Nacionalizam je žilav i prilagodljiv i k tome – jedina konstanta

JUSTINA: Izbor Justine Široke-Pulje za predsjednicu Kosova okončao je višesedmičnu blokadu i spriječio četvrte parlamentarne izbore u manje od dvije godine. Izabrana je sa 81 glasom, nakon što ju je u završnici predložio premijer Aljbin Kurti, a podržao PDK. Široka-Pulja, predsjednica Akademije nauka i umjetnosti Kosova i bivša ministrica u vladi Hashima Thaçija, bila je prihvatljiva PDK-u, čijih je svih 22 zastupnika glasalo za nju. Glasanje je završeno nekoliko minuta nakon ustavnog roka, ali je bivši predsjednik Ustavnog suda Enver Hasani ocijenio da to nije problem jer je glasanje počelo prije isteka roka.

TRGOVINA: Izbor predsjednice, međutim, bio je dio šireg političkog dogovora. Neposredno prije glasanja parlament je usvojio izmjene Zakona o Specijaliziranim vijećima koje je predložio PDK i kojima se sužava nadležnost suda, ograničavaju kazne i uvodi mogućnost pomilovanja. To se dogodilo samo tri sedmice nakon što su Thaçi, Kadri Veseli, Rexhep Seljimi i Jakup Krasniqi osuđeni na ukupno 81 godinu zatvora, što je izazvalo višesedmične proteste i sukobe s policijom. Kurti je u početku pokušavao razdvojiti izbor predsjednice od izmjena zakona, ali je na kraju njegovo Samoopredjeljenje podržalo prijedlog PDK-a, a PDK njegovu kandidatkinju. Kurti je, suočen s ustavnim rokom za izbor predsjednika, pritiskom opozicije i višesedmičnim protestima, pristao na zakonske promjene kojima se ograničava rad suda koji procesuira bivše zapovjednike OVK-a. Justina, čije ime na latinskom znači “pravedna”, rezultat je političkog kompromisa kojim se zakonski sužava rad suda za ratne zločine.

DIJASPORA: Na parlamentarnim izborima u Srbiji 25. oktobra glasanje za dijasporu bit će organizirano na 93 biračka mjesta, ali odluka RIK-a o njihovom rasporedu i vremenu glasanja otvorila je pitanje dostupnosti biračkog prava. U Australiji će se, primjerice, glasati prema vremenu u Srbiji, pa će se birališta u Melbourneu i Sydneyju zatvarati u ranim jutarnjim satima po lokalnom vremenu. Dio birača morat će putovati stotinama ili hiljadama kilometara do najbližeg biračkog mjesta, dok neke države i gradovi s većim brojem prijavljenih birača neće imati biralište. RIK je 5. oktobra donio odluku o mjestima i vremenu glasanja, a zakon predviđa da se zbog vremenskih zona glasanje u inostranstvu organizira tako da traje 13 sati i završi najkasnije u 20 sati po vremenu u Srbiji. Kritičari tvrde da kombinacija rasporeda, udaljenosti i nedovoljne komunikacije s biračima otežava ostvarivanje prava, dok vlast odbacuje optužbe da je riječ o namjernoj opstrukciji.

PREPREKE: Problem je posebno značajan jer je interes dijaspore za ove izbore neuobičajeno velik. Prema navodima članova RIK-a, za glasanje u inostranstvu prijavilo se više od 100.000 ljudi, što bi bio najveći broj od kada je srpskim državljanima omogućeno glasanje izvan zemlje. Dio opozicijskih aktera i predstavnika dijaspore smatra da bi otežavanje glasanja moglo posebno pogoditi birače koji podržavaju studentski pokret, koji je tokom prethodne dvije godine dobio značajnu podršku među Srbima u inostranstvu. Vlast, međutim, odbacuje takve tvrdnje, a Ministarstvo vanjskih poslova navodi da se pri određivanju biračkih mjesta, osim broja prijavljenih birača, uzimaju u obzir udaljenost, dostupnost, diplomatsko-konzularna predstavništva, sigurnost i administrativni kapaciteti. RIK je naknadno 7. oktobra mijenjao odluku o biračkim mjestima u inostranstvu. Spor zato nije samo tehnički: administrativne prepreke, čak i kada nisu formalno zamišljene kao uskraćivanje prava, mogu u praksi utjecati na izlaznost dijaspore.

DOMINACIJA: Na općim izborima u BiH nacionalističke stranke zadržale su ili obnovile dominaciju, uz izlaznost od svega 41,48 posto. Najveći paradoks je Dodikova pobjeda bez kandidature: nakon pravomoćne presude i zabrane obavljanja funkcije, Dodikov SNSD ipak je zadržao kontrolu nad Republikom Srpskom. Željka Cvijanović osvojila je novi mandat u Predsjedništvu BiH, a Savo Minić pobijedio u utrci za predsjednika RS-a. Još važniji je slom opozicije: ni SDS-ov Branko Blanuša, zajednički kandidat opozicije za predsjednika RS-a, ni Pokret Sigurna Srpska Draška Stanivukovića nisu uspjeli ugroziti SNSD, koji je ostao uvjerljivo najjača politička organizacija u entitetu. Blanuša je prema preliminarnim rezultatima osvojio oko 230.500 glasova, naspram 288.800 koliko je osvojio Minić, dok Narodni front Jelene Trivić nije prešao ni izborni prag. U Federaciji je SDA ponovo postala najjača bošnjačka stranka, dok je Stranka za BiH Semira Efendića ostvarila snažan povratak, nakon kraha 2010. SDP-ov Denis Bećirović zadržao je mjesto u Predsjedništvu, ali je izgubio gotovo 37 posto glasova u odnosu na 2022. godinu.

PROMJENA: Najveća promjena dogodila se u hrvatskoj politici: Darijana Filipović iz HDZ-a BiH pobijedila je kandidata Demokratske fronte Slavena Kovačevića i vratila HDZ u Predsjedništvo nakon osam godina. Komšićev politički ciklus time je završen, a DF je gotovo prepolovio broj mandata u Parlamentu Federacije. Istovremeno su Naša stranka i Narod i pravda osjetno oslabili, pokazujući da tzv. “Trojka” nije uspjela pretvoriti četiri godine vlasti u novi izborni zamah. Vjerojatni nastavak saradnje SDA i HDZ-a u Federaciji, uz dominaciju SNSD-a u RS-u, znači povratak poznatoj političkoj konfiguraciji. Povratak HDZ-a u Predsjedništvo otvara mogućnost smirivanja hrvatsko-bošnjačkih tenzija, budući da nestaje Komšić kao njihov dugogodišnji politički okidač. Ipak, najvažnija poruka izbora možda nije u tome ko je pobijedio, nego koliko je građana odustalo od glasanja. Gotovo šest od deset birača ostalo je kod kuće, što sugerira dubok umor od političkih sukoba, institucionalnih blokada i potrage za alternativom. Nacionalizam je žilav i prilagodljiv i k tome – jedina konstanta.

Eldin HADŽOVIĆ

Kampanja je tek počela, a već lipti krv i razbijaju se nosevi – nervoza je na vrhuncu, a „niko ne sme da vas bije“ više ne važi

OSTAVKA: Aleksandar Vučić podnio je ostavku na mjesto predsjednika Srbije, a prije toga razgovarao s ruskim kolegom Vladimirom Putinom. Kolumnista prorežimskih RIA Novosti Dmitrij Bavirin tvrdi da to nije slučajnost: bez pravovremenog odgovora Kremlja, cijela operacija bila bi na ivici propasti. Umjesto da odsluži posljednji mandat, Vučić želi postati premijer ako SNS pobijedi 25. oktobra. Nije važno kako se funkcija zove, kaže Bavirin: čak i kao portir, Vučić bi bio adresa za sva pitanja. Ishod, međutim, prvi put nakon mnogo godina nije izvjestan. Naspram vlasti stoji Studentska lista Ilije Srdanovića, rođena iz protesta nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu. Vučićev glavni protivnik, procjenjuje Bavirin, nije rival, nego zamor od jedne epohe. Zato je važna cijena gasa. Povlašteni ugovor s Rusijom isticao je 30. septembra, a Vučić je odmah objavio: 318 eura za hiljadu kubika umjesto tržišnih 868. Moskva to, po Bavirinu, radi za Srbiju, ne za Vučića. A on je, dodaje s divljenjem, u oproštajnom govoru citirao i Čerčila i Si Đinpinga. Rijetko je koja ostavka izgledala više kao ostanak.

NASILNIK: U Srbiji, kako smo učili, „niko ne sme da vas bije“. Tu rečenicu Slobodan Milošević izgovorio je na Kosovu polju 1987. i na njoj sagradio karijeru. Skoro četiri decenije kasnije, ispostavlja se da je uz nju stajao i sitni tisak. Prema navodima pokreta Kreni-Promeni, gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić napao je 28. septembra uveče na Novom Beogradu njihovu odbornicu Tanju Mićić dok je šetala sa suprugom i psom. Optužio ju je da mu je na protestima dovodila ljude pred kuću, unosio joj se u lice, a kad je pokušala snimati, udarao je po ruci. Kad je stala između njega i supruga, tvrdi, udario ju je u nos. Ljekarski nalaz potvrđuje prelom lijeve nosne kosti i dijela gornje vilice. Pokret je objavio video, a Šapić je odveden u stanicu i pušten. Dakle, „niko ne sme da vas bije“, osim policije, navijača, plaćenih pomagača i odsad, prvog čovjeka glavnog grada.

IZVINJENJE: Sutradan je Šapić održao konferenciju. Sve je demantovao: samo je pitao zašto su dijelili njegovu adresu, oni su ga prvi napali, a ženu nije udario, nego odgurnuo, braneći se od supruga. Test na alkohol i droge bio je negativan. Izvinio se Vučiću i SNS-u jer se nije odmah udaljio od „provokacije“. Povrijeđenoj odbornici neće se izviniti, ostavku neće podnijeti, a prijave će podnijeti sam: protiv nje, supruga i pokreta, zbog „laži“. Opozicija i civilni sektor traže odgovornost: SRCE Šapića naziva uličnim nasilnikom i gradonačelnikom Ćacilenda, LSV govori o slomu institucija i traži krivičnu odgovornost, a Bravo pita SNS hoće li osuditi nasilje ili će ćutanjem postati saučesnik. Kreni-Promeni podnio je krivičnu prijavu.

IZBOR: U nedjelju, 4. oktobra, Bosna i Hercegovina ide na birališta, prvi put uz biometrijsku identifikaciju i skenere listića. CIK tvrdi da više neće biti glasanja u ime drugih ni preminulih. Da je to uopće trebalo posebno najaviti, kaže sve o prethodnim ciklusima. Kampanja je tiha, dijelom zahvaljujući Schmidtovim izmjenama zakona: 21 kazna, oko 83.300 eura. No tišina nije sadržaj. Prema koaliciji Pod lupom, u 75,9 posto analiziranih objava o programu nema ni riječi, a omiljeni neprijatelj je domaći protivnik. Fronte su stare. Kod Hrvata se vodi bitka za člana Predsjedništva; kod Bošnjaka SDA i Trojka ratuju do istrebljenja, uz Izetbegovićev “građanski rat” kao municiju; u RS-u, prvi put bez Dodika na listama, svi ratuju protiv svih, a Stanivuković vodi vlastitu kampanju. Povjerenja nema: 73,9 posto građana vjeruje da izbori nisu slobodni i pošteni. Ipak, 73,5 posto kaže da će izaći, iako je 2022. izlaznost bila oko 50 posto. Mrtvi će ovoga puta, dakle, ostati kod kuće. Pitanje je hoće li živi.

STRATEGIJA: Evropska komisija 7. oktobra objavljuje strategiju proširenja. Prema nacrtu u koji je imao uvid RSE, Unija se za više od 30 članica sprema bez izmjene Lisabonskog ugovora. Recept je šira upotreba paserela klauzula, kojima se jednoglasnost zamjenjuje kvalifikovanom većinom, uključujući sankcije, ljudska prava, odbranu i borbu protiv utaje poreza. Komesara bi imale samo dvije trećine država, a radi lakšeg gutanja gubitka veta razmatra se „kočnica za vanredne situacije“. Za Zapadni Balkan zanimljiviji je drugi dio. Buduće članice potpisale bi „privremenu obavezu“ da ne blokiraju odluke ostatka Unije, a institucije bi zauzvrat obećale rješenje kad se neko pozove na vitalne nacionalne interese. Nove članice deset ili više godina bile bi pod pojačanim nadzorom, uz mogućnost suspenzije prava glasa i kazni zbog nazadovanja u demokratiji i pravosuđu, a prije ulaska morale bi pristupiti Evropskom javnom tužilaštvu. Mapu puta, kažu izvori RSE-a, najvjerovatnije dobijaju Crna Gora, Albanija, Ukrajina i Moldavija. Ostali mogu čitati pravila.

Eldin HADŽOVIĆ

Dok se gradi narativ o herojima s Košara, slave se heroji beogradskih klošara

NAKAZA: Dok su se u srijedu, 23. septembra, u Kruševcu polagali vijenci u slavu 125. motorizirane brigade Vojske Jugoslavije i držali govori o „patriotizmu i požrtvovanju“, beogradski asfalt je, opet, preko noći porodio novu nakazu. Na jednom beogradskom zidu osvanula je lažna, plava ulična tabla s natpisom „Ulica Ratka Mladića“. Ova dva događaja – državna ceremonija u slavu bivše vojne formacije i ulični grafit posvećen pravosnažno osuđenom generalu za genocid – jasna su poruka da ratna politika Srbije iz devedesetih godina prošlog vijeka nije samo preživjela; ona je danas zvanično njegovana i ulično branjena.

IGROKAZ: Kruševački igrokaz, s ministrom odbrane Bratislavom Gašićem u glavnoj ulozi, izveden je po provjerenom scenariju selektivnog pamćenja. Govorilo se o heroizmu na Košarama, o 92 poginula vojnika, o tome kako „pretke nismo osramotili, a pokolenja nas se neće stideti“. Na bini je, kao počasni gost, stajao ratni komandant brigade, penzionirani general Dragan Živanović. O onome što je ministar Gašić prešutio, a što se vidi iz dokumenata i sudskih spisa, govori se znatno manje: o ulozi 125. motorizirane brigade u zločinima nad civilima na Kosovu. U zvaničnom narativu ova jedinica svodi se na legitimnu odbranu granice od NATO-a i OVK-a, dok dokumenti govore o njenoj ulozi u sistematskom nasilju nad civilnim stanovništvom.

KRALJANE: Prema obimnom dosijeu koji je objavio Fond za humanitarno pravo (FHP), u zoni odgovornosti 125. motorizirane brigade – koja je obuhvatala Peć, Istok, Dečane i Kosovsku Mitrovicu – ubijeno je 1.813 albanskih civila. Među njima je bilo 236 djece i 327 žena. FHP navodi da je brigada imala ključnu ulogu u artiljerijskoj podršci i čišćenju terena za policijske i paramilitarne formacije. Da bi se vidjelo šta se pod tim podrazumijevalo, dovoljno je podsjetiti na selo Kraljane kod Đakovice početkom aprila 1999. godine. Kraljane je postalo zbjeg za hiljade albanskih civila koji su bježali pred ofanzivom srpskih snaga. Pripadnici 125. motorizirane brigade, zajedno s jedinicama MUP-a, opkolili su selo. Vojska i policija izdvojile su izbjegličku kolonu, natjerale hiljade žena, djece i staraca da krenu prema granici s Albanijom, dok su stotine vojno sposobnih muškaraca zadržane na livadi. Danima su držani pod vedrim nebom, bez hrane i vode, premlaćivani i maltretirani.

ZLOČIN: Dana 4. aprila uveče započeta je egzekucija. Najmanje 78 muškaraca izdvojeno je, odvedeno u nepoznatom pravcu i strijeljano. Njihova tijela potom su, u sklopu državne operacije prikrivanja tragova zločina, prebačena na teritoriju uže Srbije. Tijela 17 muškaraca pronađena su 2001. godine u masovnoj grobnici kod jezera Perućac, tijela osam ekshumirana su na groblju u selu Brekovac kod Đakovice, dok se za tijelima 53 i dalje traga. Iz te masovne grobnice je prije četvrt vijeka ekshumirano ukupno 84 tijela, a u njoj su, pored ljudskih ostataka, pronađeni dijelovi metalne konstrukcije hladnjače koja je služila za transport, dječija cipela, kao i ostaci ženske i dječije odjeće. Sličan obrazac zločina i prikrivanja dogodio se i u selu Ljubenić kod Peći tri dana ranije, 1. aprila 1999. godine, kada su pripadnici 177. vojno-teritorijalnog odreda Peć – jedinice direktno potčinjene 125. motoriziranoj brigadi – ubili 59 albanskih civila. Tijela najmanje 30 žrtava iz Ljubenića pronađena su u masovnim grobnicama u Batajnici kod Beograda. To su ti preci koje, prema riječima ministra, „nismo osramotili“.

REHABILITACIJA: General Dragan Živanović, ratni komandant 125. brigade i počasni gost na ceremoniji, bio je predmet jedine istrage koju je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije ikada otvorilo protiv generala Vojske Jugoslavije po osnovu komandne odgovornosti. Istraga je pokrenuta 2014. godine zbog zločina u selima Ćuška, Pavljane, Ljubenić i Zahać, ali je 2017. obustavljena uz obrazloženje da „nema dovoljno dokaza“. Optužnica protiv njega nikada nije podignuta, a on do danas nije procesuiran. Kada država zločine prešuti, a njihove aktere rehabilitira i slavi kao heroje, takva politika prirodno se prelijeva i na ulice. Nova lažna tabla s imenom Ratka Mladića u Beogradu nije samo još jedan grafit. Ona je ulična verzija istog narativa: dok se u Kruševcu slavi jedinica čiji su pripadnici povezani sa zločinima nad kosovskim civilima, u Beogradu se veliča komandant pravosnažno osuđen za genocid i druge zločine.

GLORIFIKACIJA: Ulična glorifikacija ratnih zločinaca ima isti učinak kao i njihova državna rehabilitacija: normalizaciju. Kada građani svakodnevno prolaze pored murala i lažnih uličnih tabli posvećenih ratnim zločincima, oni prestaju biti incident i postaju dio javnog pejzaža. Sistematskim odbijanjem da se takvi simboli trajno uklone, nadležni im omogućavaju da ostanu dio svakodnevice. Gašićeva poruka da „svaki mladi vojnik koji danas obuče uniformu treba da zna ko ju je nosio pre njega“ posebno je važna. Mladim generacijama ne nudi se suočavanje sa zločinima i masovnim grobnicama u Batajnici, Perućcu i Rudnici, nego kontinuitet između ratne prošlosti i savremene vojske. Pravo lice jedne politike ne vidi se u Briselu ili Njujorku, već u Kruševcu i na beogradskim fasadama. Sve dok se državni vijenci polažu pred komandantima čije su jedinice povezane sa zločinima nad civilima, a beogradske ulice neformalno nazivaju po arhitektama najtežih zločina, suočavanje sa prošlošću ostaje daleko. Dok se gradi narativ o herojima s Košara, slave se heroji beogradskih klošara.

Eldin HADŽOVIĆ