Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG I PREDSJEDNIK UO KOALICIJE NVO – SARADNJOM DO CILJA : Kadrovske smetnje iza ekrana

Objavljeno prije

na

MONITOR: Od prošle jeseni RTCG upravlja novi menadžment. Da li je došlo do poboljšanja u radu, prvenstveno programskih sadržaja i boljeg finansijskog poslovanja javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Prema istraživanjima javnog mnjenja i podacima koji se dobijaju od telekomunikacionog operatera, rejting RTCG ima konstantno pozitivan trend u posljednjih šest mjeseci. Mnogi segmenti TV programa su poboljšani u sadržinskom i vizuelnom smislu. Obrazovni, dokumentarni, filmski, dječiji i sportski program su poboljšani u izvjesnoj mjeri. Nažalost, dio programa za koji se vezuje suština javnog servisa, a to je informativni program, po mom mišljenju je i dalje nezadovoljavajući. I dalje nema izbalansiranosti u izvještavanju, postoji pretjerana bliskost segmentima političke vladajuće elite, a posljedica toga je da RTCG ne ispunjava zakonsku obavezu da pravovremeno i objektivno informiše javnost o ključnim događajima u zemlji i okruženju. Nerazumljivo je ponašanje generalnog direktora koji ne koristi zakonske mehanizme da izvrši neophodne kadrovske promjene u Televiziji Crne Gore da bi se poboljšao informativni program. Ukoliko predstojeće istraživanje javnog mnjenja, koje će naručiti RTCG, pokaže loše rezultate u odnosu na informativni program, tražiću smjenu generalnog direktora ukoliko ne izvrši kadrovske promjene i preduzme druge neophodne radnje da se konačno počnu poštovati profesionalni principi i standardi u informisanju građana. Izvještaj o finansijskom poslovanju za prvi kvartal ove godine ne pokazuje zadovoljavajući rezultat i negativan trend se mora hitno zaustaviti.

MONITOR: Da li su ispunjena obećanja novog menadžmenta da će duplirati prihode od marketinga i riješiti se viška zaposlenih?
ĐUROVIĆ: Optimistička obećanja se vjerovatno, i na moju žalost, neće ostvariti. Dobra vijest je što prihodi od marketinga rastu konstantno i prate rast rejtinga. Nadam se da će prihod od marketinga planiran Finansijskim planom za ovu godinu u iznosu od 1,5 miliona eura biti ostvaren. Prihodi od marketinga u 2011. godini bili su oko milion eura. Višak zaposlenih je najveći problem koji utiče na finansijsku održivost RTCG. Od dolaska novog menadžmenta 130 ljudi je napustilo javni servis. Prema Aktu o sistematizaciji planirano je da u RTCG budu zaposlene 604 osobe. Još 90 ljudi mora kroz kvalitetan socijalni program napustiti RTCG. Rješavanje problema viška zaposlenih trenutno koči Vlada Crne Gore, jer već duži period neće da potpiše Kolektivni ugovor bez kojeg se ne može realizovati socijalni program. Takvo ponašanje Vlade doprinijelo je da se u prvom kvartalu ove godine zabilježi finansijski gubitak.

MONITOR: Bivši direktor Branko Vojičić je smijenjen proteklog ljeta, nakon odbijanja Savjeta da usvoji izvještaj po kojem je RTCG u 2010. ostvarila gubitak od oko 1,2 miliona eura. RTCG je u prva tri mjeseca imala gubitak od preko 700.000 eura. Ako se takav trend nastavi, godišnji manjak bi mogao da bude tri miliona eura. Da li je to očekivano s obzirom na to da je ekipa, na čelu sa Radom Vojvodićem, prije preuzimanja RTCG ostavila velike dugove u TV IN?
ĐUROVIĆ: Bivši direktor Branko Vojičić ostavio je mnogo veće gubitke iz 2010. i 2011. godine koji prelaze 2,5 miliona eura. Savjet nije vjerovao da je Finansijski izvještaj za 2010. godinu, koji je podnio Vojičić, tačan. I bili smo u pravu. Uskoro ćemo znati koliko je poreza i doprinosa ostalo neplaćeno budžetu Crne Gore. Još se svakodnevno pojavljuju neplaćene fakture iz tog perioda. On je smijenjen zato što nije poštovao zakone, plaćao poreze i državi time pričinio štetu, jer nije poštovao planove i zaključke Savjeta RTCG, nije predlagao pravilnike bez kojih je bilo ugroženo funkcionisanje javnog servisa. Nadam se da se neće ostvariti scenario pravljenja novih velikih gubitaka i da će Vlada konačno potpisati Kolektivni ugovor da bi se stvorili uslovi da se kvalitetno riješi problem viška radnika. Rješavanjem tog problema RTCG ulazi u stabilniji period bez obzira na činjenicu što je iz budžeta Crne Gore u ovoj godini opredijeljeno 1,2 milona eura manje u odnosu na prošlu. Ukoliko se krivicom generalnog direktora nastavi pravljenje gubitaka neću čekati kraj godine da pokrenem njegovo razrješenje. Ako neko postiže loše rezultate treba da bude smijenjen i to je princip koji mora postati opšteprihvaćen u bilo kojoj organizaciji, privatnoj ili državnoj, bilo kojoj političkoj stranci, cijelom društvu.

MONITOR: Sa grupom građana ste 2010. podnijeli tužbu protiv Regulatorne agencije za energetiku tvrdeći da je Agencija oštetila potošače. Poskupljenje struje bio je i povod protestima koji traju od početka ove godine. Najavljuje se da će REA odobriti novo drastično poskupljenje od avgusta. Kako to komentarišete?
ĐUROVIĆ: Od 2008. godine grupa građana podnosi tužbe protiv nezakonitih odluka RAE. Svojim odlukama RAE je u prethodnom periodu mogla da ošteti potrošače za preko 50 miliona eura, ali je zahvaljujući tužbama grupe građana i presudama Upravnog suda bila onemogućena. Žao mi je što poskupljenje struje nije ostao ključni povod protestima jer bi, moguće, bila ostvarena neka promjena u interesu građana. Još nije izvjesno koliko će poskupljenje struje biti odobreno, ali činjenica je da RAE konstantno u manjoj ili većoj mjeri štiti interese EPCG a ne potrošača. Grupa građana kojoj pripadam i dalje će preduzimati zakonske radnje u cilju zaštite potrošača.

MONITOR: Da li je realno očekivati poskupljenje od 15 odsto, kako se najavljuje, prije parlamentarnih izbora, iako Vlada tvrdi da se ne miješa u rad REA i Elektroprivrede?
ĐUROVIĆ: Vjerujem da poskupljenje struje neće biti 15 odsto, a da li će biti prije parlamentarnih izbora zavisi od zakonske procedure ali i dogovora Vlade i italijanskih partnera. Vlada formalno ne utiče na rad RAE, ali po zakonu može inicirati smjenu Odbora. Siguran sam da vladajuće partije utiču na rad RAE, jer o kandidatima za članove Odbora RAE odlučuje Komisija sastavljena od predstavnika paradržavnih i državnih institucija pod punim uticajem vladajućih partija. Bilo bi katastrofalno da se Vlada ne miješa u rad EPCG preko svojih predstavnika u Upravnom odboru, jer bi to značilo da manjinski vlasnik A2A ima veći uticaj u upravljanju od većinskog vlasnika. Dakle, Vlada preko Upravnog odbora EPCG u kojem ima većinu traži povećanje cijene struje. Odbor RAE, kojeg bira Skupština, tj. vladajuća većina, na prijedlog Vlade, odlučuje da li će doći do poskupljenja struje. Ishod nije toliko neizvjestan sve dok su ovakva zakonska rješenja.

MONITOR: Da li je potrošačima kakav boljitak donijela dokapitalizacija i djelimična privatizacija EPCG od strane italijanske A2A?
ĐUROVIĆ: Potrošači zahvaljujući dokapitalizaciji imaju nova brojila bijele boje. Ništa drugo se ne može smatrati boljitkom, jer investicija nije bilo pošto se novac drži u banci, a od potrošača naplaćuju gubici koji su posljedica istrošene infrastrukture. Kada ugovor sa A2A bude objavljen vidjećemo da li Vlada snosi odgovornost što nije natjerala italijanskog partnera da izvrši neophodne investicije.

Gušenje u površnosti

MONITOR: Iz NVO sektora često se čuje da se NVO moraju okrenuti domaćim izvorima finansiranja, jer je najveći broj donatora napustio ili će napustiti ovo područje. Koji su načini da NVO sektor ,,preživi” manjak sredstava i da li je to jedan od razloga sve češćih sukoba unutar NVO sektora?
ĐUROVIĆ: NVO sektor će svakako preživjeti, ali je veoma ugrožen ponašanjem državnih i lokalnih institucija. Privredni sektor će tek biti značajniji partner pojedinim djelovima nevladinog sektora. Kroz Budžet Crne Gore i budžete lokalnih samouprava moraju se prepoznati nevladine organizacije u mnogo većem obimu. Odnos Vlade prema finansiranju NVO je trenutno veoma loš, a ni Skupština Crne Gore nije pokazala razumijevanje za zahtjev NVO da se uvećaju budžetom planirana sredstva za NVO u ovoj godini. Jedini način da nevladine organizacije unapređuju svoj rad i zastupaju interese građana je kontinuirana podrška iz javnih izvora finansiranja. To su iskustva zemalja EU i zemalja okruženja, koje u poređenju sa Crnom Gorom izdvajaju mnogo veća sredstva za podršku NVO.

Novac nikada nije i neće biti povod sukoba unutar NVO sektora. Sukobi počivaju na principijelnim razlikama između onih koji strpljivo rade, koji su kompetentni, predlažu rješenja, ostvaruju rezultate, onih koji se ne trude da se dopadnu bilo kome i sa druge strane onih koji su stalno u medijima, vole da pričaju o problemima a ne nude nikada kvalitetna rješenja, površni su, plaše se procedura i kriterijuma, nemaju znanje, vrhovni su moralisti a na ozbiljnom poslu ne mogu izdržati ni jedan dan. Nažalost, pojedini novinari, funkcioneri političkih stranaka, predstavnici državnih i lokalnih institucija i predstavnici donatora daju prostor za djelovanje mediokriteta iz nevladinog sektora, vjerovatno zbog određene sličnosti ili nezainteresovanosti za društvene promjene. Mediokriteti su danas u Crnoj Gori veoma dobro uvezani, a mi se gušimo u površnosti.

Sjednicu ,,zatvorilo” krečenje

MONITOR: Posljednja sjednica Savjeta RTCG bila je zatvorena za javnost. Šta je razlog tome?
ĐUROVIĆ: Razlog što sjednici Savjeta RTCG nisu kao uobičajeno prisustvovali novinari je skoro banalan. Prostorije Savjeta RTCG su se donedavno renovirale, pa je sjednica održana u kabinetu generalnog direktora. Novi menadžment je odlučio da poslije mnogo godina renovira djelove radnog prostora i obezbijedi makar malo bolje uslove za rad. Ovih dana je unutar Savjeta započet dijalog sa ciljem osmišljavanja najboljeg modela informisanja javnosti o radu Savjeta. Razumijem da pomenuti dijalog može biti doveden u vezu sa prethodnom sjednicom održanom bez prisustva novinara. Razmišlja se da se promijeni način uključivanja javnosti. Zalažem se da sjednice i dalje budu otvorene za javnost u skladu sa zakonom. Nadam se da će izvještavanje sa sjednica Savjeta, počev od Televizije Crne Gore i drugih medija, biti više fokusirano na bitne detalje. Javnost nije, recimo, informisana da je RTCG promijenila Statut i postala prva javna ustanova u Crnoj Gori koja sve ugovore koji se potpisuju sa pravnim licima objavljuje na svom veb sajtu, a na toj sjednici Savjeta bilo je dosta novinara uključujući i one iz TVCG.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo