Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG I PREDSJEDNIK UO KOALICIJE NVO – SARADNJOM DO CILJA : Kadrovske smetnje iza ekrana

Objavljeno prije

na

goran

MONITOR: Od prošle jeseni RTCG upravlja novi menadžment. Da li je došlo do poboljšanja u radu, prvenstveno programskih sadržaja i boljeg finansijskog poslovanja javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Prema istraživanjima javnog mnjenja i podacima koji se dobijaju od telekomunikacionog operatera, rejting RTCG ima konstantno pozitivan trend u posljednjih šest mjeseci. Mnogi segmenti TV programa su poboljšani u sadržinskom i vizuelnom smislu. Obrazovni, dokumentarni, filmski, dječiji i sportski program su poboljšani u izvjesnoj mjeri. Nažalost, dio programa za koji se vezuje suština javnog servisa, a to je informativni program, po mom mišljenju je i dalje nezadovoljavajući. I dalje nema izbalansiranosti u izvještavanju, postoji pretjerana bliskost segmentima političke vladajuće elite, a posljedica toga je da RTCG ne ispunjava zakonsku obavezu da pravovremeno i objektivno informiše javnost o ključnim događajima u zemlji i okruženju. Nerazumljivo je ponašanje generalnog direktora koji ne koristi zakonske mehanizme da izvrši neophodne kadrovske promjene u Televiziji Crne Gore da bi se poboljšao informativni program. Ukoliko predstojeće istraživanje javnog mnjenja, koje će naručiti RTCG, pokaže loše rezultate u odnosu na informativni program, tražiću smjenu generalnog direktora ukoliko ne izvrši kadrovske promjene i preduzme druge neophodne radnje da se konačno počnu poštovati profesionalni principi i standardi u informisanju građana. Izvještaj o finansijskom poslovanju za prvi kvartal ove godine ne pokazuje zadovoljavajući rezultat i negativan trend se mora hitno zaustaviti.

MONITOR: Da li su ispunjena obećanja novog menadžmenta da će duplirati prihode od marketinga i riješiti se viška zaposlenih?
ĐUROVIĆ: Optimistička obećanja se vjerovatno, i na moju žalost, neće ostvariti. Dobra vijest je što prihodi od marketinga rastu konstantno i prate rast rejtinga. Nadam se da će prihod od marketinga planiran Finansijskim planom za ovu godinu u iznosu od 1,5 miliona eura biti ostvaren. Prihodi od marketinga u 2011. godini bili su oko milion eura. Višak zaposlenih je najveći problem koji utiče na finansijsku održivost RTCG. Od dolaska novog menadžmenta 130 ljudi je napustilo javni servis. Prema Aktu o sistematizaciji planirano je da u RTCG budu zaposlene 604 osobe. Još 90 ljudi mora kroz kvalitetan socijalni program napustiti RTCG. Rješavanje problema viška zaposlenih trenutno koči Vlada Crne Gore, jer već duži period neće da potpiše Kolektivni ugovor bez kojeg se ne može realizovati socijalni program. Takvo ponašanje Vlade doprinijelo je da se u prvom kvartalu ove godine zabilježi finansijski gubitak.

MONITOR: Bivši direktor Branko Vojičić je smijenjen proteklog ljeta, nakon odbijanja Savjeta da usvoji izvještaj po kojem je RTCG u 2010. ostvarila gubitak od oko 1,2 miliona eura. RTCG je u prva tri mjeseca imala gubitak od preko 700.000 eura. Ako se takav trend nastavi, godišnji manjak bi mogao da bude tri miliona eura. Da li je to očekivano s obzirom na to da je ekipa, na čelu sa Radom Vojvodićem, prije preuzimanja RTCG ostavila velike dugove u TV IN?
ĐUROVIĆ: Bivši direktor Branko Vojičić ostavio je mnogo veće gubitke iz 2010. i 2011. godine koji prelaze 2,5 miliona eura. Savjet nije vjerovao da je Finansijski izvještaj za 2010. godinu, koji je podnio Vojičić, tačan. I bili smo u pravu. Uskoro ćemo znati koliko je poreza i doprinosa ostalo neplaćeno budžetu Crne Gore. Još se svakodnevno pojavljuju neplaćene fakture iz tog perioda. On je smijenjen zato što nije poštovao zakone, plaćao poreze i državi time pričinio štetu, jer nije poštovao planove i zaključke Savjeta RTCG, nije predlagao pravilnike bez kojih je bilo ugroženo funkcionisanje javnog servisa. Nadam se da se neće ostvariti scenario pravljenja novih velikih gubitaka i da će Vlada konačno potpisati Kolektivni ugovor da bi se stvorili uslovi da se kvalitetno riješi problem viška radnika. Rješavanjem tog problema RTCG ulazi u stabilniji period bez obzira na činjenicu što je iz budžeta Crne Gore u ovoj godini opredijeljeno 1,2 milona eura manje u odnosu na prošlu. Ukoliko se krivicom generalnog direktora nastavi pravljenje gubitaka neću čekati kraj godine da pokrenem njegovo razrješenje. Ako neko postiže loše rezultate treba da bude smijenjen i to je princip koji mora postati opšteprihvaćen u bilo kojoj organizaciji, privatnoj ili državnoj, bilo kojoj političkoj stranci, cijelom društvu.

MONITOR: Sa grupom građana ste 2010. podnijeli tužbu protiv Regulatorne agencije za energetiku tvrdeći da je Agencija oštetila potošače. Poskupljenje struje bio je i povod protestima koji traju od početka ove godine. Najavljuje se da će REA odobriti novo drastično poskupljenje od avgusta. Kako to komentarišete?
ĐUROVIĆ: Od 2008. godine grupa građana podnosi tužbe protiv nezakonitih odluka RAE. Svojim odlukama RAE je u prethodnom periodu mogla da ošteti potrošače za preko 50 miliona eura, ali je zahvaljujući tužbama grupe građana i presudama Upravnog suda bila onemogućena. Žao mi je što poskupljenje struje nije ostao ključni povod protestima jer bi, moguće, bila ostvarena neka promjena u interesu građana. Još nije izvjesno koliko će poskupljenje struje biti odobreno, ali činjenica je da RAE konstantno u manjoj ili većoj mjeri štiti interese EPCG a ne potrošača. Grupa građana kojoj pripadam i dalje će preduzimati zakonske radnje u cilju zaštite potrošača.

MONITOR: Da li je realno očekivati poskupljenje od 15 odsto, kako se najavljuje, prije parlamentarnih izbora, iako Vlada tvrdi da se ne miješa u rad REA i Elektroprivrede?
ĐUROVIĆ: Vjerujem da poskupljenje struje neće biti 15 odsto, a da li će biti prije parlamentarnih izbora zavisi od zakonske procedure ali i dogovora Vlade i italijanskih partnera. Vlada formalno ne utiče na rad RAE, ali po zakonu može inicirati smjenu Odbora. Siguran sam da vladajuće partije utiču na rad RAE, jer o kandidatima za članove Odbora RAE odlučuje Komisija sastavljena od predstavnika paradržavnih i državnih institucija pod punim uticajem vladajućih partija. Bilo bi katastrofalno da se Vlada ne miješa u rad EPCG preko svojih predstavnika u Upravnom odboru, jer bi to značilo da manjinski vlasnik A2A ima veći uticaj u upravljanju od većinskog vlasnika. Dakle, Vlada preko Upravnog odbora EPCG u kojem ima većinu traži povećanje cijene struje. Odbor RAE, kojeg bira Skupština, tj. vladajuća većina, na prijedlog Vlade, odlučuje da li će doći do poskupljenja struje. Ishod nije toliko neizvjestan sve dok su ovakva zakonska rješenja.

MONITOR: Da li je potrošačima kakav boljitak donijela dokapitalizacija i djelimična privatizacija EPCG od strane italijanske A2A?
ĐUROVIĆ: Potrošači zahvaljujući dokapitalizaciji imaju nova brojila bijele boje. Ništa drugo se ne može smatrati boljitkom, jer investicija nije bilo pošto se novac drži u banci, a od potrošača naplaćuju gubici koji su posljedica istrošene infrastrukture. Kada ugovor sa A2A bude objavljen vidjećemo da li Vlada snosi odgovornost što nije natjerala italijanskog partnera da izvrši neophodne investicije.

Gušenje u površnosti

MONITOR: Iz NVO sektora često se čuje da se NVO moraju okrenuti domaćim izvorima finansiranja, jer je najveći broj donatora napustio ili će napustiti ovo područje. Koji su načini da NVO sektor ,,preživi” manjak sredstava i da li je to jedan od razloga sve češćih sukoba unutar NVO sektora?
ĐUROVIĆ: NVO sektor će svakako preživjeti, ali je veoma ugrožen ponašanjem državnih i lokalnih institucija. Privredni sektor će tek biti značajniji partner pojedinim djelovima nevladinog sektora. Kroz Budžet Crne Gore i budžete lokalnih samouprava moraju se prepoznati nevladine organizacije u mnogo većem obimu. Odnos Vlade prema finansiranju NVO je trenutno veoma loš, a ni Skupština Crne Gore nije pokazala razumijevanje za zahtjev NVO da se uvećaju budžetom planirana sredstva za NVO u ovoj godini. Jedini način da nevladine organizacije unapređuju svoj rad i zastupaju interese građana je kontinuirana podrška iz javnih izvora finansiranja. To su iskustva zemalja EU i zemalja okruženja, koje u poređenju sa Crnom Gorom izdvajaju mnogo veća sredstva za podršku NVO.

Novac nikada nije i neće biti povod sukoba unutar NVO sektora. Sukobi počivaju na principijelnim razlikama između onih koji strpljivo rade, koji su kompetentni, predlažu rješenja, ostvaruju rezultate, onih koji se ne trude da se dopadnu bilo kome i sa druge strane onih koji su stalno u medijima, vole da pričaju o problemima a ne nude nikada kvalitetna rješenja, površni su, plaše se procedura i kriterijuma, nemaju znanje, vrhovni su moralisti a na ozbiljnom poslu ne mogu izdržati ni jedan dan. Nažalost, pojedini novinari, funkcioneri političkih stranaka, predstavnici državnih i lokalnih institucija i predstavnici donatora daju prostor za djelovanje mediokriteta iz nevladinog sektora, vjerovatno zbog određene sličnosti ili nezainteresovanosti za društvene promjene. Mediokriteti su danas u Crnoj Gori veoma dobro uvezani, a mi se gušimo u površnosti.

Sjednicu ,,zatvorilo” krečenje

MONITOR: Posljednja sjednica Savjeta RTCG bila je zatvorena za javnost. Šta je razlog tome?
ĐUROVIĆ: Razlog što sjednici Savjeta RTCG nisu kao uobičajeno prisustvovali novinari je skoro banalan. Prostorije Savjeta RTCG su se donedavno renovirale, pa je sjednica održana u kabinetu generalnog direktora. Novi menadžment je odlučio da poslije mnogo godina renovira djelove radnog prostora i obezbijedi makar malo bolje uslove za rad. Ovih dana je unutar Savjeta započet dijalog sa ciljem osmišljavanja najboljeg modela informisanja javnosti o radu Savjeta. Razumijem da pomenuti dijalog može biti doveden u vezu sa prethodnom sjednicom održanom bez prisustva novinara. Razmišlja se da se promijeni način uključivanja javnosti. Zalažem se da sjednice i dalje budu otvorene za javnost u skladu sa zakonom. Nadam se da će izvještavanje sa sjednica Savjeta, počev od Televizije Crne Gore i drugih medija, biti više fokusirano na bitne detalje. Javnost nije, recimo, informisana da je RTCG promijenila Statut i postala prva javna ustanova u Crnoj Gori koja sve ugovore koji se potpisuju sa pravnim licima objavljuje na svom veb sajtu, a na toj sjednici Savjeta bilo je dosta novinara uključujući i one iz TVCG.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo