Povežite se sa nama

INTERVJU

DR AHMED KANDIL, AL AHRAM CENTAR ZA STRATEŠKE I POLITIČKE STUDIJE IZ KAIRA: Prvi predsjednik bez uniforme

Objavljeno prije

na

Prije nekoliko dana konačno su proglašeni zvanični rezultati predsjedničkih izbora u Egiptu. Ovi izbori se smatraju i „prvim demokratskim”, a novi egipatski predsjednik je Mohamed Morsi, kandidat proislamističke Muslimanske braće. Rezultati su, međutim, pokazali ne tako veliku razliku između njega i protivkandidata Ahmeda Šafika iz tabora Hosnija Mubaraka, uprkos „jasmin” revoluciji koja je izborila demokratske izbore. Kako to sve tumačiti i koliko je Egipat u opasnosti da prestane da bude sekularna država, razgovarali smo sa dr Ahmedom Kandilom, novinarem koji radi u Al Ahramovom centru za strateške i političke studije u Kairu.

MONITOR: Gospodine Kandil, nisu rijetki teoretičari „na glasu” koji tvrde da je nemoguće primijeniti demokratsku tradiciju u zemljama koje imaju većinsko islamsko stanovništvo. Kako vi razmišljate o tome?
KANDIL: Mislim da je taj argument prenagljena generalizacija i ne može se primeniti na sve islamske zemlje. Neuspeh demokratije sa islamskom većinom stanovništva nije se desio zbog islamskih vrednosti već iz drugih razloga. Jedan od njih je, na primer, prednost koju su mnoge zapadne zemlje davale dilovima sa diktaturom radije nego izabranom lideru na slobodnim i fer izborima da bi ispunili svoje vlastite interese. Sećam se specijalne veze između SAD i Saveta zalivskih zemalja (GCC). Drugi važan razlog slabe demokratije u mnogim islamskim zemljama je socijalni sastav. Plemenski, religiozni i profesionalni identitet je vrlo strog u mnogim islamskim državama, a stepen siromaštva i nepismenosti je visok tako da nedostaje odgovarajuće okruženje za demokratiju .Ali postoje i uspešna demokratska iskustva u islamskim zemljama kao što su Turska, Malezija i Iran.

 

MONITOR: U Egiptu su upravo završeni predsjednički izbori. U kojoj mjeri njihov rezultat izražava želje protestanata sa Trga Tahrir?
KANDIL: Prvi put u našoj modernoj istoriji građansko lice je predsednik Egipta,nakon 60 godina vojne vlasti. Ovaj predsednik je došao posle demokratskih i fer izbora. Zato to procenjujem kao jedan pozitivan razvoj, jer će on verovatno doprineti da se u budućnosti Egipat transformiše iz autokratske države u demokratičniju i liberalniju.

Demonstranti sa Trga Tahrir od početka su želeli da promene stari režim koji je vodio bivši predsednik Hosni Mubarak, a koji je Egiptom vladao od 1981. do prošle godine. Tako bi se izborni poraz poslednjeg premijera iz Mubarakove ere, gospodina Šafika, na ovim predsedničkim izborima mogao posmatrati kao korak napred da bi se ispunila ta želja protestanata. Ali, ja mislim da bi trebalo da sačekamo da vidimo koje će poteze povući novi predsednik i njegov predsednički tim, da mu damo da u narednih sto dana preduzme nešto u vezi sa starim režimom i njegovim institucijama i politikom koji su pustili duboke korene u našoj zemlji.

MONITOR: Egipat je sa Hosnijem Mubarakom imao sekularnu diktaturu. Islam je u velikoj mjeri identifikovan sa pobunom protiv te diktature. Može li to biti opasno i da li je uopšte moguće da se iz toga napravi država kao što je Iran?
KANDIL: Ne mislim da bi jedna islamska država kao što je Iran mogla da se uspostavi u Egiptu nakon pobede Muslimanske braće na egipatskim predsedničkim izborima.Većina egipatskog naroda je protiv takve države. Ni Muslimanska braća se nisu pozivala na takvu državu ni u svojoj predizbornoj platformi. Smatram da bi mi, Egipćani, trebalo da poštujemo narodnu volju. Pobeda gospodina Morsija na nedavnim izborima verovatno će učiniti da islamističke partije budu pragmatičnije u naredne četiri godine. Kada se budu održavali naredni izbori, a to će biti 2016,očekujemo da vidimo jednu drugu verziju islamističkih stranaka, jer smo uvereni da će one postepeno izmeniti svoje radikalne ideje tokom perioda na vlasti.

MONITOR: Uprkos nedavnoj jasmin revoluciji, bivši premijer Šafik ima relativno dobar rezultat iako je izbore izgubio. Da li mala razlika između Morsija i Šafika pokazuje veliku političku podjelu među građanima Egipta ili je ona samo posljedica njihovog otpora islamizaciji Egipta?
KANDIL: To je veoma teško pitanje.Veoma je teško odlučiti da li je razlog za visok procenat koji je gospodin Šafik dobio na izborima (48,7%) u tome što je egipatsko društvo podeljeno u najmanje dva tabora. Jedan koji je za proislamistički politički život i drugi koji je protiv njegove islamizacije. Mislim da su oni koji su podržavali stari režim bili uspešni u veoma širokom kanalisanju svojih ogromnih finansijskih i organizacionih resursa kako bi ljude naterali da se boje pobede islamista na ovim izborima. U isto vreme, dvosmislenost i neodređenost kada se radi o odnosu islamisitičkih partija u vezi sa nekoliko važnih političkih izazova, doprineli su takvom efektu. Mi nismo sigurni u to kako će se islamističke partije ponašati kada se suoče sa pravim izazovima kao što su: izrada nacrta novog Ustava, njihovi stavovi o bezbednosnoj krizi i ekonomskom oporavku, njihovi pogledi na buduću ulogu vojske. Ova neodređenost mogla bi da se objasni dugom istorijom delovanja tih partija na jedan tajni način. To bi takođe moglo da dolazi i od toga da su one još u fazi proučavanja različitih kritičnih slučajeva koji zahtevaju više vremena da bi se o njima donela odluka.Ova neodređenost takođe bi mogla da potiče i od njihove rešenosti da budu veoma obazrivi da ne bi „prestravili” svoje domaće rivale.

MONITOR: Koliko je i danas snažna uloga armije i političkih opcija lojalnih Mubarakovim strukturama?
KANDIL: Procenjujem da će se u narednim danima postepeno smanjivati politički uticaj armije u Egiptu. Potpuno je jasno da proces uspostavljanja prave demokratije u Egiptu ne može imati uspeha bez transformacije institucija i snaga koje obuhvataju sektor bezbednosti, uključujući i armiju. Uspešna reforma sektora bezbednosti zahtevaće i stvaranje bezbednosnih institucija koje će odgovarati demokratski izabranom vođstvu i koje će biti nadzirane od strane parlamenta sa realnim uticajem i u oblasti budžeta i resursa.

MONITOR: Da li očekujete da bi ljudi koji su nezadovoljni pobjedom kandidata Muslimanske braće mogli da se odluče da pokušaju da emigriraju na Zapad?
KANDIL: To je moguće, posebno kada se radi o nekim hrišćanima koji nemaju zaposlenje u Egiptu. Međutim, suviše je rano bilo šta takvo predviđati. Moramo da sačekamo da bismo videli stavove nove elite u Egiptu pre nego što iskočimo sa bilo kakvim zaključkom u vezi sa tim.

MONITOR: Pretpostavljam da se sjećate govora kojim se američki predsjednik Barak Obama obratio Arapima, kada je ohrabrivao arapski svijet da se demokratizuje. Da li mislite da je njegova kasnija politika pokazala da je to bila jedna slaba podrška?
KANDIL: Smatram da je Obamina administracija od početka revolucije, od 25. januara, oklevala u promovisanju demokratije u Egiptu. Ali, čini mi se da sada ta administracija igra jednu pozitivniju ulogu kada se radi o širenju njenih komunikacija sa svim egipatskim političkim igračima.

Prioritet – domaći poslovi

MONITOR: U Palestini je pozdravljena pobjeda predsjednika Morsija. Da li će on mijenjati dosadašnju politiku prema Palestincima i Irancima?
KANDIL: Ne mislim da hoće. On će se usredsrediti na domaće poslove ne bi li ispunio očekivanja ljudi koji su ga izabrali. Socijalno-ekonomski problemi u Egiptu su veći nego ikada ranije. Prema nekim procenama, nivo nezaposlenosti je 24 procenta radno sposobnog stanovništva. I nivo siromaštva se u Egiptu povećao i stigao do 25 procenata u prošloj godini. Procenat onih koji su prošle godine živjeli u krajnjem siromaštvu iznosio je 4,8 odsto. Nacionalne rezerve su pale sa 43 biliona dolara u januaru 2011. na 18 biliona dolara u januaru ove godine. Međutim, ukoliko gospodin Morsi ne uspe da poboljša ove socijalno-ekonomske probleme, mogao bi da pribegne kreiranju spoljašnje krize da bi skrenuo pažnju javnosti. Tek onda bi egipatska politika prema Palestincima i Irancima mogla da se drastično promeni, jer bi Izrael trebalo u tom slučaju da posluži kao ,,logički” neprijatelj iz raznih razloga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo