Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK POKRETA ZA PROMJENE: Novi DPS-ov blic krig

Objavljeno prije

na

srdja

  MONITOR: Povodom otvaranja pregovora Crne Gore sa EU rekli ste da je opozicija dobila jakog saveznika. Šta pod tim podrazumijevate?
MEDOJEVIĆ: U EU postoje uticajne članice, kao što su Holandija, Francuska, Švedska koje smatraju da vlast u Crnoj Gori nije ispunila uslove u vezi sa rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije i da nije zaslužila da otvori pregovore. Opozicija je lobiranjem uspjela da uvjeri naše partnere u EU da je nepohodno što prije otvoriti pregovore, ali sa posebnim fokusom na veze vlasti i organizovanog kriminala i na reforme u policiji, ANB-u, tužilaštvu i pravosuđu. Pod uticajem opozicije, EU je za Crnu Goru pripremila novi pristup pregovorima: da se pregovori otvore sa poglavljima 23 i 24 i da EK pripremi akcioni plan, bez prevelikih konsultacija sa Vladom. Uključivanje EUROPOLA u pregovore pokazuje koliko je EU svjesna razmjera kriminala u Crnoj Gori, njegove političke pozadine. To je potvrda ispravnosti insistiranja PzP da je srastanje djelova institucija i organizovanog kriminala najveći problem Crne Gore. Svaki naredni korak u pregovorima predstavljaće smanjivanje uticaja režima i veći prostor slobodama i reformama. To povećava šanse opoziciji da se izbori sa promjene.

MONITOR: Ima li PZP konkretne planove kako da se iskoriste pregovori za efikasniju borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: PzP ima vrlo razvijenu saradnju sa velikim brojem vladinih, parlamentarnih i nevladinih institucija u EU. Godinama informišemo naše partnere o korupciji i organizovanom kriminalu. NVO Grupa za promjene je 2003. objavila strategiju borbe protiv korupcije koja se zasniva na tzv. ,,ostrvima integriteta” i ,,nultom tolernacijom” prema korupciji. Mi smo još kao NVO radili sa renomiranim međunarodnim ekspertima na izradi modela zakona o konfliktu interesa, javnim nabavkama, parlamentarnoj istrazi, slobodnom pristupu informacijama. Bezbjednosne službe u EU i SAD godinama prikupljaju podatke i dokaze o djelovanju narko kartela iz Crne Gore i tu nema nepoznanica. U Srbiji, Italiji i Hrvatskoj vode se sudski postupci protiv mafijaša iz Crne Gore i naše bezbjednosne službe, tužilaštvo i sudovi biće od jeseni pod strahovitim pritiskom iz EU da otvore konkretne slučajeve i okončaju ih brzo i efikasno.

MONITOR: Zašto se vlast odlučila na jesenje parlamentarne, a vjerovatno i predsjedničke izbore?
MEDOJEVIĆ: Nakon kratkotrajne euforije zbog dobijanja datuma pregovora, vlast se naglo utišala. Kada su čuli da EUROPOL priprema specijalni izvještaj o stanju organizovanog kriminala u Crnoj Gori i da će od tog izvještaja zavisiti otvaranje pregovora za poglavlja 23 i 24, režim je uhvatila panika. Predsjednik Vujanović ne pokazuje spremnost da skrati sebi mandat i tako omogući istovremeno održavanje parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Đukanović je dobio jasan odgovor od strane SAD i EU da nijesu za njegov povratak na državne funkcije. Krivokapić ubjeđuje najbliže saradnike da je bolje da izađu iz koalicije tako što će na izbore izaći samostalno, jer zna šta ih čeka u toku pregovora ako ostanu sa političkim krilom mafije u koaliciji. Političke prilike smanjuju prostor DPS-u za manipulacije, raspirivanje podjela i širenje strahova od opozicije. Plan novog blic kriga od strane DPS-a ne ide tako jednostavno.

MONITOR: Mislite da Đukanović nema šansi da se vrati na neku državnu funkciju?
MEDOJEVIĆ: Đukanović dobro zna ono što je i opoziciji rečeno sa najrelevantnijih mjesta svjetske politike. Njegovo vrijeme je prošlo, rok upotrebe istekao. Ne postoji više nijedan politički i geostrategijski razlog da bi neko želio političara takvog profila i hipoteka na čelu vlade ili države.

MONITOR: Da li vlast žuri sa izborima i zbog toga da preduhitri procesuiranje aktera brojnih afera?
MEDOJEVIĆ: Otvaranje konkretnih slučajeva organizovanog kriminala i korupcije visokog profila je neminovno.

MONITOR: Koji su uslovi da predstojeći izbori budu fer?
MEDOJEVIĆ: Nakon 67 godina jednopartijske vladavine teško je govoriti o demokratskim izborima. Prvi takvi izbori biće oni koje će organizovati vlada koja smijeni DPS. To ne znači da opozicija treba da sjedi i čeka da joj neko drugi obezbijedi elementarne uslove za izbore. Usvajanjem izbornog zakona napravljen je određeni napredak, ali treba obezbijediti kontrolu biračkih spiskova, tokova novca i nadzor nad zakonskim normama koje zabranjuju zloupotrebe državnih funkcija, resursa i fondova u toku kampanje. Politički angažman ANB, policije i kriminala nemoguće je spriječiti dok ne dođemo na vlast.

MONITOR: Često se govori da je jedina mogućnost za demokratske promjene da uslove za izbore pripremi prelazna vlada.
MEDOJEVIĆ: Formiranje prelazne vlade je dio programa PzP od osnivanja. To je jedan od uspješnih modela za mirnu, demokratsku transformaciju vlasti, ali za njeno formiranje nepohodno je da dođe ili do smjene totalitarnog režima ili da sam režim inicira društveni dijalog koji bi doveo do nacionalnog konsenzusa o mjerama i politikama koje treba realizovati za temeljne promjene sistema. Za sada ne postoji nijedan od ova dva neophodna uslova.

MONITOR: Da li postoji kredibilna alternativa vlasti?
MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je od 1990. postojala kvalitetna alternativa režimu, ali su bezbjednosne službe i režim zloupotrebljavali poluge vlasti da tu alternativu razbiju, smanje njen značaj ili da je uvuku u vlast. Formiranjem demokratskog fronta doći će do artikulisanja demkratske, programske i kredibilne alterantive režimu. Tu je već kao politička i demokratska činjenica i Građanski front, slobodni mediji, a sazrela je i svijest da je nepohodno staviti tačku na crnogorsko-srpske podjele i da je došlo vrijeme da zajedno gradimo novu Crnu Goru kao demokratsku, pravnu državu, zajedničku kuću za sve. Odnos EU i SAD prema režimu i opoziciji je bitno drugačiji. U korist opozicije i demokratskih antirežimskih snaga, naravno. Opozicija ima pripremljen ozbiljan projekat objedinjivanja svih opozicionih snaga.

MONITOR: Da li je propala ideja o bojkotu izbora?
MEDOJEVIĆ: Ideja o bojkotu je opet ideja PzP, koji je to pokazao na izborima u Cetinju i Mojkovcu. Tada smo se i uvjerili da bojkot ima smisla samo ako ga podrže sve opozicione stranke. SNP je razbio našu ideju bojkota lokalnih izbora i tada nam je bilo jasno da SNP, ipak, više vodi računa o svojim partijskim interesima nego o promjena u Crnoj Gori. To se potvrdilo i ovih dana, kada je lider parlamentarne frakcije SNP Damjanović jasno iskazao protivljenje bojkotu i za samostalni izlazak ove stranke na izbore.

MONITOR: Đukanović je otvorio vrata za koaliciju sa DPS-om. Ko će od opozicionih stranka kroz njih ući?
MEDOJEVIĆ: To su očajnički pokušaji diktatora na odlasku da igra na čuvenu crtu crnogorskog mentaliteta – strast prema moći. Možda se neka od opozicionih stranaka i navuče na taj mamac. Svima u Crnoj Gori je jasno na koga nije misilio i koga doživljava kao najvećeg političkog neprijatelja. Ponosan sam zbog toga.

MONITOR: Koji je najveći doprinos građanskih protesta ?
MEDOJEVIĆ: Ti protesti su oslobodili građane straha od režima. Organizatori su uspjeli da prevaziđu podjele, ne uprljaju proteste sa strankama i da pošalju jasnu političku poruku Vrijeme je za promjene. Organizatori protesta i građani koji su učestvovali su poslali signal međunarodnoj zajednici da je stanje u zemlji loše, da je vlast korumpirana i povezana sa mafijom, da siromaštvo i nepravda rastu i da narod hoće promjene. Sada nas i naši partneri u EU i SAD mnogo bolje razumiju kada mi iznosimo slične ocjene. Građanski front je, takođe, sjajna ideja. Nepohodna je minimalna koordinacija, međusobno poštovanje, dobra volja i svijest da učestvujemo u činu od najvećeg značaja za budućnost naše države.

Enigma Roćen

MONITOR: Je li i za Vas iznenađenje ostavka ministra Roćena?
MEDOJEVIĆ: Ostavka ključnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića, veliko je iznenađenje. Poznajući njegovu opsjednutost vlašću i nezajažljivom željom za kontrolom bezbjednosnih službi, medija, povezanosti sa kriminalnim švercerskim strukturama, teško je povjerovati da je tek tako odlučio da ode u penziju. Ili je protekle nedjelje sa neke od adresa u inostranstvu, koja se ne odbija, dobio poruku da mora da podnese ostavku, ili je zajedno sa Đukanovićem pripremio neki plan za zavaravanje EU i SAD, koje su prema njemu imale vrlo negativan odnos. Njegov su odlazak munjevito pozdravili predstvanici SAD i Njemačke. To govori kakav je kredibilitet imao kao ministar kod najvažnijih svjetskih sila. Ako je dao ostavku zbog pritiska spolja, onda je to veliki udarac za Đukanovića i najava njegovog sličnog povlačenja. Ako se radi o novom planu za prevaru međunarodne zajednice, onda je to potez davljenika koji se hvata za slamku.

Monstruozna baza podataka

MONITOR: Afera kupovine ličnih karata u Herceg Novom dobila je sudski epilog. S tim u vezi rekli ste da se DPS-ova baza podataka o njegovim biračima ažurira i na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. O čemu se radi?
MEDOJEVIĆ: Presudu Osnovnog suda u Herceg Novom protiv aktivista DPS-a koji su kupovali lične karte za lokalne izbore doživljavam kao pozitivan znak postojanja života u crnogorskom pravosuđu. Kupovina ličnih karata je djelo organizovane grupe funkcionera DPS-a koja ima sve elemente organizovanog kriminala. PzP raspolaže pouzdanim informacijama da DPS u okviru projekta ,,Sigurni glas” vodi i ažurira monstruoznu bazu podataka sa nezakonito prikupljenim podacima o biračima DPS-a, koja se puni uz podršku ANB i mreže doušnika, paralelnih službi, ali i nekih baza podataka državnih organa, sudova, policije, socijalnih službi… Glavni koordinator nelegalnog prikupljanja podataka o biračima DPS-a je Nada Martinović, šef računovodstva na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Radi se o teškom krivičnom djelu, koje će, kada se prezentira javno, uzburkati evropsku javnost. Ovakve mjere nadzora nad građanima nijesu sprovodili ni Štazi, ni Sekuritatea, ni Sigurimi…

 

Straža mafijaškog režima

MONITOR: Pojedine stranke i mediji našli su se na udaru režima i prebjega iz nekadašnjeg antiratnog pokerta samo zato što su kritični prema režimu Mila Đukanovića. Kako to objašnjavate?
MEDOJEVIĆ: Kao Crnogoracu, suverenisti i borcu protiv ratno-huškačke politike 90-ih, teško mi padaju neutemljene optužbe nekadašnjih saboraca koji su za manje ili veće privilegije pristali da budu počasna straža mafijaškog režima. Ali jedno sam naučio za sve ove godine borbe za demokratiju: istina, pravda, hrabrost, upornost i ljubav prema istinskoj, čistoj Crnoj Gori će pobijediti. I to uskoro.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo