Povežite se sa nama

FOKUS

VLAST, GORIVO I SLUŽBENI AUTOMOBILI: Milioni teku iz naših džepova u njihove

Objavljeno prije

na

markovic

Sem što svakodnevno vidimo službene limuzine na drumovima diljem domovine nam, o tome koliko koštaju, ko ih sve vozi, koliko se troši na gorivo i održavanje malo se zna.

Još jedna godina stabilizacije počela je tako što je u januaru MUP kupio tri mercedesa za potrebe premijera Duška Markovića. Prema ugovoru o kupovini, sklopljenom sa firmom Ljetopis automotive, vozila su kupljena direktnom pogodbom, bez raspisivanja javnog tendera. Cijena sitnica – samo euro manje od 200.000 eura!

Iako bi građani morali bar da imaju uvid u to kako se troše njhove pare, to još uvijek nije praksa – kada odete na sajt Vlade i ukucate Spisak službenih vozila o posljednjoj trgovini nema ni slova. Generalni sekretarijat Vlade je spisak vozila ažurirao posljednji put prije tačno godinu dana. Na spisku stoji da Sekretarijat raspolaže sa ukupno 22 automobila – sem jednog rovera iz 2001. sve automobili njemačke proizvodnje – najviše mercedesa i audija, jedan pasat i tri golfa. Znaju u Vladi za onu narodnu da je za naše drumove najbolji njemački kvalitet.

Potpredsjednik Vlade Milutin Simović koristi mercedes E 200 iz 2010, njegov kolega po funkciji Rafet Husović istu marku samo E 250 iz 2009. godine, generalna sekretarka Vlade Nataša Pešić i njen zamjenik Nikola Dedeić – mercedese E 280, oba iz 2008. godine. Šef kabineta premijera Dragoljub Bulatović audi A3 iz 2011. godine. I redom sve tako, što se tiče godine proizvodnje, skroman vozni park.

Prema ranijim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, novije je teško naći, u Crnoj Gori registrovano je 3.721 službeno vozilo. Skraćenicu CG ili MN ima blizu 3.000 vozila, dok se ostatak vozi ,,inkognito”.

Najviše ih je registrovano pod okriljem Uprave policije i to 470. Valjda zbog ogromnog voznog parka posljednji javno dostupni podatak Ministarstva unutrašnjih poslova o broju službenih vozila je neupotrebljiv jer datira od 2014. godine.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je u periodu od 2013. do 2017. utrošilo 1.394.100 eura za nabavku novih vozila, dok je u 2015. godini zaključen ugovor za nabavku 146 vozila putem finansijskog lizinga od 1.895.550,84 eura.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, kojim rukovodi Mevludin Nuhodžić, za održavanje voznog parka ove godine potrošiće 689.501 euro, od čega će najveći dio otići na servis vozila i to 357.501 eura, a auto-djelove 250.000.

ANB je već precizirala da će naredne godine potrošti 125 hiljada eura na gorivo za službene automobile, mjesečno maksimalno 10.401 eura.

Kad se sve sabere – ministarstva i Generalni sekretarijat Vlade tokom ove godine potrošiće čak 2.730.900 eura za održavanje i gorivo službe-nih automobila.

Broj službenih vozila tajna je i u Ministarstvu odbrane. Ranije je objavljeno da će tokom ove godine to ministarstvo, na čelu sa Predra-gom Boškovićem najveći izdatak imati za gorivo i to 325.000 eura, a ukupno njihov vozni park će građane koštati 520.000 eura.

Javne podatke o broju službenih vozila nije objavilo ni Ministarstvo poljoprivrede. Planovi su da ovo ministarstvo, kojim rukovodi Milutin Si-mović, za svoj i vozni park institucija pod njegovom ingerencijom utroše 493.470 eura.

Na sajtu Ministarstva nauke, ministarka dr Sanja Damjanović, nabrojana su samo dva službena automobila, a isto toliko i ima i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, ministar Mehmed Zenka. Skromno je i Ministarstvo sporta Nikole Janovića – samo četiri službena automobila: Premda ovo ministarstvo na svom sajtu nije navelo godinu proizvodnje vozila, kao ni Ministarstvo prosvjete, Damira Šehovića, koje raspolaže sa pet službenih automobila. Isto tako nema godine proizvodnje za pet vozila Ministarstva finansija. Ministar Darko Radunović koristi mercedes E 350.

Sa najviše vozila raspolaže Ministarstvo održivog razvoja i turizma 31, plus šest Direkcije javnih radova i osam Agencije za zaštitu prirode i životne sredine. Zanimljivo je da po dokumentu ažuriranom prvog dana ove godine, ministar Pavle Radulović koristi tojotu prius iz 2010. godine, dok direktor Agencije za zaštitu životne sredine Nikola Medenica koristi škodu super b iz 2015.

Ministarstvo vanjskih poslova – sedam službenih automobila, po dostupnim podacima iz februara 2017, Ministarstvo pomorstva i saobraćaja 23, a Ministarstvo pravde – 43 vozila. Ministar pravde Zoran Pažin koristi audi A 6 iz 2015, a u ovom ministarstvu nabrojano je i najstarije vozilo u Vladinom voznom parku – teretni mercedes 711, bez tablica, iz 1986, koje se, kako piše, koristi za kuhinju.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, na čijem je čelu Kemal Purišić, ima 10 vozila. Najnovija je dacia duster, koja je prošle godine kupljena iz sredstava CEB-a za potrebe projekta Regionalni stambeni program.

Ministarstvo zdravlja posjeduje šest vozila. U septembru prošle godine kupljeni su škoda kodiaq za ministra Kenana Hrapovića i škoda octavia za državnog sekretara Milovana Vujovića. Za tu trgovinu potrošeno je preko 40.000 eura. A ministartsvo je insistiralo da vozila budu metalik, da imaju grijače prednjih sjedišta, dvozonsku klimu, grijane spoljne retrovizore… Iako se dosta kritikovala ova kupovina, ispostavilo se da je ministru i sekretaru to bilo neophodno, oni su bukvalno u vozilima dan–noć. Tako barem govore posljednji dostupni putni nalozi s kraja maja ove godine – prema kojima je ministar Hrapović za devet mjeseci uspio da pređe preko 12.000 kilometara, što je za obične smrtnike, pa čak i pojedine taksiste, možda previše, ali ne i za ostale funkcionere. Državni sekretar Vujović je za isto vrijeme prešao čak 28.000 kilometara!

Državni sekretar Milovan Vujović je toliko revnosan da je u putnom nalogu od 25. maja sa puta u Beograd, prijavio i putarinu od 0,84 eura. Pomenuti put sekretara u Beograd koštao je inače, samo što se tiče prevoznih troškova, 194,52 eura.

U vozačkim umijećima ističe se i direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša. On je, sudeći po putnom nalogu iz maja, za samo četiri dana uspio da po lokalu u Podgorici pređe 340 kilometara. Veće domete uspijevaju da dosegnu samo ministri.

Tako je, sudeći po putnom nalogu iz septembra ove godine – audi A 6 koji koristi ministar pravde Zoran Pažin, u periodu od 3. septembra do kraja mjeseca uspio da utroši 178 litara goriva i prođe 1.548 kilometra samo po Podgorici.

Inače, Ministartsvo pravde je jedino koje uredno svaki mjesec postavlja putne naloge na svome sajtu. Ostala ministarstva su po sili Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, bila u obavezi da sedmodnevno objavljuju sve putne naloge od dana raspisivanja do dana održavanja izbora, tokom ove godine za predsjedničke i lokalne podgoričke izbore. Međutim, oni koji su zaduženi da sprovode zakone ovaj ne poštuju ili to rade selektivno.

MUP je na sajtu objavio samo jedan putni nalog za period od 5. do 11. marta ove godine. Ministarstvo ekonomije – nijedan. Oni su ispoštovali svoju obavezu samo za parlamentarne izbore 2016. Ministarstvo kulture na sajtu takođe nema objavljenih putnih naloga za ovu godinu.

I oni koji su ispoštovali zakon i objavili putne naloge uglavnom su ih popunjavali kako im se ćefne. Primjetno je da nema jedinstvenog obrasca za putne naloge, pa svako ima svoj. Ono što je glavni problem je što se većina rubrika ne popunjava. Uglavnom se upisuju vozači, a u koloni Relacija upisuje se Po potrebi, ima i onih kreativnijih koji napišu Lokal, Slobodna, Neograničena, PG – otvoreni put, Crna Gora- Evropa… Pored toga što ne navode podataka o kretanju, učestalo je i da se ne navodi količina utrošenog goriva.

Tako, na primjer, na putnom nalogu s kraja maja ministar Osman Nurković, koristi tojotu land cruiser – piše da se nalog izdaje na sedam dana. Precizira se u nastavku da je ministar Nurković vozio na relaciji Podgorica-Rožaje, dva puta, ali se ne upisuje koliko je goriva natočeni i potrošeno. Sve po potrebi.

To je praksa koja je pogoršana od izbora 2016. godine kada skoro deset odsto putnih naloga nije objavljeno na sajtovima institucija, a od ukupnog broja objavljenih gotovo dvije trećine nijesu sadržale podatke o kretanju vozila ili utrošku goriva prilikom korišćenja službenih auta.

Kako nema ko drugi, na ova nepočinstva počelo je da reaguje tužilaštvo. Dobro ne baš na ova – izviđaju pronevjeru preko stotinu hiljada eura na račun putnih naloga u Skupštini, tokom 2015. i 2016. godine. Državna revizorska institucija je utvrdila da su po spornim nalozima pojedini bivši poslanici bili u isto vrijeme na dva različita mjesta. Da su putovali na naznačene duple lokacije poslanici su saznali tek kada su saslušani u tužilaštvu. Kako je došlo do fiktivnih putnih naloga i gdje su završile pare, tužilaštvo još izviđa.

Skupština je u međuvremenu prestala da javno objavljuje svoje putne naloge, posljednji dostupni su iz 2016.

Sva je sreća da se prema Uredbi o korišćenju državnih vozila, prevozno sredstvo koje je u posjedu Crne Gore ne može koristiti u privatne svrhe. Postoje i sankcije kojima se, ukoliko se to desi, oduzima ovlašćenje za korišćenje a protiv prekršioca se preduzimaju mjere, građani čak mogu i sami prijaviti zloupotrebe. Sve to je, naravno, neophodno jer odavno se iznosi računica da Crna Gora sa 600.000 stanovnika ima oko 4.000 službenih automobila, dok Njemačka sa 80 miliona ima oko hiljadu službenih auta, a Švedska sa preko osam miliona stanovnika oko desetak službenih automobila. U toj istoj Švedskoj zabilježena su i čuda da pojedini ministri odlaze na posao biciklom.

Prošlogodišnji budžet je za gorivo predviđao 8,7 miliona eura, ovogodišnji je taj iznos pojačao na 8,9, pa redom za službena putovanja 5,9, usluge prevoza 1,9, neprecizirane ostale usluge 11 miliona… Puno rasipanja, dok je za ovu godinu budžetom za dječje dodatke, recimo, predviđeno 4,5 miliona. Prioriteti su jasni i glasni, a potrošnja i bahaćenje sa naše grbače još uvijek tajni. Njih nema ko da izviđa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PUCANJ IZ SNAJPERA, OPET: Kome smeta Daka Davidović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim kontekstom, a dio opozicije insistira na političkoj pozadini

 

Nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ranjen je u utorak veče u Beogradu. U njega  je pucano iz snajpera, dok se nalazio u hotelu Crown Plaza, u kom navodno već duže živi. Snajperski hitac ispaljen je dok je  Davidović io u društvu episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija. Kako pišu beogradski i podgorički mediji, snajperista se u nalazio van hotela, a debljina stakla je navodno amortizovala metak. Davidović je ranjen u lijevu šaku, i van životne je opasnosti.

Beogradska policija je, kako prenose tamošnji mediji, na Novom Beogradu pronašla automobil koji navodno pripada napadaču,  i u njemu snajper.Srpska policija je za sada izdala  tek kratko saopštenje u kom se navodi da “  intenzivno rade na rasvjetljavanju svih činjenica i okolnosti ovog događaja”.

Davidović nije za medije želio da komentariše napad, kao ni  eventualne motive. Monitor je pokušao da stupi u kontakt sa nikšićkim binzismenom, ali on nije odgovarao na pozive. Vladika Joanikije saopštio  je beogradskim medijima da ne može ništa reći dok je istraga u toku.

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim  kontekstom,  naglašavajući onaj dio Davidovićeve biografije koji se vezuje za biznis, dok dio opozicije insistira upravo na političkoj pozadini i  Davidovićevim vezama sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ukazujući da se ranjavanje dogodilo ne samo u prisustvu vladike Joanikija, već i pred održavanje crkveno-narodnog sabora u Nikšiću i neposredno nakon stavljanja u skupštinsku proceduru zakona o vjerskim zajednicama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZEMLJOTRES UPOZORAVA: Loša gradnja saučesnik stihije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontiunirano kršenje pravila prilikom izgradnje objekata u Crnoj Gori može da dovede do tragičnih ishoda, upozoravaju stručnjaci

 

Snažan zemljotres od 6,4 stepena prema Rihteru, koji je ove nedjelje pogodio Albaniju, osjetio se silno i u Crnoj Gori. Zemljotresi ove jačine mogu da nanesu štetu područjima udaljenim i do 160 kilometara od epicentra.

U susjednoj Albaniji je poginulo najmanje 29 osoba, a preko 650 je povrijeđenih. U zemljotresima koji su uzbunili Balkan najgore je prošao Drač, u blizini kojeg je bio epicentar. Spasilački timovi iz Italije, Grčke, Rumunije i Kosova  tragaju za preživjelima. Na hiljade spava na otvorenom, u šatorima ili u kolima. Materijalna šteta je ogromna. Fasade su demolirane, pojedine zgrade napukle a drugi objekti sravnjeni sa zemljom.

Na snimcima se vidjelo – neke zgrade su ostale nedirnute, dok su se druge urušile do temelja. Pitanje je – da li je to i zbog neadekvatne gradnje?

Eksperti upozoravaju da se u Crnoj Gori masovno krše pravila prilikom izgradnje objekata, što u slučaju zemljotresa može da ima pogubne posljedice.

Građevinski inženjer Predrag Nikolić za Monitor kaže da su ruševine u Albaniji poraz ove struke. Ocjenjuje da ni sistem gradnje u Crnoj Gori nije ništa bolji: ,,Nakon zemljotresa 1979. godine u kom je Crna Gora egzistirala identifikovani su rasjedi i mikro rasjedi na kojima je jasno definisana zabrana gradnje. Crna Gora je tada dobila vrlo kvalitetnu logistiku i brzo postala centar za aseizmičko projektovanje. Zemljotres je lakmus papir za svaki izgrađeni objekat. Na primjeru Albanije očigledno je da se radi o gradnji mimo standarda, jer za VIII do IX stepeni seizmičkog intenziteta po Merkalijevoj (MCS) skali ne bi smjeli da se sruše objekti koje smo vidjeli na snimcima i fotografijama. Struka traži da se duž rasjeda ne gradi, a u Crnoj Gori je to pravilo prekršeno odmah nakon zemljotresa 1979. godine, izgradnjom Slovenske plaže u Budvi”.

Nikolić kaže da objekat sam po sebi može da bude savršeno projektovan, ali da nepoštovanje pravila struke može da dovede do njegovog rušenja. ,,Koriste se samo opšti podaci. Geotehnički elaborati se zanemaruju, a oni daju jasnu osnovu za projektovanje. Na kraju se čak i fingiraju, što nije samo odgovornost struke i projektanata, već nadležnih u sistemu. Obavezno je samo kompletiranje dokumentacije, bez suštine. Ništa nismo naučili, a mnogo toga možemo da izgubimo”.

Kao znak solidarisanja i pomoći, Crna Gora je poslala specijalni tim koji čini 18 spasilaca iz službi zaštite i spašavanja i šest predstavnika Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković najavljuje da će iz Glavnog grada uplatiti 20 hiljada eura pomoći Albaniji. Tako treba. Ali našim vlastodršcima ne pada na pamet da makar javno progovore  o mogućim posljedicama  nebezbjedne gradnje u našoj zemlji, osobito  na Crnogorskom primorju, gdje cvjetaju objekti na klizištima i močvarnom zemljištu. Na odgovornost nema ko da ih pozove.

Arhitekta Andrija Markuš za Monitor kaže da bi zemljotresi u Albaniji morali  da budu opomena za inspekcijske službe u Crnoj Gori: ,,Gradnja je svuda, a naročito na primorju, nekontrolisana. U zgradama se uklanjaju  noseći zidovi, čija je svrha mogućnost preuzimanja tereta s drugih dijelova zgrade, poda i krova. Takve strukture se ne smiju dirati, jer pružaju zaštitu ukoliko dođe do rušenja zgrada. Uklanjaju se čak i tanki pregradni zidovi, koji iako se polome, pri prvom udaru takođe pružaju zaštitu. Spas nije u bježanju niz stepenice, već u poštovanju propisa”.

On predlaže da se oformi dodatni organ od kog će se tražiti saglasnost za gradnju: ,,Crna Gora ima stručnjake, ali samo u knjigama, malo u praksi. Treba nam pojačan nadzor, ljudi koji će voditi inspekcijske knjige za svaku zgradu, ne da bi spriječili efikasnost brze gradnje, već da bi primijenili zaštitne mjere”.

Markuš ističe pozitivne primjere gradnje,  gdje su ispoštovani svi propisi: ,,Osnovne škole u Nikšiću, Baru i Podgorici Luka Simonović, Sutjeska i Blažo Jokov Orlandić su prilikom projektovanja testirane najnovijim metodama kako bi se utvrdila njihova izdržljivost na zemljotres”.

Područje Balkana je trusno i sklono seizmičkim aktivnostima. Njemački seizmolog Frederil Tilman je za Dojče Vele objasnio zbog čega je došlo do razornog zemljotresa u Albaniji: ,,Zemljotresi dolaze zbog pomjeranja Afričkog kontinenta u pravcu sjevera. Afrička tektonska ploča se svake godine za nekoliko milimetara pomjera u pravcu Evrope. Takvi sudari stvaraju velike napetosti jer dolazi do podvlačenja dijelova Jadranske mikrotektonske ploče pod Balkan. Zemljotres u Albaniji je povezan s tim napetostima”.

Opasnost od zemljotresa ne može se predvidjeti. Najbliži prognozi zemljotresa su Meksiko Siti i Japan, ali su i oni u prednosti za samo nekoliko sekundi. Ovonedeljni potresi osjetili su se u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, ali i Italiji. Iz crnogorskog Zavoda za seizmologiju saopštili su da se tokom sedmice može očekivati još manjih ali i moćnijih: ,,Očekujemo da će se aktivnost intenzivno produžiti sigurno ove sedmice, a onda manjim intenzitetom i da će se desiti neki od značajnijih udara. Zemljotresi se javljaju u sekvencama koje nisu pravilne, zato se proučavaju istorijski zapisi zemljotresa. Oni pokazuju da je u području zaliva Boke Kotorske bilo snažnih zemljotresa”.

Svjetski inženjeri kažu da nisu zemljotresi ti koji ubijaju ljude, nego loša gradnja koju obavljaju ljudi.  Mi smo saučesnici stihije. Nisu Albanija i Crna Gora jedini primjeri neuspjeha u ispunjavanju građevinskih kodeksa. U Turskoj je 2011. godine u gradu Vanu u zemljotresu jačine 7,2 Rihtera umrlo preko 600 ljudi, preko 4 hiljade je bilo povrijeđenih, a preko 40 hiljada je ostalo bez domova. Tom prilikom je Redžep Erdogan, tada premijer, uporedio nemar nekih zvaničnika i građevinara sa ubistvom, jer je mutna i nebezbjedna gradnja doprinijela velikom broju smrtnih slučajeva.

Slična je bilo u  Španiji iste godine, kada je u zemljotresu kod grada Lorke uništeno gotovo 80 odsto građevina. Tada je Luis Suarez, predsjednik Geološkog društva Španije rekao da potres jačine 5,2 stepena prema Rihteru nije dovoljno jak da bi proizveo totalni kolaps građevina. Naučna istraživanja tima koji je predvodio dr Pablo Gonzalez sa kanadskog Univerziteta Zapadnog Ontarija sugerišu da je potres prouzrokovala ljudska aktivnost, jer je obrazac kretanja Zemlje bio u skladu sa promjenama koje je izazvalo uklanjanje vode iz podzemnih rezervoara.

Predrag Nikolić kaže da imamo sreće što se javlja više zemljotresa od područja Albanije do Bosne i Hercegovine: ,,Tako se ta energija ne oslobađa kataklizmično kako je to bilo 1979. godine. Imali smo slučajeve likvifacije tla (ključanja tla) u Boki Kotorskoj, a samo malo je falilo da počne i reljef da se mijenja”.

Strahote u Albaniji osvježile su pamćenje. Ove godine bila je 40. godišnjica od najrazornijeg zemljotresa u Crnoj Gori u kojem je 101 osoba izgubila život, a na desetine hiljada ostalo bez krova nad glavom. Nakon te tragedije  izrađena je nova metodologija planiranja zasnovana na aseizmičnom planiranju i očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine. Obavljeno je  istraživanje kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Kako se u njemu navodi, u narednih 100 godina, moguć je zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto.

Svejedno, urbanističko planiranje u Crnoj Gori već decenijama ne postoji, upozorava Predrag Nikolić. ,,Crna Gora stihijski srlja u samouništenje. Zakoni se selektivno primjenjuju, sve se svodi na profit. Jedini urbani blok koji je u Podgorici je Blok V, sagrađen je za funkciju života njegovog stanovnika. Poslije toga, ništa”, kaže Nikolić.

Andrija Markuš apeluje na građane da budu obazrivi i odgovorniji. ,,Ukoliko čuju konstantna burgijanja iz stanova u zgradi u kojoj žive, neka obavezno pozovu nadležne službe kako bi se utvrdilo da li taj ko buši ima dozvolu za izvođenje radova. Imamo pravo da znamo da li živimo u sigurnom okruženju”.

Nisu samo zgrade već je i crnogorsko društvo danas ranjivije nego što je nekad bilo.   U vrijeme tragičnog zemljotresa 1979, Crna Gora je bila dio moćne SFRJ,  u pomoć su pritekle JNA, civilna zaštita i teritorijalna odbrana. Čak i izviđački odredi. Pružanje prve pomoći nije bila nepoznanica.

Danas se moramo sučiti sa sobom. Dok vlada urbanistički haos, zemljotres upozorava. Pohlepa nam može doći glave.

                                                                                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES DPS, KAKO VLADATI VJEČNO: Snovi grofa Drakule

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović i njegov DPS su drakule naših dana. Spremni da iscijede i zadnju kap života iz ove zemlje da bi ostali na vlasti

 

Ništa novo trideset godina kasnije. Osmi kongres vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) donio je istog predsjednika, i iste teme: identitet, crkva, neprijatelji, ugroženost države kojoj još koji vijek trebaju branitelji. Milo Đukanović i njegovi. Teme koje decenijama uspješno održavaju podjele u Crnoj Gori, i njenu vlast. Najtrajniju u ovom dijelu svijeta. Novina je možda tek to, da je posljednji kongres DPS-a, bilo gotovo nepodnošljivo gledati i slušati  zbog izokrenute stvarnosti u koju su njeni najviši predstavnici pokušali ubijediti javnost. Domaću i međunarodnu.

Novi vječiti predsjednik DPS,višedecenijski premijer, i predsjednik države, Milo Đukanović saopštio je  da je DPS  politička snaga koja je osmišljeno mijenjala Crnu Goru, “uvijek nabolje”, i da je to partija koja politiku ne percipira “tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima”.

“U vrtlogu 90-ih, uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, zavedenosti emocijom jugoslovenstva, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost, suživot svih vjera i nacija i uspjeli da odbranimo tu vrijednost, što nikome nije pošlo za rukom”, opečatio je Đukanović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo