Povežite se sa nama

OKO NAS

Skupo i neefikasno pravosuđe

Objavljeno prije

na

Crna Gora je protekle nedjelje izgubila još jedan spor pred Evropskim sudom za ljudska prava. U Strazburu su 17. septembra u slučaju Mijanović protiv Crne Gore utvrdili povredu prava na pravično suđenje zbog neizvršenja pravosnažne presude kao i prava na mirno uživanje imovine.

Borislav Mijanović se maja 2006. godine žalio zbog neizvršenja presude i povrede svojih imovinskih prava. Tražio je nadoknadu štete za inovacije, tehničko unapređenje i racionalizacije od nekadašnje fabrike Radoje Dakić. Osnovni sud u Podgorici je 2003. presudio u njegovu korist, presudu je godinu kasnije potvrdio Viši sud, a 2005. i Vrhovni sud.

Presudama je podgorička fabrika obavezana da plati Mijanoviću 159,879.33 eura, zateznu kamatu, kao i 6,216.26 eura za pravne troškove. Nalog suda za izvršenje presude upućen Centralnoj banci nikada nije ispoštovan. Opravdanje – dužnik nema novca na računu i ima još potražilaca.

Podnosilac predstavke je preminuo 2010. godine, a predstavku je preuzela njegova kćerka. Vlada, koju pred sudom zastupa Zoran Pažin, tvrdila je da je bilo brojnih presuda protiv istog dužnika, u korist bivših radnika po osnovu zaostalih plata. Vlada se u Strazburu pravdala za kašnjenje i time što je bilo zakazano nekoliko aukcija za prodaju nepokretne imovine Radoja Dakića i plaćanja obaveza iz presuda, ali nije bilo zainteresovanih investitora.

Sud u Strazburu nije uvažio Vladino pravdanje i utvrdio je da ni Centralna banka ni Osnovni sud nijesu preduzeli potrebne mjere da obezbijede izvršenje sa nekoga od više računa koje je akcionarsko društvo imalo kod Centralne banke, kao i da je država, kao većinski vlasnik društva, bila dužna da isplati taj dug.

Naloženo je da Vlada isplati predviđenu sumu na ime materijalne štete, uz zakonske kamate i sudske troškove. Rok za isplatu je tri mjeseca od pravnosnažnosti presude.

Značajno za ovu presudu je to što je Evropski sud ponovio da tužba Vrhovnom sudu za naknadu štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, kao i ustavna žalba u slučaju neizvršenja presude nijesu djelotvorni pravni ljekovi.

,,Evropski sud za ljudska prava je do sada u dva slučaja utvrdio da tužba za naknadu štete Vrhovnom sudu zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku nije delotvorno sredstvo jer ne dovodi do ubrzanja postupka”, kaže za Monitor direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević.

U HRA smatraju da je u ovoj presudi Sud u Strazburu utvrdio još jednu važnu činjenicu koja može da ima dalekosežnije posljedice. Sud je ustanovio da je država odgovorna za pravosnažno utvrđene obaveze Radoja Dakića, s obzirom na to da je većinski vlasnik tog akcionarskog društva.

,,Vlada ne bi trebalo da čeka da ponovo isto to Evropski sud utvrdi u presudi po predstavci koju su pre neku godinu podneli brojni radnici Radoja Dakića, kojima nikada nisu izvršene pravosnažne presude za zaostale plate i koji su zbog toga opravdano protestovali sve ove godine”, kaže Gorjanc-Prelević.

Ovo je 17. presuda Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na Crnu Goru, od aprila 2009, kada je Sud donio prvu takvu presudu.

U prvoj presudi, slučaju Bijelić protiv Crne Gore i Srbije, Evropski sud je utvrdio kršenje prava na mirno uživanje imovine zbog dugotrajnog neizvršavanja pravosnažne i izvršne presude. Sud je, u tom imovinskom sporu zbog stana u Podgorici koji traje još od 1989, podnosiocima predstavke dosudio 4500 eura na ime pretrpljene nematerijalne štete i 700 eura na ime troškova i izdataka.

Sud u Strazburu je u junu ove godine u slučaju Vukelić protiv Crne Gore utvrdio povredu prava na pravično suđenje, odnosno prava na suđenje u razumnom roku. Zvonimir Vukelić od početka 1997. godine ima pravosnažnu presudu u svoju korist kojom je, na ime zaloga, od dužnika dobio stan u Baru. Od tada traje njeno izvršenje, a Vukelić ni do danas nije dobio stan. U presudi Evropski sud je naložio da Crna Gora mora obezbijediti izvršenje presude u roku od tri mjeseca od njene pravosnažnosti. Državi je dat isti rok da Vukeliću plati 3.600 eura na ime nematerijalnih troškova.

Postupak pred Evropskim sudom u prosjeku traje četiri godine. Od 17 dosadašnjih presuda Suda u Strazburu koje se odnose na Crnu Goru čak u 12 slučajeva je utvrđena povreda člana šest Konvencije o ljudskim pravima, koji propisuje pravo na pravično suđenje.

Indikativna su dva slučaja za koja je Evropski sud donio presude prošle godine. U slučaju Stakić protiv Crne Gore, sud je u oktobru 2012. utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku. Riječ je o građanskoj parnici za naknadu štete koju domaći sudovi nijesu okončali još od 1978. godine!

U presudi iz oktobra 2012. Novović protiv Crne Gore, Sud u Strazburu je utvrdio povredu istog prava na pravično suđenje, zbog sudskog procesa koji je trajao 17 godina i 11 mjeseci.

Pored presuda koje se odnose na kršenje prava na suđenje u razumnom roku, najviše je slučajeva, čak sedam, kojima je utvrđeno kršenje prava zbog neizvršavanja pravosudnih sudskih odluka, a u dva slučaja na povredu prava na pristup sudu. U dva slučaja utvrđeno je kršenje prava na mirno uživanje imovine, u dva slučaja povreda prava na slobodu izražavanja i u jednom povreda prava na porodični i privatni život.

U Izvještaju o radu zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za 2012. navodi se da se Crna Gora nalazi među državama sa visokim indeksom predstavki tom sudu po glavi stanovnika. Samo prošle godine Evropskom sudu za ljudska prava podnijeto je 180 tužbi protiv Crne Gore. Ukupno, od 2009. godine – 849 predstavki protiv Crne Gore.

,,Do dana sačinjavanja ove informacije Evropski sud je u odnosu na Crnu Goru donio 377 sudskih odluka, od čega je 350 predstavki odbijeno kao očigledno neosnovane, odbačene kao neprihvatljive ili su brisane sa liste, dok je u 27 slučajeva Sud utvrdio povredu barem jednog od konvencijskih prava na koje su se odnosile predstavke”, naveo je zastupnik Crne Gore pred tim sudom Zoran Pažin.

Prema zvaničnim informacijama, najveći broj predstavki koje se nalaze u fazi glavne rasprave odnose se na povredu prava na pravično suđenje i povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Posljednjom presudom Evropskog suda u slučaju Mijanović protiv Crne Gore, država je u obavezi da isplati do sada najveću sumu po presudama Strazbura, preko 170.000 eura.

Građani greške pravosuđa i policije skupo plaćaju. Prema procjenama Ministarstva finansija troškovi za sudska izvršenja će ove godine iznositi 33,2 miliona eura. Skupa pravda, a tako neefikasna.

Ustavna žalba

Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom Zoran Pažin je kao ozbiljan problem unutar pravnog sistema Crne Gore prepoznao djelotvornost ustavne žalbe i zabrinjavajući stav Evropskog suda za ljudska prava tim povodom. Gorjanc-Prelević kaže da je Evropski sud utvrdio da ustavna žalba nije djelotvorno sredstvo za neizvršenje sudske odluke, odnosno za slučajeve kada ne postoji ,,pojedinačni akt” kojim je prekršeno pravo: ,,Na činjenicu da Ustavni sud neće moći ništa da učini da zaštiti ljudska prava u svim onim slučajevima kada akta nema, npr. kada se ne sprovode djelotvorne istrage ubistava, mučenja, zlostavljanja i drugo, ili kada se ne sprovode sudske odluke, ukazivala je Akcija za ljudska prava još 2008. godine kada se donosio Zakon o Ustavnom sudu. Ponovo smo sada pokušali da utičemo da se to promeni, ali to ni ove nedelje nije usvojeno – predlagač to nije predložio, a amandman koji je u tom smislu podneo Andrija Popović, poslanik Liberalnog saveza, nije usvojen”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo