Povežite se sa nama

INTERVJU

PROFESOR SVETOZAR JOVIĆEVIĆ: Samo nas promjene vode u Evropu

Objavljeno prije

na

Očigledno se vlast žuri i očigledno da za to postoje veoma krupni razlozi, kaže za Monitor profesor Svetozar Jovićević, komentarišući najave da bi redovni parlamentarni izbori mogli biti održani krajem septembra.

 

JOVIĆEVIĆ: Niko bolje od njih ne zna koliko je socijalno-ekonomska situacija dramatična i koliko ona još može eskalirati nakon ljetnje pauze i očekivanog priliva novca tokom tursitičke sezone. Realno je, takođe, da u skoroj budućnosti prispiju na naplatu nove garancije koje je Vlada dala KAP-u. Zato bi se u dogledno vrijeme mogao pojaviti i problem isplate plata i penzija iz državnog budžeta. Sem toga, za vlast su ovi izbori od ključnog značaja jer vjeruju da će još jedan četvorogodišnji mandat prekriti zaboravom sve ono što je činjeno svih ovih 20 godina. Sve to bi moglo pokolebati stabilno biračko tijelo koje DPS ima, tako da je razumljiva njihova žurba.

MONITOR: Da li su razlozi za žurbu samo ekonomske prirode?
JOVIĆEVIĆ: Ne. Čini mi se da se vlast u zadnje vrijeme mnogo oslanja na tzv. suverenističko biračko tijelo koje se nakon 2006. godine utopilo u samozadovoljstvu i poistovjetilo državu sa vlašću. Tako je propuštena istorijska prilika da se, nakon dobijanja države, insistira da Crna Gora postane prava, odnosno pravna država. Tu prije svega mislim na taj intelektualni, ma šta se pod tim podrazumijevalo, sloj suverenističkog biračkog tijela. Neki su to učinili iz državničkog entuzijazma i iskrene odanosti crnogorskoj državi ali, bojim se, veći dio zbog toga što je na ovaj ili onaj način to uspio da materijalizuje.

Tako se onaj dio suverenista koji su zadržali ili pojačali kritičku notu prema vlasti, u želji da Crnu Goru učine boljom državom, našao u apsurdnoj situaciji: sada su se ti mediji i ti pojedinci, kojima držim da i sam pripadam, našli na udaru ne samo vlasti nego i svojih dojučerašnjih saboraca. Čini mi se, čak, da je to danas teže podnošljivo nego što je bilo u vrijeme velikosrpskog šovinizma, kada su ti isti ljudi bili pod udarom, opet, ove iste vlasti i njenih saveznika iz tog doba.

Siguran sam da ljudi koji šalju te svoje otrovne strijele dobro znaju kako njihove mete nijesu promijenile odnos prema državi. Zato sam više sklon tumačenju da oni u medijima i ljudima koje napadaju vide nepoželjno ogledalo koje svjedoči o tragičnosti njihovog izbora. Pa pokušavaju da ga razbiju.

Dakle, koliko ja mogu da uočim, u tom dijelu biračkog tijela dolazi do osvješćivanja i počinju da se čuju dosta kritički tonovi prema vlasti. I to može da eskalira. Kod ovolikog broja više nego očiglednih afera koje niko nije izmislio nego ih je vlast sama skrivila i proizvela, kod ljudi dolazi do stvaranja distance prema vlastima. Zato je moguće da vlast što skorijim izborima želi da preduprijedi jačanje takvih osjećanja.

MONITOR: Crna Gora je dobila datum početka pregovora za priključenje EU. Šta se time mijenja?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da se Crna Gora, sticajem okolnosti, našla u poziciji da joj se mnogo šta gleda kroz prste. Prosto, Brisel pokušava da održi utisak da neće dići ruke od Balkana. I Crna Gora tu dobro dođe. To nas dovodi do podrške koja, ponekad, izgleda licemjerno praćena pohvalama za koje svi znamo da nijesu tačne.

Naravno, vlast to koristi i na tim pohvalama gradi poziciju ,,lidera u regionu”. Početkom pregovora to bi se moglo promijeniti. Pretpostavljam da će sada biti manje dipomatskih rukavica a više konkretnih zahtjeva i primjedbi.

Treba, ipak, razbiti zabludu da će se dobijanjem datuma otvaranja pregovora riješiti naši problemi, da će se raščistiti kriminalna scena i mutljavina koja je ovladala Crnom Gorom. To niko neće učiniti umjesto nas. A ja vjerujem da je preduslov za promjene u Crnoj Gori promjena vlasti. Sve drugo je čisto zavaravanje. Ako ne dođe do promjene vlasti, naše će se integracije pretvoriti u jedan mučan proces odugovlačenja, pritiskanja, podvaljivanja koji bi se mnogima mogao smučiti. Da zaključim, ključ je u našoj spremnosti da mijenjamo vlast i institucije.

MONITOR: Kakva je u svemu tome pozicija opozicije?
JOVIĆEVIĆ: U toj opoziciji se nije izgradio jedan antirežimski front koji je u stanju da predstavi sebe kao ubjedljivu alternativu. Taj opozicioni front nije imao mnogo šanse, ali ni pružene prilike nije valjano iskoristio.

Tu imate vrlo oštrih kritičara vlasti, iskrenih kritičara koji to često čine retorikom koja ljude prije plaši nego što ih privlači. A nekad to čine prebrzo, ishitreno, nedovoljno dokumentovano… Nakon toga im se ne vjeruje ni kada su apsolutno u pravu. Na drugoj strani imamo najveću opozicionu partiju koja se zadugo predstavljala kao mogući stožer antirežimskog okupljanja, ali je pažljiv posmatrač mogao da vidi da je ona cijelo vrijeme bila protiv jedinstvenog fronta.

Ja im to nikad nijesam zamjerao. Stvar je svake partije da procijeni šta je za nju najbolje. Ali je ta ,,neodlučnost” ono što sam ja zamjerao SNP-u. Danas jedno, sjutra drugo. Konačno nam je ovih dana jedan od čelnika te partije (misli se na Aleksandra Damjanovića – prim. Monitora) saopštio da će SNP na izbore ići samostalno. I to, ukoliko je tačno, treba prihvatiti kao činjenicu. Ne bi valjalo da ostatak opozicije o tome govori uz optužbe i teške riječi. Takvu odluku treba primiti k znanju i ići dalje.

Mislim, ipak, da će SNP izgubiti kod birača zbog toga što će joj se pripisati da je onemogućila širi opozicioni front. I tu neće mnogo pomoći izjave Aleksandra Damjanovića kojima optužuje sve i svakoga – vlast, opoziciju, medijske tajkune, nevladine organizacije i mikrokreditne institucije da su se urotili protiv njega i njegove partije – ,,jedinih alternativa ovoj vlasti”. To izgleda i zvuči groteskno.

MONITOR: Postoji li uopšte dilema – bojkot ili izlazak na izbore, koje će raspisati, organizovati, finansirati i na kraju prebrojati glasove vlast koja traje skoro 70 godina unazad?
JOVIĆEVIĆ: Opozicija je odavno morala da razriješi pitanje: bojkot ili izlazak na izbore po ovim pravilima. Postoje dobre i loše strane svake alternative. Naravno da je bojkot rizičan potez. Ipak, koliko god da je to nešto što ja u političkom životu nikada nisam favorizovao, čini se da je situacija odavno zrela da se kaže dosta je, ne može više ovako! Ali to mora da se učini jedinstveno. Drugačije ne može.

Vidimo, ujedno, da je vlast krajnje zabrinuto reagovala na samo pominjanje mogućnosti bojkota. Vidjelo se to, kako iz reakcija ljudi iz vlasti tako i zbog brzine kojom su pojedini pripadnici opozicije odbacili tu ideju priskačući im u pomoć. Vlast je, dakle, bila ozbiljno zabrinuta. Nažalost, vidimo da nijesu morali dugo da brinu.

MONITOR: Koliko mogu biti fer izbori organizovani prije nego što glasači dobiju makar elementarne informacije o aferi Telekom, aferi finansiranja DPS-a ili prirodi odnosa između onih koji su dali garancije CEAC-u i onih koji su potrošili taj novac…?
JOVIĆEVIĆ: Sve su to bili razlozi da se kaže – e, sad je dosta. Svaka od tih afera bi bila dovoljan razlog za bojkot. A da vas podsjetim na još jednu – aferu kupovine ličnih karata u izbornom procesu. U svakoj, iole demokratskoj zemlji, institucije takve pojave moraju istjerati do kraja. Bez toga nema izborne utakmice. Pogledajte primjer Rumunije koja je u Evropi primjer zemlje kojom je zavladala korupcija. U takvoj zemlji je nekadašnji premijer, inače veoma ugledna ličnost, pokušao samoubistvo nakon što je osuđen za zloupotrebu fondova koje je koristio u nekoj izbornoj kampanji. Kod nas, nažalost, takve pojave ne izazivaju bilo kakvu rekaciju.

MONITOR: Da li ,,reinkarnacija” priče o kapeli na Lovćenu najavljuje novi izborni obračun na platformi nacionalnih različitosti i identitetskih pitanja?
JOVIĆEVIĆ: Dvije su tu stvari bitne. Prvo ono što je, valjda, mnogima odavno jasno: SPC i ova vlast priskaču jedna drugoj u pomoć kad god kome zatreba. Zato nije srušena i neće biti srušena crkva na Rumiji, zato je sada aktuelizovana priča o kapeli, a ja očekujem nove napade koji će doći uoči izbora – ili iz crkve ili iz drugih velikosrpskih krugova, da bi vlast još jednom dobila priliku da štiti i spašava državu i naciju.

Druga je stvar to što su ti metodi već toliko potrošeni i izlizani da tu nema više ni mrva mašte. Iste teme i priče se recikliraju poslije 20 ili 40 godina. I to je, na neki način, dokaz da se vlast umorila i potrošila. Zato mislim da u tako nešto može povjerovati, i na takve priče nasjesti, samo neko totalno politički nepismen i naivan.

Protesti – vrline i mane

Organizatori protesta su pokazali ličnu hrabrost, mnogo su doprinijeli osvješćivanju ljudi i otvorili čitav niz afera, gdje su često uradili puno više od nadležnih institucija.

Ipak, postoji pitanje da li je odluka o organizovanju uličnih protesta bila dobra. Posebno zbog toga što se od početka nastojala napraviti distanca između onoga što su nevladin sektor i sindikat sa jedne i političkih partija sa druge strane. Mislim da tu simbiozu zajedničkih interesa nije trebalo izbjegavati. Kao što nije trebalo bježati ni od toga da zahtjevi prema vladi – da radi bolje i prestane sa zloupotrebama – jesu politički.

Naravno, slijedile su optužbe da se vlast želi osvojiti na ulici. Ali, ako vi legalnim sredstvima i instutiucijama ne možete da ostvarite nikakvu promjenu ili bar suočavanje sa nečim što je očigledna zloupotreba vlasti, šta vam onda preostaje? Tako da, koliko god ja zbog svojih godina ili statusa imam rezerve prema uličnim protestima, mislim da su u njima učešće trebali uzeti svi opozicioni subjekti – politički i nepolitički. Posebno zato što nečinjenje institucija i odsustvo volje da se nagomilani problemi rješavaju, daje građanima za pravo da se za pravdu bore i na ulici, metodom koja nije dobra ali je jedina moguća.

Uprkos tome što zaista odajem priznaje djelovanju MANS-a, mislim da su u nekim aktivnostima vezanim za proteste unijeli populističku notu i sebe doveli u situaciju da se predstavljaju kao vrhovni arbitar. To nije dobro. Primjera radi, čitaoci Monitora će vidjeti moj stav o SNP-u i šefu njihovog poslaničkog kluba. Ali to ne znači da sa odobravanjem gledam na paradiranje ispred sjedišta te partije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo