Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr VESNA PEŠIĆ: Kraj Tadićevog pozorišta

Objavljeno prije

na

U Srbiji je opet velika stranačka dinamika – sastavljanje nove vlade i razgovori predstavnika Stejt departmenta sa strančkim liderima. Šta možemo da očekujemo od te i takve dinamike razgovarali smo sa dr Vesnom Pešić, sociološkinjom i političarkom „alternative”, koja pokušava da pokaže javnosti koji su mogući pravci izlaska iz političke i sveopšte krize, a čija je knjiga Divlje društvo- kako smo stigli dovde ovih dana izašla iz štampe u izdanju Peščanika. MONITOR: Da li je stvaranjem okolnosti da Ivica Dačić bude mandatar nove vlade Srbije pobijedio jedan od dva „pogleda na prošlost” nakon 2000, o kojima govorite u jednom tekstu Vaše nove knjige?
PEŠIĆ: Ako mislite na dva suprotstavljena pogleda na prošlost, ali i na budućnost, koju su reprezentovali poslije 5. oktobra Đinđić i Koštunica, onda smo mi danas ostali u kontinuitetu sa prološću koja je zbog toga deo naše sadašnjosti. Tu svakako spada i ono nepotrebno pomirenje Tadića sa Dačićem, kojim je hteo da zatvori pitanje loše prošlosti. Tadić je uveo u politiku nekakav iluzionistički pristup, da je život samo dobra predstava, pozorište u kome se očekuju glumačke sposobnosti. Sve sa svačim može da se kombinuje, nema bitnih razlika između političkih pozicija, konflikti su nepoželjni, može i Draža i Tito i Evropa i Kosovo… Dobro jutro, čaršijo, na sve četiri strane. Taj manirizam, prisluškivati šta narod voli da čuje, a nemati sopstvene političke ideje, nego glumatati politiku, vladati preko korupcije i ucena, to Tadić nije nasledio ni od Koštunice ni od Đinđića, to je njegov lični „doprinos”. To je shvtanje da je za Srbiju najbolje da stoji u mestu, da se tu i tamo ponešto pomeri, unapred ili unazad svejedno. Priča o kontinuitetu je danas priča o nečinjenju, a ne o ubeđenjima i jasnoj politici. Mi smo s Tadićem živeli u pozorištu. Ono je sada zatvoreno jer na blagajni nema ni dinara. Srbija je među poslednjim i najzaostalijim zemljama u Evropi, korupcija je nepodnošljiva, sve su institucije minirane i predstava je morala da se prekine – na zahtev publike. Koliko je u tome kontinuiteta sa 90-im, a koliko neposobnosti i intertnosti, a i tajkunizacije DS, treba tek raspraviti.

MONITOR: Dačić kaže da „Srbiju neće vraćati u 90-te”, a Vučić, preko čijeg ministarstva za informisanje je predložen pogromaški zakon 1998, najavljuje da će odmah preko skupštinske većine tražiti da se postojeći, takođe sporan Zakon o informisanju, stavi van snage. Šta to oni rade?
PEŠIĆ: Dačić tu deluje neubedljivo. Imao je nekoliko konradiktornih izjava, jedna je bila da se konačno poništava Peti oktobar, pa onda ona jeziva himna one zastrašujuće Žandarmerije, od koje je morao da se ograđuje, a ipak se pisac himne – šef Žandarmerije, nije ni pomerio ni kaznio zbog „himne” od koje smo crveneli do ušiju. Čemu takva Žandarmerija koja je veoma slična Crvenim beretkama po stilu i izgledu, naslednica Legijine superpolicijske formacije koja je bila jača od vojske. On je izjavio da će Srbija poslati policijske snage na Kosovo, a onda je i to morao da ispravlja, i sve tako, kao da to šta će on reći zavisi od trenutne inspiracije. Najviše zabrinjava njegovo trčanje u Rusiju, jednom na dva dana, jednom na četiri, ne znamo šta je tamo tražio, ali je bilo smešno kada su njegove partijske kolege javnost uveravale „kako odlasci u Moskvu nemaju veze s pravljenjem vlade”. Malo morgen nemaju! Srbija je već preterano zaljubljena u Rusiju i Putina, pa ako se ljubav intenzivira, može se dogodidi da nas EU i SAD otpišu.

Vučić će, verujem, nastojati da se zaboravi njegova loša prošlost sa Miloševićevim zakonom o informisanju. Verujem da će se potruditi, jer je on od svih političara iz 90-ih, sa one crne strane barikade, najviše napredovao. A mediji u Srbiji su u kritičnom stanju, a i to kao posledica vladavine naših, demokratskih snaga, koje su se i na tom planu teško izbrukale. Između ostalog, i zato su izgubili izbore.

MONITOR: Dio srpskih medija ovih dana prenosi svoje izvore „iz briselskih krugova” da prema Dačiću vlada i dalje veliko nepovjerenje Zapada. Imate li Vi neke informacije u vezi sa tim ?
PEŠIĆ: Imam utisak da se stranci nisu mnogo mešali, sem kad je u pitanju odnos sa Rusijom. Ukoliko bi Srbija, sada praznog budžeta, popunjavala deficit prodajom EPS i Telekoma Rusiji, to ne bi naišlo na dobar prijem u SAD i EU. U EPS dosta su uložili Nemci odmah posle 5. oktobra, pa bi igranje s potpunom energetskom zavisnošću Srbije od Rusije, a već smo zavisni od njihovog gasa i nafte, možda prešlo njihove crvene linije. A već nam Rusi, navnodno, čuvaju Kosovo, što je za Zapad dovoljno iritanatno. Mislim da će te stvari biti jasno predočene Dačiću, a i konzekvencije do kojih bi došlo ako bi mu se učinilo da nije mnogo važno šta SAD i EU sugerišu. Najveća je opasnost da nam važni igrači opet okrenu leđa, a ta tendecija postoji, ne samo zbog nove vlade, već mnogo više zbog toga što i oni tamo gledaju da se što više oslobode finansijskih obaveza, jer ih već dovoljno imaju. Čula sam uveravanja da neće biti prodaje EPS, ali još nisam čula uveravanje da nam se neće vratiti Mira Marković i njen sin.

MONITOR: Ivica Dačić je kao ministar unutrašnjih poslova bio „rado viđen gost” u Vašingtonu, posebno nakon saradnje sa američkim bezbjednosnim službama u vezi sa kokainskom aferom „Balkanski ratnik”. Da li će mu te zasluge biti uračunate u „grejs period” premijerskog mandata?
PEŠIĆ: Koliko sam ja pratila njegovo kretanje u SAD, on je bio priman na dosta niskom nivou, odlazio je dva puta na molitveni doručak, koji je u privatnoj organizaciji, a ne znam zašto bi on dobio nekakvu slavu oko Šarića, kada je celu stvar otkrila američka DEA. Oko njegove uloge prvog policijaca bilo je mnogo marketinga, a ja mislim da on često pojma nije imao šta se tu dešava. On se više slikao nego što je rukovodio poslovima u policiji. Borba protiv kriminala je preuveličana, a protiv korupcije uopšte je nije ni bilo. Naprotiv, i on i Tadić, napravili su nekažnjivu kliku. Partokratija je metastazirala za ove četiri godine, a ona je glavni uzrok sistemske korupcije.

MONITOR: Izgleda kao da je Dačić vješto „izradio” demokrate i Borisa Tadića?
PEŠIĆ: Ne mislim da je Dačić izradio lakoverne demokrate, nego su oni bili u totalnom autu jer su hteli da zadrže Tadića kao mandatara, a to prosto ne može. I u politici postoje neka pravila, kad izgubiš izbore, nema skakanja na novu i višu funkciju, kao da ništa nije bilo. Pošto su Tadića nametnuli kao mandatara, oni nisu imali otvorene mogućnosti da prate šta se dešava, a još manje su bili u stanju da otkače gubitnika i ponude nekog drugog kandidata za mandatara, koji se ne bi mogao odbiti. Nadam se da će demokrate razmilisti o svemu šta su činili i zašto su izbore izgubili, na miru, u opoziciji. Građani su pokazali da oni koji prave katastrofe, neće proći nekažnjeno. Ja to smatram napretkom.

Od 5. oktobra do danas na vlasti je bilo ono „najbolje što imamo”, sve iz tzv. demokratskog tabora, ako je to ono najbolje, onda je Srbija u velikom problemu. Zaostala društva, kao što je naše, ne stvaraju lako nove alternative, i onda dolazi povratak unazad, jer su se ovi na vlasti obrukali, a u opoziciji su ostale „stare snage”. Tadić je morao da ode, jer bi s njim bilo još gore. Mentalno bismo se totalno iscrpli. Ovako je otvorena mogućnost da se „stari” poprave i osveste, a demokrate preispitaju i nauče na grešakama.

MONITOR: Lideri zemalja iz regiona pokazali su veliku uzdržanost nakon promjena u Srbiji. Nakon povjeravanja mandata za sastav vlade Ivici Dačiću, u Hrvatskoj je bilo komentara da „fašisti” dolaze na vlast. Da li se radi o ozbiljnijem zaoštravanje odnosa?
PEŠIĆ: Mislim da su mogli malo da sačekaju sa reakcijama. Videli ste da posle početnih grešaka, koje su posledica toga što Nikolić nije bio vičan političkoj korektnosti, nije više bilo sličnih situacija. To se uči. Kad pitaš običnog Srbina na ulici čiji je bio grad Vukovar, pa oni bi u 99 posto slučajeva rekli da je to bio većinsko srpski grad i da ga je JNA oslobađala od ustaša. Nisu valjda gledali one tenkove koji su iz Beograda išli u Vukovar da spasavaju hrvatski grad! Problem je, i to se sada jasno vidi, što se gotovo nijedna zabluda iz naše prošlosti nije razoktrila i odbacila, nego brojne takve zablude sada ulaze i u udžbenike, pa se onda čudimo kako to da su i mlade generacije nacionalističke.

Crna Gora je ispravno uradila što se uzdržala od komentara, jer regionalni odnosi još vise o koncu, pa je bolje nešto i prećutati nego reći koju više nego što treba. Dodika ne treba pominjati u ovom kontekstu, jer RS nije država, i zna se da će on sarađivati s bilo kojom vlašću u Srbiji. Na šta bi on mogao da se žali, nije valjda na to što je Nikolić rekao da nije bilo genocida u Srebrenici. Bošnjaci su se držali prilično odmereno, i to je dobro, jer ja mislim da je najvažnije s Federacijom popraviti odnose.

MONITOR: Međunarodna upravljačka grupa za Kosovo odlučila je da u septembru proglasi kraj nadgledane nezavisnosti. Šta se tu može očekivati u reakcijama nove vlasti u Beogradu?
PEŠIĆ: Ne očekujem da će ova vlada voditi ka rešenju kosovskog problema, baš kao što ni prethodna nije ništa uradila. Ovde se još ne shvata da je Kosovo druga država, eto, više neće biti nadzirana nezavisnost, nego puna suverenost. Volela bih da me neko prijatno iznenadi i pogura taj stari problem, koji je nerešiv, sve dok Srbi ne shvate da je Kosovo odavno izgubljeno.

I od prethodne i od ove vlade se traži da prihvate da u realnosti ta država postoji, ali ne moraju formalno da je priznaju. To bi bio veliki korak napred od sadašnjeg zakucavanja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo