Povežite se sa nama

FOKUS

SEKSUALNA ZLOUPOTREBA DJECE: Crna Gora u regionalnom paklenom lancu

Objavljeno prije

na

djeca

Djeca u Crnoj Gori uključuju se u najgore oblike rada, među kojima su prisilno prosjačenje i seksualna eksploatacija, navodi se u nedavno objavljenom Izvještaju o najgorim oblicima radnog angažovanja djece Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori.

U dokumentu se nikad eksplicitnije upozorava na seksualno zlostavljanje djece, no taj je podatak ostao bez većeg odjeka u javnosti.

,,Crna Gora je izvorna, odredišna i tranzitna zemlja za trgovinu djecom koja su prinuđena na prisilni rad, uključujući prosjačenje, posebno među romskom populacijom. Neke romske djevojčice su u dogovorenim brakovima prodavane po Crnoj Gori i na Kosovu, gdje su tjerane da služe. Djeca, posebno djevojčice, prodavana su za seksualnu eksploataciju po zemljama regiona i Zapadnoj Evropi”, konstatuje se u Izvještaju.

Šef Vladine Nacionalne kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima Zoran Ulama za Monitor tvrdi da su u tom tijelu Izvještaj primili sa posebnom pažnjom: ,,Cijenimo da je isti na objektivan način prikazao aktivnosti koje sprovodi Nacionalna kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima na planu suzbijanja pojava koje djecu, kao posebno osjetljivu kategoriju društva, mogu dovesti u položaj žrtava raznih oblika eksploatacije uključujući i trgovinu ljudima”.

U Izvještaju se navodi da je Crna Gora prošle godine postigla umjereni napredak u naporima da se eliminišu najgori oblici dječijeg rada.

U civilnom sektoru su iznenađeni dijelom Izvještaja u kom se navodi da se djevojčice iz Crne Gore prodaju radi seksualne eksploatacije u zemlje regiona i Zapadnu Evropu. Ukazuju, ipak, da je sekualno iskorišćavanje djece prisutno.

Fana Delija, koordinatorka Centra za romske inicijative za naš list navodi da su oni i Defendologija centar prijavili nadležnim organima u prethodnom periodu pet slučajeva seksualnog iskorišćavanja djece. „To ukazuje da je ovaj problem prisutan, ali nedovoljno istražen”, kaže ona.

Iz NVO Crnogorski ženski lobi, na čijem čelu je Aida Petrović, koja je i koordinatorka Nacionalnog skloništa za žrtve trgovine ljudima, za Monitor su kazali da im nije poznat nijedan slučaj komercijalne seksualne eksploatacije djece u Crnoj Gori: ,,Konstatacija iz Izvještaja treba biti potkrijepljena validnim dokazima”, kažu iz ove organizacije. „Ono što se svakako može smatrati seksualnom eksploatacijom u okrilju porodice jeste praksa da romske djevojčice nakon ugovorene udaje stupaju u seksualne odnose sa mužem koji je odabrala njena porodica (posebno kada su njihovi muževi punoljetna lica i često stariji 15-20 pa i više godina)”, objašnjavju. „Ali u romskoj zajednici niko ne prepoznaje ovaj vid eksploatacije djeteta već ga tretiraju kao ‘običaj'”,napominju.

Prema podacima Crnogorskog ženskog lobija ,,djevojčice romske i egipćanske populacije prodaju se po cijeni od hiljadu do 20.000 eura”.

U Centru za romske inicijative, koji godinama ukazuje na ovaj problem, ističu da su do sada spriječili preko 60 maloljetničkih brakova, ali da njihovi počinioci nijesu kažnjeni u skladu sa težinom krivičnom djela koje su počinili svojoj djeci: ,,U skoro svim slučajevima nije došlo do podizanja optužnice od strane tužilaštva, što stvara pogodan ambijent za druge ljude iz zajednice da bez straha od represije države udaju i žene svoju djecu. Značajan problem je i Krivični zakonik koji nije na adekvatan način propisao krivično djelo koje će sankcionisati ovakvu pojavu iako je to Istanbulskom konvecijom trebalo da se dogodi”, apostrofira Delija.

Iz Crnogorskog ženskog lobija slažu se da su ugovoreni dječiji brakovi najčešći kod populacije RE, ali ističu da istraživanja pokazuju da se takvi brakovi sklapaju i u opštinama u kojima nema RE populacije. Navode da su osnovni sudovi iz Rožaja i Plava uz potpis roditelja odobrili prošle godine 21 malojetnički brak, odnosno 11 u Plavu. Na njihovom sajtu se nalazi istraživanje Dnevnih novina po kojem je, u posljednje četiri godine, u Podgorici od 19 zahtjeva za maloljetničke brakove, sud odbio samo dva, u Bijelom Polju je odobreno 10 maloljetničkih brakova, koliko i u Beranama, osnovnim sudovima na Cetinju, u Baru, Herceg Novome i Kolašinu stigao je samo po jedan zahtjev za sklapanje maloljetničkih brakova.

,,Iako se u Izvještaju navodi da jedan broj djece biva prodat, smatram da kod ugovorenih dječijih brakova ovo nije ‘klasična’ prodaja djeteta, jer je ona zasnovana na običajnom pravu ove zajednice, kao što je nekada bila ista situacija u Crnoj Gori. Porodice iz kojih odlaze djevojčice dobijaju novac i bivaju udate često do kraja života za jednog čovjeka koga odabere njena porodica, tako da se radi o specifičnoj vrsti ponašanja u jednoj etničkoj grupi koja se mora mijenjati uz podršku i društva i međunarodne zajednice”, kaže Delija.

Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće, takođe je iznenađena informacijama iz Izvještaja: ,,Kod nas trenutno borave dvije Romkinje koje su prodate budućim muževima, a koje one nisu nikada vidjele. Jedna za 3.000, a druga za 8.000 eura. I nisu bile jedine ove godine. Pobjegle su od kuće zbog nasilja. Roditelji ih ne primaju nazad, jer bi morali da vrate novac”.

U Izvještaju Ambasade SAD-a se posebno apostrofira i problem prosjačenja. Raičevićeva kaže da postoje jasne indicije i svjedočenja da je prosjačenje djece organizovano. „Najveći broj djece dolazi iz Srbije ili Kosova. Često i orgnizovano dolaze, naročito ispred sezone ili u sezoni”.

Iz Crnogorskog ženskog lobija takože ukazuju na tzv. profesionalne prosjake, grupe koje se bave ovim oblikom kriminala – unajmljivanjem, otimanjem djece, bolesnih, osoba ometenim u razvoju i osoba sa invalidetom, kojima je propisana određena tarifa koju dnevno moraju da isprose i donesu gazdi/gazdama. Iz ove organizacije kažu da su se srijetali sa slučajevima maloljetnih djevojčica iz Crne Gore, Srbije, Kosova koje su bile žrtve organizovanog prosjačenja, posebno u ljetnjem periodu. ,,Dnevno su morale da pojedinačno predaju gazdi ovog oblika kriminala od 20 do 30 eura. Ako se par dana uzastopce ta cifra ne ispuni slijedilo je nasilje – fizičko, psihičko, izgladnjivanje, pa čak i odsijecanje prsta kao opomena drugima”, kažu u ovoj organizaciji.

Delija ističe da ,,prosjačenje, kao jedan od ključnih problema djece u Crnoj Gori ne zavređuje još uvijek u punoj mjeri interesovanje nadležnih državnih organa, čak se i mali broj organizacija civilnog društva bavi ovim problemom”.

Crna Gora je prošle godine, u Izvještaju Stejt departmenta o trgovini ljudima, svrstana u drugu grupu i to sa naznakom „pod nadzorom”, a takav status je zadržala i ove godine. Ostale države regiona – Hrvatska, Srbija, Kosovo, Makedonija i Albanija nalaze se takođe na listi Rang 2 ali nijesu pod nadzorom. Crna Gora i BiH se kvalifikuju kao zemlje izvora, destinacije i tranzita muškaraca, žena i djece koji su žrtve krijumčarenja ljudi radi seksa i prisilnog rada.

Za Crnu Goru se navodi da Vlada nije u potpunosti ispunila minimum standarda za eliminaciju trafikinga, ali da ipak čini značajne napore u tome. Zamjera se da Vlada nije osudila niti jednog krijumčara po zakonu protiv krujumačarenja ljudi četvrtu godinu zaredom.

Raičevićeva podsjeća da se problematikom prostitucije u Crnoj Gori bavio i Komitet Ujedinjenih nacija za zabranu diskriminacije žena – CEDAW na sastancima održanim u julu 2017. Direktorica Sigurne ženske kuće je jedna od rijetkih koja otvoreno govori o sprezi trafikinga i državnih organa, a prije svih, policije.

Monitorovi izvori potvrđuju da policija ima operativne podatke, ali da ništa ne preduzima povodom već uobičajenih ,,žurki” na kojima se koriste usluge prostitutki u Podgorici i tokom ljetnjih mjeseci na primorju. Ali i povodom elitnog turizma u Porto Montenegru, gdje dnevnice za seksualne usluge dostižu i nekoliko hiljada eura, pa je mondenska marina odavno preimenovana u Porno Montenegro.

Policija je formirala Odsjek za borbu protiv trgovine ljudima, krijumčarenja ljudi i ilegalnih migracija. Ulama kaže da se od njega očekuje mnogo, te da će on pomoći da se dođe do rezultata, posebno u identifikaciji žrtava trgovine ljudima.

On navodi da su slični problemi prisutni i u zemljama regiona i šire, te da su u cilju rješavanje ,,intenzivno radili na podizanju nivoa svijesti ne samo predstavnika RE populacije, već i šire javnosti”.

Pored strateških dokumenata, već pomenutog podizanja svijesti, kampanja, podizanje stručnosti kod predstavnika institucija, Ulama kaže da je bitno unapređenje regionalne i međunarodne saradnje. Ističe da su do sada potpisana tri bilateralna protokola o saradnji u borbi protiv trgovine ljudima sa Kosovom, Albanijom i Makedonijom. ,,Istovremeno jedan od prioriteta nam je da težište aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima što više ‘spustimo’ na lokalni nivo, jer sam siguran da će nam ostvareni rezultati na lokalnom nivou zapravo biti pravo mjerilo uspješnosti u borbi protiv ovog oblika kriminala”, kaže Ulama.

U Izvještaju Ambasade SAD-a apostrofirano je i da ,,nedostaje specijalizovana služba za reintegraciju te djece u društvo”.

Raičevićeva kaže da je u stalnom kontaktu sa romskim ženama i da one često sa djecom dolaze u sklonište, ne obraćajući se policiji i institucijama.

I iz Crnogorskog ženskog lobija navode da imaju brojne programe za prevenciju i pomoć žrtvama, kao što je Centar za edukaciju i stručnu obuku. Međutim, ,,država do sada nije nijednim projektom prepoznala i podržala program reintegracije žrtava”, kažu u ovoj organizaciji.

Do sada je malo urađeno, pa bi svako veće angažovanje predstavljalo značajan iskorak. Relevantne procjene govore da će trgovina ljudima do 2025. godine izbiti u sam vrh svjetskog kriminala, te da svakodnevno ovaj vid kriminala poprima nove oblike – trgovina trudnicama, matičnim ćelijama, ljudskim organima…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MONITOR ISTRAŽUJE: Koliko vrijedi crnogorski pasoš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 199 rangiranih zemalja Crna Gora i njen pasoš se po individualnom indeksu nalazi na 85. mjestu, sa 121 državom u koju crnogorski državljani mogu putovati bez vize ili sa vizom koja se dobija na dolasku. Znatno bolje rangirani od crnogorskog su i pasoši  nekih vidno problematičnih i nestabilnih zemalja kao što su Meksiko, Kolumbija, Venecuela, Ukrajina…

 

Kaže se da pasoš jedne zemlje vrijedi koliko i država koja ga je izdala. A i država vrijedi onoliko koliko je vani cinjenjen njen pasoš.

Vlasti Crne Gore neprekidno ističu mantru o „liderstvu“ Crne Gore u evroatlantskim integracijama i ponavlja kurtuazne ocjene stranih zvaničnika kako je Crna Gora priznata i cijenjena u NATO-u i EU. Vlada je takođe početkom ove godine pompezno najavila da je počeo kontroverzni i dosta osporavan u zemlji i vani „razvojni program prijema u CG državljanstvo radi investicija“. Za tu svrhu je Vlada, 28. maja 2019, potpisala ugovor sa Arton Capital, međunarodnom finansijskom konsultantskom agencijom koja je postala autorizirani agent za sprovođenje projekta ekonomskog državljanstva.

Na osnovu investiranja u Crnu Goru predviđeno je da do 2.000 stranih državljana u naredne tri godine stekne crnogorsko državljanstvo ukoliko ispuni određene kriterijume u smislu minimalne investicije (od 100 do 450 hiljada eura – zavisno od regiona) i da nisu pravosnažno osuđivani.

Arton Capital je poznat po svom detaljnom indeksu prohodnosti i atraktivnosti svjetskih pasoša. Od 199 rangiranih zemalja Crna Gora i njen pasoš se po individualnom indeksu nalazi tek na 85. mjestu, sa 121 državom u koju crnogorski državljani mogu putovati bez vize ili sa vizom koja se dobija na dolasku.Kada se bolje pogleda to i nije neki sjajan rezultat koji je preporučuje kao destinaciju za ekonomsko državljanstvo. Dovoljno je vidjeti da supasoši nekih vidno problematičnihi nestabilnih zemalja znatno bolje rangirani od crnogorskog, kao što je Meksiko (51.mjesto), Kolumbija (78.mjesto), Venecuela (74. mjesto), Ukrajina (63. mjesto), El Salvador (80. mjesto), Gvatemala (76.mjesto) itd.

Ako su pasoši ovih i mnogih drugih zemalja bolje kotirani od crnogorskog onda je jasno kakva je percepcija Crne Gore u svijetu.

Ono što je još interesantnije je kako se crnogorski pasoš kotira u regionu gdje je navodno Crna Gora „lider“ u razvoju i „na putu ka Evropi“ po riječima njenih vodećih političara. Ti isti političari vladajuće garniture su ranije isticali da će Crnoj Gori, kada povrati samostalnost, biti otvorena sva vrata svijeta dok će Srbija ostati zaglavljena u prošlosti zbog kosovskog i drugih problema i time biti izolirana od Zapada. Međutim, Srbija sa kojom je Crna Gora bila u državnoj zajednici do 2006. se kotira daleko bolje na Passport Index listi i nalazi se na 70. mjestu. Sa srpskim pasošem se može putovati bez vize ili sa vizom po dolasku u 131 zemlju. Makedonski pasoš se takođe bolje kotira od crnogorskog i nalazi se na 82. mjestu. Crna Gora je po istom indeksu bolja od Albanije (94. pozicija) i Bosne i Hercegovine (90.). Slično rangiranje ima i Henley & Partners Passport Index.

Međutim Sovereign Man Index (SMI) ima puno sofisticiraniji sistem evaluacije državljanstava koji se ne zasniva samo na broju država u koje se može ići bez vize već i na važnosti destinacija u koje se želi putovati sa dotičnim pasošem, kaoi broju posjetilaca i bruto društvenom proizvodu po glavi stanovnika zemlje nosioca pasoša. Tako na primjer, ako se sa pasošem A može putovati u Francusku i Kinu a sa pasošem B na Komorska Ostrva i Tuvalu onda će pasoš A imati prevagu nad pasošem B iako oba pasoša imaju pristup u po dvije zemlje. Po datim standardima ove rejting agencije čak i pasoši Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije imaju bolji status i vrijednost od crnogorskog pasoša.

Sovereign Man Index na osnovu niza parametara stavlja Crnu Goru na 79. mjesto vrijednosti njenog putnog dokumenta. Srpski pasoš na 54. poziciji je neuporedivo bolje rangiran od crnogorskog. Bosanski (69.pozicija) i makedonskog (73. pozicija) su takođe bolji od crnogorskog. Crna Gora je jedino bolja od Albanije koja je na 85. mjestu.

STC Index takođe daje prednost srpskom i bosanskom pasošu (mjesta 83 i 87) nad crnogorskim (90. pozicija). Oba indexa, SMI i STC takođe ocjenjuju gore pomenute pasoše haotičnih država Latinske Amerike znatno atraktivnijim od crnogorskog pasoša.

Kada se pogleda i težina dobijanja viza i druge povoljnosti za određene zemlje onda je priča o crnogorskom liderstvu i prepoznatljivosti još neubjedljivija. Primjer glavne zemlje NATO-a, Sjedinjenih Država, jasno pokazuje koje zemlje u regionu Amerikanci tretiraju povoljnije.

Crnogorski državljani američke vize za turistička putovanja dobijaju na tri godine sa više ulazaka. Iako Srbija, BiH i Makedonija nisu u NATO-u američki konzulati građanima tih zemalja još od kraja maja 2010. izdaju vize na minimum 10 godina sa više ulaza. Isto se odnosi na Hrvatsku dok su Slovencima američke vize odavno ukinute. Takođe procedura dobijanja vize i potrebna dokumentacija je jednostavnija za navedene zemlje. Osim američkih, i vize za druge prekomorske zemlje je lakše dobiti sa srpskim, bosanskim i makedonskim pasošima nego sa crnogorskim.

Jedino što čini crnogorski pasoš donekle atraktivnim za tzv. ekonomske investitore je da za Schengen zonu nije potrebna viza za turističke boravke do 90 dana, kao ni za teritoriju Ruske Federacije do 30 dana uprkos navodnom sukobu sa Moskvom koja je i najzaslužnija što Crna Gora uopšte ima svoj posebni pasoš, tj. državu.

Po pitanju radnih viza za crnogorske pomorce situacija je još gora. Već je izvještavano nekoliko puta u dnevnoj štampi o teškoćama dobijanja viza za crnogorske pomorce, koje su inače znatno kraćeg roka od nosilaca srpskih, hrvatskih, bosanskih i čak i albanskih pasoša. Monitoru je nekoliko pomoraca potvrdilo da se masovno aplicira za srpsko, bosansko i albansko državljanstvo, ko gdje i kako može, jer „Crnogorci imaju goru reputaciju i od Albanaca i Kolumbijaca“. Domaća i strana štampa je inače puna naslova o rekordnim ulovima narkotika na brodovima gdje su glavni akteri crnogorski pomorci.

Od evropskih zemalja vizu crnogorskim državljanima i dalje traže Velika Britanija i Republika Irska i njihovo ukidanje je bez izgleda do daljeg. Prije pet godina crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova je „ponovilo zainteresovanost za ukidanje viznog režima državljanima CG“ te će „u tom dijelu nastaviti odgovarajuće aktivnosti“ prema bezviznom režimu sa Britanijom. Za sada se golim okom ne vidi nikakva zainteresiranost a kamoli aktivnost crnogorske strane niti za Britaniju niti za druge prestižne destinacije. Istina, većina crnogorskih građana je zauzeta pukim preživljavanje i o putovanjima razmišljaju uglavnom u kontekstu odlaska na rad, većinom „na crno“.

Međutim, pitanje viznog režima i snage pasoša je stvar prestiža i reputacije svake države koja ozbiljno drži do sebe a pogotovo one koja nudi ekonomsko državljanstvo. Tako su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE)pokrenuli projekat lobiranja i dizanja rejtinga emiratskog pasoša sa ciljem da do 2021.god. emiratski pasoš izbije među pet najatraktivnijih i najprohodnijih svjetskih pasoša. Rezultati su već prevazišli očekivanja jer su Emirati uspjeli od 2016. povećati rejting svoga pasoša sa 122 zemlje na sadašnjih 175 država gdje mogu putovati bez viza ili dobiti vizu po dolasku i time su izbili na prvo mjesto Passport Index-a.

Sa druge strane Srbija, BiH i Makedonija vode aktivne kampanje i lobiranja u Londonu i u drugim prestižnim svjetskim centrima zajedno sa svojim dijasporama na ukidanju viza i brendiranju svojih zemalja. Srbijansko Ministarstvo spoljnih poslova je u međuvremenu imalo znatnog uspjeha isposlovavši ukidanje viza srpskim državljanima za Japan, Indoneziju, Burmu, Kinu, Mongoliju, Kuvajt, nekoliko karipskih turističkih država kao i ublažavanje restriktivnog kanadskog viznog režima i gore pomenute olakšice za američku vizu.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova je nakon koordinirane kampanje sa svojom dijasporom uspjelo skinuti Hrvatima vize za Kanadu još prije 10 godina. Hrvatska je prije toga vodila upornu i uspješnu kampanju za bezvizni režim sa Britanijom. Hrvatska je na 48. mjestu Sovereign Man indeksa, STC je stavlja na 31. mjesto dok je Passport Index pozicionira na broju 40. Hrvatima ostaje još jedino da se izbore za ukidanje američke i ruske vize. O snazi slovenačkog pasošu je izlišno uopšte i govoriti a kamoli ga porediti sa Crnom Gorom i bilo kojom drugom državom bivše Jugoslavije.

Za očekivati je prema dosadašnjem toku stvari da će Srbija, BiH i Makedonija takođe osigurati ukidanje viza za preostale destinacije puno brže i efikasnije od Crne Gore.

Arton Capital u svojoj ponudi inih državljanstava još nije uvrstio Crnu Goru ali pregledom ponude na njihovom website-u  vidi se da Crna Gora teško može biti konkurentna na tom polju. Arton Capital nudi kao ovlašćeni posrednik državljanstva Antigve & Barbuda, Dominike, Svete Lucije, Grenade i Svetog Kitsa & Nevisa. Pasoši svih pet karipskih država se na svim indeksima puno bolje kotiraju od Crne Gore dok prva tri ostrva nude ekonomsko državljanstvo za 100.000 američkih dolara što je manje od minimalnih 100.000 eura koje traži crnogorska vlada. Zadnja dva ostrva traže 150.000 dolara ali razlika u cijeni ne znači puno kad pasoši ovih državica imaju bolju prohodnost. Od evropskih destinacija Arton Capital posreduje za dobijanje državljanstava Malte i Kipra i cijena njihovih pasoša je puno veća od crnogorske. Za malteški pasoš treba izdvojiti milion eura a za kiparski čitavih dva miliona.

Koliko će crnogorski pasoš biti privlačan nekome iz inostranstva ostaje da se vidi u nadi da se neće ponavljati dosadašnji slučajevi „strateških partnera“ vlasti koji su već dobili CG pasoš. Zanimljiva je i uredba da za ekonomski program ne mogu aplicirati lica koja su pravosnažno osuđena. Po tome sudeći, lica sa međunarodnih potjernica koja su pod istragama ili tek treba da im se sudi izgleda mogu aplicirati bez problema kao i do sada.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD VLAST KORUMPIRA: Jedan glas – dva stana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je sa 2,6 miliona eura našeg novca častila stotinjak državnih funkcionera, dijeleći im stanove ili stambene kredite, iako su mnogima od njih listovi nepokretnosti već bili prepunjeni. Posebno problematično je to što su na spisku zaduženih kod Vlade upravo oni koji bi trebalo da kontrolišu njen rad. Zove li se to korupcija

 

Ono što i nije smjelo biti tajna, konačno je objelodanjeno. Po nalogu premijera Duška Markovića, Komisija za stambenu politiku Vlade je krajem prethodne sedmice objavila spisak 95 funkcionera koji su tokom ove i prethodne dvije godine  dobili stanove ili stambene kredite po povoljnim uslovima. U prevodu – častili su ih našim novcem, pošto država pokriva  i do 80 odsto vrijednosti dodijeljenih kredita. Iz budžeta je za funkcionere ,,beskućnike” tako  izdvojeno 2,6 miliona eura.

Vlada je, međutim, i dalje nastavila da taji važne informacije u vezi sa  ovim poslom, pa još ne znamo  pod kojim uslovima i kriterijumima,  i uz kakva obrazloženja je dala kredite i stanove za ovih stotinjak funkcionera. A obrazloženja su sigurno zanimljiva. Tipa: direktoru Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Sretenu Radonjiću dati  40 hiljada eura, jer je, kako je priznao u svom imovinskom kartonu – kuću od 110 kvadrata ,,dao sinu”. Stan od 96 kvadrata nije poklanjao nikom, ali  mu je valjda tijesan. Ni pomoćni objekat i pašnjaci ne pomažu stambenoj tuzi Radonjića.

Njegovu stambenu muku premijer Marković odlično poznaje, pošto je direktor ASK tast premijerovog sina. Častio ga je da ne pati. A i zaslužio je. Uz sve, Radonjić, kao direktor Agencije kojoj funkcioneri moraju prijaviti svu imovina, propustio je da u kartonu navede ovo malecko kreditiranje.

Radonjić nije jedini funkcioner koji je imao stanove i kuće, a koji je od Vlade dobio još jedan stančić, da mu se nađe, ili gotovo pa bespovratni stambeni kredit. Na spisku su ministri, poslanici, čelni ljudi institucija, kao i predstavnici pravosuđa. Posebno problematično je to, što su pojedini koji su čašćeni stanovima ili novcem od strane Vlade, iako su stambeno obezbijeđeni, upravo oni koji bi trebalo da kontrolišu rad te iste Vlade. Poput tužilaca, sudija, policajaca, te čelnika Agencije za sprečavanje korupcije, policije i drugih institucija zaduženih za borbu protiv korupcije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KO NAS PREDSTAVLJA U SVIJETU: Režimski kadrovi opšte prakse glume diplomate

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima 28 ambasada. Zakon o vanjskim poslovima propisuje da se šef diplomatsko-konzularnog predstavništva postavlja iz reda diplomata. Zakon predviđa i da nekarijernih šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava može biti najviše 30 odsto. Nekarijernih, tj. partijskih ambasadora je već sada više od propisane norme, a najavljenim imenovanjima taj broj će se povećati

 

Novoizabranog ambasadora Crne Gore u Sarajevu Obrada Miša Stanišića ne treba posebno predstavljati domaćoj javnosti. Ko god je bar jednom odgledao skupštinski prenos zna o kakvom se redovu  DPS-a radi. Argumenti, dokazi, logika, očiglednost, to u raspravi ne pomaže, on je uvijek i po svaku cijenu na partijskoj liniji. Kada je otkrivena afera Snimak, Stanišić je ustvrdio: ,,Partija kojoj pripadam nikad nije donijela odluke koje se kose sa zakonima”.  Po zadrtosti se jedino može uporediti sa DPS podmlatkom u Skupštini.

Skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike, na čijem je čelu DPS poslanik Andrija Nikolić, nedavno je jednoglasno podržao predlog da Stanišić postane ambasador. U obrazloženju se ne navode  izvrsne partijske preporuke, već se podsjeća da je Stanišić pola decenije, od 1993. godine  bio pomoćnik ministra inostranih poslova zadužen za kontakt sa iseljenicima. Pretpostavljeni mu je bio, sada ljuti politički protivnik, Miodrag Lekić.

Prema Ustavu, predsjednik Crne Gore imenuje ambasadore, na osnovu predloga Vlade i mišljenja pomenutog Odbora.

Kako je Milo Đukanović predsjednik države i lider DPS-a, on je političkog direktora svoje partije Tarzana Miloševića imenovao za novog ambasadora u Beogradu. Milošević, bivši košarkaš, pa poznati privrednik karijeru je počeo u Višegradu, potom se biznisom bavio u rodnom Bijelom Polju, politički uzlet je počeo kao predsjednik Opštine Bijelo Polje, i na toj funkciji je proveo dva mandata. Potom je izabran za ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja u vladi Mila Đukanovića, da bi prešao na sadašnju partijsku funkciju.

Sa dva najnovija imenovanja, crnogorska diplomatija od Triglava do Makedonije, na čelu svojih ambasada ima isključivo partijske kadrove. Ambasador u Sloveniji je Vujica Lazović, bivši potpredsjednik Đukanovićeve Vlade, SPD, pa SD kadar; Boro Vučinić, DPS ministar, nakon upravljanja ANB-om imenovan je za ambasadora u Hrvatskoj; Ferhat Dinoša, bivši lider DPS koalicionog partnera Demokratske unije Albanaca i ministar za ljudska i manjinska prava, ambasador je u Prištini.

Najave govore da će se ambasade Crne Gore i ubuduće ,,pojačavati” partijskim kadrovima. Vijesti su nedavno pisale da je poslanik Bošnjačke stranke i predsjednik odbora te partije u Podgorici Nedžad Drešević najozbiljniji kandidat za ambasadora Crne Gore u Tirani, očekuje se imenovanje i savjetnika predsjednika Skupštine Ivana Brajovića, Periše Kastratovića za ambasadora u Turskoj. Na optužbe da je sa funkcije savjetnika predsjednika parlamenta, Kastratović tokom prošle godine vodio predizbornu kampanju za SD u Beranama, iz parlamenta su  uzvratili cinizmom: ,,Da li i ko­li­ko slo­bod­nog vre­me­na sa­vjet­nik pred­sjed­ni­ka pro­vo­di kod ro­di­te­lja u Be­ra­na­ma, kao i to da li je član ne­ke po­li­tič­ke par­ti­je, pri­pa­da di­je­lu pri­vat­nog ži­vo­ta ko­ji ne bi smio bi­ti pred­met ni­či­jeg in­te­re­so­va­nja”.

Da diplomatska mreža Crne Gore mora biti profesionalnija i oslobođena uticaja vladajućih partija, bivše i karijerne diplomate upozoravaju odavno.  ,,Upravo je odabir diplomatskog kadra po partijskoj, a ne stručnoj liniji, jedan od glavnih problema u predstavljanju interesa Crne Gore u inostranstvu’’, isticali su krajem 2012. iz opozicionih partija SNP-a, DF-a čak i tadašnje  Pozitivne Crne Gore.

U junu prošle godine, nakon što je DPS-u poklonio Nikšić i Podgoricu, i spasio ih na državnom nivou, lider ugašene Pozitivne Darko Pajović, nagrađen je za zasluge ambasadorskom foteljom u Kini. Toliko mu dobro ide, da je početkom ove godine, pored Kine, Pajović, ukazom predsjednika Đukanovića, postao ambasador Crne Gore i u Indoneziji, na nerezidentnoj osnovi, a u junu i u Republici Koreji.

Ne pokazuje samo Pajović izuzetne ambasadorske kapacitete.  Dušanka Jeknić dobila je početkom godine zeleno svjetlo da bude ambasadorka Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Jeknić, koja je domaćoj javnosti poznatija po konzulatu u Milanu i italijanskoj optužnici za šverc cigatereta, iz Abu Dabija će biti nadležna i za Bahrein, Katar, Novi Zeland i Australiju!

Zanimljivo je da ambasada Crne Gore u Briselu, pored Belgije, pokriva Holandiju, Luksemburg i Tajland. Na čelu ove ambasade je od 2015. bivši državni sekretar za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija Vladimir Radulović, koji je bio kadar SDP-a.

Sanja Vlahović, koja je nakon afere plagijat skrajnuta od strane DPS-a, a sa fotelje ministrice nauke i preraspoređena u diplomate , iz ambasade u Rimu, pored Italije, pokriva Maltu i San Marino. Borislav Banović, je od 2015. kao tada SDP-ov kadar,  ambasador u Londonu, a prošle godine Vlada ga je imenovala za stalnog predstavnika Crne Gore pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji. Bivši ministar zdravlja i funkcioner DPS-a Budimir Šegrt za sada je samo ambasador u Poljskoj.

Dok partijske diplomate pokrivaju po  više zemalja, godinama se govori o tome da u državama Skandinavije nijesu oduševljeni time što Crna Gora nema svoja predstavništva na sjeveru Evrope, s obzirom na značajnu finansijsku pomoć koju je Crna Gora dobijala i dobija od njih.  Sjedište ,,ambasada” Crne Gore za Dansku, Švedsku, Finsku i Norvešku je u Podgorici. Ambasador za ove četiri zemlje je Miroslav Ščepanović, direktor Direkcije za Evropu u Ministarstvu vanjskih poslova.

Iz Ministarstva vanjskih poslova, na čijem čelu je Srđan Darmanović, Monitoru su kazali da Crna Gora ima 37 diplomatsko-konzularnih predstavništava, odnosno 28 ambasada, šest misija i tri generalna konzulata, u kojima je ukupno zapošljeno 123 službenika.

Na pitanje o zaradama ambasadora iz Ministarstva su  odgovorili ovako : ,,Zarade se determinišu kao suma osnovne zarade i posebnog dodatka koji je proizvod bruto osnovice za obračun troškova života i indeksa troškova života, defnisanim po metodologiji Ujedinjenih nacija (PAI indeksom)”. Napomenuli su i da šefovi diplomatsko-konzularnih predstavništava redovno prilažu Izvještaje o prihodima i imovini.

Nije baš tako. Miodrag Vlahović, bivši ministar vanjskih poslova, potom ambasador u SAD, a sada ambasador Crne Gore u Vatikanu, godinama ne prijavljuje svoju imovinu. Ostali ambasadori su revnosni – Sanja Vlahović mjesečno prima 4.206 eura, Darko Pajović – 4.606 eura, Vujica Lazović – 3.878, Boro Vučinić oko 3.500 eura, Dušanka Jeknić – 4.746 eura…

Interesovalo nas je i da li su nekarijerne ,,diplomate’’ prije stupanja na funkciju imale obuku: ,,U susret preuzimanja dužnosti, svaki diplomata Crne Gore dužan je da obavi konsultacije u okviru Ministarstva vanjskih poslova, kao i u drugim resorima i institucijima, što je definisano internim procedurama koje imaju za cilj sveobuhvatnu pripremu za obavljanje diplomatske misije”, kazali su nam iz Ministarstva.

Na naše pitanje koliko je karijernih diplomata a koliko onih koji su posredstvom članstva u partiji izabrani za ambasadore, iz Ministarstva su nam odgovoril: ,,Na tragu odredbi člana 63 Zakona o vanjskim poslovima (Službeni list Crne Gore, br. 70/17), šef diplomatsko-konzularnog predstavništva postavlja se iz reda diplomata. Takođe, stavom 3 istog člana Zakona propisano je da nekarijernih šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava može biti najviše 30 posto. Nekarijerni šefovi crnogorskih DKP-a su lica sa izraženim profesionalnim iskustvom i zapaženim poslovnim rezultatima, koji svojim radom umnogome doprinose međunarodnom pozicioniranju i ostvarivanju vanjskopolitičkih prioriteta naše države”.

Diplomate s iskustvom znaju da politička imenovanja podrazumijevaju vrhunske naučnike, kulturne radnike, privrednike… Sjetite se gorepomenutih pa sami procijenite da li se ko od njih uklapa u navedeni profil.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo