Povežite se sa nama

FOKUS

VLAST, GORIVO I SLUŽBENI AUTOMOBILI: Milioni teku iz naših džepova u njihove

Objavljeno prije

na

Sem što svakodnevno vidimo službene limuzine na drumovima diljem domovine nam, o tome koliko koštaju, ko ih sve vozi, koliko se troši na gorivo i održavanje malo se zna.

Još jedna godina stabilizacije počela je tako što je u januaru MUP kupio tri mercedesa za potrebe premijera Duška Markovića. Prema ugovoru o kupovini, sklopljenom sa firmom Ljetopis automotive, vozila su kupljena direktnom pogodbom, bez raspisivanja javnog tendera. Cijena sitnica – samo euro manje od 200.000 eura!

Iako bi građani morali bar da imaju uvid u to kako se troše njhove pare, to još uvijek nije praksa – kada odete na sajt Vlade i ukucate Spisak službenih vozila o posljednjoj trgovini nema ni slova. Generalni sekretarijat Vlade je spisak vozila ažurirao posljednji put prije tačno godinu dana. Na spisku stoji da Sekretarijat raspolaže sa ukupno 22 automobila – sem jednog rovera iz 2001. sve automobili njemačke proizvodnje – najviše mercedesa i audija, jedan pasat i tri golfa. Znaju u Vladi za onu narodnu da je za naše drumove najbolji njemački kvalitet.

Potpredsjednik Vlade Milutin Simović koristi mercedes E 200 iz 2010, njegov kolega po funkciji Rafet Husović istu marku samo E 250 iz 2009. godine, generalna sekretarka Vlade Nataša Pešić i njen zamjenik Nikola Dedeić – mercedese E 280, oba iz 2008. godine. Šef kabineta premijera Dragoljub Bulatović audi A3 iz 2011. godine. I redom sve tako, što se tiče godine proizvodnje, skroman vozni park.

Prema ranijim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, novije je teško naći, u Crnoj Gori registrovano je 3.721 službeno vozilo. Skraćenicu CG ili MN ima blizu 3.000 vozila, dok se ostatak vozi ,,inkognito”.

Najviše ih je registrovano pod okriljem Uprave policije i to 470. Valjda zbog ogromnog voznog parka posljednji javno dostupni podatak Ministarstva unutrašnjih poslova o broju službenih vozila je neupotrebljiv jer datira od 2014. godine.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je u periodu od 2013. do 2017. utrošilo 1.394.100 eura za nabavku novih vozila, dok je u 2015. godini zaključen ugovor za nabavku 146 vozila putem finansijskog lizinga od 1.895.550,84 eura.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, kojim rukovodi Mevludin Nuhodžić, za održavanje voznog parka ove godine potrošiće 689.501 euro, od čega će najveći dio otići na servis vozila i to 357.501 eura, a auto-djelove 250.000.

ANB je već precizirala da će naredne godine potrošti 125 hiljada eura na gorivo za službene automobile, mjesečno maksimalno 10.401 eura.

Kad se sve sabere – ministarstva i Generalni sekretarijat Vlade tokom ove godine potrošiće čak 2.730.900 eura za održavanje i gorivo službe-nih automobila.

Broj službenih vozila tajna je i u Ministarstvu odbrane. Ranije je objavljeno da će tokom ove godine to ministarstvo, na čelu sa Predra-gom Boškovićem najveći izdatak imati za gorivo i to 325.000 eura, a ukupno njihov vozni park će građane koštati 520.000 eura.

Javne podatke o broju službenih vozila nije objavilo ni Ministarstvo poljoprivrede. Planovi su da ovo ministarstvo, kojim rukovodi Milutin Si-mović, za svoj i vozni park institucija pod njegovom ingerencijom utroše 493.470 eura.

Na sajtu Ministarstva nauke, ministarka dr Sanja Damjanović, nabrojana su samo dva službena automobila, a isto toliko i ima i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, ministar Mehmed Zenka. Skromno je i Ministarstvo sporta Nikole Janovića – samo četiri službena automobila: Premda ovo ministarstvo na svom sajtu nije navelo godinu proizvodnje vozila, kao ni Ministarstvo prosvjete, Damira Šehovića, koje raspolaže sa pet službenih automobila. Isto tako nema godine proizvodnje za pet vozila Ministarstva finansija. Ministar Darko Radunović koristi mercedes E 350.

Sa najviše vozila raspolaže Ministarstvo održivog razvoja i turizma 31, plus šest Direkcije javnih radova i osam Agencije za zaštitu prirode i životne sredine. Zanimljivo je da po dokumentu ažuriranom prvog dana ove godine, ministar Pavle Radulović koristi tojotu prius iz 2010. godine, dok direktor Agencije za zaštitu životne sredine Nikola Medenica koristi škodu super b iz 2015.

Ministarstvo vanjskih poslova – sedam službenih automobila, po dostupnim podacima iz februara 2017, Ministarstvo pomorstva i saobraćaja 23, a Ministarstvo pravde – 43 vozila. Ministar pravde Zoran Pažin koristi audi A 6 iz 2015, a u ovom ministarstvu nabrojano je i najstarije vozilo u Vladinom voznom parku – teretni mercedes 711, bez tablica, iz 1986, koje se, kako piše, koristi za kuhinju.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, na čijem je čelu Kemal Purišić, ima 10 vozila. Najnovija je dacia duster, koja je prošle godine kupljena iz sredstava CEB-a za potrebe projekta Regionalni stambeni program.

Ministarstvo zdravlja posjeduje šest vozila. U septembru prošle godine kupljeni su škoda kodiaq za ministra Kenana Hrapovića i škoda octavia za državnog sekretara Milovana Vujovića. Za tu trgovinu potrošeno je preko 40.000 eura. A ministartsvo je insistiralo da vozila budu metalik, da imaju grijače prednjih sjedišta, dvozonsku klimu, grijane spoljne retrovizore… Iako se dosta kritikovala ova kupovina, ispostavilo se da je ministru i sekretaru to bilo neophodno, oni su bukvalno u vozilima dan–noć. Tako barem govore posljednji dostupni putni nalozi s kraja maja ove godine – prema kojima je ministar Hrapović za devet mjeseci uspio da pređe preko 12.000 kilometara, što je za obične smrtnike, pa čak i pojedine taksiste, možda previše, ali ne i za ostale funkcionere. Državni sekretar Vujović je za isto vrijeme prešao čak 28.000 kilometara!

Državni sekretar Milovan Vujović je toliko revnosan da je u putnom nalogu od 25. maja sa puta u Beograd, prijavio i putarinu od 0,84 eura. Pomenuti put sekretara u Beograd koštao je inače, samo što se tiče prevoznih troškova, 194,52 eura.

U vozačkim umijećima ističe se i direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša. On je, sudeći po putnom nalogu iz maja, za samo četiri dana uspio da po lokalu u Podgorici pređe 340 kilometara. Veće domete uspijevaju da dosegnu samo ministri.

Tako je, sudeći po putnom nalogu iz septembra ove godine – audi A 6 koji koristi ministar pravde Zoran Pažin, u periodu od 3. septembra do kraja mjeseca uspio da utroši 178 litara goriva i prođe 1.548 kilometra samo po Podgorici.

Inače, Ministartsvo pravde je jedino koje uredno svaki mjesec postavlja putne naloge na svome sajtu. Ostala ministarstva su po sili Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, bila u obavezi da sedmodnevno objavljuju sve putne naloge od dana raspisivanja do dana održavanja izbora, tokom ove godine za predsjedničke i lokalne podgoričke izbore. Međutim, oni koji su zaduženi da sprovode zakone ovaj ne poštuju ili to rade selektivno.

MUP je na sajtu objavio samo jedan putni nalog za period od 5. do 11. marta ove godine. Ministarstvo ekonomije – nijedan. Oni su ispoštovali svoju obavezu samo za parlamentarne izbore 2016. Ministarstvo kulture na sajtu takođe nema objavljenih putnih naloga za ovu godinu.

I oni koji su ispoštovali zakon i objavili putne naloge uglavnom su ih popunjavali kako im se ćefne. Primjetno je da nema jedinstvenog obrasca za putne naloge, pa svako ima svoj. Ono što je glavni problem je što se većina rubrika ne popunjava. Uglavnom se upisuju vozači, a u koloni Relacija upisuje se Po potrebi, ima i onih kreativnijih koji napišu Lokal, Slobodna, Neograničena, PG – otvoreni put, Crna Gora- Evropa… Pored toga što ne navode podataka o kretanju, učestalo je i da se ne navodi količina utrošenog goriva.

Tako, na primjer, na putnom nalogu s kraja maja ministar Osman Nurković, koristi tojotu land cruiser – piše da se nalog izdaje na sedam dana. Precizira se u nastavku da je ministar Nurković vozio na relaciji Podgorica-Rožaje, dva puta, ali se ne upisuje koliko je goriva natočeni i potrošeno. Sve po potrebi.

To je praksa koja je pogoršana od izbora 2016. godine kada skoro deset odsto putnih naloga nije objavljeno na sajtovima institucija, a od ukupnog broja objavljenih gotovo dvije trećine nijesu sadržale podatke o kretanju vozila ili utrošku goriva prilikom korišćenja službenih auta.

Kako nema ko drugi, na ova nepočinstva počelo je da reaguje tužilaštvo. Dobro ne baš na ova – izviđaju pronevjeru preko stotinu hiljada eura na račun putnih naloga u Skupštini, tokom 2015. i 2016. godine. Državna revizorska institucija je utvrdila da su po spornim nalozima pojedini bivši poslanici bili u isto vrijeme na dva različita mjesta. Da su putovali na naznačene duple lokacije poslanici su saznali tek kada su saslušani u tužilaštvu. Kako je došlo do fiktivnih putnih naloga i gdje su završile pare, tužilaštvo još izviđa.

Skupština je u međuvremenu prestala da javno objavljuje svoje putne naloge, posljednji dostupni su iz 2016.

Sva je sreća da se prema Uredbi o korišćenju državnih vozila, prevozno sredstvo koje je u posjedu Crne Gore ne može koristiti u privatne svrhe. Postoje i sankcije kojima se, ukoliko se to desi, oduzima ovlašćenje za korišćenje a protiv prekršioca se preduzimaju mjere, građani čak mogu i sami prijaviti zloupotrebe. Sve to je, naravno, neophodno jer odavno se iznosi računica da Crna Gora sa 600.000 stanovnika ima oko 4.000 službenih automobila, dok Njemačka sa 80 miliona ima oko hiljadu službenih auta, a Švedska sa preko osam miliona stanovnika oko desetak službenih automobila. U toj istoj Švedskoj zabilježena su i čuda da pojedini ministri odlaze na posao biciklom.

Prošlogodišnji budžet je za gorivo predviđao 8,7 miliona eura, ovogodišnji je taj iznos pojačao na 8,9, pa redom za službena putovanja 5,9, usluge prevoza 1,9, neprecizirane ostale usluge 11 miliona… Puno rasipanja, dok je za ovu godinu budžetom za dječje dodatke, recimo, predviđeno 4,5 miliona. Prioriteti su jasni i glasni, a potrošnja i bahaćenje sa naše grbače još uvijek tajni. Njih nema ko da izviđa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo