Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK POKRETA ZA PROMJENE: Novi DPS-ov blic krig

Objavljeno prije

na

  MONITOR: Povodom otvaranja pregovora Crne Gore sa EU rekli ste da je opozicija dobila jakog saveznika. Šta pod tim podrazumijevate?
MEDOJEVIĆ: U EU postoje uticajne članice, kao što su Holandija, Francuska, Švedska koje smatraju da vlast u Crnoj Gori nije ispunila uslove u vezi sa rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije i da nije zaslužila da otvori pregovore. Opozicija je lobiranjem uspjela da uvjeri naše partnere u EU da je nepohodno što prije otvoriti pregovore, ali sa posebnim fokusom na veze vlasti i organizovanog kriminala i na reforme u policiji, ANB-u, tužilaštvu i pravosuđu. Pod uticajem opozicije, EU je za Crnu Goru pripremila novi pristup pregovorima: da se pregovori otvore sa poglavljima 23 i 24 i da EK pripremi akcioni plan, bez prevelikih konsultacija sa Vladom. Uključivanje EUROPOLA u pregovore pokazuje koliko je EU svjesna razmjera kriminala u Crnoj Gori, njegove političke pozadine. To je potvrda ispravnosti insistiranja PzP da je srastanje djelova institucija i organizovanog kriminala najveći problem Crne Gore. Svaki naredni korak u pregovorima predstavljaće smanjivanje uticaja režima i veći prostor slobodama i reformama. To povećava šanse opoziciji da se izbori sa promjene.

MONITOR: Ima li PZP konkretne planove kako da se iskoriste pregovori za efikasniju borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: PzP ima vrlo razvijenu saradnju sa velikim brojem vladinih, parlamentarnih i nevladinih institucija u EU. Godinama informišemo naše partnere o korupciji i organizovanom kriminalu. NVO Grupa za promjene je 2003. objavila strategiju borbe protiv korupcije koja se zasniva na tzv. ,,ostrvima integriteta” i ,,nultom tolernacijom” prema korupciji. Mi smo još kao NVO radili sa renomiranim međunarodnim ekspertima na izradi modela zakona o konfliktu interesa, javnim nabavkama, parlamentarnoj istrazi, slobodnom pristupu informacijama. Bezbjednosne službe u EU i SAD godinama prikupljaju podatke i dokaze o djelovanju narko kartela iz Crne Gore i tu nema nepoznanica. U Srbiji, Italiji i Hrvatskoj vode se sudski postupci protiv mafijaša iz Crne Gore i naše bezbjednosne službe, tužilaštvo i sudovi biće od jeseni pod strahovitim pritiskom iz EU da otvore konkretne slučajeve i okončaju ih brzo i efikasno.

MONITOR: Zašto se vlast odlučila na jesenje parlamentarne, a vjerovatno i predsjedničke izbore?
MEDOJEVIĆ: Nakon kratkotrajne euforije zbog dobijanja datuma pregovora, vlast se naglo utišala. Kada su čuli da EUROPOL priprema specijalni izvještaj o stanju organizovanog kriminala u Crnoj Gori i da će od tog izvještaja zavisiti otvaranje pregovora za poglavlja 23 i 24, režim je uhvatila panika. Predsjednik Vujanović ne pokazuje spremnost da skrati sebi mandat i tako omogući istovremeno održavanje parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Đukanović je dobio jasan odgovor od strane SAD i EU da nijesu za njegov povratak na državne funkcije. Krivokapić ubjeđuje najbliže saradnike da je bolje da izađu iz koalicije tako što će na izbore izaći samostalno, jer zna šta ih čeka u toku pregovora ako ostanu sa političkim krilom mafije u koaliciji. Političke prilike smanjuju prostor DPS-u za manipulacije, raspirivanje podjela i širenje strahova od opozicije. Plan novog blic kriga od strane DPS-a ne ide tako jednostavno.

MONITOR: Mislite da Đukanović nema šansi da se vrati na neku državnu funkciju?
MEDOJEVIĆ: Đukanović dobro zna ono što je i opoziciji rečeno sa najrelevantnijih mjesta svjetske politike. Njegovo vrijeme je prošlo, rok upotrebe istekao. Ne postoji više nijedan politički i geostrategijski razlog da bi neko želio političara takvog profila i hipoteka na čelu vlade ili države.

MONITOR: Da li vlast žuri sa izborima i zbog toga da preduhitri procesuiranje aktera brojnih afera?
MEDOJEVIĆ: Otvaranje konkretnih slučajeva organizovanog kriminala i korupcije visokog profila je neminovno.

MONITOR: Koji su uslovi da predstojeći izbori budu fer?
MEDOJEVIĆ: Nakon 67 godina jednopartijske vladavine teško je govoriti o demokratskim izborima. Prvi takvi izbori biće oni koje će organizovati vlada koja smijeni DPS. To ne znači da opozicija treba da sjedi i čeka da joj neko drugi obezbijedi elementarne uslove za izbore. Usvajanjem izbornog zakona napravljen je određeni napredak, ali treba obezbijediti kontrolu biračkih spiskova, tokova novca i nadzor nad zakonskim normama koje zabranjuju zloupotrebe državnih funkcija, resursa i fondova u toku kampanje. Politički angažman ANB, policije i kriminala nemoguće je spriječiti dok ne dođemo na vlast.

MONITOR: Često se govori da je jedina mogućnost za demokratske promjene da uslove za izbore pripremi prelazna vlada.
MEDOJEVIĆ: Formiranje prelazne vlade je dio programa PzP od osnivanja. To je jedan od uspješnih modela za mirnu, demokratsku transformaciju vlasti, ali za njeno formiranje nepohodno je da dođe ili do smjene totalitarnog režima ili da sam režim inicira društveni dijalog koji bi doveo do nacionalnog konsenzusa o mjerama i politikama koje treba realizovati za temeljne promjene sistema. Za sada ne postoji nijedan od ova dva neophodna uslova.

MONITOR: Da li postoji kredibilna alternativa vlasti?
MEDOJEVIĆ: U Crnoj Gori je od 1990. postojala kvalitetna alternativa režimu, ali su bezbjednosne službe i režim zloupotrebljavali poluge vlasti da tu alternativu razbiju, smanje njen značaj ili da je uvuku u vlast. Formiranjem demokratskog fronta doći će do artikulisanja demkratske, programske i kredibilne alterantive režimu. Tu je već kao politička i demokratska činjenica i Građanski front, slobodni mediji, a sazrela je i svijest da je nepohodno staviti tačku na crnogorsko-srpske podjele i da je došlo vrijeme da zajedno gradimo novu Crnu Goru kao demokratsku, pravnu državu, zajedničku kuću za sve. Odnos EU i SAD prema režimu i opoziciji je bitno drugačiji. U korist opozicije i demokratskih antirežimskih snaga, naravno. Opozicija ima pripremljen ozbiljan projekat objedinjivanja svih opozicionih snaga.

MONITOR: Da li je propala ideja o bojkotu izbora?
MEDOJEVIĆ: Ideja o bojkotu je opet ideja PzP, koji je to pokazao na izborima u Cetinju i Mojkovcu. Tada smo se i uvjerili da bojkot ima smisla samo ako ga podrže sve opozicione stranke. SNP je razbio našu ideju bojkota lokalnih izbora i tada nam je bilo jasno da SNP, ipak, više vodi računa o svojim partijskim interesima nego o promjena u Crnoj Gori. To se potvrdilo i ovih dana, kada je lider parlamentarne frakcije SNP Damjanović jasno iskazao protivljenje bojkotu i za samostalni izlazak ove stranke na izbore.

MONITOR: Đukanović je otvorio vrata za koaliciju sa DPS-om. Ko će od opozicionih stranka kroz njih ući?
MEDOJEVIĆ: To su očajnički pokušaji diktatora na odlasku da igra na čuvenu crtu crnogorskog mentaliteta – strast prema moći. Možda se neka od opozicionih stranaka i navuče na taj mamac. Svima u Crnoj Gori je jasno na koga nije misilio i koga doživljava kao najvećeg političkog neprijatelja. Ponosan sam zbog toga.

MONITOR: Koji je najveći doprinos građanskih protesta ?
MEDOJEVIĆ: Ti protesti su oslobodili građane straha od režima. Organizatori su uspjeli da prevaziđu podjele, ne uprljaju proteste sa strankama i da pošalju jasnu političku poruku Vrijeme je za promjene. Organizatori protesta i građani koji su učestvovali su poslali signal međunarodnoj zajednici da je stanje u zemlji loše, da je vlast korumpirana i povezana sa mafijom, da siromaštvo i nepravda rastu i da narod hoće promjene. Sada nas i naši partneri u EU i SAD mnogo bolje razumiju kada mi iznosimo slične ocjene. Građanski front je, takođe, sjajna ideja. Nepohodna je minimalna koordinacija, međusobno poštovanje, dobra volja i svijest da učestvujemo u činu od najvećeg značaja za budućnost naše države.

Enigma Roćen

MONITOR: Je li i za Vas iznenađenje ostavka ministra Roćena?
MEDOJEVIĆ: Ostavka ključnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića, veliko je iznenađenje. Poznajući njegovu opsjednutost vlašću i nezajažljivom željom za kontrolom bezbjednosnih službi, medija, povezanosti sa kriminalnim švercerskim strukturama, teško je povjerovati da je tek tako odlučio da ode u penziju. Ili je protekle nedjelje sa neke od adresa u inostranstvu, koja se ne odbija, dobio poruku da mora da podnese ostavku, ili je zajedno sa Đukanovićem pripremio neki plan za zavaravanje EU i SAD, koje su prema njemu imale vrlo negativan odnos. Njegov su odlazak munjevito pozdravili predstvanici SAD i Njemačke. To govori kakav je kredibilitet imao kao ministar kod najvažnijih svjetskih sila. Ako je dao ostavku zbog pritiska spolja, onda je to veliki udarac za Đukanovića i najava njegovog sličnog povlačenja. Ako se radi o novom planu za prevaru međunarodne zajednice, onda je to potez davljenika koji se hvata za slamku.

Monstruozna baza podataka

MONITOR: Afera kupovine ličnih karata u Herceg Novom dobila je sudski epilog. S tim u vezi rekli ste da se DPS-ova baza podataka o njegovim biračima ažurira i na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. O čemu se radi?
MEDOJEVIĆ: Presudu Osnovnog suda u Herceg Novom protiv aktivista DPS-a koji su kupovali lične karte za lokalne izbore doživljavam kao pozitivan znak postojanja života u crnogorskom pravosuđu. Kupovina ličnih karata je djelo organizovane grupe funkcionera DPS-a koja ima sve elemente organizovanog kriminala. PzP raspolaže pouzdanim informacijama da DPS u okviru projekta ,,Sigurni glas” vodi i ažurira monstruoznu bazu podataka sa nezakonito prikupljenim podacima o biračima DPS-a, koja se puni uz podršku ANB i mreže doušnika, paralelnih službi, ali i nekih baza podataka državnih organa, sudova, policije, socijalnih službi… Glavni koordinator nelegalnog prikupljanja podataka o biračima DPS-a je Nada Martinović, šef računovodstva na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Radi se o teškom krivičnom djelu, koje će, kada se prezentira javno, uzburkati evropsku javnost. Ovakve mjere nadzora nad građanima nijesu sprovodili ni Štazi, ni Sekuritatea, ni Sigurimi…

 

Straža mafijaškog režima

MONITOR: Pojedine stranke i mediji našli su se na udaru režima i prebjega iz nekadašnjeg antiratnog pokerta samo zato što su kritični prema režimu Mila Đukanovića. Kako to objašnjavate?
MEDOJEVIĆ: Kao Crnogoracu, suverenisti i borcu protiv ratno-huškačke politike 90-ih, teško mi padaju neutemljene optužbe nekadašnjih saboraca koji su za manje ili veće privilegije pristali da budu počasna straža mafijaškog režima. Ali jedno sam naučio za sve ove godine borbe za demokratiju: istina, pravda, hrabrost, upornost i ljubav prema istinskoj, čistoj Crnoj Gori će pobijediti. I to uskoro.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo