Povežite se sa nama

INTERVJU

PROFESOR SVETOZAR JOVIĆEVIĆ: Samo nas promjene vode u Evropu

Objavljeno prije

na

Očigledno se vlast žuri i očigledno da za to postoje veoma krupni razlozi, kaže za Monitor profesor Svetozar Jovićević, komentarišući najave da bi redovni parlamentarni izbori mogli biti održani krajem septembra.

 

JOVIĆEVIĆ: Niko bolje od njih ne zna koliko je socijalno-ekonomska situacija dramatična i koliko ona još može eskalirati nakon ljetnje pauze i očekivanog priliva novca tokom tursitičke sezone. Realno je, takođe, da u skoroj budućnosti prispiju na naplatu nove garancije koje je Vlada dala KAP-u. Zato bi se u dogledno vrijeme mogao pojaviti i problem isplate plata i penzija iz državnog budžeta. Sem toga, za vlast su ovi izbori od ključnog značaja jer vjeruju da će još jedan četvorogodišnji mandat prekriti zaboravom sve ono što je činjeno svih ovih 20 godina. Sve to bi moglo pokolebati stabilno biračko tijelo koje DPS ima, tako da je razumljiva njihova žurba.

MONITOR: Da li su razlozi za žurbu samo ekonomske prirode?
JOVIĆEVIĆ: Ne. Čini mi se da se vlast u zadnje vrijeme mnogo oslanja na tzv. suverenističko biračko tijelo koje se nakon 2006. godine utopilo u samozadovoljstvu i poistovjetilo državu sa vlašću. Tako je propuštena istorijska prilika da se, nakon dobijanja države, insistira da Crna Gora postane prava, odnosno pravna država. Tu prije svega mislim na taj intelektualni, ma šta se pod tim podrazumijevalo, sloj suverenističkog biračkog tijela. Neki su to učinili iz državničkog entuzijazma i iskrene odanosti crnogorskoj državi ali, bojim se, veći dio zbog toga što je na ovaj ili onaj način to uspio da materijalizuje.

Tako se onaj dio suverenista koji su zadržali ili pojačali kritičku notu prema vlasti, u želji da Crnu Goru učine boljom državom, našao u apsurdnoj situaciji: sada su se ti mediji i ti pojedinci, kojima držim da i sam pripadam, našli na udaru ne samo vlasti nego i svojih dojučerašnjih saboraca. Čini mi se, čak, da je to danas teže podnošljivo nego što je bilo u vrijeme velikosrpskog šovinizma, kada su ti isti ljudi bili pod udarom, opet, ove iste vlasti i njenih saveznika iz tog doba.

Siguran sam da ljudi koji šalju te svoje otrovne strijele dobro znaju kako njihove mete nijesu promijenile odnos prema državi. Zato sam više sklon tumačenju da oni u medijima i ljudima koje napadaju vide nepoželjno ogledalo koje svjedoči o tragičnosti njihovog izbora. Pa pokušavaju da ga razbiju.

Dakle, koliko ja mogu da uočim, u tom dijelu biračkog tijela dolazi do osvješćivanja i počinju da se čuju dosta kritički tonovi prema vlasti. I to može da eskalira. Kod ovolikog broja više nego očiglednih afera koje niko nije izmislio nego ih je vlast sama skrivila i proizvela, kod ljudi dolazi do stvaranja distance prema vlastima. Zato je moguće da vlast što skorijim izborima želi da preduprijedi jačanje takvih osjećanja.

MONITOR: Crna Gora je dobila datum početka pregovora za priključenje EU. Šta se time mijenja?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da se Crna Gora, sticajem okolnosti, našla u poziciji da joj se mnogo šta gleda kroz prste. Prosto, Brisel pokušava da održi utisak da neće dići ruke od Balkana. I Crna Gora tu dobro dođe. To nas dovodi do podrške koja, ponekad, izgleda licemjerno praćena pohvalama za koje svi znamo da nijesu tačne.

Naravno, vlast to koristi i na tim pohvalama gradi poziciju ,,lidera u regionu”. Početkom pregovora to bi se moglo promijeniti. Pretpostavljam da će sada biti manje dipomatskih rukavica a više konkretnih zahtjeva i primjedbi.

Treba, ipak, razbiti zabludu da će se dobijanjem datuma otvaranja pregovora riješiti naši problemi, da će se raščistiti kriminalna scena i mutljavina koja je ovladala Crnom Gorom. To niko neće učiniti umjesto nas. A ja vjerujem da je preduslov za promjene u Crnoj Gori promjena vlasti. Sve drugo je čisto zavaravanje. Ako ne dođe do promjene vlasti, naše će se integracije pretvoriti u jedan mučan proces odugovlačenja, pritiskanja, podvaljivanja koji bi se mnogima mogao smučiti. Da zaključim, ključ je u našoj spremnosti da mijenjamo vlast i institucije.

MONITOR: Kakva je u svemu tome pozicija opozicije?
JOVIĆEVIĆ: U toj opoziciji se nije izgradio jedan antirežimski front koji je u stanju da predstavi sebe kao ubjedljivu alternativu. Taj opozicioni front nije imao mnogo šanse, ali ni pružene prilike nije valjano iskoristio.

Tu imate vrlo oštrih kritičara vlasti, iskrenih kritičara koji to često čine retorikom koja ljude prije plaši nego što ih privlači. A nekad to čine prebrzo, ishitreno, nedovoljno dokumentovano… Nakon toga im se ne vjeruje ni kada su apsolutno u pravu. Na drugoj strani imamo najveću opozicionu partiju koja se zadugo predstavljala kao mogući stožer antirežimskog okupljanja, ali je pažljiv posmatrač mogao da vidi da je ona cijelo vrijeme bila protiv jedinstvenog fronta.

Ja im to nikad nijesam zamjerao. Stvar je svake partije da procijeni šta je za nju najbolje. Ali je ta ,,neodlučnost” ono što sam ja zamjerao SNP-u. Danas jedno, sjutra drugo. Konačno nam je ovih dana jedan od čelnika te partije (misli se na Aleksandra Damjanovića – prim. Monitora) saopštio da će SNP na izbore ići samostalno. I to, ukoliko je tačno, treba prihvatiti kao činjenicu. Ne bi valjalo da ostatak opozicije o tome govori uz optužbe i teške riječi. Takvu odluku treba primiti k znanju i ići dalje.

Mislim, ipak, da će SNP izgubiti kod birača zbog toga što će joj se pripisati da je onemogućila širi opozicioni front. I tu neće mnogo pomoći izjave Aleksandra Damjanovića kojima optužuje sve i svakoga – vlast, opoziciju, medijske tajkune, nevladine organizacije i mikrokreditne institucije da su se urotili protiv njega i njegove partije – ,,jedinih alternativa ovoj vlasti”. To izgleda i zvuči groteskno.

MONITOR: Postoji li uopšte dilema – bojkot ili izlazak na izbore, koje će raspisati, organizovati, finansirati i na kraju prebrojati glasove vlast koja traje skoro 70 godina unazad?
JOVIĆEVIĆ: Opozicija je odavno morala da razriješi pitanje: bojkot ili izlazak na izbore po ovim pravilima. Postoje dobre i loše strane svake alternative. Naravno da je bojkot rizičan potez. Ipak, koliko god da je to nešto što ja u političkom životu nikada nisam favorizovao, čini se da je situacija odavno zrela da se kaže dosta je, ne može više ovako! Ali to mora da se učini jedinstveno. Drugačije ne može.

Vidimo, ujedno, da je vlast krajnje zabrinuto reagovala na samo pominjanje mogućnosti bojkota. Vidjelo se to, kako iz reakcija ljudi iz vlasti tako i zbog brzine kojom su pojedini pripadnici opozicije odbacili tu ideju priskačući im u pomoć. Vlast je, dakle, bila ozbiljno zabrinuta. Nažalost, vidimo da nijesu morali dugo da brinu.

MONITOR: Koliko mogu biti fer izbori organizovani prije nego što glasači dobiju makar elementarne informacije o aferi Telekom, aferi finansiranja DPS-a ili prirodi odnosa između onih koji su dali garancije CEAC-u i onih koji su potrošili taj novac…?
JOVIĆEVIĆ: Sve su to bili razlozi da se kaže – e, sad je dosta. Svaka od tih afera bi bila dovoljan razlog za bojkot. A da vas podsjetim na još jednu – aferu kupovine ličnih karata u izbornom procesu. U svakoj, iole demokratskoj zemlji, institucije takve pojave moraju istjerati do kraja. Bez toga nema izborne utakmice. Pogledajte primjer Rumunije koja je u Evropi primjer zemlje kojom je zavladala korupcija. U takvoj zemlji je nekadašnji premijer, inače veoma ugledna ličnost, pokušao samoubistvo nakon što je osuđen za zloupotrebu fondova koje je koristio u nekoj izbornoj kampanji. Kod nas, nažalost, takve pojave ne izazivaju bilo kakvu rekaciju.

MONITOR: Da li ,,reinkarnacija” priče o kapeli na Lovćenu najavljuje novi izborni obračun na platformi nacionalnih različitosti i identitetskih pitanja?
JOVIĆEVIĆ: Dvije su tu stvari bitne. Prvo ono što je, valjda, mnogima odavno jasno: SPC i ova vlast priskaču jedna drugoj u pomoć kad god kome zatreba. Zato nije srušena i neće biti srušena crkva na Rumiji, zato je sada aktuelizovana priča o kapeli, a ja očekujem nove napade koji će doći uoči izbora – ili iz crkve ili iz drugih velikosrpskih krugova, da bi vlast još jednom dobila priliku da štiti i spašava državu i naciju.

Druga je stvar to što su ti metodi već toliko potrošeni i izlizani da tu nema više ni mrva mašte. Iste teme i priče se recikliraju poslije 20 ili 40 godina. I to je, na neki način, dokaz da se vlast umorila i potrošila. Zato mislim da u tako nešto može povjerovati, i na takve priče nasjesti, samo neko totalno politički nepismen i naivan.

Protesti – vrline i mane

Organizatori protesta su pokazali ličnu hrabrost, mnogo su doprinijeli osvješćivanju ljudi i otvorili čitav niz afera, gdje su često uradili puno više od nadležnih institucija.

Ipak, postoji pitanje da li je odluka o organizovanju uličnih protesta bila dobra. Posebno zbog toga što se od početka nastojala napraviti distanca između onoga što su nevladin sektor i sindikat sa jedne i političkih partija sa druge strane. Mislim da tu simbiozu zajedničkih interesa nije trebalo izbjegavati. Kao što nije trebalo bježati ni od toga da zahtjevi prema vladi – da radi bolje i prestane sa zloupotrebama – jesu politički.

Naravno, slijedile su optužbe da se vlast želi osvojiti na ulici. Ali, ako vi legalnim sredstvima i instutiucijama ne možete da ostvarite nikakvu promjenu ili bar suočavanje sa nečim što je očigledna zloupotreba vlasti, šta vam onda preostaje? Tako da, koliko god ja zbog svojih godina ili statusa imam rezerve prema uličnim protestima, mislim da su u njima učešće trebali uzeti svi opozicioni subjekti – politički i nepolitički. Posebno zato što nečinjenje institucija i odsustvo volje da se nagomilani problemi rješavaju, daje građanima za pravo da se za pravdu bore i na ulici, metodom koja nije dobra ali je jedina moguća.

Uprkos tome što zaista odajem priznaje djelovanju MANS-a, mislim da su u nekim aktivnostima vezanim za proteste unijeli populističku notu i sebe doveli u situaciju da se predstavljaju kao vrhovni arbitar. To nije dobro. Primjera radi, čitaoci Monitora će vidjeti moj stav o SNP-u i šefu njihovog poslaničkog kluba. Ali to ne znači da sa odobravanjem gledam na paradiranje ispred sjedišta te partije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo