Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sitni vez ruskog biznismena

Objavljeno prije

na

Od ruskog biznismena Alana Alikova, koji je kupio ski centar Lokve i obećao milionska ulaganja već nekoliko godina nema ni traga. Beranci su prestali da se nadaju, a ljubiteljima zimskih sportova iz ovog regiona i dalje je najbliži Kolašin. Domaći tajkun u ovom se slučaju pokazao uspješnijim od ruskog. Dok Jezerine iz godine u godinu šire kapacitete, Lokve kod Berana, iako ne zaostaju po prirodnom potencijalu za Bjelasicom, i dalje su zabravljene debelom rezom.

LAŽNE NADE: U čijim rukama je ključ za bravu na ovom ski centru? Bivši ministar turizma Predrag Nenezić taman što je zaprijetio kako će privatnicima koji ne ulažu u kupljene hotele nametnuti posebne poreze i prinuditi ih na ulaganja ili prodaju – smijenjen je. Novi ministar Predrag Sekulić u jeku zimske sezone otišao je da, kontinuiteta radi, takvu poruku uputi s juga, iz Ulcinja. Nije do sada nagovještavao da bi, prije nego okopni, mogao doći u Berane da vidi šta se na sjeveru radi s privatizovanim hotelima i ski centrima.

Kada je u jesen 2006. godine, na javnoj licitaciji, Alikov platio nešto više od 500 hiljada eura za hotel Lokve, sa sve ski terenima i liftovima, to je iz sirotinjske vizure radnika uništenog hotelsko-turističkog preduzeća, koji su čekali otpremnine, izgledalo kao veliko ulaganje. Odmah se sastao s tek izabranim gradonačelnikom Vukom Golubovićem i saopštio da je taj posao „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.

„Cilj mi je da napravim jedan moderan skijaški centar po svim evropskim standardima i da ga jakim marketingom učinim atraktivnim. Kada taj projekat zaokružimo on će predstavljati bazu odakle ćemo tražiti partnere i interes gdje dalje da ulažemo”, pričao je Alikov.

Nije bilo razloga da mu se ne vjeruje. Rusi su nagrnuli na Crnu Goru a u Beranama se se obradovali što je jedan stigao i do njih. Iz razgovora u razgovor, Alan je vezao sve ljepše i ljepše. Obznanio je kako mu hotelijerstvo i zimski turizam nijesu strani, te da njegova porodica na Kavkazu posjeduje ski centar i hotelski kompleks sa hiljadu ležajeva.

„U Rusiji se, pored toga, bavimo građevinskim poslovima i trgovinom nekretninama. Odlučili smo da u Crnoj Gori preko ovog posla u koji smo već ušli ispitamo teren za dalja ulaganja i investicije”, otkrio je Alikov.

Požurio je da obeća da će u ski centar Lokve već „do kraja godine uložiti milion eura u rekonstrukciju, i da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu”. Mislio je na 2007.

OBEĆANJA: Kao prioritet u prvoj fazi za cilj je postavio sanaciju postojećih kapaciteta od 180 ležajeva. Za drugu fazu već je najavljivao izgradnju zatvorenog bazena, fitnes centra i svih drugih pratećih sadržaja koji bi garantovali visok kvalitet usluge.

„Računamo da ćemo moći ovom hotelskom kompleksu obezbijediti četiri zvijedice”, nadao se Alikov.

Ko je u Beranama mogao ostati ravnodušan na njegovo obećanje da će svu radnu snagu potražiti među lokalnim stanovništvom, dok će samo rukovodeće kadrove i stručnjake dovesti iz Rusije, „ako i njih ne nađe u Crnoj Gori”.

Ruski biznismen otkrio je kako planira da u ski centru na Cmiljevici razvije svojevrstan socijalni program za djecu koja su talentovana za zimske sportove.

„Pomoći ćemo im da se besplatno obuče, a onda ćemo pomagati njihov razvoj i kada dođu do takmičarskih uzrasta”, sitno je vezao.

Pa je zatim dodao da računa na tržište čitavog regiona, ali i na inostranu klijentelu, posebno „ako se u međuvremenu uradi više u pogledu saobraćajnica”.

„Ako bi proradio još i aerodrom u Beranama, redovno ćemo dovoditi visoku klijentelu iz Rusije. Naravno da računamo na goste iz Crne Gore, Srbije i sa čitavog Balkana. Planiramo zaista da napravimo jedno reprezentativno mjesto”, kazao je Alikov.

Ruskog biznismena na sjever je doveo Beranac Radoje Bakić, koji je radio upravo u hotelu Lokve, prije nego što je otišao u Rusiju.

„Dolazio sam ovdje godinama i bilo mi je ružno i tužno da gledam taj ski centar u takvom stanju. Osjećao sam obevezu prema gradu da obezbijedim jednog ozbiljnog investitora. Strpimo se do pred kraj godine, do novembra, i vidjećete da su namjere gospodina Alikova veoma ambiciozne”, izjavio je Bakić u jesen 2006.

Te godine započet je ozbiljan posao na promjeni vrata i prozora, krečenju i čišćenju. I na tome se završilo. Od najavljenih milionskih ulaganja nije bilo ništa. Ni starih, ni novih ski-liftova. Ni fitnes centara, ni zatvorenih bazena. Ni upošljavanja lokalnog stanovništva.

AGONIJA: Alikov se sve rjeđe pojavljivao u Beranama. Da nije novinske fotografije, Beranci bi zaboravili kako ruski biznismen izgleda. S vremena na vrijeme, s jeseni, pred zimsku sezonu, slao je abrove kako će se vratiti da nastavi gdje je započeo. Da li je mislio na sitan vez ili na radove, nije precizirao. Radovi odmakli nijesu, a divlju ljepotu i tišinu ove planine već šestu godinu ništa ne remeti.

Ski centar Lokve, s istoimenim hotelom nalazi se na planini Cmiljevici, na nadmorskoj visini od 1350 do 1700 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje, na četrnaestom kilometru od Berana. Za zanimljivo arhitektonsko rješenje pričalo se da je bio diplomski rad jednog nadarenog studenta. Svoj procvat je doživljavao osamdesetih godina, kada je predstavljao otkriveni biser za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa s Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini. Nekako je radio i devedesetih, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu. Tada je neko odlučio da tu smjesti izbjeglice. I da ga uništi. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.

Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana s velikim nadama, ali se ispostavilo da je družina okupljena oko naziva Euroturist GMBH bila berzansko-mešetarska. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i ski centar Lokve jedne jeseni, poslije velike agonije, prodat Rusu Alanu Alikovu.

Ovu prodaju manjinski akcionari HTP smatraju, međutim, nezakonitom, makar kada su u pitanju djelovi objekta koji nijesu bili pod fiducijom Ministarstva finansija. Zbog toga su prošle godine predali i krivične prijave. Rasplet još nije na vidiku, i sve mnogo prije miriše na ponovni zaplet. Mogao bi i Rus ostati kratkih rukava u igrama koje su, uz logistiku s najviših nivoa, vođene oko uništenog hotelsko-turističkog preduzeća u Beranama. Optužbe manjinskih akcionara nijesu bez težine, da bi bile olako odbačene. Polako, ali sigurno, dolazi vrijeme svođenja tranzicionih računa. Možda bi se država prije zainteresovala za sudbinu ski centra Lokve, i onog drugog na Turjaku, koji takođe ne radi, da su bliže Podgorici. Kao vikend-Kolašin.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo