Povežite se sa nama

INTERVJU

PROFESOR SVETOZAR JOVIĆEVIĆ: Samo nas promjene vode u Evropu

Objavljeno prije

na

sveto

Očigledno se vlast žuri i očigledno da za to postoje veoma krupni razlozi, kaže za Monitor profesor Svetozar Jovićević, komentarišući najave da bi redovni parlamentarni izbori mogli biti održani krajem septembra.

 

JOVIĆEVIĆ: Niko bolje od njih ne zna koliko je socijalno-ekonomska situacija dramatična i koliko ona još može eskalirati nakon ljetnje pauze i očekivanog priliva novca tokom tursitičke sezone. Realno je, takođe, da u skoroj budućnosti prispiju na naplatu nove garancije koje je Vlada dala KAP-u. Zato bi se u dogledno vrijeme mogao pojaviti i problem isplate plata i penzija iz državnog budžeta. Sem toga, za vlast su ovi izbori od ključnog značaja jer vjeruju da će još jedan četvorogodišnji mandat prekriti zaboravom sve ono što je činjeno svih ovih 20 godina. Sve to bi moglo pokolebati stabilno biračko tijelo koje DPS ima, tako da je razumljiva njihova žurba.

MONITOR: Da li su razlozi za žurbu samo ekonomske prirode?
JOVIĆEVIĆ: Ne. Čini mi se da se vlast u zadnje vrijeme mnogo oslanja na tzv. suverenističko biračko tijelo koje se nakon 2006. godine utopilo u samozadovoljstvu i poistovjetilo državu sa vlašću. Tako je propuštena istorijska prilika da se, nakon dobijanja države, insistira da Crna Gora postane prava, odnosno pravna država. Tu prije svega mislim na taj intelektualni, ma šta se pod tim podrazumijevalo, sloj suverenističkog biračkog tijela. Neki su to učinili iz državničkog entuzijazma i iskrene odanosti crnogorskoj državi ali, bojim se, veći dio zbog toga što je na ovaj ili onaj način to uspio da materijalizuje.

Tako se onaj dio suverenista koji su zadržali ili pojačali kritičku notu prema vlasti, u želji da Crnu Goru učine boljom državom, našao u apsurdnoj situaciji: sada su se ti mediji i ti pojedinci, kojima držim da i sam pripadam, našli na udaru ne samo vlasti nego i svojih dojučerašnjih saboraca. Čini mi se, čak, da je to danas teže podnošljivo nego što je bilo u vrijeme velikosrpskog šovinizma, kada su ti isti ljudi bili pod udarom, opet, ove iste vlasti i njenih saveznika iz tog doba.

Siguran sam da ljudi koji šalju te svoje otrovne strijele dobro znaju kako njihove mete nijesu promijenile odnos prema državi. Zato sam više sklon tumačenju da oni u medijima i ljudima koje napadaju vide nepoželjno ogledalo koje svjedoči o tragičnosti njihovog izbora. Pa pokušavaju da ga razbiju.

Dakle, koliko ja mogu da uočim, u tom dijelu biračkog tijela dolazi do osvješćivanja i počinju da se čuju dosta kritički tonovi prema vlasti. I to može da eskalira. Kod ovolikog broja više nego očiglednih afera koje niko nije izmislio nego ih je vlast sama skrivila i proizvela, kod ljudi dolazi do stvaranja distance prema vlastima. Zato je moguće da vlast što skorijim izborima želi da preduprijedi jačanje takvih osjećanja.

MONITOR: Crna Gora je dobila datum početka pregovora za priključenje EU. Šta se time mijenja?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da se Crna Gora, sticajem okolnosti, našla u poziciji da joj se mnogo šta gleda kroz prste. Prosto, Brisel pokušava da održi utisak da neće dići ruke od Balkana. I Crna Gora tu dobro dođe. To nas dovodi do podrške koja, ponekad, izgleda licemjerno praćena pohvalama za koje svi znamo da nijesu tačne.

Naravno, vlast to koristi i na tim pohvalama gradi poziciju ,,lidera u regionu”. Početkom pregovora to bi se moglo promijeniti. Pretpostavljam da će sada biti manje dipomatskih rukavica a više konkretnih zahtjeva i primjedbi.

Treba, ipak, razbiti zabludu da će se dobijanjem datuma otvaranja pregovora riješiti naši problemi, da će se raščistiti kriminalna scena i mutljavina koja je ovladala Crnom Gorom. To niko neće učiniti umjesto nas. A ja vjerujem da je preduslov za promjene u Crnoj Gori promjena vlasti. Sve drugo je čisto zavaravanje. Ako ne dođe do promjene vlasti, naše će se integracije pretvoriti u jedan mučan proces odugovlačenja, pritiskanja, podvaljivanja koji bi se mnogima mogao smučiti. Da zaključim, ključ je u našoj spremnosti da mijenjamo vlast i institucije.

MONITOR: Kakva je u svemu tome pozicija opozicije?
JOVIĆEVIĆ: U toj opoziciji se nije izgradio jedan antirežimski front koji je u stanju da predstavi sebe kao ubjedljivu alternativu. Taj opozicioni front nije imao mnogo šanse, ali ni pružene prilike nije valjano iskoristio.

Tu imate vrlo oštrih kritičara vlasti, iskrenih kritičara koji to često čine retorikom koja ljude prije plaši nego što ih privlači. A nekad to čine prebrzo, ishitreno, nedovoljno dokumentovano… Nakon toga im se ne vjeruje ni kada su apsolutno u pravu. Na drugoj strani imamo najveću opozicionu partiju koja se zadugo predstavljala kao mogući stožer antirežimskog okupljanja, ali je pažljiv posmatrač mogao da vidi da je ona cijelo vrijeme bila protiv jedinstvenog fronta.

Ja im to nikad nijesam zamjerao. Stvar je svake partije da procijeni šta je za nju najbolje. Ali je ta ,,neodlučnost” ono što sam ja zamjerao SNP-u. Danas jedno, sjutra drugo. Konačno nam je ovih dana jedan od čelnika te partije (misli se na Aleksandra Damjanovića – prim. Monitora) saopštio da će SNP na izbore ići samostalno. I to, ukoliko je tačno, treba prihvatiti kao činjenicu. Ne bi valjalo da ostatak opozicije o tome govori uz optužbe i teške riječi. Takvu odluku treba primiti k znanju i ići dalje.

Mislim, ipak, da će SNP izgubiti kod birača zbog toga što će joj se pripisati da je onemogućila širi opozicioni front. I tu neće mnogo pomoći izjave Aleksandra Damjanovića kojima optužuje sve i svakoga – vlast, opoziciju, medijske tajkune, nevladine organizacije i mikrokreditne institucije da su se urotili protiv njega i njegove partije – ,,jedinih alternativa ovoj vlasti”. To izgleda i zvuči groteskno.

MONITOR: Postoji li uopšte dilema – bojkot ili izlazak na izbore, koje će raspisati, organizovati, finansirati i na kraju prebrojati glasove vlast koja traje skoro 70 godina unazad?
JOVIĆEVIĆ: Opozicija je odavno morala da razriješi pitanje: bojkot ili izlazak na izbore po ovim pravilima. Postoje dobre i loše strane svake alternative. Naravno da je bojkot rizičan potez. Ipak, koliko god da je to nešto što ja u političkom životu nikada nisam favorizovao, čini se da je situacija odavno zrela da se kaže dosta je, ne može više ovako! Ali to mora da se učini jedinstveno. Drugačije ne može.

Vidimo, ujedno, da je vlast krajnje zabrinuto reagovala na samo pominjanje mogućnosti bojkota. Vidjelo se to, kako iz reakcija ljudi iz vlasti tako i zbog brzine kojom su pojedini pripadnici opozicije odbacili tu ideju priskačući im u pomoć. Vlast je, dakle, bila ozbiljno zabrinuta. Nažalost, vidimo da nijesu morali dugo da brinu.

MONITOR: Koliko mogu biti fer izbori organizovani prije nego što glasači dobiju makar elementarne informacije o aferi Telekom, aferi finansiranja DPS-a ili prirodi odnosa između onih koji su dali garancije CEAC-u i onih koji su potrošili taj novac…?
JOVIĆEVIĆ: Sve su to bili razlozi da se kaže – e, sad je dosta. Svaka od tih afera bi bila dovoljan razlog za bojkot. A da vas podsjetim na još jednu – aferu kupovine ličnih karata u izbornom procesu. U svakoj, iole demokratskoj zemlji, institucije takve pojave moraju istjerati do kraja. Bez toga nema izborne utakmice. Pogledajte primjer Rumunije koja je u Evropi primjer zemlje kojom je zavladala korupcija. U takvoj zemlji je nekadašnji premijer, inače veoma ugledna ličnost, pokušao samoubistvo nakon što je osuđen za zloupotrebu fondova koje je koristio u nekoj izbornoj kampanji. Kod nas, nažalost, takve pojave ne izazivaju bilo kakvu rekaciju.

MONITOR: Da li ,,reinkarnacija” priče o kapeli na Lovćenu najavljuje novi izborni obračun na platformi nacionalnih različitosti i identitetskih pitanja?
JOVIĆEVIĆ: Dvije su tu stvari bitne. Prvo ono što je, valjda, mnogima odavno jasno: SPC i ova vlast priskaču jedna drugoj u pomoć kad god kome zatreba. Zato nije srušena i neće biti srušena crkva na Rumiji, zato je sada aktuelizovana priča o kapeli, a ja očekujem nove napade koji će doći uoči izbora – ili iz crkve ili iz drugih velikosrpskih krugova, da bi vlast još jednom dobila priliku da štiti i spašava državu i naciju.

Druga je stvar to što su ti metodi već toliko potrošeni i izlizani da tu nema više ni mrva mašte. Iste teme i priče se recikliraju poslije 20 ili 40 godina. I to je, na neki način, dokaz da se vlast umorila i potrošila. Zato mislim da u tako nešto može povjerovati, i na takve priče nasjesti, samo neko totalno politički nepismen i naivan.

Protesti – vrline i mane

Organizatori protesta su pokazali ličnu hrabrost, mnogo su doprinijeli osvješćivanju ljudi i otvorili čitav niz afera, gdje su često uradili puno više od nadležnih institucija.

Ipak, postoji pitanje da li je odluka o organizovanju uličnih protesta bila dobra. Posebno zbog toga što se od početka nastojala napraviti distanca između onoga što su nevladin sektor i sindikat sa jedne i političkih partija sa druge strane. Mislim da tu simbiozu zajedničkih interesa nije trebalo izbjegavati. Kao što nije trebalo bježati ni od toga da zahtjevi prema vladi – da radi bolje i prestane sa zloupotrebama – jesu politički.

Naravno, slijedile su optužbe da se vlast želi osvojiti na ulici. Ali, ako vi legalnim sredstvima i instutiucijama ne možete da ostvarite nikakvu promjenu ili bar suočavanje sa nečim što je očigledna zloupotreba vlasti, šta vam onda preostaje? Tako da, koliko god ja zbog svojih godina ili statusa imam rezerve prema uličnim protestima, mislim da su u njima učešće trebali uzeti svi opozicioni subjekti – politički i nepolitički. Posebno zato što nečinjenje institucija i odsustvo volje da se nagomilani problemi rješavaju, daje građanima za pravo da se za pravdu bore i na ulici, metodom koja nije dobra ali je jedina moguća.

Uprkos tome što zaista odajem priznaje djelovanju MANS-a, mislim da su u nekim aktivnostima vezanim za proteste unijeli populističku notu i sebe doveli u situaciju da se predstavljaju kao vrhovni arbitar. To nije dobro. Primjera radi, čitaoci Monitora će vidjeti moj stav o SNP-u i šefu njihovog poslaničkog kluba. Ali to ne znači da sa odobravanjem gledam na paradiranje ispred sjedišta te partije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo