Djeca u Crnoj Gori uključuju se u najgore oblike rada, među kojima su prisilno prosjačenje i seksualna eksploatacija, navodi se u nedavno objavljenom Izvještaju o najgorim oblicima radnog angažovanja djece Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori.
U dokumentu se nikad eksplicitnije upozorava na seksualno zlostavljanje djece, no taj je podatak ostao bez većeg odjeka u javnosti.
,,Crna Gora je izvorna, odredišna i tranzitna zemlja za trgovinu djecom koja su prinuđena na prisilni rad, uključujući prosjačenje, posebno među romskom populacijom. Neke romske djevojčice su u dogovorenim brakovima prodavane po Crnoj Gori i na Kosovu, gdje su tjerane da služe. Djeca, posebno djevojčice, prodavana su za seksualnu eksploataciju po zemljama regiona i Zapadnoj Evropi”, konstatuje se u Izvještaju.
Šef Vladine Nacionalne kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima Zoran Ulama za Monitor tvrdi da su u tom tijelu Izvještaj primili sa posebnom pažnjom: ,,Cijenimo da je isti na objektivan način prikazao aktivnosti koje sprovodi Nacionalna kancelarija za borbu protiv trgovine ljudima na planu suzbijanja pojava koje djecu, kao posebno osjetljivu kategoriju društva, mogu dovesti u položaj žrtava raznih oblika eksploatacije uključujući i trgovinu ljudima”.
U Izvještaju se navodi da je Crna Gora prošle godine postigla umjereni napredak u naporima da se eliminišu najgori oblici dječijeg rada.
U civilnom sektoru su iznenađeni dijelom Izvještaja u kom se navodi da se djevojčice iz Crne Gore prodaju radi seksualne eksploatacije u zemlje regiona i Zapadnu Evropu. Ukazuju, ipak, da je sekualno iskorišćavanje djece prisutno.
Fana Delija, koordinatorka Centra za romske inicijative za naš list navodi da su oni i Defendologija centar prijavili nadležnim organima u prethodnom periodu pet slučajeva seksualnog iskorišćavanja djece. „To ukazuje da je ovaj problem prisutan, ali nedovoljno istražen”, kaže ona.
Iz NVO Crnogorski ženski lobi, na čijem čelu je Aida Petrović, koja je i koordinatorka Nacionalnog skloništa za žrtve trgovine ljudima, za Monitor su kazali da im nije poznat nijedan slučaj komercijalne seksualne eksploatacije djece u Crnoj Gori: ,,Konstatacija iz Izvještaja treba biti potkrijepljena validnim dokazima”, kažu iz ove organizacije. „Ono što se svakako može smatrati seksualnom eksploatacijom u okrilju porodice jeste praksa da romske djevojčice nakon ugovorene udaje stupaju u seksualne odnose sa mužem koji je odabrala njena porodica (posebno kada su njihovi muževi punoljetna lica i često stariji 15-20 pa i više godina)”, objašnjavju. „Ali u romskoj zajednici niko ne prepoznaje ovaj vid eksploatacije djeteta već ga tretiraju kao ‘običaj'”,napominju.
Prema podacima Crnogorskog ženskog lobija ,,djevojčice romske i egipćanske populacije prodaju se po cijeni od hiljadu do 20.000 eura”.
U Centru za romske inicijative, koji godinama ukazuje na ovaj problem, ističu da su do sada spriječili preko 60 maloljetničkih brakova, ali da njihovi počinioci nijesu kažnjeni u skladu sa težinom krivičnom djela koje su počinili svojoj djeci: ,,U skoro svim slučajevima nije došlo do podizanja optužnice od strane tužilaštva, što stvara pogodan ambijent za druge ljude iz zajednice da bez straha od represije države udaju i žene svoju djecu. Značajan problem je i Krivični zakonik koji nije na adekvatan način propisao krivično djelo koje će sankcionisati ovakvu pojavu iako je to Istanbulskom konvecijom trebalo da se dogodi”, apostrofira Delija.
Iz Crnogorskog ženskog lobija slažu se da su ugovoreni dječiji brakovi najčešći kod populacije RE, ali ističu da istraživanja pokazuju da se takvi brakovi sklapaju i u opštinama u kojima nema RE populacije. Navode da su osnovni sudovi iz Rožaja i Plava uz potpis roditelja odobrili prošle godine 21 malojetnički brak, odnosno 11 u Plavu. Na njihovom sajtu se nalazi istraživanje Dnevnih novina po kojem je, u posljednje četiri godine, u Podgorici od 19 zahtjeva za maloljetničke brakove, sud odbio samo dva, u Bijelom Polju je odobreno 10 maloljetničkih brakova, koliko i u Beranama, osnovnim sudovima na Cetinju, u Baru, Herceg Novome i Kolašinu stigao je samo po jedan zahtjev za sklapanje maloljetničkih brakova.
,,Iako se u Izvještaju navodi da jedan broj djece biva prodat, smatram da kod ugovorenih dječijih brakova ovo nije ‘klasična’ prodaja djeteta, jer je ona zasnovana na običajnom pravu ove zajednice, kao što je nekada bila ista situacija u Crnoj Gori. Porodice iz kojih odlaze djevojčice dobijaju novac i bivaju udate često do kraja života za jednog čovjeka koga odabere njena porodica, tako da se radi o specifičnoj vrsti ponašanja u jednoj etničkoj grupi koja se mora mijenjati uz podršku i društva i međunarodne zajednice”, kaže Delija.
Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće, takođe je iznenađena informacijama iz Izvještaja: ,,Kod nas trenutno borave dvije Romkinje koje su prodate budućim muževima, a koje one nisu nikada vidjele. Jedna za 3.000, a druga za 8.000 eura. I nisu bile jedine ove godine. Pobjegle su od kuće zbog nasilja. Roditelji ih ne primaju nazad, jer bi morali da vrate novac”.
U Izvještaju Ambasade SAD-a se posebno apostrofira i problem prosjačenja. Raičevićeva kaže da postoje jasne indicije i svjedočenja da je prosjačenje djece organizovano. „Najveći broj djece dolazi iz Srbije ili Kosova. Često i orgnizovano dolaze, naročito ispred sezone ili u sezoni”.
Iz Crnogorskog ženskog lobija takože ukazuju na tzv. profesionalne prosjake, grupe koje se bave ovim oblikom kriminala – unajmljivanjem, otimanjem djece, bolesnih, osoba ometenim u razvoju i osoba sa invalidetom, kojima je propisana određena tarifa koju dnevno moraju da isprose i donesu gazdi/gazdama. Iz ove organizacije kažu da su se srijetali sa slučajevima maloljetnih djevojčica iz Crne Gore, Srbije, Kosova koje su bile žrtve organizovanog prosjačenja, posebno u ljetnjem periodu. ,,Dnevno su morale da pojedinačno predaju gazdi ovog oblika kriminala od 20 do 30 eura. Ako se par dana uzastopce ta cifra ne ispuni slijedilo je nasilje – fizičko, psihičko, izgladnjivanje, pa čak i odsijecanje prsta kao opomena drugima”, kažu u ovoj organizaciji.
Delija ističe da ,,prosjačenje, kao jedan od ključnih problema djece u Crnoj Gori ne zavređuje još uvijek u punoj mjeri interesovanje nadležnih državnih organa, čak se i mali broj organizacija civilnog društva bavi ovim problemom”.
Crna Gora je prošle godine, u Izvještaju Stejt departmenta o trgovini ljudima, svrstana u drugu grupu i to sa naznakom „pod nadzorom”, a takav status je zadržala i ove godine. Ostale države regiona – Hrvatska, Srbija, Kosovo, Makedonija i Albanija nalaze se takođe na listi Rang 2 ali nijesu pod nadzorom. Crna Gora i BiH se kvalifikuju kao zemlje izvora, destinacije i tranzita muškaraca, žena i djece koji su žrtve krijumčarenja ljudi radi seksa i prisilnog rada.
Za Crnu Goru se navodi da Vlada nije u potpunosti ispunila minimum standarda za eliminaciju trafikinga, ali da ipak čini značajne napore u tome. Zamjera se da Vlada nije osudila niti jednog krijumčara po zakonu protiv krujumačarenja ljudi četvrtu godinu zaredom.
Raičevićeva podsjeća da se problematikom prostitucije u Crnoj Gori bavio i Komitet Ujedinjenih nacija za zabranu diskriminacije žena – CEDAW na sastancima održanim u julu 2017. Direktorica Sigurne ženske kuće je jedna od rijetkih koja otvoreno govori o sprezi trafikinga i državnih organa, a prije svih, policije.
Monitorovi izvori potvrđuju da policija ima operativne podatke, ali da ništa ne preduzima povodom već uobičajenih ,,žurki” na kojima se koriste usluge prostitutki u Podgorici i tokom ljetnjih mjeseci na primorju. Ali i povodom elitnog turizma u Porto Montenegru, gdje dnevnice za seksualne usluge dostižu i nekoliko hiljada eura, pa je mondenska marina odavno preimenovana u Porno Montenegro.
Policija je formirala Odsjek za borbu protiv trgovine ljudima, krijumčarenja ljudi i ilegalnih migracija. Ulama kaže da se od njega očekuje mnogo, te da će on pomoći da se dođe do rezultata, posebno u identifikaciji žrtava trgovine ljudima.
On navodi da su slični problemi prisutni i u zemljama regiona i šire, te da su u cilju rješavanje ,,intenzivno radili na podizanju nivoa svijesti ne samo predstavnika RE populacije, već i šire javnosti”.
Pored strateških dokumenata, već pomenutog podizanja svijesti, kampanja, podizanje stručnosti kod predstavnika institucija, Ulama kaže da je bitno unapređenje regionalne i međunarodne saradnje. Ističe da su do sada potpisana tri bilateralna protokola o saradnji u borbi protiv trgovine ljudima sa Kosovom, Albanijom i Makedonijom. ,,Istovremeno jedan od prioriteta nam je da težište aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima što više ‘spustimo’ na lokalni nivo, jer sam siguran da će nam ostvareni rezultati na lokalnom nivou zapravo biti pravo mjerilo uspješnosti u borbi protiv ovog oblika kriminala”, kaže Ulama.
U Izvještaju Ambasade SAD-a apostrofirano je i da ,,nedostaje specijalizovana služba za reintegraciju te djece u društvo”.
Raičevićeva kaže da je u stalnom kontaktu sa romskim ženama i da one često sa djecom dolaze u sklonište, ne obraćajući se policiji i institucijama.
I iz Crnogorskog ženskog lobija navode da imaju brojne programe za prevenciju i pomoć žrtvama, kao što je Centar za edukaciju i stručnu obuku. Međutim, ,,država do sada nije nijednim projektom prepoznala i podržala program reintegracije žrtava”, kažu u ovoj organizaciji.
Do sada je malo urađeno, pa bi svako veće angažovanje predstavljalo značajan iskorak. Relevantne procjene govore da će trgovina ljudima do 2025. godine izbiti u sam vrh svjetskog kriminala, te da svakodnevno ovaj vid kriminala poprima nove oblike – trgovina trudnicama, matičnim ćelijama, ljudskim organima…
Predrag NIKOLIĆ
GLEDIŠTE2 sedmice
FOKUS4 sedmice
FOKUS2 sedmice
DUHANKESA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS3 sedmice