U sve izvjesniju krizu ulazimo sa tri strukturna deficita: proizvodnje, radne snage i kapitala. (Ne)svjesni da to što “nema ljudi” ili “nema para” nije problem koji se može riješiti preko noći, već posljedica odsustva sistemskog pristupa ozdravljenju crnogorske ekonomije

Rat na Bliskom Istoku traje, dok se kriza koju je proizvelo zatvaranje Ormuskog moreuza pojačava. „Čak i ako mir bude sjutra, ipak se nećemo vratiti u normalu u doglednoj budućnosti”, upozorio je EU komesar za energetiku, Dan Jorgensen, najavljujući mjere za ograničenje potrošnje (uštede) energenata.

“Idemo ka velikom, velikom poremećaju, najvećem u istoriji do sada”, zaključio je Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energetiku (IEA). “Najveći problem predstavlja nestašica avionskog goriva i dizela, koja je već pogodila azijske zemlje, a očekuje se da će uskoro zahvatiti i Evropu, u aprilu ili maju.”

Zvonimir Mršić, dugogodišnji predsjednik uprave hrvatske Podravke, jedne od najvećih prehrambenih kompanija u ovom dijelu Evrope, ukazuje da iz oblasti Persijskog zaliva ne dolaze samo energenti već i vještačko đubrivo, polimeri (plastike, guma, sintetička vlakna), helijum, sumpor, aluminijum… “Potraje li ovo tri ili šest mjeseci, bit će u pitanju dostupnost i hrane i mnogih proizvoda”, upozorio je.

Dok se u ozbiljnim analizama sve češće naglašava da centralni problem iranske krize više nijesu cijene, nego dostupnost zemnog gasa i naftnih derivata, među kojima su benzin, kerozin i dizel samo najvidljiviji dio, u Crnoj Gori kao da živimo neku paralelnu stvarnost. Makar zvanično.

“Cijene će rasti”,  konstatovao je premijer Milojko Spajić na ovonedjeljnom premijerskom satu. “Crna Gora je uradila apsolutno sve u ovom trenutku da zaštiti građane naše zemlje, da zaštiti privredu i da koliko god može ublaži inflatorne pritiske koji su isključivo eksternog karaktera. Ja se nadam da će se situacija na Bliskom Istoku riješiti i da ćemo moći da govorimo o drugim temama“.

Druge teme?

I bez pomaljajuće globalne krize, u Crnoj Gori bi imali pregršt tema o kojima bi morali razgovarati ukoliko želimo kakav-takav napredak. Preciznije, kako bi izbjegli sve vidljiviju ekonomsku stagnaciju. Uz obrise dolazeće energetske/ekonomske krize, koju oprezniji analitičari najavljuju kao moguće “najveću u istoriji”, mnogobrojni deficiti koji opterećuju privredne aktivnosti i iznalaženje načina za njihovo ublažavanje i prevazilaženje postaju prvorazredno egzistencijalno pitanje.

Da počnemo od energenata i hrane. Spajićeva Vlada je, poput niza prethodnika, ignorisala nedostatak skladišnog prostora za čuvanje naftnih derivate i osnovnih životnih namirnica za minimalno prihvatljiv period. Prema propisima i preporukama EU to su barem tri mjeseca.

I pored skorašnjih, krajnje negativnih, iskustava sa prekidima lanaca snabdijevanja (epidemija korona virusa, rat u Ukrajini) Crna Gora nema neophodne robne rezerve. Osim nešto goriva koje su, u skladu sa zakonom, obezbijedili ovdašnji trgovci naftnim derivatima. Prema Vladinim optimističkim projekcijama te su količine dovoljne za blizu dva mjeseca (prosječne) potrošnje. U sezoni intenzivnih poljoprivrednih radova i pred početak ljetnje turističke sezone, ta procjena postaje upitna.

Nadležni su nedavno poništili tender za nabavku dizela potrebnog za formiranje državnih rezervi, vrijednog 11-12 miliona eura, zbog previsoke cijene. Izgleda da te cijene u doglednoj budućnosti neće biti niže. Dok mogućnost novih nabavki iz dana u dan postaje sve upitnija. Problem skladištenja – čeka. Vidjećemo.

Sa hranom stvari stoje jednako loše. Ili, ukoliko je to moguće, gore.

Prema podacima Monstata, Crna Gora je prošle godine uvezla poljoprivredne proizvode vrijedne 1,06 milijardi eura. Uvozilo se, praktično, sve: meso, stočna hrana, proizvodi od žitarica, mlijeko i mlječni proizvodi, voće, povrće, riba, maslinovo ulje, jaja… Čak i voda, u vrijednosti od, približno, 30 miliona eura.

U isto vrijeme, iz Crne Gore je izvezeno poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti 106 miliona. Najviše suhomesnatih proizvoda i prerađevina od mesa, onda žestokih pića i vina, nešto voća i povrća. Na deset eura koje potrošimo kupujući hranu u inostranstvu, izvozom iste prihodujemo jedan.

Šta radi država za to vrijeme ne bi li pomogla poljoprivredu, kao stratešku privrednu granu i jednu od okosnica, prema brojnim startegijama i analizama, budućeg ekonomskog razvoja: Agrobudžet za 2026. godinu još nije usvojen; Kasni se sa isplatom subvencija, premija, staračkih naknada…; Obećana pomoć proizvođačima i otkupljivačima malina zbog problema na tržištu tokom 2024. godine još nije isplaćena; Crna Gora je valjda jedina evropska zemlja u kojoj poljoprivrednici nemaju zakonom propisane olakšice za nabavku dizel goriva kroz umanjenje akciza.

Nekadašnji ponos ovdašnje poljoprivrede, Plantaže, pod svojim etiketama flaširaju i prodaju vina uvezena iz Sjeverne Makedonije, Moldavije, EU… Dok, istovremeno, prodajom zemljišta obezbjeđuju novac za pokrivanje redovnih troškova i pozitivno poslovanje.  Premijer je, početkom aktuelnog mandata, obećao formiranje robnih rezervi prehrambenih proizvoda i njihovu besplatnu dostavu za penzionere i socijalno ugrožene. To se obećanje  danas pominje kao loša šala.

Uz milijardu eura koje smo dali za hranu, prošle godine uvezli smo svega i svačega za još tri miljarde. Mašine i automobili, naftni derivati i električna energija, garderoba, namještaj, građevinski materijali, kućne potrepštine, lijekovi, sredstva za higijenu… Izvezli smo, uz 106 miliona vrijednu hranu, robu u vrijednosti od još 400 miliona, pa je ukupna pokrivenost uvoza izvozom na rekordno niskih 12-13 odsto.

Slikovit je primjer drvoprerađivačke industrije. Još od osnovne škole uči se da je Crna Gora zemlja bogata šumama. Nekada smo to mogli prepoznati i u ekonomskim aktivnostima: rožajski Gornji Ibar, nikšićki Javorak, pljevaljski Velimir Jakić, titogradski Marko Radović, Celuloza u Beranama… Danas uvozimo sve što je od drveta. Od čačkalica i gajbica za pakovanje voća i povrća do parketa, vrata i prozora, namještaja. Kad se nešto izveze, onda su to trupci, rjeđe rezana građa i pelet. Sada je i to stalo.

Prije više od godinu dana usvojen je novi zakonski model sa idejom da se zavede red u sječi ovdašnjih šumama. Ili je on neprimjenjiv, ili oni koji bi to trebalo da urade ne umiju ili neće, uglavnom – sve je stalo. Problemi sa snabdijevanjem sirovinom (balvanima) doveli su do smanjenja i obustavljanja proizvodnje, otkaza radnicima, odlaganja investicija… I pojačanog uvoza koji je produbio već postojeći strukturni deficit industrijske proizvodnje.

Ukupan rezultat je porazan. Prema podacima Eurostata za 2024, nešto manje od tri četvrtine zaposlenih u Crnoj Gori radilo je u uslužnim djelatnostima (računajući državni aparat). Njihov rad proizvodio je više od 75 odsto ukupnog BDP-a. Manje od četvrtine doprinijeli su industrijska proizvodnja i poljoprivreda.

Poznata ja stvar da crnogorska privreda zavisi od turizma, ali je manje primjetno da sektor nekretnina u BDP-u učestvuje skoro koliko industrijska proizvodnja. Taj podatak se ne odnosi na izgradnju objekata (to je građevinarstvo), nego samo na njihovu prodaju, iznajmljivanje, korišćenje. Probleme je što upravljanje nekretninama, za razliku od proizvodnje, donosi obrt novca, ali značajnije ne utiče na nova radna mjesta, rast standarda ili uvođenje novih tehnologija.

Otud Crna Gora bilježi još jednu specifičnost vezanu za nerazvijene zemlje. Istovremeno imamo relativno visoku stopu nezapošljenosti (oko 10 odsto) i još veći deficit radne snage. Posebno u turizmu, građevinarstvu, zdravstvu, IT-u. Nedostaje nam i nisko i visokokvalifikovane radne snage.

Zapravo, nedostaje ljudi. Između dva popisa, 2011-2023, broj stanovnika Crne Gore povećao se sa 620 na 633 hiljada. Međutim, podaci MUP-a govorili su da se, u međuvremenu, privremeno doselilo oko 100 hiljada stranih državljana. Što pokazuje da se broj stanovnika, zapravo, smanjuje. To  postaje vidljivo i golim okom, pošto je značajan broj stranaca napustio Crnu Goru, podstaknut ekonomskim razlozima ili snažnim izlivima ksenofobije koje je vlast tolerisala.

Između dva popisa iz Andrijevice, Berana, Bijelog Polja, Kolašina, Mojkovca, Nikšića, Plužina, Šavnika i Žabljaka iselilo se više od 28 hiljada stanovnika. Svaki sedmi. Neki su otišli na jug, u Podgoricu ili na primorje, a neki na sjever i zapad – uglavnom u zemlje EU i Sjeverne Amerike. A tamo odakle odlaze ljudi u najboljoj snazi i sa najvećim zanjem, teško je pokrenuti iole ozbiljan posao u 21. vijeku. I gotovo nemoguće razvijati složenije sektore, povećavati produktivnost i širiti proizvodnu bazu. Začarani krug.

U konačnom, deficit proizvodnje, novca i ljudi odražava se i na javne finansije. Zvanično, državni deficit je u „prihvatljivim“ okvirima (prošle godine deficit je bio za mrvu manji od četiri odsto). Ali Vlada do tog računovodstvenog uspjeha dolazi uz mnogo finansijske gimnastike.

Primjera radi, izdaci državnog budžeta za prva dva mjeseca ove godine iznosili su 436,2 miliona eura, ili 90 miliona manje od planiranih. Nije to štednja, nego odlaganje obaveza tamo gdje to ne treba raditi. Vlada je “štedjela” na uplatama za socijalnu zaštitu (10,4 miliona), kapitalnim investicijama (32 miliona), transferima javnim instuticijama (16,3 miliona)… I to može prolongirati  do decembra. Ako nas, u međuvremenu, ne stigne najavljena velika kriza.

Međunarodni monetarni fond upozorava da „ekonomski rast Crne Gore u velikoj mjeri zavisi od spoljne tražnje, posebno turizma i priliva stranih investicija“. Ta zavisnost postaje ključni rizik u uslovima globalnih kriza: pad turističke tražnje ili investicija automatski se preliva na domaću ekonomiju. Ko ne razumije: u jeku epidemije kovida, 2020. godine, privredne aktivnosti u Crnoj Gori doživjele su pad veći od 15 odsto.

Ponovi li se nešto slično, svi bi bili u ogromnim problemima. Nadati se da se to neće desiti, iako u sve izvjesniju krizu ulazimo sa tri strukturna deficita: proizvodnje, radne snage i kapitala. (Ne)svjesni da to što “nema ljudi” ili “nema para” nije problem koji se može riješiti preko noći, već posljedica odsustva sistemskog pristupa ozdravljenju crnogorske ekonomije.

Zoran RADULOVIĆ

Iako je stečaj u kompaniji Nivel Invest, o čemu je Monitor već pisao, zvanično zaključen krajem prošle godine, ostalo je otvoreno pitanje: gdje su završili milioni eura imovine na primorju i zašto nijesu preduzeti osnovni pravni koraci da se oni vrate u stečajnu masu

Zaključenjem stečaja u Nivel Investu 24.12. 2025. godine formalno je okončan postupak koji je trajao gotovo deceniju. Suštinski, ostalo je otvoreno pitanje: gdje su završili milioni eura imovine na primorju i zašto nijesu preduzeti osnovni pravni koraci da se oni vrate u stečajnu masu.

Rješenje o zaključenju donio je sudija Dragan Vučević, neposredno nakon odluke o glavnoj diobi, u periodu katoličkog Božića, Nove godine i pravoslavnog Božića, kada je pažnja minimalna, a mogućnost reagovanja zainteresiranih strana svedena na formalnost. Postupak je pravosnažno okončan početkom februara 2026. godine, bez da su učesnici blagovremeno obaviješteni ili dobili realnu priliku da ospore diobni bilans i listu priznatih potraživanja. Time upada u oči ono što nije urađeno – da se kroz regresne tužbe naplate potraživanja od povezanih lica, jemaca ili subjekata koji su profitirali iz spornih transakcija. Istovremeno, sve krivične prijave koje su ukazivale na moguće zloupotrebe — od fingiranih zajmova do spornih knjiženja i rasprodaje imovine — odbačene su od strane Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). Tužilaštvo u obrazloženjima svojih odluka nije željelo ući u suštinu finansijskih tokova, kontradiktornosti u dokumentaciji, i nije tražilo odgovor kako je imovina procijenjena na 12.5 miliona eura završila višestruko ispod vrijednosti (svedena na 5.2 miliona).

Obrazac stečajnog lobija pokazuje sličnu kombinaciju sudskih odluka, pasivnosti stečajnih upravnika i selektivnog postupanja tužilaštva.Vrijedna imovina može se legalno izvući — bez pravnih posljedica.

Nivel Invest je nekada bilo u zajedničkom vlasništvu (po 50 odsto)Stevana Đukića(ujedno izvršni direktor), i preduzeća Nivel d.o.o. Podgorica čiji osnivač i direktor je bio Vladimir Đurović. Predzadnji stečajni upravnik Sreten Mrvaljević (kum bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića) je rasprodao krajem oktobra 2017. najveći dio imovine firme procijenjene na 12.5 miliona i poznate po izgradnji luksuznih apartmana na atraktivnim lokacijama u Opštini Budva za svega 5.2 miliona eura. Zgrada u Budvi je prodata za oko 2.07 miliona (ili 1000 eura/m2) i Kondo hotel u Rafailovićima za 3.096 miliona. Kupac je bila kompanija Sunraf Beach Properties (osnovana svega 15 dana prije licitacije) u kojoj je Vladimir Đurović imao udio od 38 odsto formirana. O rasprodaji kvadrata pod čudnim  okolnostima i diskreciji koju je sam sebi dao Mrvaljević objavom na oglasnoj tabli suda je Monitor je već pisao.

Đukić i njegovi advokati su insistirali na izuzeću Mrvaljevića i sudije Vučevića zbog pristrasnosti u korist njegovog bivšeg partnera Đurovića. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić je to redovno odbijao. Ipak, Mrvaljević će biti izuzet silom prilika kad je zajedno sa Jovanićem i još 11 drugih osoba iz okruženja u maju iste godine uhapšen u akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i optužen za zloupotrebu položaja  u stečajnim postupcima nevezanih za Nivel Invest. Prema dokumentaciji, SDT je tražio spise 53 predmeta iz Privrednog suda u kojima je Jovanić postupao. U mnogim su figurirali njegovi kumovi kao stečajni upravnici.

Đukić je protiv Đurovića, Mrvaljevića i Vučevića do sada podnio nekoliko krivičnih prijava koje su tužioci, iz ešalona Milivoja Katnića (sada u pritvoru zbog pomaganja narko kartelu) rutinski odbacivali. NVO MANS je isto podnio krivičnu prijavu još 31.08.2016. protiv Đurovića (zbog prouzrokovanja stečaja – čl.274 KZ) i sada pokojnog sudije Miodraga Anđelića u jednoj od parnica Nivel Investa (zloupotreba službenog položaja i nesavjestan rad) koja je zajedno odbačena sa Đukićevom iz iste godine. Odbacivanje prijava iz 2016. je doneseno u januaru 2025. nakon što su dugo šetale između SDT-a, Višeg tužilaštva i Osnovnog tužilaštva u Podgorici.

U januaru prošle godine odbačena je i Đukićeva krivična prijava od 03.08.2022. protiv Đurovića, Blaženke Jovanović (knjigovođa u Đurovićevom Nivel PG) zbog zloupotreba u poslovanja kao i prijavu za stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebe od strane Đurovića, Jovanović, Mrvaljevića, sudije Vučevića i advokata Nebojše Lalatovića – pravnog zastupnika Nivel Investa u stečaju.

Po dokumentaciji Mrvaljević kao stečajni upravnik i stečajni sudija Vučević su priznali potraživanje Đurovića na osnovu navodnog zajma od 2 miliona (dva puta po milion 2009. i 2010.) Nivel Investu. Zajam nije pratila uplata novca niti su zajmovi potpisani od Đukića kao izvršnog direktora. Đukić je tvrdio da je za njih saznao tek po uvođenju stečaja. Iz dokumenata se vidi da je ugovore potpisala u ime zajmodavca „T.Mugosa”, zaposlena u Đurovićevom Nivel PG, dok je Đurović sebe potpisao kao zajmoprimac za Nivel invest iako za to nije imao ovlašćenje. U izvještaju nezavisnog revizora MVKonsalt (potpisala ugledna revizorka Ilinka Vuković) i na osnovu kojeg je uveden stečaj 24.03.2015. skreće se pažnja da zajmove od dva miliona nije pratila uplata novca u navedenom iznosu. Takođe se bilježe brojne druge nepravilnosti.

U SDT-u 11.09.2023. Vladimir Đurović je tvrdio da je 2 miliona posudio kao fizičko lice Nivel Investu a da je tu pozajmicu vještačio na poziv Privrednog suda Institut sertifikovanih računovođa a “da je novac koji je pozajmljen uplaćen preko računa”. Inače, navedeni Institut nema zaposlenog vještaka niti je registrovan za vještačenje u Ministarstvu pravde. Vještačenja neovlašćenih i neregistrovanih eksperata je postala nerijetka pojava u vrijeme miloizma.

Drugi, sertificirani vještaci u raznim parnicama Nivel Investa su kao i MV Konsalt ukazali da se radi o problematičnim ugovorima, koje nisu pratile uplate novčanih iznosa zajmova i da se radi o pogrešnom i nezakonitom načinu knjizenja. Ipak, u zaključnim mišljenjima vještaci prihvataju saldo takvog knjiženja.

SDT je pitao Đurovića i za listu potraživanja za fakture izdate nakon uvođenja stečaja 24.03.2015. Radi se o fakturama od ukupno 161 hiljadu eura (br. 501-513) od 06.04.2015. Nalog za knjiženje tih faktura u knjigovodstvu Nivel investa(NI) nosi datum 24.03.2015.,što znači da su proknjižene skoro dvije sedmice prije nego su izdate. U ime NI niko nije potpisao prijem roba/usluga koje se fakturiraju.Kasnije, u jednom predmetu vještačenja se pojavljuju iste fakture čiji prijem robe je potpisan što može ukazivati na prepravke dokumentacije. U kasnijim parnicama pred Privrednim sudom, vještaci, iz nekog razloga, “nisu obuhvatili” navedene fakture u vještačenju dokumentacije ali su one ušle u saldo.

Đurović je SDT-u rekao da su fakture imale takav slijed stvari zato što je posao tekao, te materijali nisu fakturirani. Kad je stečaj otvoren to je priznato izvođaču. Đurović kaže da je gotovinu koju je dobijao od prodaje stanova iz ruke Đukića (kome je potpisao priznanice) uplaćivao na račun Nivel Investa. Blaženka Jovanović je SDT-u rekla da ona nije radila nikakvo knjiženje niti je imala pristup knigovodstvenom programu NI već samo radila knjigovodstvo Nivela PG. Nikada nije sastavljala završne račune niti ih potpisivala te ne odgovara za istinitost istih. Jedino je parafirala u uglu desne strane završnog računa i  to u periodu od 2013. Rekla je da joj nije posao da provjerava tačnost faktura. Za knjiženja nakon stečaja rekla je da joj je jedina namjera bila da obračuna PDV a da se nije bavila time da li je stečaj otvoren.

U spisima predmeta se vidi da je Jovanovićka potpisala bilans uspjeha Nivel Investa 31.12.2013. kao lice koje ga je sastavljalo. Kao odgovorno lice za godine 2009-2014 stoje potpisi Vladimira Bata Đurovića iako on za to nije priložio bilo kakvo ovlašćenje.

Ove lako provjerljive tvrdnje Đurovića i Jovanovićke su ostale bez uticaja na specijalnu tužiteljku Natašu Bošković i nije jos smetalo što su knjiženja priznali stečajni upravnik i sudija Vučević.

U obrazloženju odbacivanja krivične prijave tužiteljka Bošković navodi da su optužbe “bez osnova” jer je Đukić aktivno učestvovao kao zainteresirani i umješač u stečajnom postupku St. Br.5/15 koji je vodio Vučević. Đukić se obraćao sudu s raznim zahtjevima, piše Boškovićka. Vučević mu je još 26.06.2015. dozvolio i “uvid u spise predmeta svakog radnog dana (10-13h)” dok o “uvidu u  knjigovodstvenu dokumentaciju odlučuje stečajni upravnik”. Ni Đukiću i njegovim advokatima neće biti dozvoljen uvid u kompletnu dokumentaciju, niti im dozvoljeno prisustvo ijednom vještačenju jer je sva dokumentacija bila kod Đurovića. kojom je on suvereno raspolagao i odbijao Đukiću i advokatima pristup. To je napisano u pravosnažnoj presudi Višeg suda Ks.br.29/2018.

Nataša Bošković je napustila SDT krajem decembra 2025. godine, isto vrijeme kada je i Vučević otišao u penziju po zaključenju stečaja.

Monitor saznaje da je SDT nedavno formirao novi predmet po zadnjoj krivičnoj prijavi od 08.02.2026. gdje se navode i “nagrade” u kvadratima sudijama, advokatima i stečajnim upravnicima za “pomoć” u kreiranju takvog netransparentnog ishoda. Novoformirani predmet kao i suđenje Blažu Jovaniću i Vesni Medenici bi mogao dati odgovore da li je moguće stati na put zloupotrebama u pravosuđu kako bi država bila spremnija za ulazak u EU. Iskustvo iz prethodnih godina pokazuje da je upravo izostanak reakcije institucija bio ključni element koji je omogućavao ovakve ishode.

Ostaje da se vidi da li sistem sposoban razlikovati zakonito vođene stečaje od organizovanog izvlačenja imovine pod njegovim okriljem.

Jovo MARTINOVIĆ

Tokom ove sezone otvara se 21 nova avio ruta, od toga 17 avio linija kompanije Viz Air. No, otvaranje baze Viz Aira potvrdilo je ono što smo znali – da su kapaciteti crnogorskih aerodroma mali i da ne mogu da prime još novih linija.  Adekvatnu strategiju čekamo skoro deceniju

Vlada je na predlog Ministarstva turizma utvrdila Plan pripreme ljetnje turističke sezone za ovu godinu. U aprilu, tik pred sezonu, od koje živimo, a koja traje od 1. maja do kraja avgusta, a možda i duže.

U Planu su definisane mjere koje treba preduzeti prije i tokom sezone, kao i strategije rada nadležnih organa, državnih firmi, turističkih organizacija. Da nam strategija treba govori i činjenica da Crna Gora već dvije godine bilježi pad broja noćenja – prošle godine registrovano je 15,36 miliona noćenja turista u svim vidovima smještaja, što je za 230 hiljada manje nego u 2024. godini, a za milion manje nego 2023.godine. Zbog napada SAD i Izraela na Iran očekuje se neizvjesna sezona uz rast cijena goriva, avio karata i opštu inflaciju.

Pripreme su počele dobrom viješću – tokom ove sezone otvara se 21 nova avio ruta, od toga 17 avio linija kompanije Viz Air. Ova mađarska niskobudžetna avio kompanija otvorila je u Podgorici svoju bazu, a ukupno proširenje kapaciteta procjenjuje se na oko milion dodatnih sjedišta tokom ove godine, što predstavlja jedno od najvećih pojedinačnih povećanja ponude u istoriji crnogorskog avio-saobraćaja.

I domaći avio-prevoznik ToMontenegro najavljuje da će do kraja maja zakupiti avion sa više od 110 sjedišta, a  planira i kupovinu još jednog aviona do kraja septembra.

Loša vijest je da je otvaranje baze Viz Aira potvrdilo da su kapaciteti crnogorskih aerodroma mali i da se na širenju i unapređenju infrastrukture što prije mora poraditi, jer ne mogu da prime još novih linija.

Otvaranje baze je prekretnica u poslovanju crnogorskih aerodroma nakon dvije godine pregovora i nakon 20 godina stagnacije u razvoju aerodromske infrastrukture, izjavio je izvršni direktor Aerodroma Crne Gore(ACG) Roko Tolić.

,,Ljudi su oduševljeni. Napokon se osjećaju da je ovo otvorena zemlja, da imaju mogućnosti za putovanje. Ali da mi ne bismo se zaustavili na ovome što je sada postignuto, onda zaista je bio naš apel da prekinemo ovaj status quo i da Vlada Crne Gore racionalno, argumentirano, logično i s objašnjenjem prema svima donese tu najkonkretniju odluku u kojoj bi trebalo biti jasno determinirano u kojim rokovima se aerodromska infrastruktura može adaptirati na način da primi sav taj promet kojeg priželjkujemo”, apelovao je Tolić.

Iz Vlade sem obećanja, odluke nema. Tender za davanje crnogorskih aerodroma raspisan je 2019. godine. Još uvijek nije donijeta odluka, iako je prošle godine kao prvorangirana izabrana južnokorejska firma Incheon International Airport Corporation (IIAC).

Ministar pomorstva, koji rukovodi i radom Ministarstva saobraćaja Filip Radulović je naglasio da postupak za ACG traje već osam godina i da još nije završen, što šalje lošu poruku investitorima da je Crna Gora spora i neozbiljna. I direktor aerodroma Tolić je više puta upozorio da se proces odluke o koncesiji odužio, zbog čega je i njihovo poslovanje otežano. Naglasio je da se tokom upravljanja dubrovačkim aerodromom, protivio tamošnjoj koncesiji i odbio taj proces, ali da se u slučaju Crne Gore mora gledati državni interes. Sidnikalci i radnici aerodroma su jedinstveni u protivljenju odluci o davanju ACG pod koncesiju – ističu da im je prošla godina bila rekordna, da imaju kapacitet za ozbiljne rezultate i razvoj pa nije jasno zašto se dva aerodroma daju pod koncesiju.

I dok su Vlade u Crnoj Gori gubile godine, nakon koncesione saradnje u aerodrom Majka Tereza uloženo je 140 miliona eura, nakon čega je vazdušna luka u Tirani postala broj jedan u regionu po broju putnika. Da se ulaganje u aerodrome isplati pokazuju podaci koji govore da su 2020. godine aerodromi u Crnoj Gori, zračne luke u Tirani i Dubrovniku bile na istom nivou, da bi 2024. naši aerodromi i aerodrom u Dubrovniku, ostali na nivou od blizu tri miliona putnika, dok je u Tirani opsluženo preko 10 miliona putnika.

Aerodromi Crne Gore su protekle godine imali rekordnu sezonu i preko njih je prešlo tri miliona putnika, zbog očekivanja većeg broja putnika tokom ove sezone najavili su uvođenje treće smjene na aerodromima.

Treća smjena je, krajem marta, uvedena i na gradilištu bulevara Tivat-Jaz u cilju ubrzanja radova prije početka turističke sezone. Radovi na ovoj važnoj primorskoj saobraćajnici, koja je direktno vezana za Aerodrom u Tivtu, počeli su u avgustu 2023. godine, i prethodne dvije godine su zagorčali ljetovanje turistima i život mještanima tog područja. Najvljeno je da će radovi biti završeni sredinom januara ove godine, ali nijesu. A i pored treće smjene, prognoze da saobraćajnica biti potpuno spremna za sezonu su neizvjesne. Uprava za saobraćaj je početkom godine kineskom konzorcijumu Shandong Foreign Economic and Technical Cooperation i Shandong Liuqiao Group odobrila produženje radova na bulevaru i novom cjevovodu Regionalnog vodovoda – do 31. maja ove godine.

U pomenutom Planu pripreme ljetnje turističke sezone se ne potvrđuje da će ova saobraćajnica biti spremna za ovu sezonu. Ono što se i Planom zna je da će Podgorica i ovu sezonu, treću po redu, dočekati sa problemom nezavršenih radova na 700 metara dugom dijelu bulevara Danilovgrad – Podgorica kroz Gornju Goricu, odnosno dionicu Cetinjski semafori – Komanski most. Po podacima Uprave za saobraćaj, ovaj projekat još uvijek koče mještani koji traže izgradnju kružnog toka i priključnih puteva, ali i neriješeni imovinsko-pravni odnosi.

Svakako da je bolje imati nekakav plan, nego nikakav, ali relevantnost ovoga koji je uradilo Ministarstvo turizma kojim rukovodi ministarka Simonide Kordić je upitna. Naime, i pored urgencija, informacije za potrebe izrade plana pripreme ljetnje turističke sezone nijesu dostavile: Budva, Petnjica, Andrijevica, Gusinje i Bijelo Polje.

Budva je sa pet miliona noćenja, protekle dvije godine, ostvarila trećinu ukupnih noćenja turista u Crnoj Gori. Metropola crnogorskog turizma ostvaruje više noćenja nego svi ostali crnogorski primorski gradovi zajedno, pa je raditi plan pripreme turističke sezone bez informacija iz Budve neozbiljno.

Inače, Budva je i u regionalnim okvirima potvrdila status masovne turističke destinacije, pa je po broju noćenja stranih turista iza sebe ostavila Dubrovnik, Beograd, Split… No to je samo početak, još se čeka završetak solitera-hotela tik uz budvansku obalu koji će nezavršeni dočekati turiste i ove sezone.

U planu se ističu i rizici, pa je jedan od njih da je Crna Gora osim velikih ljetnjih gužvi, često na meti kritika turista zbog neintegrisane ponude i sve izraženijeg nesklada cijena i kvaliteta usluga. ,,Formiranje cijena mora pratiti kvalitet usluge i ukupne turističke ponude, kako bi se zadržala konkurentnost destinacije”, ističe Ministarstvo u planu.

Najveći, ne samo turistički rizik, rat na Bliskom istoku, kako se navodi u planu, može da predstavlja: ,,priliku i turiste sve više usmjerava ka Evropi, pa država treba da radi na promociji i marketingu prema zemljama koje imaju direktne avio-linije, uz koordinisane aktivnosti, digitalne kampanje i saradnju sa avio-prevoznicima”.

U jeku priprema za sezonu u susjednoj takođe turističkoj Hrvatskoj, Zoran Meter geopolitički analitičar upozorava: ,,Zbog oluje nad Europom ne možemo ni mi u Hrvatskoj imati iluzija. Rasprodali smo ili uništili stratešku proizvodnju, devastirali poljoprivredu, a od turizma, koji nam je sada primarni izvor prihoda – moglo bi biti vrlo malo koristi ako cijene u EU odlete u nebo. Jer mudraci u Bruxellesu već najavljuju stezanje remena, što treba uključivati i manje i sporije vožnje automobilima, manje korištenje zrakoplova – što neposredno utječe na turistički sektor”.

Svaka sličnost je očigledna.

Predrag NIKOLIĆ