Povežite se sa nama

Uncategorized

SJEVERNA I JUŽNA KOREJA: POČETAK NOVE ISTORIJE: Mali veliki korak

Objavljeno prije

na

Sjevernokorejski vođa Kim Džong un u petak, 27. aprila prije podne, učinio je mali korak preko pet santimetara široke betonske Vojne demarkacione linije (VDL) i stao na tlo Južne Koreje kod Panmunđoma, ,,sela primirja”. No to bi mogao da bude veliki korak za Sjevernu i Južnu Koreju, region Sjeveroistočne Azije, Sjedinjene Američke Države i veliki dio međunarodne zajednice.

VDL je jezgro četiri kilometra široke Demilitarizovane zone (DMZ), koja uz 38. paralelu dijeli tokom 250 kilometara Korejsko poluostrvo na dvije države jednog od starih (legende govore o preko 5.000 godina istorije) i najhomogenijih naroda na svijetu. Tako je od avgusta 1945. kada je u Aziji okončan Drugi svjetski rat, a Korejsko poluostrvo podijeljeno između SAD i Sovjetskog Saveza koji su porazili Japan, kolonijalnog gospodara poluostva tokom prethodnih 35 godina. Na sjeveru je SSSR omogućio 1948. osnivanje Demokratske Narodne Republike Koreje (DNRK), poslije čega je na jugu formirana Republika Koreja (RoK).

Od pada socijalizma ranih devedesetih više je dokaza da je 25. juna 1950. sjevernokorejski maršal Kim Il Sung djed Kim Džong-una, sadašnjeg vladara u Pjongjangu, naredio invaziju na jug radi ujedinjenja nacije. Uslijedio je trogodišnji rat u kome su uz Kima stali NR Kina, SSSR i zemlje narodne demokratije (Jugoslavija je u Ujedinjenim nacijama glasala samostalno, kao i Indija, Egipat i Norveška), dok su se u odbranu RoK stavile Ujedinjene nacije, prije svega SAD i 15 zemalja Zapada, Azije i Afrike.

Rat je bio najrazorniji poslije Druge svjetske vojne. Ubijeno je preko 2,5 miliona civila i gotovo milion vojnika na objema stranama. Seul, glavni grad Južne Koreje tri puta je prelazio iz jednih u druge ruke i samo je po koja građevina od kamena ostala nesravnjena sa zemljom. U Sjevernoj Koreji je, po priznanju američkih generala, gađana cigla po cigla i sve što se kretalo, čak mačke i psi.

Poslije primirja zaključenog 27. jula 1953. između DNRK, NRK i SAD u istorijskom Panmundžomu, rat formalno nikada nije okončan. Neprijateljska osjećanja su nastavljena, pa je i danas duž DMZ najveća koncentracija vojne sile na svijetu – stotine hiljada sjevernokorejskih i južnokorejskih vojnika s teškim naoružanjem i gotovo 30.000 najsavremenije opremljenih iz SAD. DMZ je zbog mnoštva mina postala svojevrsna prirodnjačka oaza.

U korejskim državama pod partijskim i vojnim autokratama vremenom su izgrađivani različiti političko-ekonomski sistemi. U DNRK je na osnovu Kim il Sungove ideologije „đuče” (oslanjanje na vlastite snage) i pritiska Zapada oformljeno najzatvornije društvo na svijetu. Južna Koreja je poslije decenija vrtoglavog privrednog rasta i postepene demokratizacije stasala u visokorazvijenu državu koja se diči najsavremenijom elektronskom i automobilskom industrijom i Korejskim talasom (K-Wave) u umjetnosti, modi, kulinarstvu…

Sve vrijeme trajalo je žestoko rivalstvo dvije Koreje za predstavljanje jedne od najhomogenijih nacija u svijetu (dugo je na poluostrvu uz Korejce živjela samo mala zajednica etničkih Kineza). Zloupotrebljavani su teroristički akti ravni najuzbudljivijim trilerima.

Kim, mladi maršal DNRK prvi je lider Sjeverne Koreje koji je prešao na jug od kraja Korejskog rata. Tokom dva prethodna samita koji su kršteni istorijskim – da bi se postignuti dogovori izjalovili – južnokorejski predsjednici Kim De Đung koji je dobio Nobelovu nagradu za mir zbog doprinosa međukorejskom pomirenju u to vrijeme i Ro Mu-hjun koji se ubio i zbog neprijateljtva kojim je bio okružen u domovini zbog popustljivosti prema sjevernokorejskom komunističkom režimu, otišli su 2002. i 2007. u Pjongjang na razgovore sa Kimovim ocem, Kim Džong-ilom.

Prošlog petka, poslije sureta i razgovora, predsjednik Južne Koreje Mun Đe-in i Kim Džong-un nazdravljali su miru i pomirenju, uz simbolična nacionalna jela tokom večere. Zračili su nadom da neće ostati neispunjena čvrsta obećanja o smanjenju graničnih tenzija, prekidu svih neprijateljskih akata i koracima k miru, koja su dali u Kući mira na južnokorejskoj strani VDL.

Južnokorejski mediji pišu da su Mun i Kim, uprkos velikoj razlici u političkim ideologijama i generacijskoj pripadnosti, uspostavili blizak odnos. To bi mogao da bude osnov za mir i novi početak, tema o kojoj je bilo najviše govora na maratonskom međukorejskom samitu. Večera je uz dirljive zvuke srednjovekovne, a još popularne korejske pjesme Arirang, završena dogovorom da Mun ove jeseni uzvrati posjetu.

O značaju samita, govori to što su sve globalne svjetske mreže uživo prenosile događaj, od momenta kada je Mun izašao iz predsjedničke Plave kuće u Seulu, gdje su ga dočekali mnogobrojni građani sa zastavama, pa sve do pokrivanja kamerama iz vazduha njegove povorke automobila, dolaska u DMZ i istorijskog rukovanja s Kimom.

Kim je u Kući mira u knjizi posjetilaca napisao: ,,Nova istorija počinje sada; godine mira na istorijskoj su tački početka”.

Iznenađujuće prijateljski susret dvojice državnika izazvao je spontani aplauz, čak i među 3.000 novinara iz čitavog svijeta.

Mun i Kim su u ,,Deklaraciji iz Panmunđoma” usaglasili niz koraka za unapređenje saradnje između dvije Koreje. Dogovorili su se da će raditi na ,,potpunoj denuklearizaciji Korejskog poluostrva”. Dvije Koreje su objavile da će sarađivati sa SAD i Kinom kako bi zvanično bio okončan rat, te da će raditi na sporazumu za uspostavljanje ,,trajnog” i ,,čvrstog” mira.

Deklaracija je uključila obećanja da će nastaviti fazno smanjenje vojnog oružja, prekinuti neprijateljske radnje, pretvoriti utvrđenu granicu u zonu mira i tražiti multilateralne razgovore sa drugim zemljama, uključujući i SAD. ,,Dvojica lidera izjavljuju pred 80 miliona naših ljudi i pred čitavim svijetom da neće biti više ratova na Korejskom poluostrvu i da počinje novo doba mira”, navodi se u saopštenju.

Iz Pjongjanga je iskazana želja za ,,potpunom denuklearizacijom” Korejskog poluostrva. Pri tome, nije postavljen raniji redovni preduslov Sjeverne Koreje za povlačenje američkih trupa iz tog područja.

Dogovoreno je okupljanje nekih od porodica podijeljenih DMZ, bolno pitanje za Korejce. Takođe, i uspostavljanje zajedničke stalne kancelarije za vezu u sjevernokorejskom pograničnom gradu Kesongu, koja treba da podstakne saradnju i kretanje ljudi na obje strane. Kancelarija bi mogla da vodi otvaranju diplomatskih misija u Seulu i Pjongjangu.

Bilo je govora i o povezivanju i modernizacija željezničkih veza i autoputeva Sjevera i Juga. Kim je saopštio da će ujednačiti vremensku zonu s onom u Južnoj Koreji. Sada sjevernokorejsko vrijeme zaostaje 30 minuta za južnokorejskim.

Već u utorak Sjeverna i Južna Koreja počele su da uklanjaju zvučnike koji su emitovali propagandu preko dobro utvrđene granice. Dvije Koreje su se dogovorile i da će prestati da preko granice bacaju propagandne pamflete.

,,Sve to odražava obostranu volju za unapređnje odnosa koji vode miru na Poluostrvu i rješenju nuklearnog programa Sjeverne Koreje”, ocijenio je Kim Dong-jub, profesor na Institutu za studije Dalekog istoka Kjungnan univerziteta u Čangonu, gradu na jugu Južne Koreje.

Svemu su prethodili, do početka ove godine nezamislivi koraci koje je preduzeo Pjongjang, među ostalim i neočekivano učešće Sjeverne Koreje na Zimskim olimpijskim igrama u Južnoj Koreji.

Odnedavno Kim izražava i spremnost da odustane od nuklearnog programa, ali imajući na umu sudbine nekadašnjih vođa Libije, Iraka, pa i Sirije, traži garancije za bezbjednost režima.

,,Međukorejski samit i samit Severne Koreje i SAD biće prilika koja se verovatno neće ponovo ukazati, šansa za kretanje putem potpune denuklaarizacije Korejskog poluostrva, uspostavljanja režima trajnog mira i održivog razvoja međukorejskih donosa”, kazao je propšlog petka predsjednik Mun. No, po svjedočenju njegovih neimenovanih saradnika, Mun je, takođe, oprezan i nastoji da smiri očekivanja.

No ostaće zapisano: poslije samo godinu dana na vlasti, socijalno-liberalni Mun, sa politikom popuštanja i spremnošću na dijalog, ostvario je mnogo više od oba svoja konzervativna prethodnika.

I Kim je, sa svojom rizičnom nuklearnom i raketnom politikom, postigao daleko više od svog oca i djeda: on konačno može da razgovara sa svojim arhineprijateljem, SAD, kao ravnopravan pregovarač. Za samo mjesec dana trebalo bi da bude održan sastanak Kima i američkog predsjednika Trampa. To je do prije par nedjelja bilo nezamislivo.

Tramp je Kima, nakon niza skorašnjih međusobnih uvreda, prilikom nedavnog susreta s francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom u Bijeloj kući, nazavo ,,časnim čovjekom”. Pozdravio je na Tviteru dogovore između Muna i Kima. ,,Korejski rat je gotov. SAD i veliki američki narod treba da budu ponosni na dešavanja u Koreji”, napisao je Tramp. On očekuje da će i njegov razgovor s Kimom, koji bi mogao da uslijedi za tri-četiri sedmice, ,,dati dobre rezultate.”

Denuklearizacija

Sjevernokorejski državni mediji dan po samitu izvijesili su da deklaracija uključuje ,,potpunu denuklearizaciju”. Posmatrači prilika u Pjongjangu smatraju da je Kimov režim izašao u javnost s namjerom za denuklearizaciju i kod kuće i u inostranstvu. Glasilo Radničke partije Koreje Rodong Sinmun, u specijalnom izdanju na četiri od šest stranica subotnjeg izdanja i uz 61 fotografiju dvojice lidera, objavilo je da Deklaracija predstavlja ,,novi međaš u zajedničkim naporima za uzajamni napredak i nezavisno ujedinjenje.”

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DNEVNI BORAVAK  ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN:  Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama

 

Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku.  Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan  od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo,  koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.

Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze  u  funkcionisanju  tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese.  Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.

„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog  incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.

Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…

Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom  periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.

„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.

Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.

„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.

U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.

„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.

Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.

„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.

Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su  ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo