolaze te dojave, uglavnom iz jednog centra jedne zemlјe u Evropskoj uniji i sa teritorije Ukrajine”, rekao je 21. aprila Vulin za Radio-televiziju Srbije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo