Povežite se sa nama

MONITORING

Samo selektivno

Objavljeno prije

na

Od kada su 26. avgusta 2010. stupili na snagu amandmani Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) za oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, podignute su optužnice za pranje novca protiv Duška Šarića i Jovice Lončara, nedavno i Safeta Kalića i njegovih. Ukoliko se uzmu u obzir i momci iz Zavale, svi ovi optuženi bi mogli biti imitacija „krupne ribe”, tražene robe za ritualni žrtvenik naše slavne euro-atlantske integracije. Na primjer, razmotrimo pitanje geografskog porijekla optuženika – Pljevlja, Rožaje, Budva. Nema nikog iz Podgorice, administrativne i finansijske delte gdje još bezbrižno plivaju brendirane „krupne ribe”, tačnije nemani iz muljatorskih dubina naše dvodecenijske tranzicije.

Otuda kratkoročni bilans tužilaštva sa novim ovlašćenjima samo na prvi i simplifikovani pogled ne izgleda toliko loš, naročito uzmu li se u obzir prethodne godine, recimo prošla, kada, vjerovali ili ne, uopšte nije bilo ni jedne optužnice zbog krivičnog djela pranja novca.

Ranka Čarapić, šefica tužilaštva, u jednom svom referatu otkriva s tim u vezi „toplu vodu”, kako „statistički podaci sasvim sigurno ne pokazuju stvarno stanje u ovoj oblasti kriminala”.

Podsjetimo da je ZKP promijenjen u dijelu da istrage protiv organizovanog kriminala vodi specijalno tužilaštvo pri višim tužilaštvima u Podgorici i Bijelom Polju, a ne istražne sudije, kao do tada. Najvažnije aspekte finansijskih istraga obavlja Zajednički istražni tim (ZIT), sastavljen od kombinovanih službenika regrutovanih iz tužilaštva, te Uprava policije, carine, poreske i Uprave za sprječavanje pranja novca. U Podgorici je nedavno adaptiran i audio-vizuelnom tehnikom opremljen prostor za potrebe specijalnog odjeljenja i ZIT-a od 110 metara kvadratnih.

Oko tog ZIT-a postoji zanimljiva predistorija. Naime, formiran je pod prinudom „međunarodnih partnera” u nevrijeme 19. februara 2010, u jeku kokainske afere sa Šarićem a mentor je bio Svetozar Marović, tadašnji vicepremijer za unutrašnju politiku i politički sistem.

Marović se u to vrijeme bio raspričao kako je lično oko ZIT-a radio „sa prijateljima iz SAD” a „cilj nam je da se niko ne može osjećati sigurno ako uzme novac da bi radio nešto mimo zakona”. No, upravo je jedan od prvih rezultata rada ZIT-a bilo dokumentovanje optužnice – zapravo razrada nekih teza iz autorizovane krivične prijave MANS-a – protiv aktera Zavale, uključujući i Marovićevog brata!

ZIT od marta ove godine funkcioniše na bitno drukčiji način od prvobitnog modela. Naime, službenici iz policijske, carinske, poreske i Uprave za sprječavanje novca ne dolaze u specijalno tužilaštvo kao eskort pojačanja, već su fultajm angažovani u tužilaštvu na način što su zaposleni kao članovi ZIT-a. To znači da sada ne odgovaraju šefovima svojih uprava, već direktno specijalnoj tužiteljki Đurđini Ivanović.

Prema sporazumu o formiranju ZIT-a, „strane potpisnice”, dakle uprave, na kraju istrage – ako ne dođe do optuženja – imaju pravo da se upoznaju sa aktivnostima njihovog predstavnika, ukoliko to ne ugrožava neku od istraga u toku ili „iz drugih opravdanih razloga”, o čemu odluku donosi specijalna tužiteljka.

Navodno se ZIT profiliše, sa žalosnim kašnjenjem, poput USKOK-a, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala državnog tužilaštva Hrvatske koji je osnovan još 2001. godine. USKOK je na optuženičke klupe doveo ne samo neke od glavnih tamošnjih gangstera, već i važne zvaničnike, od kojih je krivični postupak protiv bivšeg premijera Iva Sanadera kulminacija njihovog predanog rada.

U poređenju sa takvim dometima, učinak crnogorskog tužilaštva zabrinjava. Nema ni vjerodostojne osnove da tužilaštvo vuče autonomne poteze i samostalno utvrđuje prioritete i tempo istraga.

Naime, glavni „reformator” crnogorskog pravosuđa, uključujući i tužilaštvo, jedan je od stubova sistema – Duško Marković, emeritus Udbe, vicepremijer, nasljednik Svetozara Marovića, takođe i ministar pravde, nedavno izabrani član Predsjedništva DPS-a.

Marović je, kako smo pisali, dogovarao formiranje ZIT-a u neposrednom kontaktu sa Roderikom Murom, bivšim američkim ambasadorom u Podgorici. Međutim, iz jedne Murove povjerljive depeše, koju je nedavno objavio Vikiliks, doznaje se kako nije imao zablude u pogledu Marovića koji mu se tete a tete nudio kao reformator pravosuđa i predvodnik borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Izvjestio je 2009. kako je „Marović navodno povezan sa 22 posebne kompanije” a da je „česta glasina” da se u Budvi ne može bez njegovog blagoslova sklopiti ni jedan posao.

Za razliku od Marovića, Duško Marković, tokom godina šefovanja tajnom službom je razvio povjerljive odnose sa američkom bezbjednosnom zajednicom i prepoznaju ga kao osobu realne moći. Objavljeno je kako je sredinom februara Marković imao sastanak sa Sesilijom Braten, pravnom savjetnicom Ambasade SAD u Podgorici, gdje je zaključeno da „kapaciteti ZIT-a, čije je osnivanje inicirala Ambasada SAD, moraju biti ojačani”.

Marković je sa ambasadorkom Sju Kej Braun 8. jula potpisao Sporazum o sprovođenju zakona između vlada Crne Gore i SAD sa ciljem „pokretanja projekta podrške jačanju vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije”. Osim ekspertske i finansijske podrške Ministarstvu pravde i pravosuđu, predviđeno je i djelovanje američkog „stalnog pravnog savjetnika”.

ZIT je kadrovski selektovan uz Markovićev nadzor. Specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović je ranije najavila da svi članovi ZIT-a prolaze kroz bezbjednosnu provjeru, koju obavlja Agencija nacionalne bezbjednosti, čiji je Marković bio dugogodišnjih šef.

Komešanja u policiji

Za prioritet Sporazuma o sprovođenju zakona između vlada Crne Gore i SAD od 8. jula ove godine je naglašena „reorganizacija Uprave policije, kao jednog od ključnih nosilaca borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije”. Planirano je formiranje „radne grupe” koja će do kraja 2011. sprovesti „temeljnu procjenu postojeće organizacione strukture i pripremiti akcioni plan reorganizacije”. Amerikanci su, dakle, identifikovali i Upravu policije kao zrelu za reorganizaciju, uprkos tvrdnjama Veselina Veljovića da je u proteklih šest godina ona reformisana a „rezultati najbolji u protekloj deceniji”. Svega nekoliko dana nakon hapšenja članova porodice Kalić, odnosno nakon što prvooptuženi u tom slučaju Safet Kalić nije uhapšen, Veljović je 1. avgusta na kolegijumu direktora Uprave policije smijenio Rajka Malovića, načelnika Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Malović je nedavno za javnost procijenio da u Crnoj Gori djeluje 10 do 15 organizovanih kriminalnih grupa i da su obično povezane sa međunarodnim kriminalom. Uprava policije je objavila da je Malović raspoređen „na druge poslove i zadatke”.

Učinci

Tužilaštvo ima čvrst subordinacijsku ustroj, gdje pokretanje svake istrage zavisi od odobrenja Ranke Čarapić. To nas dovodi do pitanja svih pitanja – kakvi su učinci Ranke Čarapić? Njen rad i de iure nadzire Duško Marković, koji je član i Tužilačkog savjeta, te može u svakom trenutku pokrenuti proceduru njenog opoziva. S tim u vezi podsjetimo da tužilaštvo nije reagovalo na drastičan primjer pravosnažno dokazane nezakonitosti u slučaju Carine protiv Miomira Mugoše, niti ima nagovještaja da je temeljno provjeravano poslovanje Kombinata aluminijuma, gdje su ruskom vlasniku stavljeni u džep silni državni milioni eura. I Mugoša i Kombinat su imali poslovnu saradnju sa Komeksportom, privatnom firmom muža Čarapićeve. Tu su i predmeti Željezara i Prva banka. MANS je prošle godine podnio krivičnu prijavu zbog navodnog pranja novca u Željezari – a pravna zastupnica nikšićke kompanije je jedno vrijeme bila eks premijerova sestra Ana Kolarević. Čarapićeva je, sumirajući rad tužilaštva u 2010, čak tvrdila da nije ni bilo prijava po ovom krivičnom djelu. Prvobitnu verziju ove krivične prijave MANS-a tužilaštvo je odbilo pod izgovorom da je dokumentacija (više hiljada stranica o of-šor poslovanju) na engleskom jeziku! Još nije objavljeno što je epilog sa „informacijom o problemima u poslovanju Prve banke” koju im je Ljubiša Krgović, kasnije smijenjeni predsjednik Savjeta guvernera Centralne banke, dostavio krajem 2008, kada je banka u vlasništvu prve familije dobila 44 miliona državnog kredita. Krgović je prošle godine bio eksplicitniji, izjavio da Prva banka „u sukobu sa zakonom, podzakonskim aktima, međunarodnim standardima i direktivama EU”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo