Jedva godinu nakon što je za šefa Uprave policije predložen Veselin Veljović, nekadašnji oficir jugoslovenske vojske, iz SDP-a tvrde da je najbolje rješenje da lično ministar unutrašnjih poslova i javne uprave rukovodi policijom.

Prema važećem Zakonu o policiji (2005), direktora Uprave policije imenuje i razrješava Vlada na prijedlog resornog ministra. Skupština o kandidatu za starješinu policije daje mišljenje, ali ono nije obavezujuće za Vladu, pa je Veljovićev šef u teoriji i praksi premijer Milo Đukanović.

STANJE STVARI: Od 2003. do 2005. Službom javne bezbjednosti (sadašnja Uprava policije) rukovodio je esdepeovac Mićo Orlandić. U tom periodu su se desila dva krupna zločina koji još uvijek nemaju kompletne ili sudski pravosnažne odgovore o inspiratorima i ubicama – smaknuća Duška Jovanovića (2004) i policijskog inspektora Slavoljuba Ščekića (2005).

Poslanici SDP-a su 2005, svi do jednog, uključujući i Ivana Brajovića, sadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i javne uprave, glasali za postojeći Zakon o policiji. U to vrijeme ignorisali su činjenicu da evropski standardi traže jasno izvedenu političku, dakle, ministarsku odgovornost za rad policije.

U Srbiji je zakonom definisano da tamošnju Direkciju policije obrazuje MUP, a u Hrvatskoj da je „policija javna služba MUP-a”. Obje države imaju uočljiv napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije sa „krupnim ribama” u zatvorima, na poćernicama ili pod istragama.

Prethodnim Zakonom o unutrašnjim poslovima Crne Gore (1994, čl. 6) bilo je predviđeno da djelokrug policijskih „organizacionih jedinica, njihovu organizaciju, sjedišta i područja za koja se obrazuju, utvrđuje ministar aktom o organizaciji i sistematizaciji uz saglasnost nadležnog tijela Vlade”.

Potpredsjednik SDP-a, Ivan Brajović, po obrazovanju građevinski inženjer, juna 2009. je postavljen za ministra. Oko pola godine mu je trebalo da predloži Veljovića. Kada je to napokon uradio, tvrdio je da „nikada nijesam imao na umu ni jedno bolje rješenje”.

KARIJERA: I Veljović je zimus nastavio dopisivanje autobiografije profesionalnog neznanja i nekompetencije, započete u jesen 2005, kada ga je predložio jedan drugi SDP ministar, Jusuf Kalamperović. Aktuelni šef policije nema nikakva specijalistička znanja iz oblasti upravljanja istragama, obezbjeđivanja dokaza, krim-viktimologije, itd. Iz Vojske Jugoslavije 1992. prelazi u MUP Crne Gore, vjeruje se uz savjet i pomoć Duška Markovića, komšije iz mojkovačkog Podbišća. Postavljen je za komandira stanice milicije u CB Pljevlja, gdje je bio do 1995. godine.

U tom periodu obavljeno je etničko čišćenje Bukovice u kojem su učestvovali aktivni i rezervni pripadnici crnogorske policije. Svjedok Sejfo Osmanagić je tvrdio kako je Veljović u pljevaljskoj policijskoj stanici, početkom novembra 1993, „meni htio da siječe uši, ali me spasio inspektor Debeljević” (Bukovica, FHP, 2003). Idriz Durgut, drugi svjedok, pred Višim sudom u Bijelom Polju je kazao da je akcijom pretresa njegove kuće, tokom koje su ga tukli i ćerali da pjeva četničke pjesme, rukovodio Veljović koji takve navode „sa prezirom” odbacuje.

Doprinosom od dva-tri krošea, učesnik je hapšenja kuvara Milike Čeka Dačevića, narečenog „četničkog vojvode” koji je avgusta 1992. Pljevlja držao pod opsadom. No umakao mu je 1993, nakon pljačke lokalnog zlatara, Darko Šara Šarić, potonji kokainski baron.

Zatim je Veljović 1995. postavljen za šefa Specijalne antiterorističke jedinice. Sa radnim iskustvom udri-među rogove-da popije patos – prvi je direktor Uprave policije, bivše Službe javne bezbjednosti, koja je tada izmještena iz sastava MUP-a u poseban organ državne uprave pod DPS-SDP egidom „reformi po evropskim standardima”. Svega par mjeseci kasnije je uslikan u njihovom izbornom štabu u Mojkovcu, tokom lokalnih izbora gdje se zatekao „da bih pozdravio Miladina Brka Mitrovića, prijatelja i bivšeg profesora”.

Zimus je Veljoviću, tri mjeseca nakon prvih, vrištećih novinskih naslova o Balkanskom ratniku i „kokainskoj aferi”, opet ispred nosa umakao Darko Šarić.

KADROVI I MOĆ: Brajović je zimus hvalio Veljovića da je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”. Neposredno po Veljovićevom reizboru, izmijenjen je i Zakon o policiji u dijelu da se unutrašnja kontrola Uprave policije vraća pod ingerencije MUP-a. Promjena je sporo realizovana, tek u junu, imenovanjem Veselina Šaranovića (bio i službenik ANB) za rukovodioca Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije.

U januaru je Nikola Janjušević, predsjednik odbora SDP-a Nikšića, opštine za koju je partijski koordinator Ivan Brajović, imenovan za jednog od pomoćnika direktora Uprave policije (postao načelnik Sektora policije opšte nadležnosti).

Preostalih pet policijskih sektora, uključujući Sektor kriminalističke policije (načelnik Milan Tomić, sa odsjecima za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, za posebne provjere, NCB Interpol Podgorica, itd), pokrivaju Veljovićevi pomoćnici iz prethodnog mandata.

No, glavnu konjunkturnu moć predstavlja Sektor za informacione tehnologije i sisteme Uprave policije (načelnik dr Ranko Vojinović). Pod legendom da zbog promjene Zakonika o krivičnom postupku stvara obavještajnu krim-službu, Veljović sada ima infrastrukturu za primjenu MTN-a (mjera tehničkog nadzora). Šef crnogorske policije je u mogućnosti da prisluškuje razgovore preko fiksne i mobilne telefonije (ostvaruje uvide u SMS i MMS poruke), ima savremenu opremu da presrijeće i fiber-optičke komunikacije, poput imejla i interneta, ili uređaje za elektronsko pozicioniranje (detaljnije u tekstu Kako nas špijunira Veselin Veljović, Monitor od 6. avgusta 2010).

Niko još uvijek nije reagovao na činjenicu da je Veljovićeva opcija primijene MTN-a potpuno nezakonita, jer takvu odredbu ne sadrži Zakon o policiji.

Veljović neposredno komanduje nad ukupno 5.556 službenika, od kojih dobar dio ima službeno naoružanje, što je najjača organizovana sila u državi. Evropska komisija u svom Analitičkom izvještaju za 2010. primjećuje kako je „potrebno preispitati ukupan broj policijskih službenika, koji je među najvećima po glavi stanovnika u regionu”.

Brojnost policije – koja poreske obveznike, sa ovogodišnjim umanjenim budžetom košta 64,8 miliona eura – obrnuto je srazmjerna rezultatima.

AFERA „MONTENEGROERLAJNZ”: Dugoročno možda najznačajnija Veljovićeva kalvarija je Montenegroerlajnz, istraga koju je, neposredno po obnavljanju nezavisnosti, 30. juna 2006. procesuirao krivičnom protiv dr Zorana Đurišića, muža dr Milice Pejanović-Đurišić. Predsjednik odbora direktora avio-kompanije se teretio da je, skupa sa svojim zamjenikom, od 2002. do 2006. na više nezakonitih načina oštetio kompaniju u državnom vlasništvu. Veljovića istraga je startovala sa procjenom da je kompanija oštećena za 44 miliona, da bi se u tužbi navela konačna cifra od svega 450.000 dolara.

Krajem juna ove godine je objavljeno da nadležni tužilac odustaje od krivičnog gonjena Đurišića i njegovog zamjenika. „Nema dokaza da su imenovani izvršili krivična djela zbog kojih je vođen sudski postupak”.

Uprava policije ne odustaje; početkom septembra najavljuje „preduzimanje konkretnih aktivnosti i provjera u Crnoj Gori i inostranstvu”, odnosno, nastavak istrage. Rukovodstvu kompanije su poručili da su „dobro poznati razlozi zbog kojih je predmet obustavljen”, a da je tokom „istrage bilo neuspjelih pritisaka na zaposlene u policiji, kao i pritisaka i opstrukcija od strane menadžmenta Montenegroerlajnza i njihovih porodica”.

Na koje „njihove porodice” su iz policije ciljali? Samo su dvojica u aferi Montenegroerlajnz optužena, dok je Milica Pejanović-Đurišić jedini poznati „porodični” link sa establišmentom.

Svi ti pritisci, ukoliko ih je bilo, klasična su krivična djela ometanja istrage, no Veljovićva policija niti jednu takvu nije procesuirala – što im je zakonska obaveza.

Zoran Đurišić je lamentirao o „montiranoj aferi” a Odbor direktora Montenegroerlajnza uputio pismo Vladi, u kojem traži da „identifikuje i kazni odgovorne za četvorogodišnju policijsko-tužilačku akciju protiv Đurišića”.

KONTEKST: Odbor direktora Montenegroerlajnza je godinama popunjen funkcionerima SDP-a, od kojih su Rifat Rastoder (još na toj dužnosti) i Jusuf Kalamperović davali iskaze tokom istrage.

Jedna od stavki iz policijske istrage je bila da su Đurišić i zamjenik bez saglasnosti Odbora direktora davali avione kompanije u zakup. U petočlanom Odboru direktora je sada i Džavid Šabović (član Predsjedništva SDP-a).

To nas vraća na kontekst oko SDP zahtjeva da se Uprava policije vrati u MUP. Najprije su funkcioneri SDP-a (Rastoder, Šabović), posredno od Vlade zatražili „odgovornost” i za policijski vrh. Uslijedila je SDP inicijativa da se Uprava policije vrati u okrilje MUP-a.

U javnosti je ostala neprimijećena činjenica da je i ministar Ivan Brajović u inkriminisanom periodu bio član Odbora direktora Montenegroerlajnza. Davnog januara 1989, skupa sa Milicom Pejanović-Đurišić, bio je član organizacionog odbora tzv. AB revolucije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari