Izdvojeno
SLOBODAN BOBO DOBRILOVIĆ, NIKŠIĆKI LEGENDARNI BEND „OSMA SILA“: Kad se krave pomuzu, na igranku

Grupa Mir, preteča Osme sile, formirana je 1974. Dobrilović rado priča o tim prvim godinama i nastupima u prepunim salama domova i mjesnih zajednica, hotela i terasa u Nikšiću i nikšićkim selima Vidrovanu, Rastocima, Župi, Lukovu, Ozrinićima…
U dnevnoj sobi Slobodana Boba Dobrilovića posmatramo yutube zapis. Koncert rok grupe Osma sila, snimljen na nikšićkom Bedemu 2013. Nakon 30 godina pauze, članovi benda ponovo su na bini. Bobo Dobrilović, Dimitrije Mićo Maksić, Željko Mrvošević, Zoran Ćelo Ćetković i Zdenko Dejo Pekić.
„Mada fizički udaljeni, naš svaki susret je pun emocija i živih sjećanja. Ovaj ponovni zajednički nastup na Bedemu će sigurno biti još jedan pokazatelj našeg zajedništva“, kazao je poslije koncerta Mićo Maksić, novinarki Svetlani Mandić. Maksić je u grupi Osma sila, baš kao i Bobo Dobrilović, od njenog osnivanja.
Naš domaćin Bobo šarmantan i duhovit. Gospođa Dobrilović, prefinjena i topla. Domaći kolači ispunili su sto. Generacijski smo bliski, pa smo brzo i lako na polju uspomena. Sjećanje na festival Omladina Subotica, na kojem su Bobo Dobrilović i njegove kolege, tada kao bend Mir nastupili davne 1979. sa pjesmom I mir neka bude. Muziku je potpisao Dobrilović, a tekst Željko Mijanović. Te iste godine u Subotici je pjevao i Balašević. U tom periodu zabilježene su i prve autorske pjesme grupe Mir: Ona u plavom, Provincijalac, Hoću život i let i Kočije će prevrnuti konje. U Nikšiću Mir organizuje i prvu gitarijadu, na kojoj je, pored crnogorskih grupa, nastupila grupa Bulevar, od koje će kasnije nastati Bajaga i instruktori.
Od osnivanja 1961. Festival Omladine ugostio je značajna imena one velike Jugoslavije i odigrao značajnu ulogu u razvoju pop i rok muzike. Prve muzičke korake napravili su ovdje slavni autori i izvođači. Među njima, Kemal Monteno, Jadranka Stojaković, Kornelije Kovač, Đorđe Novković, Ivica Percil, Dalibor Brun, Josipa Lisac, Bora Đorđević, Miladin Šobić… Rok grupe Indexi, Piloti, Film, Pekinška patka, Galija…
Nastup na Festivalu Omladina Subotica imaće presudnu ulogu u razvoju karijere grupe Mir i nikšićkih rokera. Posebno, njihov ponovni nastup na ovom čuvenom festivalu 1981. Ovaj put pod imenom Osma sila u sastavu Blažo Perović, Duško Stanisavić, Željko Mrvošević, Bobo Dobrilović i Dimitrije Mićo Maksić. Treća nagrada publike za pjesmu Biće bolje bila je ogroman uspjeh. Muziku i tekst potpisao je Dimitrije Maksić. Ova pjesma naći ce kao jedna od 142 numere, među 137 izvođača. Na sedam kompakt diskova, urednik Nenad Bošković objedinio je projekat kojim je obilježio 60 godina postojanja festivala Omladina Subotica. Uz Osmu silu na cd-u su se našla i mnoga zvučna imena. Indeksi, Leb i sol, Lačni Frans, Teška industrija…
Grupa Mir formirana je 1974. Dobrilović rado pričao o tim prvim godinama i nastupima u prepunim salama domova i mjesnih zajednica, hotela i terasa u Nikšiću i nikšićkim selima Vidrovanu, Rastocima, Župi, Lukovu, Ozrinićima…
„Svirali smo stvari Led Cepelina, YU grupe, Pink Floyd-a, Deep Purple-a… Engleski niko od nas nije znao. Ako je ko znao i ruski. Slušaš pjesmu i ono što čuješ, zapišeš i tako pjevaš. Sigurno da je bilo dosta loše izgovorenih riječi, ali muzika je sve pokrivala. Na repertoaru bile su i pjesme domaćih izvođača – Atamskog skloništa, Bijelog dugmeta, Korni grupe, Indexa, ali i naše autorske kompozicije… A, danas svira Ceca, Aca Lukas…“
Svirke su počinjale kasno, sjeća se Dobrilović. „Izvođači su čekali da publika završi mužu krava, radove u polju. A onda, pravo na koncert. U gumenim čizmama, prevrnutih rubova, kako je to u to vrijeme bilo moderno. Neko u kopačkama, jer se to rado nosilo. Djevojke, pomuzu krave, našminkaju se, pa na igranku.“ Sjeća se svirke u selu Ozrinići. U furgonu, kojim su ekipu Mir dovezli na koncert, prije toga su vozili krave. Onda, nevolja. Snijeg. Furgon ne može dalje. „Izađemo, očistimo snijeg i nastavimo. Ulazimo u Dom, ali đavo popio, tek poneki prozor ima, a nasred sale nameo snijeg. Opet čisti, pa navuci rukavice jer grijanja nema. Grijanja nema, ali ugrijemo se i mi i publika uz dvije-tri brze pjesme“.
Sviralo se na Malom stadionu, hotelu Onogošt, na Pedagoškoj akademiji, Ekonomskom fakultetu… Grupa Mir svirala je pred publikom istančanog ukusa. Nije smetalo što su imali tek jedno pojačalo, pa su zajedno priključivali mikrofon, ozvučenje i bas gitaru, ni to što se sale nisu grijale. Karte su bile unaprijed rasprodate. „Koliko su tehnički uslovi omogućavali u to vrijeme, svirke su, ako ne kvalitetne, bile iskrene.Tako da se kabal koji prekida, mikrofon koji šušti, zaboravljao vrlo brzo. A i publika je davala mnogo više značaja sadržaju nego pakovanju“.
Ozbiljne svirke počinju sa otvaranjem bašte doma JNA. Pamte to vrijeme i stariji Nikšićani. Pamti i Dobrilović. „Mi se spremamo za svirku, a kroz prozor, ispred Doma, red do Banke. Nema više tog doba, kad su ljudi dolazili da plešu, da se druže, da se upoznaju…“ Pamte se i one kabare večeri zvane „od kape do patika“ organizovane u saradnji s nikšićkim gimnazijalcima. Sa sadržajima avangardanim za to doba. „Svira se mnogo, nastaju nove grupe – Ljubičasti taksi Rebeka, Crna rupa, Mladi, Mesečina, Još malo ljubavi... Samo populatnost grupe Makadam niko nije mogao da ugrozi“, sjeća se Dobrilović.
U isto vrijeme grupa Mir postaje Osma sila. Sastav benda opet se promijenio, otud i portreba za novim nazivom. Početak osamdesetih bilježi i sve veći broj autorskih pjesama Osme sile. Nastaje i legendarni hit, pjesma Spominjem te, za koju je muziku pravio Dobrilović, a tekst Miladin Šobić. Za ovu pjesmu urađen je spot, koji je i dalje u arhivi RTCG-a.
U isto vrijeme nastaje i pjesma Hotel neki grad, snima se u beogradskom slavnom studiju Druga maca Enca Lesića, a producira je Nenad Stefanović. Mijenjamo stil, radimo mekše, u stilu fanka. Sa šest pjesama nastupamo na Opatijskom festivalu. Još jednom grupa će promijeniti ime. Na prijedlog predstavnika RTVCG, u Opatiji nastupiće pod imenom Leonardo i predstavljaće crnogorsku medijsku kuću na festivalu. Nedugo poslije vratiće stari naziv. Autobusom Elektoprivrede fanovi su pratili odlazak benda u Opatiju. Ova praksa, u to vrijeme, bila je uobičajna.
Teku sjećanja. „Zovu iz Jugotona. Hus iz Parnog valjka hoće da nam producira ploču. Sjećam se onih kabina u pošti u koju smo se sve tiskali i dogovaramo se sa Husom da u njegovom studiju snimamo ploču. Ali, bune se kolege, đe mi da idemo u Zagreb. Nek’ oni dođu ovamo. I to je naš nikšićki mentalitet. Pa onda, zove neko da sviramo koncert u Beogradu, ali bune se u grupi, ko će ići tamo, neka plate. Nećemo za te pare mi dolaziti… Tako je bilo i oko ploče koju smo trebali izdati. Da smo to pogurali…. Ali, bili smo i mladi i nedovoljno ozbiljni…“
Ljeti Osma sila svira na Primorju. Sa Biljanom Petrović i Biserom Valentanlić u Maestralu, na Svetom Stefanu, u Ulcinju sa Bobom Stefanovićem, u Dubrovniku, Rijeci… Pamti se nastup sa Bijelim dugmetom. Hipodrom, 1981. pred 40.000 posjetilaca. Ostalo je zapamćeno da su im na ovom koncertu članovi benda Iron Maiden iza bine promijenili žice na gitarama.
„Bilo je interesantno sa Čorbom. Tad smo bili najjači. Radili smo crnogorsku turneju, Tivat, Herceg Novi, Nikšić. Mi kao predgrupa sviramo. Završavamo, pozdravljamo, publika ovacije… Izlazi Bora, oni zvižde. Zaprepašćeni smo… To se stvarno desilo. Ali, bili smo i odlično uvježbani i svirali smo sjajno gdje god da smo došli“.
Bobo Dobrilović ne krije razočarenje u postojeću muzičku scenu. „Nekad možda nije bilo mnogo muzike, ali to što je bilo vrijedilo je.Tada smo svi imali gramofone, slušala se muzika. Danas se muzika gleda…“
Devedesetih, Osma sila se razilazi. Nastupa doba, kako ga Dobrilović naziva, vanmenbend. Niko više ne plaća. Ploču, iako je materijal bio spreman i pjesme urađene, nikad nisu završili.
Osma sila je podijelila sudbinu krize i raspada zemlje. Pjesme Sveštenik, Deset božjih zapovjest, Matija Kralj, Džeparoš, Kockar, Nikad više ja i ti, za koju kažu da je jedna od najljepših balada u jugoslovenskom roku, mozda se, ipak, nađu na nekoj ploči. Do tada, Bobo Dobrilović kao muzički urednik penziju čeka na RTV Nikšić, a muzičku tradiciju porodice Dobrilović nastavljaju sinovi.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
Komentari
FOKUS
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak
Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.
,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.
Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.
Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.
U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.
Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.
Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški izazovi za Beograd i Prištinu

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana pronašla ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“ i rekao da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“
U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska, dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.
Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića.
Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO1 sedmica
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde