Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI: Ne pitaj za platu

Objavljeno prije

na

Svake se godine u ovo doba diže larma oko sezonskih radnika. Nema ih i ne valjaju, kažu poslodavci; uslovi su grozni, tvrde radnici. U zemlji koja zvanično ima peko 22 odsto nezaposlenih, poslodavci su nezadovoljni time što je vlada odobrila ,,samo” oko 18 hiljada dozvola za rad za strance.

Od preko 51 hiljade nezaposlenih, preko 80 odsto ima završenu srednju ili osnovnu školu. Reklo bi se da je to široka baza za pronalaženje, ako ne vrhunskih kuvara i barmena, onda bar pomoćnih radnika u kuhinji, radnika u palačinkarnicama i pekarama ili momcima što postavljaju suncobrane. Slabo to ide.

Predstavnici Zavoda za zapošljavanje ovih dana obilaze sjeverne opštine skupa sa poslodavcima zvučnih imena Montenegro Stars Hotels Group, Splendid i slično. Traže sobarice, pomoćne radnike u kuhinji, konobare, čistače javnih površina hotela, kozmetičare i slično.

,,Poslodavac nudi korektne uslove rada, obezbijeđen smještaj i tri obroka dnevno. Zarada se kreće između 225 eura, za pomoćne poslove, do 370 eura za rad konobara. Savjetodavci ovih dana, intenzivno, animiraju nezaposlene iz evidencija Zavoda, saopštavaju im potrebe poslodavca, informišu o slobodnim radnim mjestima i uslovima rada. Potrebno je da nezaposleni dođu u zakazano vrijeme. Od njih se očekuje da, na intervju i selekciji, donesu radne biografije”, saopštili su iz Zavoda za zapošljavanje uoči jednog od sastanaka .

Sa drugog mjesta su javili da se traži menadžer domaćinstva, recepcioneri, bellboy, sobarice, higijeničarke, radnici u vešeraju, konobari, barmeni, kuvari, pomoćni kuvari, pomoćni radnik u kuhinji, poslastičar, radnici u tehničkoj službi (tehničar, električar, baštovan), nabavka, magacioner i računovođa. Pominju se i plate do 900 eura. ne bi se reklo da je puno onih koji u tu priču vjeruju.

Za 60 ponuđenih sezonskih radnih mjesta, u Nikšiću, na primjer, predato je 36 biografija. U tom gradu, prije nekoliko godina, skandalozno su dugački bili redovi za posao u novootvorenoj Voli radnji. Ko je odavde zna da nije Voli poslodavac poznat po dobrim uslovima za radnike. Ljudima treba stalni ne privremeni posao, kakva-takva sigurnost.

Na internetu se na više mjesta mogu naći oglasi u kojima poslodavci sa primorja traže radnike. Privatnoj kući u kojoj se izdaje smještaj turistima, recimo, potrebna je djevojka/žena za spremanje apartmana, od početka juna do kraja septembra, za djelimično radno vrijeme između 9 – 13 sati. ,,Mjesečni fond je 75 – 100 radnih sati. Plata 200 – 250 eura. Radno iskustvo nije neophodno. Smještaj i hranu ne obezbjeđujemo”, piše u oglasu. Sa ugovorom ili bez njega, zvuči kao posao za nekoga iz komšiluka.

Privatnik iz Budve nudi ,,djevojkama” posao pomoćnog kuvara za rad na roštilju, palačinkama i girosu. Plata 500 eura, smještaj i hrana, ali mogu se javiti samo djevojke koje mogu da počnu da rade odmah.

Za rad u pekari u Budvi potrebna je prodavačica. Obezbijeđeni su joj jedan obrok, smještaj i plata od 350 eura. Radno vrijeme osam sati.

Oko plate, smještaja i dužine radnog vremena, sve se vrti. Ljudi koji su ranije pokušavali da zarade koji dinar na sezonskim poslovima uglavnom se žale na radno vrijeme koje gazde redovno, po potrebi, produžavaju, na smještaj u višekrevetnim sobama, sa po jednim kupatilom za desetak osoba, i na plate koje kasne. Ima i onih koji su iskusili da posljednju platu ne dobiju nikad.

Upućeni sa kojima je Monitor razgovarao objašnjavaju da su plate često vrlo male, da radnici kojima je obezbijeđen smještaj dobijaju 250, oni kojima nije 300 eura mjesečno. ,,Krvavi rad za nikakve pare”, kaže djevojaka koja je iskusila sezonski posao.

I poslodavci imaju svoje priče. Pozvali smo, nasumično, broj iz jednog od oglasa. ,,Zanima me posao pomoćnog radnika u kuhinji. Možete li mi reći kolika je plata”, glasilo je naizgled logično pitanje, ali je ljutit glas odgovorio: ,,Vas zanima samo kolika je plata”. U razgovoru se ispostavilo se da poslodavce baš nervira kad ih zainteresovani prvo to pitaju. Objasnio nam je da zanimanje pomoćni kuvar nije tako prosto kao što izgleda. ,,Treba mi neko ko će da uči – koji tanjir treba da pripremi za koje jelo, šta se kako servira. Ne treba mi onaj koji će samo da guli mrkvu i krompire”, kazao je naš sagovornik, znatno ljubazniji otkad smo objasnili da nam ne treba posao, nego informacije.

,,Naći dobrog radnika je nemoguća misija. Prije ću ti nać’ nekoga da ti srce operiše, nego da fizikališe”, požalio se vlasnik restorana i hotela na primorju. ,,Trebali su mi ovih dana radnici za fizički posao, nikoga nijesam mogao da nađem za dnevnicu od 30 eura.”

,,Šest puta sam prošle godine u Zavodu za zapošljavanje tražio radnike. Triput su mi slali neke žene, jednu sam zaposlio. Poslije nekoliko dana rekla je da ne može da radi jer ima đecu”, kaže naš sagovornik. Po njegovim riječima, do ove godine radna snaga je uglavnom stizala iz Srbije ali ni tamo je više nema: ,,Sve je otišlo u Njemačku”. Radnici iz BiH radije se odlučuju da idu u Hrvatsku, koja takođe ima ozbiljan problem sa nedostatkom sezonskih radnika.

Monitorov sagovornik nevoljno priznaje da ,,nije lako naći dobroga radnika, ali ni dobroga gazdu”. Ipak, ostaje pri svome: ,,U lokalu imam osam stalno zaposlenih, samo jedan je iz Crne Gore. U Crnoj Gori je ogroman problem nerad”.

U decembru prošle godine Vlada je donijela Odluku o utvrđivanju godišnjeg broja dozvola za privremeni boravak i rad stranaca za 2018. godinu, kojom je utvrđena godišnja kvota od 18.185 dozvola, kao i djelatnosti u kojima se stranci mogu zapošljavati. ,,Iz ukupne kvote izdvojeno je 5.000 dozvola koje Ministarstvo rada i socijalnog staranja, može dodatno rasporediti za pojedine namjene u skladu sa potrebama tržišta rada na zahtjev Zavoda za zapošljavanje”, saopšteno je iz Vlade.

Broj dozvola za rad koje vlada odobrava iz godine u godinu je sve veći. Obično ih traže i dobijaju državljani Sr¬bi¬je, po¬tom BiH, Ru¬si¬je, Ukra¬ji¬ne…

Kako se stvari kreću, mogle bi dozvole ostati uzaludne.

Nakon što je Hrvatska postala članica EU u toj zemlji sve je manje ljudi koji pristaju na sezonske poslove na primorju.

Kako pišu mediji procenjuje se da će Hrvatska ove godine imati oko 70.000 praznih sezonskih radnih mjesta. Plate su između 500 za sobarice i radnice u vešeraju, do dvije hiljade za izuzetne kuvare i druga bolje plaćena zanimanja u ugostiteljstvu. Vlada Hrvatske na početku godine već je odobrila kvote za 21.200 sezonskih radnika iz inostranstva, a iz Srbije radnu dozvolu za sada može da dobije 5.000 ljudi. Što bi, kad je stvar već takva, neko iz Smedereva došao u Petrovac. Ili iz Trebinja u Herceg Novi, umjesto u Dubrovnik.

,,Nalazimo se u Europskoj uniji, svaki hrvatski građanin ima pravo raditi gdje mu se ćefne – u dvadesetak, a skoro i svih 28 država, ili 27 ako UK ode. Kuknjava tu ne pomaže, nego samo veće plaće i bolji uvjeti rada. Priče kako će doći sirotinja iz Bosne ili Srbije su promašene jer takvi također odlaze u Austriju ili Njemačku; za sezonski rad se dobiju radne dozvole”, piše u komentaru za Index Goran Vojković, docent na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru. ,,Stvar je u tome da ljude treba platiti – ako nema radnika po 500 eura, naći će se po 1000 eura, a ako nema po 1000 eura, naći će se za 2000 eura. Za 3000 eura će konobariti dolaziti i sami Nijemci”.

Naravno, neće baš svako sa sjevera Crne Gore moći da se domogne Njemačke, oni će tavoriti u svojim kućama uz kakvu socijalnu pomoć prije nego da im kožu gule primorske gazde. Ni svako iz slavonskih sela neće se domoći Irske, niti iz srpskih provincija hrvatskog primorja. Jasno se, međutim, vidi da onako kako je dosad moglo, više neće moći. Ili će poslodavci plaćati više bolju radnu snagu, ili će dobiti goru. Znajući nas, izvjesnije je ovo drugo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo