Povežite se sa nama

INTERVJU

SIMEON POBULIĆ, DIPLOMATA: Što više malih koraka

Objavljeno prije

na

Dok prisustvujemo prelamanju krize u eurozoni preko rezultata ponovljenih izbora u Grčkoj, sve nam je jasnije da nas tek očekuje odjek ove krize. Naša kriza je već endemska, ali će uskoro biti i „evropska”. Dokle smo dogurali i svijet i mi, razgovarali smo s diplomatom s iskustvom iz „zlatnog doba” SFRJ diplomatije, a danas spoljnopolitičkim analitičarem iz Foruma za međunarodne odnose Simeonom Pobulićem.

MONITOR: Srbija sporo i s krajnjom neizvjesnošću ide k formiranju vlade. Sve češće se, za razliku od predizborne kampanje, čuje da nas čekaju sve gori dani, da smo faktički već u recesiji a javni dug je prešao osjetljivu granicu. Šta čeka tu novu vladu?
POBULIĆ: Tačno je da se Srbija zaista nalazi u teškoj socijalno- ekonomskoj situaciji. Na to ukazuju svi relevantni pokazatelji. Ostaje pitanje šta nova vlada treba da uradi? Pred njom se pojavljuju dve grupe problema. Prva grupa, mere za gašenje požara u javnim finansijama, odnosno da se smanji budžetska potrošnja ali isto tako koliko i da se pokrene privreda i uklone razne prepreke administrativne i poreske prirode. U tom sklopu svakako je najvažnije podržavanje izvoza. Druga grupa je mnogo zahtevnija jer se odnosi na dugoročne mere koje su ujedno reforma upravljačkog modela i ostvarivanje programa socijalno-ekonomskog razvoja u novim evropskim i globalnim uslovima. Na tom zadatku vlada će se sudariti s nedovoljno funkcionalnim i nesvrsishodnim političkim sistemom, koji ne može da menja, jer pretpostavlja izmene Ustava. Ipak, nije nepoznanica koje privredne grane treba podržati, ali jeste kako za sve to naći finansijsku potporu. Veliki priliv stranih investicija ne možemo očekivati, doći će samo oni kojima je potreban jeftin rad. Međutim, ako nismo u stanju da pravimo velike korake u reindustrijalizaciji, pravimo što veći broj malih, oslanjajući se između ostalog na energiju naših ljudi. To će biti spor proces ali drugog izbora nemamo.

MONITOR: Ima li vladavine ljevice bez demokratije, slobode medija i pravne države, a šta ona uz sve to danas može da ostvari, prema svojim osnovnim „istorijskim” zadacima?
POBULIĆ: Svetski problem je kako se izboriti za visoko funkcionalnu demokratiju koja bi podržavala težnju k jednakosti uz podsticaje za stvaranje novih vrednosti. Uostalom, svetska ekonomska kriza je defekt demokratije, a ne neke više neopozive sile. Leve političke snage su u vreme supremacije neoliberalne ideologije a po završetku Hladnog rata bile potisnute na marginu političkog života, dopuštajući sebi da budu uljuljkane privrednim rastom i relativno visokom zaposlenošću. Međutim, proces nejednakosti uzimao je sve više maha jer se politika u dobroj meri svela na podržavanje interesa onih na vrhu koji čine svega jedan odsto građana. Prihodi su od dole krenuli ka gore što je umanjilo potrošnju većine i time poremetilo društvenu koheziju. Ekonomska kriza koja je počela 2008. tu situaciju još više je pogoršala ali je i otvorila levici novi prostor za političku akciju. Naime, pojavila se potreba da se u opštem pogoršanju socijalno-ekonomskih uslova ponude programi nesumnjive humane orijentacije i model upravljanja koji će sprečiti banke da pljačkaju i štetočinsko ponašanje prema javnom dobru. Na suprotnom polu konzervativna vladajuća politička elita nije pokazala želju da bilo šta menja, štaviše, za nju je bilo sasvim u redu da teret oporavka prebaci na masu poreskih platiša. Zbog toga, levica, braneći demokratiju, ima priliku da uvede takve promene koje će ujedno oživeti ekonomiju i vratiti prava najproduktivnijem delu društva.

MONITOR: Kako vi vidite uzroke krize eura? Koliko je ona posljedica američkog kraha iz 2008. a koliko u tome ima odgovornosti Brisela i nacionalnih vlada zemalja EU?
POBULIĆ: Američki krah hipotekarnog duga uz visoko zaduživanje države bio je van svake sumnje inicijalna kapisla za poremećaje u Evropskoj uniji jer je finansijski sistem bio skoro u potpunosti globalizovan. Krivica Brisela svakako postoji jer su organi Unije i samo oni odgovorni za ustrojstvo monetarnog sistema koji se svakako nije mogao praviti bez političke unije. Odgovorne su i najsnažnije članice pošto njihova briga za što lakši plasman svojih dobara nije na odgovarajući način takve postupke povezala sa jačanjem ekonomskog statusa takozvanih perifernih zemalja.

MONITOR: Interesantno je da se grčka ljevica, koja je dobila oko 27 odsto glasova na ponovljenim izborima, u kampanji zalagala za ostanak Grčke u eurozoni. Približavanje vlasti pokazuje realne mogućnosti za njeno sprovođenje?
POBULIĆ: Kad god dođe do velikih privrednih poremećaja bilo gde u svetu, politička moć ima tendenciju da se preliva k ekstremima. Ali to ima neke svoje granice u svetu realnosti. To su mnogi u Grčkoj shvatili. Računica je jednostavna: izlazak iz eurozone mnogo bi više koštao nego ostanak. Pored toga, ostanak pruža mogućnost da se dobiju još neki ustupci i podrška. Možemo očekivati da će se nova vlada na realističan način suočiti sa stvarnošću, a i mnogi Grci. Samo sve to je još daleko od socijalnog mira.

MONITOR: Da li su pretjerana očekivanja od move vlasti u Francuskoj?
POBULIĆ: Ne, nisu. Nova francuska socijalistička vlada ima jak narodni mandat. To će novom predsedniku Fransoa Olandu zaista pomoći. Međutim, on pred sobom ima herkulovski zadatak, a to je da se suprotstavi masi stečenih prava društvene elite, izvede što brže reforme dugoročnog karaktera i primi na sebe posledice sve lošijeg upravljanja svojih prethodnika. Pored toga, konzervativni evropski partneri pružaće otpor njegovim zahtevima koji ih, u stvari, u vlastitim sredinama ruše.

MONITOR: Koliki su uopšte ekonomski ali i politički kapaciteti EU da ostane jedna od najvećih svjetskih privreda?
POBULIĆ: Ekonomski kapaciteti Evropske unije su toliko veliki, druga ekonomija sveta, da i pored toga što će morati potrošiti hiljade milijardi eura na saniranje štete i pokretanje rasta, još ima mnogo toga da ponudi svetu. Osim toga, Evropsku uniju kao visoko proizvodnu i inovativnu grupaciju u svetskoj ekonomiji nema ko da zameni. Evropska nauka i tehnologija potrebna je velikom broju zemalja, uključujuči i zemlje BRIKS-a. Sa snagom ekonomije ići će i politički uticaj naročito u okružujućim vanevropskim zonama od neposrednog interesa. Da li će to biti isti relativni nivo moći kakav je postojao pre krize, ostaje da se vidi, jer ne zavisi sve od Evrope već i od napretka drugih.

MONITOR: Barak Obama je započeo kampanju za novi mandat. Neke od stvari koje je obećao prije četiri godine nije ni započeo, neke je, npr. zdravstvenu reformu, ostvario uz ustupke, a u nekima je, uprkos zalaganju, samo bezuspješno pokušavao, kao što je slučaj s oporezivanjem najbogatijih. Koliko bi njegov reizbor ili neizbor djelovao na osnovne svjetske probleme?
POBULIĆ: Pritisnut težinom problema koje je preuzeo od svog prethodnika na spoljnopolitičkom planu, uključujući promene u odnosu snaga na svetskom nivou i svetsku ekonomsku krizu, Obama verovatno nije mogao mnogo više da učini. Svakako mu je smetalo to što Demokratska stranka u Predstavničkom domu nije imala većinu. Teško je poverovati da bi se odrekao nekih svojih ideja iz izbornog programa bez nekih velikih razloga. Ukoliko pobedi na izborima i uđe u drugi mandat, pred njim će se postaviti kao neupitna stvarnost stvaranje novog modela svetskog ekonomskog poretka kako ne bi na vrata ponovo zakucala svetska kriza još većih razmera. Planovi SAD za unapređivanje proizvodnje, posebno u oblasti energetike i transporta, reforme obrazovanja i novih podsticaja nauci i tehnologiji trebalo bi, radi svoje uspešnosti, da budu usaglašeni s tim modelom. Nimalo jednostavan problem. Iznad svega stoji kao Damoklov mač smanjivanje javnog duga koji je prevazišao 14 hiljada milijardi dolara. Ukoliko Obama ne bi bio ponovo izabran, američka politika bila bi podvrgnuta namerama desnih snaga da u svetu očuvaju hegemonističke pozicije onakve kakve su postojale nakon završetka Hladnog rata, što je prema mišljenju mnogih tamošnjih autoriteta čista utopija. Razume se, da bi eventualno takva politika izazvala širom sveta trzavice, nesporazume, zategnute odnose, pa i vojne intervencije u perifernim zemljama. Rešavanje svetskih problema bilo bi zaustavljeno ili veoma usporeno.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo