Povežite se sa nama

INTERVJU

DR AHMED KANDIL, AL AHRAM CENTAR ZA STRATEŠKE I POLITIČKE STUDIJE IZ KAIRA: Prvi predsjednik bez uniforme

Objavljeno prije

na

Prije nekoliko dana konačno su proglašeni zvanični rezultati predsjedničkih izbora u Egiptu. Ovi izbori se smatraju i „prvim demokratskim”, a novi egipatski predsjednik je Mohamed Morsi, kandidat proislamističke Muslimanske braće. Rezultati su, međutim, pokazali ne tako veliku razliku između njega i protivkandidata Ahmeda Šafika iz tabora Hosnija Mubaraka, uprkos „jasmin” revoluciji koja je izborila demokratske izbore. Kako to sve tumačiti i koliko je Egipat u opasnosti da prestane da bude sekularna država, razgovarali smo sa dr Ahmedom Kandilom, novinarem koji radi u Al Ahramovom centru za strateške i političke studije u Kairu.

MONITOR: Gospodine Kandil, nisu rijetki teoretičari „na glasu” koji tvrde da je nemoguće primijeniti demokratsku tradiciju u zemljama koje imaju većinsko islamsko stanovništvo. Kako vi razmišljate o tome?
KANDIL: Mislim da je taj argument prenagljena generalizacija i ne može se primeniti na sve islamske zemlje. Neuspeh demokratije sa islamskom većinom stanovništva nije se desio zbog islamskih vrednosti već iz drugih razloga. Jedan od njih je, na primer, prednost koju su mnoge zapadne zemlje davale dilovima sa diktaturom radije nego izabranom lideru na slobodnim i fer izborima da bi ispunili svoje vlastite interese. Sećam se specijalne veze između SAD i Saveta zalivskih zemalja (GCC). Drugi važan razlog slabe demokratije u mnogim islamskim zemljama je socijalni sastav. Plemenski, religiozni i profesionalni identitet je vrlo strog u mnogim islamskim državama, a stepen siromaštva i nepismenosti je visok tako da nedostaje odgovarajuće okruženje za demokratiju .Ali postoje i uspešna demokratska iskustva u islamskim zemljama kao što su Turska, Malezija i Iran.

 

MONITOR: U Egiptu su upravo završeni predsjednički izbori. U kojoj mjeri njihov rezultat izražava želje protestanata sa Trga Tahrir?
KANDIL: Prvi put u našoj modernoj istoriji građansko lice je predsednik Egipta,nakon 60 godina vojne vlasti. Ovaj predsednik je došao posle demokratskih i fer izbora. Zato to procenjujem kao jedan pozitivan razvoj, jer će on verovatno doprineti da se u budućnosti Egipat transformiše iz autokratske države u demokratičniju i liberalniju.

Demonstranti sa Trga Tahrir od početka su želeli da promene stari režim koji je vodio bivši predsednik Hosni Mubarak, a koji je Egiptom vladao od 1981. do prošle godine. Tako bi se izborni poraz poslednjeg premijera iz Mubarakove ere, gospodina Šafika, na ovim predsedničkim izborima mogao posmatrati kao korak napred da bi se ispunila ta želja protestanata. Ali, ja mislim da bi trebalo da sačekamo da vidimo koje će poteze povući novi predsednik i njegov predsednički tim, da mu damo da u narednih sto dana preduzme nešto u vezi sa starim režimom i njegovim institucijama i politikom koji su pustili duboke korene u našoj zemlji.

MONITOR: Egipat je sa Hosnijem Mubarakom imao sekularnu diktaturu. Islam je u velikoj mjeri identifikovan sa pobunom protiv te diktature. Može li to biti opasno i da li je uopšte moguće da se iz toga napravi država kao što je Iran?
KANDIL: Ne mislim da bi jedna islamska država kao što je Iran mogla da se uspostavi u Egiptu nakon pobede Muslimanske braće na egipatskim predsedničkim izborima.Većina egipatskog naroda je protiv takve države. Ni Muslimanska braća se nisu pozivala na takvu državu ni u svojoj predizbornoj platformi. Smatram da bi mi, Egipćani, trebalo da poštujemo narodnu volju. Pobeda gospodina Morsija na nedavnim izborima verovatno će učiniti da islamističke partije budu pragmatičnije u naredne četiri godine. Kada se budu održavali naredni izbori, a to će biti 2016,očekujemo da vidimo jednu drugu verziju islamističkih stranaka, jer smo uvereni da će one postepeno izmeniti svoje radikalne ideje tokom perioda na vlasti.

MONITOR: Uprkos nedavnoj jasmin revoluciji, bivši premijer Šafik ima relativno dobar rezultat iako je izbore izgubio. Da li mala razlika između Morsija i Šafika pokazuje veliku političku podjelu među građanima Egipta ili je ona samo posljedica njihovog otpora islamizaciji Egipta?
KANDIL: To je veoma teško pitanje.Veoma je teško odlučiti da li je razlog za visok procenat koji je gospodin Šafik dobio na izborima (48,7%) u tome što je egipatsko društvo podeljeno u najmanje dva tabora. Jedan koji je za proislamistički politički život i drugi koji je protiv njegove islamizacije. Mislim da su oni koji su podržavali stari režim bili uspešni u veoma širokom kanalisanju svojih ogromnih finansijskih i organizacionih resursa kako bi ljude naterali da se boje pobede islamista na ovim izborima. U isto vreme, dvosmislenost i neodređenost kada se radi o odnosu islamisitičkih partija u vezi sa nekoliko važnih političkih izazova, doprineli su takvom efektu. Mi nismo sigurni u to kako će se islamističke partije ponašati kada se suoče sa pravim izazovima kao što su: izrada nacrta novog Ustava, njihovi stavovi o bezbednosnoj krizi i ekonomskom oporavku, njihovi pogledi na buduću ulogu vojske. Ova neodređenost mogla bi da se objasni dugom istorijom delovanja tih partija na jedan tajni način. To bi takođe moglo da dolazi i od toga da su one još u fazi proučavanja različitih kritičnih slučajeva koji zahtevaju više vremena da bi se o njima donela odluka.Ova neodređenost takođe bi mogla da potiče i od njihove rešenosti da budu veoma obazrivi da ne bi „prestravili” svoje domaće rivale.

MONITOR: Koliko je i danas snažna uloga armije i političkih opcija lojalnih Mubarakovim strukturama?
KANDIL: Procenjujem da će se u narednim danima postepeno smanjivati politički uticaj armije u Egiptu. Potpuno je jasno da proces uspostavljanja prave demokratije u Egiptu ne može imati uspeha bez transformacije institucija i snaga koje obuhvataju sektor bezbednosti, uključujući i armiju. Uspešna reforma sektora bezbednosti zahtevaće i stvaranje bezbednosnih institucija koje će odgovarati demokratski izabranom vođstvu i koje će biti nadzirane od strane parlamenta sa realnim uticajem i u oblasti budžeta i resursa.

MONITOR: Da li očekujete da bi ljudi koji su nezadovoljni pobjedom kandidata Muslimanske braće mogli da se odluče da pokušaju da emigriraju na Zapad?
KANDIL: To je moguće, posebno kada se radi o nekim hrišćanima koji nemaju zaposlenje u Egiptu. Međutim, suviše je rano bilo šta takvo predviđati. Moramo da sačekamo da bismo videli stavove nove elite u Egiptu pre nego što iskočimo sa bilo kakvim zaključkom u vezi sa tim.

MONITOR: Pretpostavljam da se sjećate govora kojim se američki predsjednik Barak Obama obratio Arapima, kada je ohrabrivao arapski svijet da se demokratizuje. Da li mislite da je njegova kasnija politika pokazala da je to bila jedna slaba podrška?
KANDIL: Smatram da je Obamina administracija od početka revolucije, od 25. januara, oklevala u promovisanju demokratije u Egiptu. Ali, čini mi se da sada ta administracija igra jednu pozitivniju ulogu kada se radi o širenju njenih komunikacija sa svim egipatskim političkim igračima.

Prioritet – domaći poslovi

MONITOR: U Palestini je pozdravljena pobjeda predsjednika Morsija. Da li će on mijenjati dosadašnju politiku prema Palestincima i Irancima?
KANDIL: Ne mislim da hoće. On će se usredsrediti na domaće poslove ne bi li ispunio očekivanja ljudi koji su ga izabrali. Socijalno-ekonomski problemi u Egiptu su veći nego ikada ranije. Prema nekim procenama, nivo nezaposlenosti je 24 procenta radno sposobnog stanovništva. I nivo siromaštva se u Egiptu povećao i stigao do 25 procenata u prošloj godini. Procenat onih koji su prošle godine živjeli u krajnjem siromaštvu iznosio je 4,8 odsto. Nacionalne rezerve su pale sa 43 biliona dolara u januaru 2011. na 18 biliona dolara u januaru ove godine. Međutim, ukoliko gospodin Morsi ne uspe da poboljša ove socijalno-ekonomske probleme, mogao bi da pribegne kreiranju spoljašnje krize da bi skrenuo pažnju javnosti. Tek onda bi egipatska politika prema Palestincima i Irancima mogla da se drastično promeni, jer bi Izrael trebalo u tom slučaju da posluži kao ,,logički” neprijatelj iz raznih razloga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo