Povežite se sa nama

MONITORING

Ruganje zločinu

Objavljeno prije

na

pejovic

Slobodan Pejović, bivši policijski službenik koji je prvi javno progovorio o deportaciji bosanskohercegovačkih izbjeglica, najavio je mogućnost da se iseli iz Crne Gore. Opet je upozoren da mu je bolje da ćuti o tom zločinu. Nepoznate osobe ponovo su mu demolirale automobil, iako Pejović uživa zaštitu kao svjedok insajder.

,,Iza ovog stoji tajna policija, uz znanje i odbobrenje premijera Mila Đukanovića”, kaže Pejović za Monitor.

U srijedu je porodici Pejović priređena još jedna neprijatnost. Njegova kćerka dobila je otkaz u jednom od crnogorskih ministarstava.

Ovo je jedanaesto upozorenje Pejoviću da se okani istraživanja i svjedočenja o najsramnijem ratnom zločinu koji je početkom devedesetih počinjen na teritoriji Crne Gore. Poruka moćnika je jasna – više se nikad ne smije pojaviti neki novi Slobodan Pejović. Oni ne mogu da oproste Pejoviću veliki grijeh – istrajno javno svjedoči o progonu u smrt izbjeglica koje su spas od ratnog požara u BiH potražile u Crnoj Gori.

Pejovića su i prošle godine na isti način pokušali da zastraše. Razbijeno mu je staklo na automobilu. Jednom je i fizički napadnut, a svojevremeno su mu pojedini crnogorski biznismeni nudili ,,razne poslove samo da bi ćutao”. Odbio ih je.

Prošlogodišnje, osmo upozorenje Pejović je protumačio kao uvod „u nešto mnogo ozbiljnije”.

,,Dugo mi se prijeti likvidacijom, tako da bi jednoga jutra mogla osvanuti vijest da sam ubijen u klasičnoj sačekuši”, rekao je Pejović. Tada je optužio Upravu policije i predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore Vesnu Medenicu da su svojim izjavama dodatno ohrabrili napadače.

Pejović je u vrijeme deportacije bio načelnik za suzbijanje krvnih delikata u hercegnovskom Centru bezbjednosti. Jedini se usprotivio hapšenju izbjeglica. Prvu zvaničnu izjavu o tom zločinu dao je 2004. godine u hercegnovskom Centru bezbjednosti, dvanaest godina nakon tog tragičnog događaja.

,,Nijedna državna institucija za sve te godine nije me ništa pitala, osim novinara”, kazao je Pejović.

Svjedočeći na sudu prije četiri godine, izjavio je da još nije utvrđen tačan broj deportovanih bosanskih izbjeglica i da su za deportaciju znali tadašnji predsjednici Vlade i države Milo Đukanović i Momir Bulatović.

Pejović je prije dvije godine prvi otkrio Monitoru da je u deportovanju bosanskohercegovačkih izbjeglica učestvovala, pored crnogorske policije i paravojnih formacija, i bivša Jugoslovenska narodna armija. Prema njegovim pouzdanim saznanjima, izbjeglice je hapsila i paravojna grupa koja je pljačkala stanove i kuće u Herceg Novom čiji su vlasnici bili građani BiH islamske vjeroispovijesti i , na svoju ruku, deportovala izbjeglice.

,,Javna je tajna da je i vojska vršila masovne deportacije bosanskohercegovačkih građana. Postojala je jedna paravojna jedinica, sastavljena od ljudi iz Herceg Novog i Bosne. Nosili su uniforme i kalašnjikove i kada bi se napili, šenlučili su i nad zarobljenim vršili torturu”, ispričao je Pejović za naš list.

To mu je, kaže, potvrdio bivši oficir vojne bezbjednosti. Oficir mu je kazao da je u maju 1992. godine JNA dobila zahtjev Momčila Krajišnika, tadašnjeg predsjednika Skupštine RS, da sa Crnogorskog primorja deportuje u Republiku Srpsku i preda njenoj vojsci i policiji sve građani muslimanske vjeroispovijesti.

Na osnovu Krajišnikovog naređenja na njih je vojska počela lov. Moj sagovornik tvrdi da je samo u jednom vojnom autobusu iz Herceg Novog do rampe na Čemernu prevezeno 58 tih mladića. Tamo su predati vojsci kojom je komandovao Dušan Kornjača, predsjednik ratnog predsjedništva Čajniča. O njihovoj sudbini ništa se ne zna, kazao je tada Pejović.

,,Svi o tome i danas ćute. A samo treba otvoriti arhiv Vojno-pomorskog sektora Boka, koji je iz Splita dopremljen u Meljine, i sve saznati o tom zločinu. O tome bi kao svjedoci dosta mogli da kažu Huso Kunić, glavni oficir KOS-a (načelnik Odsjeka bezbjednosti) 9. VPS-a, koji sada živi u Herceg Novom, kao i načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore Dragan Samardžić”, tvrdi Pejović.

Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda, obećala je da će tužilaštvo provjeriti te Pejovićeve navode. Javnost nikad nije obaviještena o tome šta je bilo od tog obećanja. Pejović je i dalje uporno podsjećao na taj zločin i o njemu iznosio nove detalje. I dalje su mu stizale prijetnje. U oktobru ove godine, protiv Pejovića je najavljeno nekoliko tužbi zbog svjedočenja na sudu.

Tužbu je prvo najavio visoki funkcioner Agencije za Nacionalnu Bezbjednost Dejan Mrdak. Pejović ga je optužio da stoji iza zastrašivanja i prijetnji. Tužbu mu je najavio i bivši policajac Ranko Martinović za koga Pejović tvrdi da je lažno svjedočio o deportaciji bosanskih izbjeglica Vojsci Republike Srpske.

Pejović je na to odgovorio: ,,To je dodatni pritisak, i ne samo dodatni, već pritisak koji permanentno traje od kada sam prvi iznio stvari u vezi sa tim zločinom. Ovo je pritisak od strane Službe državne bezbjednosti i njenih saradnika”.

Poručio im je da ga neće zastrašiti. ,,Nije im to uspjelo evo 18 godina, pa neće ni sada kada je sve u finišu”.

Pred Višim sudom u Podgorici u toku je suđenje grupi bivših policijskih službenika, optuženih za zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno deportovanje izbjeglica. Opuženi su Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.

Nedavno je svjedočio i Momir Bulatović, predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacije. Izjavio je da je za to odgovorna država, a ne pojedinci, pravdajući deportaciju nesrećnim okolnostima. Kao da država u to vrijeme nije imala državno rukovodstvo.

Slobodan Pejović ne misli tako. Zbog toga i mirne savjesti – nema mirnog života. Ni on ni njegova porodica. ,,Mojom ličnošću bavili su se udbaši, policajci, političari i biznismeni. Sve su radili da bi me diskreditovali. Ne može se sve kupiti u Crnoj Gori”, poručio je Slobodan Pejović.

Zbog toga nastavljaju svakovrsnim nasiljem, ne bili ga protjerali, a ovu zemlju pretvorili u moralnu pustoš. Crnogorsko društvo je na potezu: hoćemo li dozvoliti da se devedesete vrate u Crnu Goru?

PROTESTI
Nemoć države

Poražavajuće je za državu, koja sebe smatra dostojnom evropskog demokratskog društva, posvećenog zaštiti ljudskih prava, da dopušta kontinuirane pritiske na svjedoka ratnog zločina, navodi izvršna direktorka Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević u saopštenju povodom najnovijeg pritiska na Slobodana Pejovića. Prema njenim riječima, najavljeno napuštanje Crne Gore Pejovića i njegove porodice je krajnji pokazatelj da je država i skoro 20 godina poslije ratova nemoćna pred onima koji su “zločin izvršili i koji se i danas time ponose”. Smatramo da bi otkrivanje i kažnjavanje onih koji kontinuirano ugrožavaju Pejovića moralo biti u najvišem državnom interesu”, zaključuje se u saopštenju. U reagovanju Foruma 2010 navodi se da “umjesto ljekovitog suočavanja sa istinom u vezi sa zločinima počinjenim tokom devedestih godina, danas na sceni imamo, ne samo sistematsko zataškavanje i falsifikovanje događaja, već i obračun sa onima koji su se i tada i danas javno suprostavljali tim zločinima”. “Alarmantno je da je posljednji u nizu napada uslijedio poslije obećane zaštite svjedoku, a samo nekoliko dana nakon što je gospodin Pejović dao iskaz na suđenju optuženim za deportaciju Muslimana i Srba u maju 1992. godine. Danas se iznuđeno sudi izvršiocima, zločini se pravdaju tragičnom državnom greškom, nedostatkom informacija ili manipulacijama vojnog vrha i obavještajnih službi”, saopštio je Forum 2010.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Izdvojeno

DOGOVORENO POVEĆANJE MINIMALNE ZARADE: Ni za tri obroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi su spremni da tvrde kako je glavni krivac za vladinu brzopoteznu odluku da poveća minimalnu zaradu pokret Odupri se. Odnosno, strah vlasti od aktuelnih protesta protiv korupcije, lopovluka i laži

 

Neki su se obradovali. Unija poslodavaca (UPCG) i dva reprezentativna sidnikata (USSCG i SSCG) prihvatili su predlog Vlade da se minimalna zarada od jula poveća sa 193 na 222 eura. Istovremeno, za dva procentna poena biće smanjeni doprinosi za zdravstveno osiguranje koji su se u državni budžet uplaćivali sa računa poslodavaca (sa 4,3 na 2,3 odsto bruto zarada).

Nije mala stvar kada saznate da ćete za dva ili tri mjeseca biti u prilici da kući donesete platu uvećanu za nekih 15 odsto. Makar ta zarada još  bila znatno manja (za 48 eura) od mjesečnog minimuma koji je, prema zvaničnoj računici Monstata, prosječnoj četvoročlanoj porodici neophodan da bi se prehranila. U tih 270 eura mjesečne „minimalne potrošačke korpe za hranu i bezalkoholna pića“ nijesu uračunati troškovi stanovanja, telefonski računi ili gorivo za automobil. Uključimo li i njih, onda se crnogorski minimum minimuma penje na  645 eura.  Za mnoge nedostižnih.

Ipak, zadovoljstvo zbog povećanja minimalne zarade trebalo bi pomnožiti  sa nekih 17,5 hiljada. Toliko je žena i muškaraca koji su, prema prošlogodišnjim podacima Poreske uprave, zvanično primali minimalnu zaradu od 193 eura. Nema podataka o broju zaposlenih koji primaju platu u rasponu od 193 do 222 eura i koji će, nakon najavljenog povećanja, biti u plusu. Zato se zna da neto platu manju od 250 eura prima još približno 60 hiljada zaposlenih. Uglavnom u privatnim preduzećima. Među njima je, ipak, i 4,5 hiljada zaposlenih u javnom sektoru: državna i opštinska administracija, komunalna preduzeća…

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 24. MAJA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

SAOBRAĆAJ I BEZBJEDNOST: Vlast važnija od života  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Još se čeka popravka pukotina na pisti aerodroma u Tivtu koja je duže od godinu dana rizik za bezbjednost putnika. Za četiri decenije nije izvršena nijedna značajnija rekonstrukcija pruge Beograd-Bar, iako je prema brojnim svjedočenjima to bilo neophodno. Poseban rizik su putevi, koji se krpe tek koliko se mora. Para  nedostaje, ali i strateških ulaganja  i političke odgovornosti

 

URA je nedavno, pozivajući se na dokument Agencije za civilno vazduhoplovstvo (ACV), obznanila da je ugrožena bezbjednost putnika na Aerodromu Tivat. Iz te su partije javnosti prezentovali podatke iz dokumenta ACV koji je sačinjen nakon prošlogodišnje inspekcije tivatskog aerodroma. Uočene su pukotine na pisti i naređeno je upravi da, u roku od 10 dana, otkloni nepravilnosti koje mogu ,,negativno da utiču na operacije polijetanja i slijetanja vazduhoplova”. Uprava aerodroma nije ispoštovala naredbu, pa su iz Agencije, kako navode, ,,u više navrata izrečene novčane kazne operatoru aerodroma”.

Direktor tivatskog Aerodroma Radovan Marić kazao je da se nepravilnosti mogu otkloniti za 10 noći, ali da čekaju potrebnu dokumentaciju od Ministarstva održivog razvoja i turizma. Što se do sada čekalo nije objašnjavao. A  izvršni direktor Aerodroma CG Danilo Orlandić, umjesto da utvrdi odgovornost za propust, najavio je tužbu protiv čelnika partije koja je javnosti otkrila činjenice koje se tiču svih koji putuju preko ovog aerodroma.

Tako se priča o bezbjednosti odmah prebacila na politički teren. I svak ko objavi činjenice, koje su u ovom slučaju utvrdile nadležne institucije, radi protiv interesa aerodroma, predstojeće turističke sezone i u krajnjem države. Koju u aerodromima oličavaju Socijaldemokrate. Ocjenu kako SD rukovodi ovim državnim preduzećem, dao je ministar saobraćaja Osman Nurković, iz koalicione Bošnjačke stranke, kazavši da su aerodromi zastiđe.

Nurković je najavio da će tokom ovog mjeseca biti usvojen koncesioni akt za aerodrome Podgorica i Tivat, te da se za njih interesuju poznate kompanije sa svih meridijana.

I dok se za bezbjednosne i druge probleme aerodroma očekuje rješenje u prepuštanju istih strancima, za željenicu nema rješenja.

Za četiri decenije od otvaranja nije izvršena nijedna značajnija rekonstrukcija pruge Beograd-Bar. Generalni direktor Direktorata za željeznički saobraćaj Milan Banković, izjavio je početkom godine, da je ova pruga u početnoj fazi remonta. Te da ukoliko prugu Bar-Beograd želimo da vratimo u projektovano stanje, u narednih sedam do deset godina potrebna su ulaganja između deset i 15 miliona eura na godišnjem nivou, kazao je Banković. Po toj računici za deceniju imaćemo stanje kao 1976. – bezbjednu prugu kojom putovanje od Bara do Beograda prosječno traje osam, a ne sadašnjih 12 i više sati.

Dovoljna opomena nije bila ni željeznička nesreća 2006. godine u kojoj je na Bioču poginulo 47 osoba. Koliko se stanje u željeznici od tada popravilo svjedočili su zaposleni u ovom preduzeću koji su u međuvremenu dobili status zviždača.

Početkom prošle godine inženjer Milisav Dragojević podnio je neopozivu ostavku na mjesto šefa jedinice za vuču vozova Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG), zbog, kako je objasnio, opstrukcija na poslu. Dragojević je u više navrata kritikovao rukovodstvo ŽPCG, ukazujući na propuste i posljedice koje bi zbog toga mogle nastati u željezničkom saobraćaju. ,,Nažalost, na rukovodećim mjestima u posljednje vrijeme se postavljaju ljudi po nekim drugim kriterijumima, a ne po stručnom znanju. Da bi željeznica krenula uzlaznom putanjom, odgovorne poslove moraju raditi isključivo stručni ljudi”, izjavio je Dragojević.

I drugi zviždač iz željeznice Dragomir Minić, ranije je poručio da ga je  željeznička nesreća na Bioču u kojoj je poginulo 47 lica,  povrijeđeno više od 200 ljudi, inače uzrokovana kvarom elektromotorne garniture, a za koju je šest godina robijao samo mašinovođa Slobodan Drobnjak, a ostalih 11 lica oslobođeno optužbi, natjerala da progovori. ,,Ali cijelo vrijeme, od kada sam na ovom mjestu kontrolora, meni je nesreća Bioče u glavi. Ja to radim po tom principu da se ne bi nešto slično desilo u našem društvu. A što se tiče menadžmenta Željezničkog prevoza, njih ne interesuju apsolutno vozovi, ni stanje ni bezbjednost saobraćaja. Njih interesuje materijalna korist”, kazao je Minić.

Nadležni, s druge strane, kažu da su ove tvrdnje samo uzbunjivanje javnosti, te da se svake godine ulažu milioni u željeznicu i da je stanje iz godine u godinu bolje. A evo kako: lokomotiva međunarodnog voza u oktobru prošle godine je prilikom izlaska iz stanice Podgorica iskliznula iz šina, a putnici su sa dva sata zakašnjenja nastavili put za Beograd;  u oktobru je javnost vidjela slike da su neki pragovi na ovoj pruzi oštećeni u požaru; 1. novembra prošle godine, voz sa preko 200 putnika, kasnio je pri dolasku u Podgoricu preko sedam sati. Nadležni su u svakom od ovih slučajeva saopštili da oni rade dan i noć na tome da željeznica bude što bolja, što efikasnija i što sigurnija.

Putnike brine samo sigurnost, a za kašnjenje neki imaju razumjevanja: ,,Mi smo zadovoljni ako ga ima. Ako kasni pola sata – sat mi smo i opet zadovoljni”. Iako je 19. godina 21. stoljeća.

Ipak, najveći bezbjednosni izazov su drumovi. Statistika kaže da je Crna  Gora među zemljama sa najvećim brojem žrtava u saobraćaju. Kada se uporedi broj poginulih na 100.000 stanovnika, najgora godina bila je 2007, kada je na 100.000 stanovnika bilo 18 poginulih u saobraćajnim nesrećama.

Statistika pokazuje da je u Crnoj Gori broj poginulih u 2016. godini u saobraćaju na 100.000 stanovnika bio 10, Srbiji devet, Hrvatskoj sedam, Sloveniji šest, Bugarskoj 10, Holandiji i Njemačkoj četiri, a Švedskoj i Velikoj Britaniji tri.

Tokom 2017. godine evidentirano je 5.678 saobraćajnih nezgoda na crnogorskim putevima, u kojima su poginule 63 osobe. Tokom prošle u saobraćajnim nezgodama poginulo je 48 osoba, 421 osoba zadobilo je teške tjelesne povrede, a 2.142 lakše, podaci su MUP-a. U procentima, tokom 2018. godine smanjen je broj smrtno stradalih lica za 23,8 odsto, broj teže povrijeđenih lica je smanjen za 9,5 odsto, a broj lakše povrijeđenih lica za oko dva odsto u odnosu na godinu ranije.

U godišnjim izvještajima o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Crnoj Gori, MUP-a, ponavlja se da je uzrok najvećeg broja nezgoda ljudski faktor. Međutim, nisu zanemarljivi ni vremenski uslovi i stanje putne infrastrukture: ,,Ovdje se prvenstveno misli na kritične dionice, odnosno stanje kolovoza i kvalitet asfaltnog zastora, razna oštećenja i udarne rupe, odrone, održavanje puta, naročito u zimskim uslovima, kao i stanje opreme puta, horizontalne i vertikalne signalizacije”, navodi se u jednom od izvještaja.

Stručnjaci upozoravaju da određene saobraćajnice u Crnoj Gori zaslužuju analizu i korekciju, te da nedostaje signalizacija u smislu neodgovarajućeg i nepravovremenog obavještavanja vozača o karakteristikama i stanju saobraćajnice na koju nailaze. Koliko se ulaže u bezbjednost govori i činjenica da ni nakon pet godina, od najave, na 72 crne tačke na putevima u Crnoj Gori, još uvijek nijesu postavljeni pametni fiksni radari na cestama, koji bi doprinijeli bezbjednosti u saobraćaju. Iz Savjeta za građansku kontrolu policije su nedavno kritikovali čelnike policije i MUP-a, obrazlažući da nije dobro što se ulaganje u dobra od opšteg interesa godinama odlaže.

U nedostatku pametnih radara, crnogorske ceste su u novembru prošle godine, uoči Međunarodnog dana sjećanja na žrtve saobraćajnih nesreća, obišli ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić i direktor Uprave policije Veselin Veljović. Obećaše – da će prekršioci saobraćajnih propisa biti energično sankcionisani, da u kontrolama saobraćaja neće biti nedodirljivih i izuzetih, te da je država odlučna da stane na kraj onima koji divljaju na crnogorskim putevima.

Sem obećanja, za veća ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu para nema. Sve je pojeo autoput – povećao je javni dug, zbog autoputa su podignuti porezi, zamrznute plate u javnom sektoru, ukinute naknade za majke… A jedna od mantri Vlade, pored ekonomskog procvata sjevera, u korist gradnje autoputa bila je i poboljšanje sigurnosti na putevima.

Dvije studije izvodljivosti, urađene 2006. i 2012. francuske firme Luj Berže i američke URS, zaključile su da ne bi bilo dovoljno saobraćaja da bi se opravdala koncesija za autoput. Treću je uradio Ekonomski fakultet u Podgorici i ona je potvrdila Vladine tvrdnje o održivosti autoputa, a javnosti je još nedostupna.

Inostrane studije su preporučivale nadogradnje postojećih puteva i gradnju jeftinijih brzih cesta. Međutim, Vlada nije odustajala od ideje Mila Đukanovića.

Na Godišnjem sastanku guvernera Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja se tokom ove sedmice održava u Sarajevu, Đukanović je izjavio: ,,Iz ugla Crne Gore najbitnija je saobraćajna infrastruktura, želimo da realizujemo naš autoput, ali i gasovod. Nažalost, posljednjih dvadeset godina to nismo stigli da uradimo, jer jer smo se bavili nekim drugim pitanjima, ali sada to moramo uraditi”. Kojim drugim pitanjima, sem punjenja sopstvenih džepova, predsjednik nije precizirao.

Nije bez značaja što je na gradnji autoputa, na primjer Bemax, kao podizvođač, do sada zaradio 230 miliona eura. Pored ove kompanije, Cijevna komerc, Čelebić, Montenegro petrol, Ramel, ukupno 99 podizvođača koji rade na autoputu, oslobođeni su plaćanja PDV-a, poreza na dobit, na zarade i doprinose, carine za uvoz građevinskog materijala, opreme i mašina za radove na autoputu,  akcize na gorivo.

Najavljeno je bilo da će dio autoputa do Mateševa biti otvoren ovog mjeseca. Neće, jesen sljedeće godine je novi rok a i poklapa se sa izborima.

Para nedostaje, ali  očito i strateških ulaganja  i političke odgovornosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU PREVAZIĐEN: Turizam ili hospitaliti industrija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stiče se utisak da je cilj izmjena Zakona o turizmu  legalizacija izgradnje apartmana za tržište u hotelima i turističkim naseljima.Na mala vrata uvedena je prodaja stanova na atraktivnim lokacijama rezervisanim za luksuzne hotele. Izgradnja takvih polu-hotela sa apartmanima za individualnu prodaju uzela je maha u Bečićima, Budvi, Petrovcu. Drastičan primjer zloupotrebe elitne lokacije  predstavlja Miločer, u čijem se parku planira izgradnja  mješovitog, hibridnog hotela, nazvanog ugostiteljski objekat

 

Novi Zakon o turizmu i ugostiteljstvu, pripreman duže od dvije godine, usvojen u januaru prošle godine i dva puta korigovan nakon usvajanja, poslije godinu dana primjene u velikoj mjeri je prevaziđen. Sam naslov i tekst zakona kojim se uređuje turistička i ugostiteljska djelatnost nisu u skladu sa novijim trendovima u ovoj privrednoj grani koja bilježi najviši trend rasta u svijetu.

Autor novog zakona o turizmu, Ministarstvo održivog razvoja i turizma nespretno je strpao više djelatnosti i pojmova u jedan zakon, čime je po ocjeni znalaca iz turističke privrede, napravljena opšta zbrka, takoreći pravni bućkuriš. Većina turistički razvijenih zemalja  odvojeno definiše dvije naslovne oblasti, zakonom o turizmu i posebnim zakonom o ugostiteljstvu.  Sa tom razlikom da se ugostiteljstvo više ne zove tako. Danas je u zapadnoj literaturi i zakonodavstvu pojam turizam i ugostiteljstvo zamijenjen pojmom – Hospitaliti industrija i turizam (Hospitality Industry), što bi i prevodu značilo „industrija gostoprimstva i turizam“.

Hospitaliti industrija obuhvata veliki broj oblasti u uslužnoj industriji, uključuje usluge smještaja,hrane i pića, planiranja događaja, prevoza, krstarenja, dodatnih putovanja u okviru destinacije, zabave, trgovine, rekreacije….Hospitaliti industrija se odnosi na čitav set različitih poslova i usluga vezanih za korišćenje slobodnog vremena i za zadovoljstvo korisnika. „Definitivni aspekt hospitaliti industrije jeste činjenica da se fokusira na ideje luksuza, užitka, uživanja i iskustava, za razliku od ugostiteljstva koje podmiruje osnovne potrebe“, jedna je od definicija ovog pojma.

Hospitaliti industrija i turizam  usko su povezani, ali imaju i neke suptilne razlike. Industrija turizma, odnosno putovanja, bavi se uslugama za korisnike, turiste, koji  putuju daleko od svog uobičajenog mjesta boravka, na relativno kratak vremenski rok. Dok se hospitaliti industrija bavi uslugama vezanim za slobodno vrijeme i zadovoljstvo korisnika koji nisu isključivo turisti, to može biti i lokalno stanovništvo koje uživa u slobodnom vremenu ili osobe koje dolaze sa strane iz nekih drugih razloga.

U zvaničnim publikacijama, strategijama i zakonima koji definišu pojam turizma, u Crnoj Gori nije prepoznata ovakva podjela. Članom 65. Zakona u turizmu i ugostiteljstvu „ugostiteljska djelatnost je pružanje usluga smještaja, pripremanja i usluživanja hrane,  pića i napitaka u/ili van ugostiteljskog objekta“. Odredbe novog zakona o turizmu kao da je pregazilo vrijeme. Novi zakon težište stavlja na poslovanje turističkih agencija, organizatora putovanja,  vodiča… Hotelijerstvu je posvećen drugi, manji dio teksta zakona pod nazivom – Ugostiteljska djelatnost.

Izmjene su evidentne u definiciji hotela, koji to više nije.Hotel je po definiciji  –  primarni ugostiteljski objekat, a njegovi vlasnici su – ugostitelji. U novoj klasifikaciji hotela kao ugostiteljskih objekata, pored klasičnih hotela pojavljuje se termin integralni, odnosno udruženi hotel i mješoviti hotel koji se razlikuju po načinu upravljanja.

Termin condo hotela je izbačen iz nove verzije zakona. Zamijenjen je terminom – condo model poslovanja, koji podrazumijeva da u svakom hotelu kategorije minimum pet zvjezdica, smještajne jedinice, odnosno sobe koje se sada grade kao luksuzni prostrani apartmani, mogu biti predmet pojedinačne prodaje, zajedno sa pripadajućim parking prostorom. Stiče se utisak da je cilj izmjena zakona o turizmu bio legalizacija izgradnje apartmana za tržište u hotelima i turističkim naseljima.Na mala vrata uvedena je prodaja stanova na atraktivnim lokacijama rezervisanim za luksuzne hotele. Izgradnja takvih polu-hotela sa aprtmanima za individualnu prodaju uzela je maha u Bečićima, Budvi, Petrovcu. Mastodonski objekti, koji se nazivaju hotelima, kriju spratove sa desetinama stanova spremnih za prodaju. Drastičan primjer zloupotrebe elitne lokacije decenijama rezervisane za ekskluzivni turizam, predstavlja Miločer, u čijem se parku planira izgradnja jednog takvog mješovitog, hibridnog hotela, nazvanog ugostiteljski objekat. Klasični hoteli, kakve smo do skoro poznavali, na kojima se bazirao crnogorski turizam, u planovima i zakonskim propisima više ne postoje. Sada su to objekti mješovitog vlasništva. Navodno, uz obavezu, da prodate smještajne jedinice moraju biti u komercijalnoj funkciji najmanje 10 mjeseci godišnje.

Postavlja se logično pitanje, ko će primjenu ove zakonske odredbe da kontroliše. Koliko inspektora će Ministarstvu turizma ili drugim nadležnim službama biti potrebno da se izvrši kontrola poslovanja takvih hotela, da se ustanovi da li su apartmani u turističkoj funkciji cijelih 10 mjeseci ili svojim vlasnicima služe za lične potrebe i stanovanje.

Crnogorsko zakonodavstvo garantuje  svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj.Tu se više ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.

Zakon nije pobliže definisao pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudu mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu  tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strkturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica. U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora je izuzetak među njima.

Kao što je sve više zaobilaze savremeni trendovi u svijetu ljetovanja, putovanja, odmora i zabave. U Ministarstvu turizma trebalo bi da pripremaju zakone na osnovu savremene međunarodne literature o turizmu, kakva se izučava, primjera radi, na Fakultetu za biznis i turizam u Budvi, po ugledu na vodeće fakultete iz ove oblasti.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo