Povežite se sa nama

MONITORING

Ko je glavni pendrek

Objavljeno prije

na

Jedva godinu nakon što je za šefa Uprave policije predložen Veselin Veljović, nekadašnji oficir jugoslovenske vojske, iz SDP-a tvrde da je najbolje rješenje da lično ministar unutrašnjih poslova i javne uprave rukovodi policijom.

Prema važećem Zakonu o policiji (2005), direktora Uprave policije imenuje i razrješava Vlada na prijedlog resornog ministra. Skupština o kandidatu za starješinu policije daje mišljenje, ali ono nije obavezujuće za Vladu, pa je Veljovićev šef u teoriji i praksi premijer Milo Đukanović.

STANJE STVARI: Od 2003. do 2005. Službom javne bezbjednosti (sadašnja Uprava policije) rukovodio je esdepeovac Mićo Orlandić. U tom periodu su se desila dva krupna zločina koji još uvijek nemaju kompletne ili sudski pravosnažne odgovore o inspiratorima i ubicama – smaknuća Duška Jovanovića (2004) i policijskog inspektora Slavoljuba Ščekića (2005).

Poslanici SDP-a su 2005, svi do jednog, uključujući i Ivana Brajovića, sadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i javne uprave, glasali za postojeći Zakon o policiji. U to vrijeme ignorisali su činjenicu da evropski standardi traže jasno izvedenu političku, dakle, ministarsku odgovornost za rad policije.

U Srbiji je zakonom definisano da tamošnju Direkciju policije obrazuje MUP, a u Hrvatskoj da je „policija javna služba MUP-a”. Obje države imaju uočljiv napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije sa „krupnim ribama” u zatvorima, na poćernicama ili pod istragama.

Prethodnim Zakonom o unutrašnjim poslovima Crne Gore (1994, čl. 6) bilo je predviđeno da djelokrug policijskih „organizacionih jedinica, njihovu organizaciju, sjedišta i područja za koja se obrazuju, utvrđuje ministar aktom o organizaciji i sistematizaciji uz saglasnost nadležnog tijela Vlade”.

Potpredsjednik SDP-a, Ivan Brajović, po obrazovanju građevinski inženjer, juna 2009. je postavljen za ministra. Oko pola godine mu je trebalo da predloži Veljovića. Kada je to napokon uradio, tvrdio je da „nikada nijesam imao na umu ni jedno bolje rješenje”.

KARIJERA: I Veljović je zimus nastavio dopisivanje autobiografije profesionalnog neznanja i nekompetencije, započete u jesen 2005, kada ga je predložio jedan drugi SDP ministar, Jusuf Kalamperović. Aktuelni šef policije nema nikakva specijalistička znanja iz oblasti upravljanja istragama, obezbjeđivanja dokaza, krim-viktimologije, itd. Iz Vojske Jugoslavije 1992. prelazi u MUP Crne Gore, vjeruje se uz savjet i pomoć Duška Markovića, komšije iz mojkovačkog Podbišća. Postavljen je za komandira stanice milicije u CB Pljevlja, gdje je bio do 1995. godine.

U tom periodu obavljeno je etničko čišćenje Bukovice u kojem su učestvovali aktivni i rezervni pripadnici crnogorske policije. Svjedok Sejfo Osmanagić je tvrdio kako je Veljović u pljevaljskoj policijskoj stanici, početkom novembra 1993, „meni htio da siječe uši, ali me spasio inspektor Debeljević” (Bukovica, FHP, 2003). Idriz Durgut, drugi svjedok, pred Višim sudom u Bijelom Polju je kazao da je akcijom pretresa njegove kuće, tokom koje su ga tukli i ćerali da pjeva četničke pjesme, rukovodio Veljović koji takve navode „sa prezirom” odbacuje.

Doprinosom od dva-tri krošea, učesnik je hapšenja kuvara Milike Čeka Dačevića, narečenog „četničkog vojvode” koji je avgusta 1992. Pljevlja držao pod opsadom. No umakao mu je 1993, nakon pljačke lokalnog zlatara, Darko Šara Šarić, potonji kokainski baron.

Zatim je Veljović 1995. postavljen za šefa Specijalne antiterorističke jedinice. Sa radnim iskustvom udri-među rogove-da popije patos – prvi je direktor Uprave policije, bivše Službe javne bezbjednosti, koja je tada izmještena iz sastava MUP-a u poseban organ državne uprave pod DPS-SDP egidom „reformi po evropskim standardima”. Svega par mjeseci kasnije je uslikan u njihovom izbornom štabu u Mojkovcu, tokom lokalnih izbora gdje se zatekao „da bih pozdravio Miladina Brka Mitrovića, prijatelja i bivšeg profesora”.

Zimus je Veljoviću, tri mjeseca nakon prvih, vrištećih novinskih naslova o Balkanskom ratniku i „kokainskoj aferi”, opet ispred nosa umakao Darko Šarić.

KADROVI I MOĆ: Brajović je zimus hvalio Veljovića da je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”. Neposredno po Veljovićevom reizboru, izmijenjen je i Zakon o policiji u dijelu da se unutrašnja kontrola Uprave policije vraća pod ingerencije MUP-a. Promjena je sporo realizovana, tek u junu, imenovanjem Veselina Šaranovića (bio i službenik ANB) za rukovodioca Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije.

U januaru je Nikola Janjušević, predsjednik odbora SDP-a Nikšića, opštine za koju je partijski koordinator Ivan Brajović, imenovan za jednog od pomoćnika direktora Uprave policije (postao načelnik Sektora policije opšte nadležnosti).

Preostalih pet policijskih sektora, uključujući Sektor kriminalističke policije (načelnik Milan Tomić, sa odsjecima za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, za posebne provjere, NCB Interpol Podgorica, itd), pokrivaju Veljovićevi pomoćnici iz prethodnog mandata.

No, glavnu konjunkturnu moć predstavlja Sektor za informacione tehnologije i sisteme Uprave policije (načelnik dr Ranko Vojinović). Pod legendom da zbog promjene Zakonika o krivičnom postupku stvara obavještajnu krim-službu, Veljović sada ima infrastrukturu za primjenu MTN-a (mjera tehničkog nadzora). Šef crnogorske policije je u mogućnosti da prisluškuje razgovore preko fiksne i mobilne telefonije (ostvaruje uvide u SMS i MMS poruke), ima savremenu opremu da presrijeće i fiber-optičke komunikacije, poput imejla i interneta, ili uređaje za elektronsko pozicioniranje (detaljnije u tekstu Kako nas špijunira Veselin Veljović, Monitor od 6. avgusta 2010).

Niko još uvijek nije reagovao na činjenicu da je Veljovićeva opcija primijene MTN-a potpuno nezakonita, jer takvu odredbu ne sadrži Zakon o policiji.

Veljović neposredno komanduje nad ukupno 5.556 službenika, od kojih dobar dio ima službeno naoružanje, što je najjača organizovana sila u državi. Evropska komisija u svom Analitičkom izvještaju za 2010. primjećuje kako je „potrebno preispitati ukupan broj policijskih službenika, koji je među najvećima po glavi stanovnika u regionu”.

Brojnost policije – koja poreske obveznike, sa ovogodišnjim umanjenim budžetom košta 64,8 miliona eura – obrnuto je srazmjerna rezultatima.

AFERA „MONTENEGROERLAJNZ”: Dugoročno možda najznačajnija Veljovićeva kalvarija je Montenegroerlajnz, istraga koju je, neposredno po obnavljanju nezavisnosti, 30. juna 2006. procesuirao krivičnom protiv dr Zorana Đurišića, muža dr Milice Pejanović-Đurišić. Predsjednik odbora direktora avio-kompanije se teretio da je, skupa sa svojim zamjenikom, od 2002. do 2006. na više nezakonitih načina oštetio kompaniju u državnom vlasništvu. Veljovića istraga je startovala sa procjenom da je kompanija oštećena za 44 miliona, da bi se u tužbi navela konačna cifra od svega 450.000 dolara.

Krajem juna ove godine je objavljeno da nadležni tužilac odustaje od krivičnog gonjena Đurišića i njegovog zamjenika. „Nema dokaza da su imenovani izvršili krivična djela zbog kojih je vođen sudski postupak”.

Uprava policije ne odustaje; početkom septembra najavljuje „preduzimanje konkretnih aktivnosti i provjera u Crnoj Gori i inostranstvu”, odnosno, nastavak istrage. Rukovodstvu kompanije su poručili da su „dobro poznati razlozi zbog kojih je predmet obustavljen”, a da je tokom „istrage bilo neuspjelih pritisaka na zaposlene u policiji, kao i pritisaka i opstrukcija od strane menadžmenta Montenegroerlajnza i njihovih porodica”.

Na koje „njihove porodice” su iz policije ciljali? Samo su dvojica u aferi Montenegroerlajnz optužena, dok je Milica Pejanović-Đurišić jedini poznati „porodični” link sa establišmentom.

Svi ti pritisci, ukoliko ih je bilo, klasična su krivična djela ometanja istrage, no Veljovićva policija niti jednu takvu nije procesuirala – što im je zakonska obaveza.

Zoran Đurišić je lamentirao o „montiranoj aferi” a Odbor direktora Montenegroerlajnza uputio pismo Vladi, u kojem traži da „identifikuje i kazni odgovorne za četvorogodišnju policijsko-tužilačku akciju protiv Đurišića”.

KONTEKST: Odbor direktora Montenegroerlajnza je godinama popunjen funkcionerima SDP-a, od kojih su Rifat Rastoder (još na toj dužnosti) i Jusuf Kalamperović davali iskaze tokom istrage.

Jedna od stavki iz policijske istrage je bila da su Đurišić i zamjenik bez saglasnosti Odbora direktora davali avione kompanije u zakup. U petočlanom Odboru direktora je sada i Džavid Šabović (član Predsjedništva SDP-a).

To nas vraća na kontekst oko SDP zahtjeva da se Uprava policije vrati u MUP. Najprije su funkcioneri SDP-a (Rastoder, Šabović), posredno od Vlade zatražili „odgovornost” i za policijski vrh. Uslijedila je SDP inicijativa da se Uprava policije vrati u okrilje MUP-a.

U javnosti je ostala neprimijećena činjenica da je i ministar Ivan Brajović u inkriminisanom periodu bio član Odbora direktora Montenegroerlajnza. Davnog januara 1989, skupa sa Milicom Pejanović-Đurišić, bio je član organizacionog odbora tzv. AB revolucije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo