Povežite se sa nama

MONITORING

Od ljubavi do mržnje

Objavljeno prije

na

Sljedeće nedjelje (19. avgusta) biće četiri mjeseca kako je u Željezari Nikšić uveden stečaj. Koji dan ranije (15. avgusta) biće jasno kako budućnost Željezare vide njeni većinski vlasnici – predstavnici Montenegro spešlti stilsa (MNSS), holandske kompanije koja je od 2008. gazdovala Željezarom. U ponedjeljak ističe rok u kome MNSS i njena sestrinska firma Rekupero moraju da dostave planove za reorganizaciju nikšićke kompanije. O tim planovima bi se, ukoliko ih bude, potom izjasnili povjerioci Željezare i Privredni sud u Podgorici. ,,Tada će biti poznata sudbina Željezare, odnosno način izlaska iz postojeće situacije”, kaže stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić. ,,Ukoliko bi bio prihvaćen jedan od planova reorganizacije, onda bi se stečajni postupak obustavio. Ako nijedan plan ne bude usvojen, onda Privredni sud oglašava bankrot, a ja kao stečajni upravnik dužan sam da dam mišljenje o načinu diobe stečajne mase…”.

U važne datume za sudbinu Željezare treba ubilježiti i 15. septembar. Tada ističe rok u kome su njemačkoj kompaniji Šolc Nikšićani dužni isporučiti 6.000 tona čelika, prema ugovoru koji su sa Njemcima sklopili Neksan i njegov vlasnik Miodrag Daka Davidović. Dva prethodna pokušaja propala su zbog slabog kvaliteta proizvedenog čelika. Ukoliko ne iskoristi posljednju šansu, upozorava Davidović, Željezari predstoji bankrot.

Da li je to baš tako, ne zna se. Između ostalo i zato što ,,spasonosni ugovor” sa Njemcima niko sem Davidovića i njegovih saradnika nije vidio.

NOVAC JAČI OD LJUBAVI: U međuvremenu, priča o propasti Željezare je internacionalizovana. Britanski investicioni fond Etemba kapital, nakon višegodišnjeg potpunog razumijevanja i prisne saradnje, ušao je u otvoreni sukob sa vlastima u Podgorici.

Etamba, što na jeziku ratobornog južnoafričkog plemena Zulu znači – povjerenje, svojim kapitalom stoji iza kompanija MNSS i Rekupero. Nezadovoljni načinom na koji se stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić ponio prema njihovom zahtjevu za namirenje potraživanja, oni su ga tužili pred Visokim sudom Engleske u Londonu!?

MNSS je i pred crnogorskim sudovima podnijela tužbu protiv Perišića zbog navodne ,,zloupotrebe položaja”.

Glasnogovornici Etambe, MNSS-a i Rekupera Perišiću na teret stavljaju to što je osporio njihov zahtjev prema kome Željezara Nikšić ovim kompanijama duguje 96,6 miliona eura. Polovinu tog novca potražuje MNSS: 13,6 miliona na osnovu pozajmica koje su davali Željezari, a 36 miliona po osnovu izgubljene dobiti. Ovo je za crnogorske prilike jedinstven slučaj da većinski vlasnik neke kompanije (sve članove borda Željezare imenovao je MNSS) od te kompanije potražuje naknadu za izgubljenu dobit. Odnosno nešto što je mogao ali, ko zna zbog čega, nije zaradio. Preostali novac (oko 50 miliona) koji potražuje of-šor kompanija Rekupero takođe predstavlja kredite koje je (makar tako tvrde) MNSS dao Željezari, a onda ih – ko zna zbog čega – ustupio Rekuperu.

Perišić saopštava da je zahtjeve MNSS i Rekupera osporio isključivo zato što oni – nijesu osnovani.

Stečajni upravnik kaže da je pregledom dokumentacije ustanovio da su postojale jasne obaveze MNSS-a da u roku od pet godina u Željezaru mora investirati skoro 120 miliona eura, i to neposredno, ulaganjem vlastitih sredstava a ne preko kreditnog zaduženja nikšićke kompanije.

Perišić tvrdi kako je MNSS u Željezaru od planiranih 118 investirao tek 15 miliona eura (samo investicioni plan za prvu postprivatizacionu – 2007. godinu – bio je težak 14 miliona). ,,Uz to je, u tekuće poslovanje uloženo još 39,7 miliona eura, u vidu pozajmica”, konstatuje Perišić, ,,Stvar je u tome da nešto što je trebalo uložiti u Željezaru nije uloženo i kao posljedica toga pojavila se nelikvidnost, gubici u poslovanju od skoro 100 miliona eura, obaveze prema povjeriocima – računajući i njihova potraživanja – od skoro 193 miliona eura, insolventnost… Na kraju je sve to rezultiralo stečajem.”

PREVARA: Sažmimo priče iz Podgorice, Londona i Nikšića. Dakle, MNSS od Željezare kojom je pet godina gazdovala potražuje skoro 100 miliona eura. Pri tome, može dokumentovati da je u Nikšić – kroz investicije i pozajmice donijela 50 miliona. A morala je dva puta više.

Ko je kriv što smo ostali bez 100 miliona investicija, 1000 radnih mjesta, izvoza vrijednog 300 – 500 miliona eura godišnje? Akcionari Etemba kapitala i menadžeri MNSS-a? Ili premijeri Željko Šturanović, Milo Đukanović, predsjednik Savjeta za privatizaciju i potpredsjednik Vlade Vujica Lazović, direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja a potom ministar ekonomije Branko Vujović. Vujović je vlastitim potpisom, u ime Vlade Crne Gore, aminovao pravo MNSS-a da nas vara, laže i, vjerovatno, potkrada (mada se to u Sporazumu iz jula 2009. ne pominje eksplicitno).

,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”, piše u Protokolu o refinansiranju Željezare Nikšić koji su potpisali Branko Vujović i G.H.J. de Haas, u ime holandskog MNSS. Svrha tog Protokola opisana je u tri tačke: MNSS će Željezari obezbijediti finansijsku injekciju od 10 miliona eura. Vlada će, potom, obezbijediti kreditne garancije u iznosu od 25 miliona za novo zaduženje Željezare. I treće – restrukturiranje bankarskih aranžmana između MNSS-a i Prve banke, nakon kojih je 30-tak miliona namijenjenih za investicije u Željezari završilo za namirenje već obezbijeđenih potraživanja banke braće Mila i Aca Đukanovića.

Vlada je proljetos Švajcarskoj komercijalnoj banci namirila kredit koji je podigao MNSS, a ona garantovala novcem crnogorskih poreskih obveznika. Od tada se pravi da je se problemi u Nikšiću ni najmanje ne tiče.

KALJENJE PREVARE: Treba se prisjetiti osnovnih detalja iz višegodinje saradnje prvo britanske, pa potom holandske MNSS i Vlade Crne Gore.

U septembru 2006. objavljeno je da je tada britanska MNSS prvorangirana na ponovljenom tenderu za prodaju većinskog paketa Željezare. Prethodno su iz tog projekta pobjegle dvije ruske kompanije Rusmontstalj i Midland. Sa sobom su, priča se, odnijeli sve što nije bilo armiranim betonom vezano za zemlju.

O MNSS, novom vlasniku Željezare, javnosti je predočeno samo to da u njegovom bordu sjedi i Oleg Obradović, dugogodišnji prvi čovjek Telekoma Crne Gore i predsjednik borda Crnogorske komercijalne banke. Danas je Obradović na istom mjestu –ali u Prvoj banci.

Kupoprodajni ugovor potpisali su u ime Vlade Branko Vujović, a u ime MNSS njen suvlasnik Radomir Vukčević, nekadašnji profesor Univerziteta Veljko Vlahović.

,,Za prvu godinu u kojoj je predviđena investicija od 14 miliona eura mora biti depozit položen na račun CKB i Nikšićke banke. Mi ćemo kontrolisati trošenje novca”, kazao je tada Vujović, ,,Za svaku narednu godinu 30 dana prije isteka investicionog perioda kupac se obavezao da položi depozit ili da garanciju banke. Ukoliko to ne urade, predviđena je mogućnost jednostranog raskida ugovora, s tim što se investicije ne vraćaju. To znači raskid bez arbitraže. Takva vrsta raskida predviđena je i u slučaju da se radnicima ne isplate dvije zarade.”

Zašto su Branko Vujović, odnosno Vlada Crne Gore, zaboravili na ove obaveze? U pravnoj državi to bi utvrđivali tužilaštvo i pravosuđe. Ovako, o tome samo čitamo u domaćim i stranim medijima.

Početkom 2007. kada je preuzeo vlast u Željezari MNSS je u bord direktora nikšićke kompanije uz Vukčevića imenovao Branka Čavora, Blagoja i Želimira Cerovića, Miodraga Daku Davidovića, Andriju Rackovića, a u bordu se uskoro našla i Ana Kolarević.

Od pomenutih je do danas u Željezari ostao samo ,,hronični spasilac metalaca” Miodrag Davidović.

Već u februaru 2008. MNSS je promijenila adresu. Nakon navodne dokapitalizacije kompanije je iz Londona preseljena u Amsterdam, ali obećani novci nikada nijesu stigli u Nikšić.

Iz priče se tada povukao Oleg Obradović. Njegov postupak slijedili su (u junu 2009.) Radomir Vukčević, Ana Kolarević, Budimir Šegrt i tadašnji direktor Željezare Milenko Vujičić. Oni su ostavke, u zajedničkom saopštenju, pojasnili željom da rade poštujući zakon, privatizacioni ugovor i interese radnika Željezare.

Đukanovićevoj Vladi ni to nije bilo čudno, nego je vlasnike Željezare častila oprostom dugova, odlaganjem obaveznih investicija i bankarskom garancijom koju smo nedavno uredno platili.

BIZNIS BARIJERE: Za uzvrat, Vladini partneri u koje su Đukanović, Vujović i družina sipali i šapom i kapom blate i Vladu i Crnu Goru gdje stignu. Tako je internet portal Business New Europe (Biznis nove Evropa, BNE) objavio opsežnu priču o nevoljama koje su u Crnoj Gori zadesile britanski investicioni fond Etamba kapital.

,,Kada je Etemba potpisala sporazum sa crnogorskim vlastima 2008, bila je uvjerena da će preokrenuti finansijsku sreću kompanije, uprkos lošim izgledima na tržištima čelika širom svijeta, što je bila posljedica globalne krize. Događaji su, međutim, uskoro krenuli drugim tokom”, piše na sajtu BNE bez pomena da Etamba i njene of-šor kompanije angažovane u ovom poslu nijesu ispunile ni jednu od ugovorenih obaveza u Nikšiću.

Ipak, kao pravi profesionalci, novinari i urednici BNE shvataju suštinu: ,,Dok je ishod pravnih postupaka još uvijek neizvjestan, ono što nije u fokusu je činjenica da je Željezara Nikšić sada na koljenima, nekih 1,500 radnika je suočeno sa neizvjesnom budućnošću, grupa međunarodnih investitora je izgubila iluzije, i crnogorska reputacija kao atraktivne destinacije je sada u pitanju. Sve u svemu, svi umiješani u ovu situaciju gube”.

Zašto to ne mogu da shvate nadležni u Vladi Crne Gore. Ili, ipak, neće.

Milan BOŠKOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo