Povežite se sa nama

MONITORING

Ruganje zločinu

Objavljeno prije

na

Slobodan Pejović, bivši policijski službenik koji je prvi javno progovorio o deportaciji bosanskohercegovačkih izbjeglica, najavio je mogućnost da se iseli iz Crne Gore. Opet je upozoren da mu je bolje da ćuti o tom zločinu. Nepoznate osobe ponovo su mu demolirale automobil, iako Pejović uživa zaštitu kao svjedok insajder.

,,Iza ovog stoji tajna policija, uz znanje i odbobrenje premijera Mila Đukanovića”, kaže Pejović za Monitor.

U srijedu je porodici Pejović priređena još jedna neprijatnost. Njegova kćerka dobila je otkaz u jednom od crnogorskih ministarstava.

Ovo je jedanaesto upozorenje Pejoviću da se okani istraživanja i svjedočenja o najsramnijem ratnom zločinu koji je početkom devedesetih počinjen na teritoriji Crne Gore. Poruka moćnika je jasna – više se nikad ne smije pojaviti neki novi Slobodan Pejović. Oni ne mogu da oproste Pejoviću veliki grijeh – istrajno javno svjedoči o progonu u smrt izbjeglica koje su spas od ratnog požara u BiH potražile u Crnoj Gori.

Pejovića su i prošle godine na isti način pokušali da zastraše. Razbijeno mu je staklo na automobilu. Jednom je i fizički napadnut, a svojevremeno su mu pojedini crnogorski biznismeni nudili ,,razne poslove samo da bi ćutao”. Odbio ih je.

Prošlogodišnje, osmo upozorenje Pejović je protumačio kao uvod „u nešto mnogo ozbiljnije”.

,,Dugo mi se prijeti likvidacijom, tako da bi jednoga jutra mogla osvanuti vijest da sam ubijen u klasičnoj sačekuši”, rekao je Pejović. Tada je optužio Upravu policije i predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore Vesnu Medenicu da su svojim izjavama dodatno ohrabrili napadače.

Pejović je u vrijeme deportacije bio načelnik za suzbijanje krvnih delikata u hercegnovskom Centru bezbjednosti. Jedini se usprotivio hapšenju izbjeglica. Prvu zvaničnu izjavu o tom zločinu dao je 2004. godine u hercegnovskom Centru bezbjednosti, dvanaest godina nakon tog tragičnog događaja.

,,Nijedna državna institucija za sve te godine nije me ništa pitala, osim novinara”, kazao je Pejović.

Svjedočeći na sudu prije četiri godine, izjavio je da još nije utvrđen tačan broj deportovanih bosanskih izbjeglica i da su za deportaciju znali tadašnji predsjednici Vlade i države Milo Đukanović i Momir Bulatović.

Pejović je prije dvije godine prvi otkrio Monitoru da je u deportovanju bosanskohercegovačkih izbjeglica učestvovala, pored crnogorske policije i paravojnih formacija, i bivša Jugoslovenska narodna armija. Prema njegovim pouzdanim saznanjima, izbjeglice je hapsila i paravojna grupa koja je pljačkala stanove i kuće u Herceg Novom čiji su vlasnici bili građani BiH islamske vjeroispovijesti i , na svoju ruku, deportovala izbjeglice.

,,Javna je tajna da je i vojska vršila masovne deportacije bosanskohercegovačkih građana. Postojala je jedna paravojna jedinica, sastavljena od ljudi iz Herceg Novog i Bosne. Nosili su uniforme i kalašnjikove i kada bi se napili, šenlučili su i nad zarobljenim vršili torturu”, ispričao je Pejović za naš list.

To mu je, kaže, potvrdio bivši oficir vojne bezbjednosti. Oficir mu je kazao da je u maju 1992. godine JNA dobila zahtjev Momčila Krajišnika, tadašnjeg predsjednika Skupštine RS, da sa Crnogorskog primorja deportuje u Republiku Srpsku i preda njenoj vojsci i policiji sve građani muslimanske vjeroispovijesti.

Na osnovu Krajišnikovog naređenja na njih je vojska počela lov. Moj sagovornik tvrdi da je samo u jednom vojnom autobusu iz Herceg Novog do rampe na Čemernu prevezeno 58 tih mladića. Tamo su predati vojsci kojom je komandovao Dušan Kornjača, predsjednik ratnog predsjedništva Čajniča. O njihovoj sudbini ništa se ne zna, kazao je tada Pejović.

,,Svi o tome i danas ćute. A samo treba otvoriti arhiv Vojno-pomorskog sektora Boka, koji je iz Splita dopremljen u Meljine, i sve saznati o tom zločinu. O tome bi kao svjedoci dosta mogli da kažu Huso Kunić, glavni oficir KOS-a (načelnik Odsjeka bezbjednosti) 9. VPS-a, koji sada živi u Herceg Novom, kao i načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore Dragan Samardžić”, tvrdi Pejović.

Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda, obećala je da će tužilaštvo provjeriti te Pejovićeve navode. Javnost nikad nije obaviještena o tome šta je bilo od tog obećanja. Pejović je i dalje uporno podsjećao na taj zločin i o njemu iznosio nove detalje. I dalje su mu stizale prijetnje. U oktobru ove godine, protiv Pejovića je najavljeno nekoliko tužbi zbog svjedočenja na sudu.

Tužbu je prvo najavio visoki funkcioner Agencije za Nacionalnu Bezbjednost Dejan Mrdak. Pejović ga je optužio da stoji iza zastrašivanja i prijetnji. Tužbu mu je najavio i bivši policajac Ranko Martinović za koga Pejović tvrdi da je lažno svjedočio o deportaciji bosanskih izbjeglica Vojsci Republike Srpske.

Pejović je na to odgovorio: ,,To je dodatni pritisak, i ne samo dodatni, već pritisak koji permanentno traje od kada sam prvi iznio stvari u vezi sa tim zločinom. Ovo je pritisak od strane Službe državne bezbjednosti i njenih saradnika”.

Poručio im je da ga neće zastrašiti. ,,Nije im to uspjelo evo 18 godina, pa neće ni sada kada je sve u finišu”.

Pred Višim sudom u Podgorici u toku je suđenje grupi bivših policijskih službenika, optuženih za zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno deportovanje izbjeglica. Opuženi su Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.

Nedavno je svjedočio i Momir Bulatović, predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacije. Izjavio je da je za to odgovorna država, a ne pojedinci, pravdajući deportaciju nesrećnim okolnostima. Kao da država u to vrijeme nije imala državno rukovodstvo.

Slobodan Pejović ne misli tako. Zbog toga i mirne savjesti – nema mirnog života. Ni on ni njegova porodica. ,,Mojom ličnošću bavili su se udbaši, policajci, političari i biznismeni. Sve su radili da bi me diskreditovali. Ne može se sve kupiti u Crnoj Gori”, poručio je Slobodan Pejović.

Zbog toga nastavljaju svakovrsnim nasiljem, ne bili ga protjerali, a ovu zemlju pretvorili u moralnu pustoš. Crnogorsko društvo je na potezu: hoćemo li dozvoliti da se devedesete vrate u Crnu Goru?

PROTESTI
Nemoć države

Poražavajuće je za državu, koja sebe smatra dostojnom evropskog demokratskog društva, posvećenog zaštiti ljudskih prava, da dopušta kontinuirane pritiske na svjedoka ratnog zločina, navodi izvršna direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević u saopštenju povodom najnovijeg pritiska na Slobodana Pejovića. Prema njenim riječima, najavljeno napuštanje Crne Gore Pejovića i njegove porodice je krajnji pokazatelj da je država i skoro 20 godina poslije ratova nemoćna pred onima koji su “zločin izvršili i koji se i danas time ponose”. Smatramo da bi otkrivanje i kažnjavanje onih koji kontinuirano ugrožavaju Pejovića moralo biti u najvišem državnom interesu”, zaključuje se u saopštenju. U reagovanju Foruma 2010 navodi se da “umjesto ljekovitog suočavanja sa istinom u vezi sa zločinima počinjenim tokom devedestih godina, danas na sceni imamo, ne samo sistematsko zataškavanje i falsifikovanje događaja, već i obračun sa onima koji su se i tada i danas javno suprostavljali tim zločinima”. “Alarmantno je da je posljednji u nizu napada uslijedio poslije obećane zaštite svjedoku, a samo nekoliko dana nakon što je gospodin Pejović dao iskaz na suđenju optuženim za deportaciju Muslimana i Srba u maju 1992. godine. Danas se iznuđeno sudi izvršiocima, zločini se pravdaju tragičnom državnom greškom, nedostatkom informacija ili manipulacijama vojnog vrha i obavještajnih službi”, saopštio je Forum 2010.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo