Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Slobodan – čovjek

Objavljeno prije

na

Sve su učinili da polome Slobodana Pejovića: prijetili mu, proglašavali ga izdajnikom, uznemiravali njega i njegovu porodicu, fizički napadali. Nije pomoglo. Nudili su mu spasonosno rješenje: da ga policijski zaštite od nasilja tako što će ga arhivirati i odvojiti od svijeta. Živog zakopati. Nije prihvatio. Sad mu, objelodanio je Pejović, dijelovi tajne policije u bratskoj slozi s poslovnim partnerom iz svijeta podzemlja spremaju ubistvo. Slobodan Pejović je počinio strašan grijeh protiv važećih bogova. On godinama radi najljudskiji od svih poslova: javno svjedoči o zločinu deportacije bosanskih izbjeglica. I rukopis je prepoznatljiv i cilj poruka koje dobija Slobodan Pejović je jasan. Valja dugotrajnim pritiskom, sistemom kap po kap, izmučiti čovjeka, izolovati ga i ubiti mu volju. Crnogorski režim tu nije originalan. Ovako to, svjedoči Roberto Savijano u Gomori, rade srodne duše u susjednoj Italiji. Oni te polako skidaju. Po jedan sloj na dan, sve dok ne ostaneš nag i sam i povjeruješ da se boriš protiv nečega što ne postoji, što je samo bunilo tvoga uma. Na kraju i sam povjeruješ klevetnicima koji u tebe upiru prstom i kažu da si samo nezadovoljnik, kivan na uspješne, frustriran zbog svog neuspjeha i da stoga te uspješne nazivaš Kamorom.

Slobodan Pejović, bivši policijski inspektor, znao je u šta se upušta i što ga čeka. Iznenađeni su samo oni koji su vjerovali da su njihove metode, ubijanja strahom ljudske potrebe za solidarnošću i za saosjećajem sa žrtvama, neodoljive. Slobodan Pejović je izdržao. On odavno nije samo svjedok jednog zločina, on svjedoči o tome kako se običan čovjek može gorostasno uspraviti pred ništavilom moći i odbiti da se povinuje njegovim zakonima.

Treba uporediti dva moralna nazora, dva kosmički udaljena svijeta. Prilikom istrage o deportacijama, nekako u poluilegali svjedočio je sadašnji i tadašnji premijer – Milo Đukanović. Nije znao šta se zbiva – rekao je. Nikad nije ni pokušao da objasni odakle mu pravo da ne zna, da su skoro mjesec dana širom Crne Gore njegove policijske službe lovile nevine ljude i slale ih u smrt. Nikad mu nije palo na pamet da bi i to neznanje bilo dovoljno da zauvijek posramljen ode iz javnog života.

Neznanje je najčešći i najružniji izgovor za bijeg od odgovornosti. Vidjećete, kad Đukanović jednom ode, koliko će među njegovim najvatrenijim sljedbenicima biti onih koji ništa neće znati o pravilniku nasilja kojim se upravljalo Crnom Gorom. Braniće se svojom beznačajnošću, željeće da se skriju u bezimenost.

Zločin deportacije nije incident. To je logičan ishod, može se reći, detalj tadašnje državne politike, njenog vrijednosnog sistema i njene propagande. Ondašnji ministar unutrašnjih poslova i policijski činovnici radili su revnosno, isuviše revnosno svoj posao u projektu čiji su glavni ciljevi zločin podrazumijevali. Podrazumijevali su i zločin izdaje onog najljepšeg u crnogorskoj tradiciji: biti utočište i utjeha išćućem slobodu. Svi akteri deportacije nakon uspješno obavljenog posla uznapredovali su u službi.

Slobodan Pejović je nepristajanjem na šutnju pokazao da kukci s ugrađenom voljom za moć nijesu baš tako svemoćni. Siroti kukci nemaju šanse u sukobu s njim. Ubiti Slobodana Pejovića – tek to bi bio uzaludni trud. On je urezan znak u vremenu i kao takav neuništiv.

Red je da se opozicione partije pridruže dobijenoj bici Slobodana Pejovića protiv logike nasilja na kojoj počiva režim. Vrijeme je da Podgorica vidi snažan miting podrške njegovom svjedočenju, i svemu što ono znači. Valjalo bi da NVO aranžiraju udružen simbolični pohod na Herceg Novi, s porukom prkosa i mira. Zašto studenti i njihovi profesori ne bi išli okolo s amblemima sa likom Slobodana Pejovića. Njemu režim ne može ništa, dane mu može otežati naša ravnodušnost. Na slučaju Slobodana Pejovića crnogorsko društvo, kao znak nade, može da pokaže da je još živo.

Slobodan Pejović drži čas očigledne nastave. Režim u Crnoj Gori nikada ne može pokoriti čovjeka koji zna da je slobodan onaj koji se bori za slobodu.

Esad KOČAN

Komentari

DANAS, SJUTRA

Nebo iznad Bobotovog kuka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad bi velike riječi naših vlastodržaca  bile uslov za ulazak zemlje u EU, Marta Kos bi se sigurno popela na Bobotob kuk. Ovako, znamo i mi  i komesarka EU za proširenje, možda

 

 

Marta Kos će se na Bobotov kuk možda popeti, ako Crna Gora uđe u EU, dok je premijeru Spajiću nebo granica. Bez možda. Kad bi velike riječi naših vlastodržaca bile uslov za ulazak zemlje u EU, Kos bi se sigurno popela na Bobotov kuk. Ovako, znamo i mi i komesarka EU za proširenje. Možda.

Na konferenciji za medije upriličenoj u Podgorici, tokom njene dvodnevne posjete Crnoj Gori, Marta Kos je kazala da je počela da trenira za Bobotov kuk, u kontekstu njenog ranijeg obećanja da će to učiniti ukoliko Crna Gora bude naredna članica  EU.  Spajić je samouvjereno uzvratio sa “samo nebo je granica”, govoreći, pri tom, o Ustavnom sudu Crne Gore. Onom istom koji se nedavno nije mogao izjasniti o sporazumima Crne Gore sa UAE, jer je ne samo partijski, nego i faktički blokiran. Parlament uporno ne bira nedostajuće sudije i pored neprestanog zaklinjanja Briselu da hoće, pa je odluka o sporazumima izostala jer su glasovi sudija bili tri naprema tri. Saglasnost se ipak postigne kad treba odbraniti sinovca predsjednika parlamenta . Ove sedmice Ustavni sud je usvojio tri ustavne žalbe Danila Mandića, prema nekim stručnjacima napravivši presedan i prekoračivši svoja ovlašćenja. Za partijsko pravosuđe , vlastima je, zaista, i aktuelnim i bivšim – nebo granica. „Svaka država mora imati nezavisno pravosuđe“, nije vjerovatno slučajno Kos na konferenciji potencirala ono očito.

Nije se samo premijer dok je  Kos u posjeti Crnoj Gori dičio pravosuđem. „Najbolji pokazatelj gdje se Crna Gora nalazi je prvostepena presuda Vesni Medenici i njenoj grupi”, saopštila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević. U pravu je.  Prvostepena presuda bivšoj predsjednici Vrhovnog suda izdejstvovana na jedvite jade, nakon više godina beskrajnih odlaganja ročišta, zaista je prava slika gdje se Crna Gora danas nalazi.  Nedostatak kapaciteta, kadrovskih i prostornih, rupe u zakonodavstvu i partijsko pravosuđe, koje je to ostalo i nakon pada DPS.  Vlast ga je samo dopunila svojima dok je pričala o reformama i vetingu.

Dopunjena je i Vlada. Umjesto ministara iz redova DNP Milana Kneževića dobićemo ministre iz redova NSD Andrije Mandića. Pronađi razliku. Malo je doduše  neobično  što je Milan sad opozicionar u koaliciji sa vlašću. Pa pomalo i to što je jednog od kandidata za ministra, Radoša Zečevića, direktora podgoričkog gradskog preduzeća Putevi, desetak dana prije nego će biti razmatran za ministra, opozicija optužila za malverzacije. Uz to, Zečevićev resor bi bio zadužen sa saradnju Vlade sa parlamentom. No dobro, ne treba cjepidlačiti. Kos onda ne bi ni pričala o Bobotovom kuku, a kamoli trenirala.

Evropska komesarka saopštila je i da će pitati Andriju Mandića zašto ne dolazi u Brisel. Predsjednik parlamenta moguće nema kad. Opozicija je prebrojala da ove godine nije bio u posjeti evropskim zemljama, dok je već tri puta posjetio Banja Luku. Tamo  on i Dodik sanjaju kako stavljaju lentu oko vrata Donaldu Trampu.

U godini koja će odlučiti ulazimo li u EU ili ne, vlast i opozicija nastavljaju komunikaciju preko društvenih mreža i konferencija za štampu. Kafa i kolači, ovonedeljna tema. Pošto je opozicija odbila sastanak sa premijerom i liderima većine u susret dolasku Kos, premijer je poručio da ih uvijek „čekaju kafa i kolači“.

Samo da i priča o evropskoj Crnoj Gori ne postane vic. A Marta Kos pronađe neki drugi planinski vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kad mržnja nije vijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skandiranje Mladiću u Zeti. Niko ništa. Muk i nakon napada na albanskog državljanina od strane mladića sa Zabjela, onog o čijim smo ranama znali sve, prebrojavali Turke i strance po Crnoj Gori i promijenili migracionu politiku. Sad je tek naslov u crnoj hronici. Čak i da ispunimo što od nas Brisel traži, ostaje pitanje –  u kakvoj ćemo to „evropskoj zemlji“ živjeti u kojoj mržnja nije vijest

 

 

Skandiranje ratnim zločincima u ovoj zemlji više nije ni vijest. Usklici Ratku Mladiću na utakmici u Zeti, između KK Vukovi i KK Ibar Rožaje,  ne bi bili ni pomenuti, da nije bilo saopštenja  25 nevladinih organizacija. Tužilaštvo se pravilo mrtvo na zahtjev civilnog sektora da hitno reaguje. Vlast nije rekla ništa.. Očekivano.

“Prema video zapisu i iskazima očevidaca sa terena, grupa navijača KK Vukovi iz Zete, skandirala je ime ratnog zločinca Ratka Mladića, osuđenog, pored ostalih zločina, za genocid nad muslimanskim stanovništvom u Srebrenici. Ekipa kojoj je skandiranje bilo namijenjeno dolazi iz grada čiji su stanovnici pretežno muslimani, odnosno Bošnjaci”, ističe se u saopštenju 25 organizacija i aktivista i aktivistkinja,  i traži od tužilaštva da pregleda snimke i procesuira one koji su krivično odgovorni, pošto na snimku ima i djece. Tužilaštvo valjda i dalje gleda snimak.

Ima još vijesti koje ne privlače pažnju, posebno ne vlastima. Uhapšen je mladić sa Zabjela. Onaj isti o čijim su   ranama, zadobijenim u sukobu sa stranim državljanima prije nekoliko mjeseci na Zabjelu,znali svi i sve- osobito  vlast, i naravno SPC. Policija uza zid postrojavala turske državljane i obezbjeđivala domaće heroje dok su sijali strah ulicama, a potom i demolirali lokale turskih državljana. Nevini mladić, naše gore list sada je uhapšen zbog nasilništva motivisanog nacionalnom netrepeljivošću i mržnjom.  On i brat, takođe učesnik incidenta na Zabjelu, napali su državljanina Albanije na Starom aerodromu u Podgorici.

Niko ništa. Nikog na ulicama sa bakljama, da brani majke i sestre od nasilnika. Policija ne postrojava domaće državljane zbog napada na Starom aerodromu, kao onda Turke.  Nikog da  reaguje na nasilje. Naši su, drugo je to. Vijest o hapšenju mladića sa Zabjela, zbog čijih  smo ozljeda, zadobijenih u svađi, promijenili migracionu politiku,  sada je tek nebitan naslov  u crnoj hronici.

Da se oglasi, nema poslanika Borisa Bogdanovića koji je svojevremeno na društvenim mrežama postavio fotografiju koja prikazuje desetine turskih državljana postrojenih uz zid, sa porukom –  „ovako se brani država“. Kasnije je ,  herojski,  uklonio.  Moguće, da je narodni izabranik zauzet. Brani državu sa dva zakona, za unutrašnje poslove i ANB, koji su ove sedmice opet usvojeni u parlamentu, uprkos reakciji Brisela,  struke i civilnog sektora.  Na jeziku briselskih zvaničnika zakoni nijesu do kraja usklađeni sa evropskom normativom.  Na naškom, i jezikom struke i kritičara, zakoni pretvaraju Crnu Goru u policijsku državu.

Nigdje ni mitropolita Joanikija da poduči pastvu da mrzjeti nije hrišćanski.  Moguće da i on ima posla oko evropskih integracija, nakon konsultacija sa ministrom spoljnih poslova Filipom Ivanovićem na istu temu.

Ima, za razliku, vijesti o kojima vlast rado govori. Osim one da Aco Đukanović ima pet miliona eura za jemstvo. Zatvorili smo, eto  poglavlje 21, o transevropskim mrežama. Premijer i svita slikali su se  u Briselu sa Martom Kos. Ministarka Maida Gorčević domaću je čeljad obradovala da smo nezaustavljivi na evropskom putu. Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu rekli ništa. Srećom.

Čak i da ove godine nenadano ispunimo sve što od nas Brisel traži, ostaje  pitanje – u kakvoj ćemo to „evropskoj zemlji“ živjeti u kojoj mržnja nije vijest.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Prihvatljivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Joanikijevog kabineta neće o evropskim integracijama. Već su, kažu, govorili na tu temu. Đukanović neće o crnim trojkama, već je, kaže, govorio na tu  temu. U Pljevljima vazduh – prihvatljiv. Eto, sve je u redu. Samo  ne treba disati,  gledati, slušati i razmišljati

 

 

Milo Đukanović neće se odazvati pozivu da svjedoči na sjednici parlamentarnog Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje “Crnih trojki” (naziv odbora je zvaničan, izvinjavamo se čitaocima). Dva su, kaže, razloga za takvu odluku.

Prvi je, objasnio je nekadašnji višestruki premijer i predsjednik Crne Gore,to što je o temama koje su bile povod za formiranje Anketnog odbora više puta javno iznosio stavove. Drugi razlog tiče se načina rada odbora. “Rekao bih da je od početne ideje da se neki eventualno nedovoljno rasvijetljeni događaji iz crnogorske političke prošlosti dodatno razjasne, Odbor postao još jedno mjesto partijskog, neargumentovanog prepucavanja, sve više u funkciji kampanje za predstojeće parlamentarne izbore“. A on, sjetićete se, u takvim stvarima nikada nije htio da učestvuje.

Ima još novosti. Sjednica Skupštine Crne Gore prekinuta je nakon što je predsjedavajući Boris Pejović (PES) oduzeo riječ poslanici DPS-a Aleksandri Vuković Kuč jer je zaključio da se ne drži dnevnog reda. Otprilike, „promašila je temu”. Pejović je poslije objašnjavao da je samo htio da pokaže opozicionim poslanicima do čega može dovesti njihovo insistiranje da je parlamentarna većina dužna pridržavati se skupštinskog poslovnika.

Sjutradan su se iz PES-a požalili da je nastavak sjednice Skupštine odložen bez njihovog znanja, iako su oni i dalje najbrojniji poslanički klub vladajuće koalicije.  Poslovnik nijesu pominjali, ali su krivicu za odlaganje prebacili na opoziciju. Ista će i  ubuduće biti kriva za sve, ako smo dobro razumjeli predsjednika poslaničkog kluba PES-a Vasilija Čarapića.

Dok traje suđenje protiv 35 optuženih što su digli glas protiv dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću, policija i dalje istražuje ko je, u prisustvu obezbjeđenja, zapalio bager na gradilištu postrojenja za preradu i prečišćavanje otpadnih voda u Botunu. Još traže i odbjeglog vođu kriminalne organizacije Miloša Medenicu, Lidiju Mitrović i nestali spomenik ratnom zlikovcu Pavlu Đurišiću.

Odbjegli spomenik moguće i ne baš predano, da ne naruše sve tanji konsenzus oko prioritetnog ispunjavanja zadataka iz agende pristupnih pregovora sa EU. Kako je na tom poslu svaka pomoć dobro došla, potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović (PES) najavljuje razgovore o evropskim integracijama “sa ostalim vjerskim poglavarima u Crnoj Gori”. Desetak dana nakon što je na istu temu probesjedio sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem Mićovićem.

Tada nam je, u saopštenju iz Ivanovićevog kabineta, poručeno “da evropske integracije predstavljaju sveobuhvatan proces koji se odnosi na cjelokupno društvo i sve njegove činioce, među kojima vjerske zajednice imaju važnu i prepoznatljivu ulogu”. Sada, valjda, treba opravdati opisanu množinu. A za taj će posao, kako je rečeno Vijestima, trebati dvije-tri sedmice.

Iz Joanikijevog kabineta neće o evropskim integracijama. Već su, kažu, govorili na tu temu. Svaka sličnost sa izgovorima Mila Đukanovića je (ne)namjerna.

Navedeno je neselektivno probran djelić stvarnosti koju živimo. Prije ili poslije TV dnevnika, možete ispratiti i rubriku “kvalitet vazduha”. U utorak veče piše : “Pljevlja, prihvatljivo“. U produžetku, sitnijim slovima: “Osobe sa srčanim i plućnim oboljenjima, starije osobe i djeca treba da ograniče boravak na otvorenom”.

Eto.  Samo ne treba izlaziti na otvoreno, gledati, slušati i razmišljati i biće sve u redu. Važno da je “prihvatljivo”.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo