Povežite se sa nama

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Ubi nas ,,prejaka pamet”

Objavljeno prije

3 godine

na

Ne brinem za velesile, već bih da mi riješimo: Ko smo i šta smo mi, gde hoćemo da budemo, kako to da ostvarimo i ko nas i čime predstavlja

 

MONITOR: Aleksanadar Vučić je prošle godine najavio formiranje „srpsko-patriotskog“ bloka koji bi trebalo da bude nosilac državotvorne ideje. Ponovio je da odlazi sa čela SNS-a. Koliko to može biti povezano sa realizacijom „pokreta državotvorne ideje“ i ko bi i sa kojim doprinosom Vučićevoj politici mogao da se nađe u tom „kolu“?

JANKOVIĆ: Vučić ne improvizuje, već političke tokove kontroliše određenim metodama. On zna da je u ljude prirodno usađena težnja za promenama. Posle više od decenije na vlasti, nagomilanih afera i ljudi koji su mu postali balast, zašto bi pasivno čekao da ga vreme uhvati na spavanju? Okolnosti su takve da može da bira kada i kako da povede novu igru, da među svojim kadrovima promeša karte, svojim glasačima da katarzu (a pri tom ih ne uplaši neizvesnošću od nečeg zaista novog), i da opoziciji baci novu rukavicu u lice da se bave njom umesto sobom. On, istina, ima i priliku da stvarno pobedi sebe i uvede preko potrebne istinske promene, da vrati podelu vlasti i tako ojača državu, ili pak može opet da napravi privid, samo veći nego kada menja vladu – može da sebe „ponovo izmisli“; da se smeni samim sobom i okruži još opskurnijim likovima da među njima izgleda bolje. Ali je li to ono što Srbiji  treba? Ja ga ne potcenjujem niti mu se smejem, od početka njegove vlasti mi ništa nije smešno. Ali znam da njegov novi kostim neće dati odgovore na dalje izazove za Srbiju.

MONITOR: Dolaskom Aleksandra Bocan Harčenka i Kristofera Hila za ambasadore Rusije i SAD-a u Srbiji, bilo je jasno da ponašanje Srbije i Srba u regionu ulaze ponovo u fokus ovih država. Može li se razmišljati i o tome da je njihova uloga značajnija od diplomatske borbe na našem uskom regionalnom terenu?

JANKOVIĆ: Pitanja Kosova, Srbije i Crne Gore od momenta ruske agresije na Ukrajinu postala su mnogo bitnija i Vašingtonu i Moskvi jer svako od njih na svoj način predstavlja ogledno polje, pokaznu vežbu, argument, izgovor ili presedan u igri mnogo većih uloga, što je predsednik Putin i otvoreno iskazao. U globalnoj partiji šaha u kojoj su skinuli rukavice (mada je to suviše fina metafora za sukob u kome ljudi masovno ginu), i Rusiji i SAD-u je bitno da znaju da li su ovaj region i države u njemu crne ili bele boje – njihove ili protivničke. Ambasadori Bocan-Harčenko i Hil su predstavnici velesila koje znaju i uzimaju šta im treba, a mi smo region u kome se prečesto neće ni ono što se hoće, a šta se stvarno hoće – to niko više  i ne zna. Ja dakle ne brinem o ulogama ambasadora, već bih da mi rešimo ko smo i šta smo, gde i s kim hoćemo da budemo i šta smo za to spremni da uradimo, te ko da nas i kako predstavlja, pa da te ciljeve i ostvarujemo. A ne kao ovo mrcvarenje sa EU: 20 i kusur godina „pridruživanja“ i gde smo bili – nigde, šta smo radili – ništa.

MONITOR: Govori se da će američke bezbjednosne službe „duboko zamrznuti“ saradnju sa kolegama u Srbiji, što se objašnjava bliskim vezama koje šef BIA Aleksandar Vulin ima sa ruskim službama bezbjednosti. Koliko je ovaj potez SAD-a značajan i može li se proširiti i na prekid saradnje i pomoći i u drugim oblastima?

JANKOVIĆ: Nema tu ništa suštinski novo u Srbiji, ali su sada međunarodne okolnosti drugačije. Odavno je za neke službe važilo ne samo da imaju bliske veze sa stranim, već da su njihova produžena ruka. Takva etiketa sledi kada, npr. u realnom vremenu nekom šaljete sirove obaveštajne podatke o kretanju trećih lica. BIA nije bila ruska baza, a ne znam da li se to promenilo – u tom svetu istina često nije tamo gde se preko medija  „otkriva“ da jeste. To da neki ljudi na značajnim pozicijama u službama vole da ih smatraju za ruske, američke ili nečije treće, pa se čak time i hvale, to je neki čudan patriotizam za koji uzor verovatno imaju u pojedinim političarima. U svakom slučaju, posebno posle promena u obaveštajnim zajednicama nakon 11. septembra, suštinski se ne može sarađivati sa jednom službom, a isključiti drugu, jer su povezane. A da li će timovi FBI sa pripadnicima BIA opet da treniraju pucanje, to je predstava. Ja svakako ne bih voleo da bilo ko prekine saradnju od interesa za bezbednost ljudi sa bilo kojom našom službom.

MONITOR: Često ima incidenata u našem regionu koji se mogu označiti i kao šovinistički. Sada se to desilo na dječijem takmičenju u fudbalu, u Sarajevu. Međunarodna zajednica i tzv. velike sile su uspjele da prekinu rat, ali su društva ostala prepuštena sama sebi, pritisku političkih i crkvenih oligarhija, i organizovanog kriminala?

JANKOVIĆ: Nacionalizam navijača je ogledalo nečeg u državi. Ja nisam anacionalan i ne prihvatam nastojanja da se nacija, etnička pripadnosti i poreklo stave u negativnu konotaciju. Verujem da i svetu i čovečanstvu doprinosimo svojim posebnostima. Poznajem dobro osećaj „ja sam građanin sveta“, ali mislim da treba da ga razumemo kao težnju ka univerzalnim ljudskim vrednostima i duhovnoj širini, a ne bezličnosti ili još gore, jednoobraznosti. Realnost je i da država i nacija pod imenom „Svet“ ne postoje. Može li migrant koji spasava život od ratova u Aziji i Africi da na granici EU kaže – „ja sam građanin Sveta i tretirajte me isto kao Šveđanina, Nemca ili Francuza“? Tačno je i da ništa kao osećaj pripadnosti naciji i veri nije sa toliko strašnim posledicama zloupotrebljeno, odjeke zloupotreba videli smo i sad u Sarajevu. Ali, istina je i da je trener pokušao da spreči strašne reči hrvatske mladeži prema srpskom rodu, a bosanska policija brzo privela osumnjičene za brutalni napad na srpsku porodicu. Bitka između dobrog i lošeg oduvek se vodi i vodiće se, pitanje je na kojoj smo strani mi i da li sedimo skrštenih ruku.

MONITOR:  Očekuje se da Bajden uskoro objavi svoju zvaničnu kandidaturu za predsjedničke izbore. Dok predstavnik Rusije u UN tvrdi da nema pravnog osnova da se sudi ruskom rukovodstvu za zločine u Ukrajini, Bajdenova administracija bi htjela da se to sprovede. Ni Rusija ni SAD nisu podržale djelovanje Međunarodnog krivičnog suda. Kako vidite mogućnost za djelovanje međunarodnog pravnog poretka u ovom slučaju?

JANKOVIĆ: Istoriju su do sada pisali i međunarodni poredak organizovali pobednici, nekad i licemerno kako ste ilustrovali, a ne bih rekao da je rat u Ukrajini i ceo sukob koji on predstavlja završen, ni da će skoro da bude. Ni jedan ratni zločinac ne bi trebalo da prođe nekažnjeno, ali da li će „pravda umeti da peva kao što su žrtve pevale o njoj“, da parafraziram Branka Miljkovića? Želim da tako bude. A inače, ne očekujem da se predsednik Bajden ponovo kandiduje. On je to istina najavio, ali bez te najave bi njegov autoritet pred kraj mandata lako počeo da slabi.

Vi i ja smo eto, analizirali Vučića, EU, Ameriku i Rusiju…bavili se i previše onim što ne možemo da promenimo, a evo i zašto: možda po prvi put u modernoj političkoj istoriji autokratije imaju način da se neograničeno održe na vlasti, i to receptom koji se primenjuje globalno: delu populacije koji je skloniji „čvrstoj ruci“ preko svih kanala, medija i mreža ponavlja  se  ,,Vođa zna sve najbolje!“ i jača se njihova disciplina. To nije novo, ali nova je ogromna moć novih tehnologija da znaju i beleže sve o svakome, da otkriju ko je čemu sklon i da ga zaspu totalnom, a personalizovanom propagandom. U stvari, do sada nerešiv problem i nije bio kako okupiti pokorne pristalice, već kako trajno kontrolisati neistomišljenike, buntovnike i stručnjake slobodnog duha, jer i oni su znali da se organizuju, preuzmu vlast i načine promene. E, za njih je stvorena druga mantra: ,,Ti znaš sve najbolje!“ i manifest:  „Budi opozicija svakome, uvek o svemu imaj svoje mišljenje i ne prihvataj ničiji autoritet. Budi nepokoran; najlepši si i najpametniji, potpuno slobodan i jedinstven; tebi lider ne treba, to je sloboda…“ i to nam se primilo. I tako, malo ljudi sad može da donosi odluke u ime većine i da ih partijska država kakve-takve kako-tako sprovodi, dok sa druge strane najčešće nema odluke jer svi imamo svoju analizu i najpametniji predlog za sve. Ako do odluke i dođemo biće kasno. A ako kojim slučajem nije – neće biti sprovedena jer nam je izvršavanje ispod časti, a država ne radi za nas. I bićemo svako ostrvo za sebe, u sve totalitarnijim autokratskim državama, sve dok pamet nastavljamo da brkamo sa mudrošću.

 

Samo međunarodna istraga može otkriti istinu o ubistvu Olivera Ivanovića

MONITOR: Pet je godina od ubistva Olivera Ivanovića koje se smatra političkim ubistvom. Sve je drugo u vezi sa njim na nivou politikantskih objašnjenja, a sudski postupak koji se vodi u Prištini ne djeluje da će dovesti ni do osude organizatora na terenu i neposrednih izvršilaca, a još manje do naručilaca ubistva – tvrdi se da i zaštićeni svedoci odustaju. Da li je moguće ovaj postupak izmjestiti i tako ga privesti kraju?

JANKOVIĆ: Do koliko-toliko celovite istine bi se u ovim okolnostima moglo doći upravo preko međunarodne istrage. Ona je dakako moguća – npr., generalni sekretar UN uputio je 2009. godine međunarodne istražitelje da rasvetle ubistvo bivše pakistanske premijerke Benazir Buto, počinjeno kada je krenula u novu političku kampanju. Taj tim je otkrio da su državne bezbednosne snage namerno ignorisale informacije o planovima za atentat i tako ga omogućile, a zatim lažirale istragu i prikrivale dokaze. Međutim, za međunarodnu istragu je potreban poziv vlade. Ako zvanični Beograd i Priština stvarno dele nezadovoljstvo brzinom i sveobuhvatnošću tekućeg sudskog postupka na koji formalno ne mogu da utiču, onda mogu da pozovu na međunarodnu istragu koja bi rasvetlila sve okolnosti i pozadinu ubistva.

 

 

EU treba integracija Balkana koliko je i nama EU potrebna kao oslonac

MONITOR: Tanja Fajon je, kao izaslanica EU, ponovila da će EU prekinuti pristupne pregovore sa Crnom Gorom ukoliko se Ustavni sud ne učini funkcionalnim. Vidljivo je da je Brisel veoma uzdržan kada se radi o Srbiji i da tu nema javnih prijetnji. Kako to da razumijemo?

JANKOVIĆ: Iznenadilo bi me da se to desi. Evropskoj uniji treba integracija Zapadnog Balkana isto koliko je i nama potreban oslonac u vidu EU. Kakav to globalni igrač može da bude Brisel, ako su mu u sopstvenom dvorištu ratovi i krize, a nova pridruživanja propadaju? I šta ako neke opozicione stranke u članicama EU svojim vlastima i Briselu postave pitanje – ko je kriv za pogrešne procene i koliko ste to novca evropskih poreskih obveznika potrošili za integraciju zemalja Zapadnog Balkana koju prekidate? Zato ne očekujem takve rezove, niti ih priželjkujem. Jer ponavljam, koliko EU trebamo mi, toliko i ona treba nama kao oslonac i pravac. Stari – socijalistički i nesvrstani smo davno napustili, novi sami nismo bili jaki da izgradimo, a nismo stvarno prihvatili ni onaj koji je EU za to vreme zacrtala. I zato smo kao društva dezorjentisani. A ako se Fajon pita šta to neka zemlja Balkana nije uradila, ne može da se ne pita šta su to ona i njene kolege sve vreme pogrešno radile. Ja bih voleo da se postave oba pitanja, ali ne svađalački, osvetnički već konstruktivno, i da se počne sa drugačijim, iskrenijim i principijelnijim pristupom.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BORIS MARIĆ, KOORDINATOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Medvjeđa usluga EU

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali,  i to može biti medvjeđa usluga ako ne ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ne prestanemo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ne uredimo državnu upravu, a u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za reformom

 

MONITOR: Ustavni sud nije kompletiran. Kome odgovara ovakvo stanje?       

MARIĆ: Ustavni sud možda treba ukinuti, pa pregovarati da nam EU i Venecijanska komisija ponude neko hibridno riješenje. Šalim se naravno.

Ne mogu se oteti utisku razočaranosti u političke strukture, sa akcentom na vladajuću većinu, koje demonstriraju svu bahatost političke moći na instituciji koja treba da štiti Ustav. Nemam dilemu da se ne može izbjeći politički uticaj na izbor sudija Ustavnog suda, samom činjenicom da sudije biraju političari. Ipak, umjesto dijaloga o kompetencijama i integritetu kandidata, primarno imamo političko nadmetanje pa i trgovinu. To nije dobra vijest za proces EU integracija, a posebno nije dobra vijest za građane koji žele stabilne institucije, jasne kompetencije za izbor u zvanje sudije i personalizaciju odgovornosti.

Tema izbora sudija Ustavnog suda i nazovi briga za funkcionalnost istog, pretvorena je u politički poligon kao i zloupotrebu očigledne volje zvaničnog Brisela da se Crna Gora ugura u EU savez. Krajnje neodgovorno. Političke elite dizanjem prašine oko izbora sudija postižu dva cilja. Jedan je snižavanje zahtjeva Brisela, jer će poslanici u fotofinišu izabrati jedan broj sudija koji će omogućiti održavanje Ustavnog suda funkcionalnim, na šta će uslijediti pohvale, i konstatacije da smo čvrsto na EU putu. A drugi je zaobilaženje neprijatnih tema od strane vladajuće većine, kao što su stanje u javnim politikama poput zdravstva, obrazovanja, ekonomije, bezbjednosti.

MONITOR: Ne žuri se ni sa kompletiranjem tužilačkog i sudskog savjeta. Čime je motivisana ta inertnost?

MARIĆ: Pravosudni sistem nije dovoljno uključen u neophodne reforme i jačanje integriteta ove grane vlasti. Koncepcija Tužilačkog i Sudskog savjeta je upitna kao i činjenica da pravosudni sistem nema punu finansijsku autonomiju.

Nepopunjavanje ova dva tijela koja treba da koordiniraju pravosudnim sistemom je potvrda nedovoljne posvećenosti reformama te nastavak loše prakse anesteziranja ovih tijela, koja bi morala da igraju značajnu ulogu u složenom procesu eventualnog vetinga.

MONITOR: DRI je  dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2024.  Može li to proizvesti neke posljedice?   

MARIĆ: Ovaj nalaz Državne revizorske institucije (DRI) nije samo tehničko upozorenje – to je suštinski signal da fiskalni sistem države nije u potpunosti transparentan ni usklađen s pravilima odgovornog budžetskog upravljanja. Kada DRI izda negativno mišljenje o pravilnosti, to znači da je utvrdila da se značajan dio sredstava trošio mimo zakonskih procedura ili bez adekvatne dokumentacije.

Politički, posljedice zavise od spremnosti Skupštine da reaguje. DRI ne može sankcionisati, ali može pokrenuti domino efekat – od skupštinskih kontrolnih saslušanja, preko zahtjeva za krivičnu ili prekršajnu odgovornost, do smanjenja kredibiliteta Vlade u komunikaciji s međunarodnim partnerima. Ovakav nalaz ozbiljno slabi argument Vlade u Briselu kada tvrdi da postoji kapacitet za upravljanje EU fondovima po principima dobrog finansijskog upravljanja.  Evropska komisija i Delegacija EU pažljivo prate takve signale, jer oni govore o stvarnoj, a ne deklarativnoj spremnosti sistema da funkcioniše po evropskim standardima.

Nalaze DRI-a treba ozbiljno razmotriti i uraditi presjek stanja: koji su to subjektivni, a koji objektivni uzroci kršenja normi ili procedura. Sve ono što se može i mora ispraviti treba uvesti u programe rada Vlade, ali i ukazati gdje su propusti u tumačenju ili obradi podataka samog DRI-a. Oba institucionalna sistema imaju mnogo prostora za napredak, ali sistem izvršne vlasti neuporedivo više.

MONITOR: Da li je ovo prvi put da je država “uhvaćena” u nenamjenskom trošenju novca EU fondova i kakve su moguće posljedice takvog ponašanja?

MARIĆ: Nije prvi put, iako je sada to možda najvidljivije. Crna Gora je i ranije imala zvanično prijavljene nepravilnosti u korišćenju EU sredstava kroz IPARD programe. Prema evidenciji Evropske komisije i OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), Crna Gora je samo u 2023. prijavila više slučajeva nenamjenskog trošenja ili nepravilnosti u predpristupnim fondovima, a u poljoprivrednom sektoru (IPARD II) su već evidentirani povraćaji sredstava i raskidi ugovora.

U pravnom smislu, posljedice mogu biti finansijske korekcije – EU povlači ili uskraćuje dio sredstava, a nacionalni budžet mora pokriti gubitak. U težim slučajevima, EU može privremeno suspendovati određene programe, što smo već viđali u regionu (npr. u Sjevernoj Makedoniji ili Srbiji ranije).

Ali možda još važnije: reputacijski efekat je ogroman. Nenamjensko trošenje i slabi revizorski tragovi ruše povjerenje Brisela u administrativne kapacitete Crne Gore i šalju poruku da sistem još uvijek nije imun na politizaciju i netransparentnost. To direktno utiče na tempo zatvaranja poglavlja 32 (Finansijska kontrola) i 23 (Pravosuđe i temeljna prava), koja su sada ključna.

MONITOR: Jesu li EU integracije postale  poštapalica vlasti koja  ima drugačije namjere od proklamovane implementacije evropskih vrijednosti?

MARIĆ: U ovom trenutku EU integracije često funkcionišu kao retorički okvir, a ne kao stvarni reformski proces.

Deklarativno, svaka vlada u Crnoj Gori tvrdi da su EU integracije prioritet, ali suštinski pokazatelji – od budžetske odgovornosti, preko institucionalne stabilnosti, do borbe protiv korupcije – pokazuju diskrepancu između riječi i djela.

Uspostavljanje evropskih vrijednosti ne mjeri se govorima o Evropi, već po tome da li su institucije nezavisne, revizorski nalazi ozbiljno shvaćeni, a odgovornost personalizovana. Preporuke DRI-ja, EK i civilnog sektora često su ignorisane ili relativizovane, što govori da je EU narativ postao politički štit, a ne suštinski instrument transformacije.

Da, evropski diskurs se koristi kao poštapalica, ali je odgovornost i na samoj EU da bude stroža, dosljednija i manje tolerantna na „kozmetičke reforme“. Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali, to može biti medvjeđa usluga ako ne  ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ako nastavimo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ako ne napravimo državnu upravu kao digitalizovani servis građana, ako u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za zakonskim pristupom ili reformom.

MONITOR: Šta su polazne osnove a šta krajnji dometi nedavne akcije SDT-a koja je opisana kao “najveća/najvažnija u istoriji tužilaštva”?     

MARIĆ: Nisam pristalica senzacionalizma, medijskih špekulacija i prenaglašenih epiteta. Radi se o zakonom propisanom postupku u kome se osumnjičenima mora dati zakonska mogućnost da se adekvatno brane, što mislim da nije problem.

Koliko razumijem istražne radnje su još u toku, a do sada dominira sumnja u zloupotrebu službenog položaja i odavanje povjerljivih podataka ili zabranjenih ličnih podataka u svrhu nekog vida medijske i političke, a moguće i nekog drugog vida manipulacije tim podacima te njihovo korišćenje za ciljanu diskreditaciju pojedinaca ili određenih društvenih aktera.

Pred SDT-om je ozbiljan izazov koji ima  dva nivoa. Prvi je kroz istražne radnje doći do novih materijalnih dokaza, a drugi je od postojećeg prikupljenog dokaznog materijala osvjetliti kontekst i doći do konzistentnog optužnog akta. Dodatno opterećenje će biti medijski probuđeno očekivanje javnosti, koje je posebno senzibilisano curenjem informacija iz Tužilaštva, te lošom komunikacijom Tužilaštva sa javnošću.

MONITOR: Da li su vas iznenadila saznanja o vaninstitucionalnoj moći pojedinaca i detalji izbornih zloupotreba?    

MARIĆ:_Paralelni centri moći su bili kontinuirano prisutni, pa i danas se trude da opstanu gdje god mogu.  Uz vaninstitucionalnu moć idu i takozvani crni fondovi. Umjesto da smo dobili fondacije za razvoj pojedinih javnih politika ili za razvoj demokratije, mi cijelo vrijeme imamo vaninstitucionalne fondove prikrivene iza legalnih poslovnih inicijativa koji služe kupovanju duša.  Bivša vlast je taj sistem zloupotreba razradila do neslućenih razmjera, neodgovorno i bahato.

Mnogo je indikatora koji ukazuju da i sadašnja vlast ima tendenciju vaninstitucionalnog djelovanja, zloupotrebe državnih resursa, trgovine budućim glasovima. Njima to teže ide, jer je mnogo aktera u igri kao i različitih interesa, ali  partitokratija je nikada življa.

MONITOR: Šta nas čeka?

MARIĆ: Čeka nas dalje mučno suočavanje sa samima sobom, sa istinom o ponoru u koji je ovo društvo dovedeno od početka devedesetih do danas, za šta svi treba da se zapitamo koliku i kakvu odgvornost nosimo. Čekaju nas finansijski problem.Ovolika javna potrošnja neminovno akcelerira inflaciju, a kao posljedicu imaćemo skrivene i direktne poreske namete, znači i socijalne probleme. Čeka nas preispitivanje gdje je i dokle došla država, a gdje su granice probijene kada je vaninstitucionalni uticaj u pitanju, bilo da dolazi od domaćih i stranih oligarha, crkve, nezakonitog lobiranja, kriminalnih struktura.

Ovaj vid suočavanja je težak ali i demokratski iskorak i izazov koliko god to čudno zvučalo. Istorijski revizionizam jeste izražen kroz opskurne manifestacije klanjanja posrnulim idolima i šovinističkim farsama, ali je i demokratski iskorak, jer društvo reaguje na te pojave, u tim  reakcijama se osjeća rezistentnost crnogorskog društva na prevaziđene teme. Postoji solidan dijaloški aspekt.

Zabrinjava stanje parlamentarnih partija. One ostaju zakucane u svojim uskim interesima, u odbranama svojih partijskih idola i nacionalističkih zabluda, u besmislenim prepucavanjima, skloni crnobijelom svijetu: mi ili oni. Vjerujem da će partije brzo shvatiti da moraju iskoračiti ka modernijem, otvorenijem i građanski koncipiranom izrazu koji u svojoj osnovi afirmiše slobodu govora koliko god taj govor bio i neprimjeren, koji će se društveno nivelisati kroz društvenu debate u kojoj partije igraju važnu ulogu i nose veliki dio odgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime

 


MONITOR: Procjene o broju lažnih diploma u Crnoj Gori, u kojim djelatnostima su najzastupljenije i koje su ,,diplome” najtraženije?

PAVIĆEVIĆ:Kad govorimo po pitanju sumnjivih i lažnih diploma kao najvećem problemu današnjice ne možemo, a da se ne osvrnemo na činjenicu da nam je zapravo najveći problem tamo đe  ne bi smjeli ni pomisliti da ga ima.  Zdravstvo, prosvjetni sistem, i na kraju bezbjednosni sektor nam moraju staviti prst na čelo i zamisliti nas đe zapravo griješimo.

Kad govorimo o potražnji sumnjivih obrazovnih isprava moramo konstatovati da ozbiljan potencijalni problem imamo sa diplomama pravne struke, ekonomske, kao i menadžmenta. U vrlo rijetkim situacijama se lica odluče za diplome elektro, mašinskog ili nekog drugog smjera. Najveći broj takvih diploma dolazi sa skoro istih obrazovnih ustanova država regiona.

Naglasio bih da smo verifikaciju naših najtamnijih slutnji o brojci od preko 25000 ljudi sa sumnjivim diplomam dobili i od potpredsjednika Vlade Crne Gore gospodina Budimira Aleksića koji je nedavno na jednom gostovanju  iznio identičan podatak na kojem je Alternativa Crna Gora baštinila svoje tvrdnje. Dvadeset pet hiljada sumnjivih diploma je trećina zaposlenih u javnom sektoru. To pali sve alarme i poziva na urgentno rješavanje problema. I gospodin Aleksić daje određeni doprinos, međutim sve dok se svi ne ujedinimo i počnemo prstom da ukazujemo na takve službenike i na širenje neznanja nećemo naći rješenje.

MONITOR: Kako ocjenjujete poteze institucija na otkrivanju lažnih diploma?

PAVIĆEVIĆ: Konačno se točak pravde zavrtio i da već imamo neke određene rezultate. Resorno ministarstvo je podnijelo preko 100 krivičnih prijava protiv lica za koje smatraju da su svoje obrazovne isprave stekle na krajnje sumnjiv način i zaista me ta činjenica raduje jer uliva nadu da više neće biti toliko jednostavno pojaviti se sa krivotvorenim dokumentom pokušavajući ga ubaciti u legalne pravne tokove. Moram naglasiti da svaki proces zahtijeva određeno vrijeme i da ono što se stvaralo trideset godina ne može preko noći nestati. Bitno je da je krenulo i da već imamo prve osuđujuće presude po pitanju ovog problema.

MONITOR: Da li pravosuđe primjereno sankcioniše one koji kupuju diplome i je li bilo slučajeva da se otkriju i procesuiraju oni koji se bave trgovinom ,,znanja”?

PAVIĆEVIĆ:Pozivajući se na interni dogovor sa određenim predstavnicima pravosudnog sistema imamo razloga da budemo optimistični jer je zaključak da kako se bude radila kampanja, kako se zapravo bude išlo u smislu društvene odgovornosti, osvješćivanja  i kolektivnog ukazivanja na ovu pošast, da će i kaznena politika biti samo strožija.

Imali smo osuđujućih presuda od kojih je najrigoroznija bila godinu dana zatvora. Vjerujemo da će se ta praksa nastaviti i da će svaka naredna biti samo strožija, te se nadamo da zatvorske kazne neće biti čak ni toliko bitne koliko će biti bitno odbacivanje od javnosti, kolega i prijatelja. Potrebna nam je totalna promjena svijesti, kao i mentaliteta. Čini mi se da idemo u dobrom smjeru i da smo na pravom putu.

MONITOR: Očekujete li da će biti usvojena inicijativa Ministarstva prosvjete da se u krivičnom zakoniku prepozna novo krivično djelo kupovine i korišćenje lažnih diploma i da li bi to moglo pomoći i u prevenciji ove pošasti?

PAVIĆEVIĆ:Sa sigurnošću Vam mogu reći da resorna ministarka gospođa Anđela Jakšić Stojanović daje svoj maksimum i ulaže ogroman trud te vjerujem da će doći i do same promjene zakona, što bi nam kasnije i olakšalo dalju proceduru, kao i pružilo više mogućnosti po pitanju sankcionisanja onih  koji na direktan način nanose štetu svakom pojedincu, kao i doprinose urušavanju sistema.

MONITOR: Često se govori o  lažnim diplomama partijskih kadrova na državnom i lokalnom nivou, ali se ti slučajevi ne procesuiraju. Koji je razlog?

PAVIĆEVIĆ: Ne mogu reći da li je neko od procesuiranih partijski kadar bilo kog političkog subjekta, ali  sa sigurnošću mogu reći da bi itekako ljekovito bilo prvo očistiti svoje dvorište pa onda nastaviti dalje. Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime.

MONITOR: Šta bi trebalo još poboljšati da bi otkrivanje i kažnjavanje lažnog znanja bilo efikasnije, te da se mogućnost kupovine ovakvih diploma svede na najmanju moguću mjeru?

PAVIĆEVIĆ: Obavezna neselektivna kaznena politika i rješavanje problema sa vrha, sa nosioca raznih funkcija i kao pilot projekat kažnjavanjem tih ljudi bi vratili vjeru u institucije sistema. To bi u enormnoj količini djelovalo na mijenjanje svijesti ljudi što je jedan od preduslova za rješavanje ovog problema koji je definitivno problem od nacionalnog interesa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

AKADEMIK ESAD BAJTAL, FILOZOF, SARAJEVO-ZAGREB: BiH je bogata zemlja siromašnih građana

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti

 

MONITOR: Vijeće ministara BiH već duže ne čini složna koalicija. No, nema ni raspleta -uprkos pokušajima da se bez Dodikovog SNSD, formira nova. I Predsjedništvo BiH funkcioniše-disfunkcionalno. Šta bi bila ta promjena-politička i društvena (a, možda, i spoljnopolitička), koja bi ovu visoku disfunkcionalnost bar značajno smanjila?

BAJTAL: Sve je to direktna, sračunata posljedica upravo prethodno rečenog. Krimi etno-bande mogu djelovati i opstajati samo u nefunkcionalnoj, destabilizovanoj državi. Državi legalizovanog bezakonja, ozakonjene neodgovornosti samozvanih čuvara „vitalnog nacionalnog interesa“, u ime koga nesmetano pljačkaju, lažu i varaju. A sve to omogućuje im upravo ovakav Dejton iza koga se kriju i proizvode krizu za krizom. Te fiktivne političke krize paravan su za nesmetanu pljačku građana, otimačinu društvene imovine. U tom smislu, nužna promjena mora voditi pravnoj državi i vladavini zakona, umjesto ostrašćenih klero-nacionalista koji-iza galame o „nacionalnoj ugroženosti“, nesmetano provode bezakonje i vlastito bogaćenje. U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti. Ukratko, planska proizvodnja „funkcionalne-disfunkcionalnosti“, kao lažni problem, služi prikrivanju i maskiranju stvarnih problema – bezakonja, nerada, nereda, pljačke i otimačine.

MONITOR: BiH još nema datum otpočinjanja pregovora sa EU. Može li se očekivati da se na redovnim opštim izborima 2026. pokaže da će građanstvo-bez obzira na etnonacionalne, entitetske i političke podjele, izraziti nezadovoljstvo ovom nebrigom za njegove egzistencijalne interese?

BAJTAL: Građani su poodavno već svega svjesni. Manipulacije, pljačke i koordinranog zavađanja i politikantski sračunatog dizanja tenzija združenog klero-etničkog BHS trojstva. Ali, u datom odnosu snaga i nametnute psihoze straha i idejno njegovane razjedinjenosti, nisu sposobni za realne pomake i promjene. Da bi se stvari mijenjale, onako kako se to čini u koliko-toliko uređenim državama, neophodno je osigurati fer izbore i sistemom elektronskog praćenja onemogućiti izbornu krađu. Tačnije, onemogućiti izborni inžinjering i već rutinsko tridesetogodišnje prekrajanje izborne volje građana. Sve dosadašnje pokušaje uvođenja izbornog reda, sprječavale su bratski združeno HDZ i SNSD. Da li će Trojka, uspjeti u svojim pokušajima da, uz eventualnu pomoć dosad neprincipijelne „međunarodne zajednice“ nešto promijeni, vidjećemo.

MONITOR: Milorad Dodik i njegova koalicija kandidovali su Sinišu Karana na vanrednim izborima za Predsjednika RS. Dodik traži od Ustavnog suda RS da derogira sve odluke državnih sudskih instanci. Po njemu, CIK ga je smjenio iako – po Ustavu RS, do njegove smjene može doći samo ostavkom. Ova najnovija aktivnost-kao da je usmjerena ka neprihvatanju rezultata novembarskih izbora?

BAJTAL: Lično, iz logičkih i etičkih razloga, ne želim se baviti pomenutim tipom. Nekim ko nije u stanju da se dogovori ni sam sa sobom, a kamo li sa nekim drugim. A dogovor je bît zdrave politike i odgovornog djelovanja. Tako bi trebalo biti. Međutim, naša stvarnost je nešto sasvim drugo. Iskustveno gledajući, sve što je Dotični ikada  izgovorio ili obećao, već sutra je pogazio govoreći i radeći potpuno suprotno od obećanog. Neskrivene, planski sračunate, laži i obmane, inventurna su stavka-čak konstanta, njegova primitivnog džungla-politikantstva. Da lično ne ulazim u to – u taj mrak opskurne prizemnosti jednog provincijalca – dovoljno je pogledati šta mu sve etnitetska kritika prigovara i za šta ga se moralno-civlizacijski optužuje. Preduga je to lista: od kriminala, laži, samovolje i nepotizma-do neviđene, patološki i psihijatrijski simptomatične bahatosti i mržnje, koje su, kako za to svakodnevno čujemo i čitamo, u osnovi njegova javnog i tajnog djelovanja.

MONITOR: Iako je „magistrala“ spoljne politike BiH-članstvo u EU, sve vrijeme su na djelu i razni „politički flertovi“…SAD već duže nemaju ambasadora u Sarajevu, ali djeluje da je Dodik najveći promoter Donalda Trampa . SDA, takođe, ima svoje „prijatelje“…O uticaju Rusije na Zapadnom Balkanu, ne prestaje da se govori. Koliko te „simpatije“ djeluju na raspoloženje građanki/a BiH prema evroatlantskoj budućnosti?

BAJTAL: Konfuzija u bosanskom teataru apsurda poprima mitske razmjere. I nije to od juče, a ni slučajno. Sistematski-javno ili tajno, traje to već  tri pune decenije. Na zbunjivanju i sluđivanju građana radi se licemjerno-planski i kontinuirano. I ne samo iznutra, nego i spolja. U tome prednjače istočne komšije i Moskva, s jedne, te sofisticirana potpora zapadnog susjeda, s druge strane. Upravo ovih dana, čitamo kako etno-ekspoziture komšija i susjeda – „autentični“ i „legitimni“ – sastanče na temu stvaranja trećeg entiteta. Naravno, to nije moglo ići bez prethodno koordiniranog beogradsko-zagrebačkog klimoglava. Interesna i geopolitički zacrtana sprega vanjskih i unutrašnjih kočničara čini svoje. Politikantsko-medijska manipulacija epidemiološki je učinkovita i prosječnoj, neobrazovanoj i poluobrazovanoj  svijesti – neuhvatljiva. A funkcionalizirana je tako da proizvodi precizno zacrtane klero-etničke efekte i psihozu, koja- uprkos očiglednim životnim nevoljama, bijedi, siromaštvu i ponižavanju građana, B-H-S prevarante i manipulatore uredno održava na vlasti.

MONITOR: I ratovi u Ukrajini i Gazi su-u mnogim zemljama, polarizovali javno mnjenje. Vlast u RS podržava Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, na primjer. Koliko i ti globalni procesi (uz jačanje desnice u EU i njeno „udvaranje“ Trampu), imaju uticaja na BiH javno mnjenje i odnose u društvu?

BAJTAL: Sve to o čemu pita vaše pitanje, sadržano je u prethodnom odgovoru. Navijački, i usto patološki B-H-S klero-etnički virus, instrumentaliziran je do krajnosti. Manjinski, kritički osviješteni dio bh. građana, nemoćan je da bilo šta promijeni. Većinska TV gomila refleksno slijedi koncept medijski nametnutog mišljenja i (o)ponašanja. Odnosno, medijski omađijani i klero-etnički zajapureni poslušnici slijede karijerističku ili neku drugu računicu-a zbunjena, izmanipulisana gomila, u svojoj etno-anesteziji, ne dokučuje šta se zaista dešava. Stvarnost joj izmiče. Na sceni je paradoks iracionalno pomjerene percepcije. Tačnije, fenomen čulne permutacije: zaluđene etno-gomile više vjeruju svojim ušima nego svojim očima. To je slika javnog mnijenja danas, ne samo u Bosni, nego i mnogo, mnogo šire. S manjim izuzecima skoro planetarna.

MONITOR: EU se, očigledno, teško nosi sa izazovima, unutrašnjim i evroatlantskim. Najnovije je da pokušava da usaglasi smanjenje procedura u pregovorima o proširenju-zbog stalne prijetnje mađarskim vetom. Kako  gledate na globalne procese-koji su se a „iskomplikovali“ povratkom Donalda Trampa?

BAJTAL: Evropa je spora, nedosljedna, zbunjena i birokratski neučinkovita. Mi u Bosni, znamo to sasvim dobro još od devedesetih godina. Embargom na oružje, međunarodno priznatoj državi napadnutoj s lijeva i desna, onemogućeno je da se brani. Evropi je to bilo normalno. Debelo smo to platili i plaćamo logiku te „normalnosti“ i danas. Sve to olakšava nadmenom Trampu da „provodi svoje“ pragmatski isključive i planetarno porazne ideje i ciljeve. Naravno, teško je analitički, bez konkretno-opipljivih podataka i relevantnih informacija, racionalno-prognostički sve to sagledati. Ali da se nešto nezdravo-po ljudsku budućnost svijeta krajnje upitno vâlja, nema nikakve sumnje. Hoće li strah od planetarne kataklizme učiniti svoje, to ne znam. Najprije krvava Bosna, onda Ukrajina, pa naci-fašistički gažena Gaza. Istovremeno,  otvorene prijetnje i ucjene ne prestaju. Ni globalne ni lokalne. Zona sumraka se širi. „Pustinja raste“ (Niče). Svijet se valja u blatu nemorala i neprincipijelnih totalitarista i autokrata. Ne manjka ih ni regionalno. Svud oko nas zbiva se erozija morala, rasap elementarnih civilizacijskih i ljudskih vrijednosti. Bazdi na propast. Nerijetko pomislim, pa čak, kontekstualno-ironično i izgovorim: dobro je – biće i gore. Pa ipak – i svemu uprkos – pokušavam da se nadam.

 

Dejtonski sporazum se premetnuo u dirigovane „nesporazume“ oholih etno-oligarhija

MONITOR: Uskoro će proći 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Neki u BiH insistiraju na njegovoj neizmjenjivosti – dok drugi smatraju da je prevaziđen i da koči stabilizovanje BiH kao jedinstvene države. Kakvo je Vaše mišljenje?

BAJTAL: A zašto bi nešto, bilo šta, bilo neizmjenjivo. Priroda ne poznaje kategoriju neizmjenjivosti. Sve je proces, sve se mijenja. Panta rei – sve teče. Život je kretanje, promjena. Na neizmjenjivosti i tobožnjem „slovu Dejtona“ rade oni koji ga sračunato zaloupotrebljavaju i kroz tu zloupotrebu stiču enormnu politikantsko-ekonomsku korist: kočenja, razbijanja i pljačkanja države i građana. U najkraćem, ovo je bogata zemlja siromašnih građana. Golih, bosih, gladnih i poniženih. U isto vrijeme, to je zemlja prebogatih političara. Od kojih su neki teški stotine miliona, a neki čak i milijarde dolara ili eura. Šta to znači? To znači da je naše siromaštvo projektovano, tj. proizvedeno. Ono je posljedica enormne pljačke i otimačine koju provode etno-banditi, samozvani čuvari Dejtona i zagovornici njegove nedodirljivosti. Vlastodržački cinizam i bešćutnost izgubili su svaki osjećaj odgovornosti za državu, društvo i život. Dejtonski mirovni sporazum, dobro osmišljenom sofisterijom politikantskih igrarija i nemoralnih lagarija, pragmatski vođen, prometnuo se u dirigovane, pažljivo koordinirane svakodnevne „nesporazume“ oholih etno-oligarhija.

 

Nije upitan OHR, upitan je personalno Šmit

MONITOR:  Ko u BiH pokazuje najviše brige za opšti interes?

BAJTAL: Jasno je i „slijepcima“ da sofisticirana koordinacija SDA-Dodik, s jedne i HDZ, na svoj uobičajeno licemjerni način, s druge strane, čini sve da napore građanskog dijela vlasti (Trojka) onemogući u pokušaju da stvari pomjere iz mrtve tačke.  Dio entitetske opozicije pokazuje volju za promjenama, potpuno svjesna Stanivukovićeve kameleonštine, prevrtljivosti i politikantskog pehlivanstva. Dakle, umjesto opozicija, on je samo Voždova konkurencija. Nema ideološke ni političke razlike između njih dvojice.  Institucija Visokog predstavnika bi, po definiciji, trebala da štiti opšti interes, i ona je zbog toga tu. Dakle, po definiciji, nije upitna. Upitan je sam Šmit personalno. Njega i OHR, ciljano-politikantski, napada SNSD klika, jer joj smetaju na putu rušenja Države, i to je samo dio kompleksne slike stvarnog stanja stvari. Drugi dio je, da svijest o neophodnosti prisustva OHR i Visokog predstavnika ovdje, prati sve veće nepovjerenje građana prema Kristijanu Šmitu personalno i njegovom „šurovanju“ sa licemjernim HDZ-om, koji sistematski i sofisticirano radi protiv države i njenog evropskog puta.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo